Pratite nas

BiH

Jedno sjećanje na Zvonku…

Objavljeno

na

Prateći zbivanja u svijetu, sve češće se prisjetim dugih razgovora s pokojnim Zvonkom Bušićem. S dubokim uvjerenjem govorio je da je oslobađanje Hrvatske od jugoslavenskog jarma samo prvi dio puta ka slobodi i da će se sudbina naše civilizacije i svijeta razriješiti u sudbonosnoj bitci između sila krvi i sila novca.

zvonko-busic-cb-100Sile novca doživljavao je kao karcinom na korpusu zapadne, kršćanske civilizacije. Amerika, kojom su zavladali financijeri i opskurna tajna društva, vidio je kao oruđe u rukama sila novca. Stanovite nade polagao je u Putinovu Rusiju, koja se – bio je uvjeren – vraća tradicionalnim nacionalnim vrijednostima. Sadašnji rusko-ukrajinski sukob sigurno bi ga duboko ražalostio, ali bi nedvojbeno u njemu uočio i gramzive prste američke oligarhije.

U prigodi godišnjice Zvonkine smrti događanja u svijetu uvelike mu daju za pravo. Svijet postaje sve kaotičnije mjesto u kojem izbija sve više ratova. Toga je, čini se, postao svjestan i Jutarnjakov novinar-tajkun Davor Butković. No činjenice, kao i obično, sasvim krivo tumači i, ničim izazvan, zaklinje se svetost liberalne demokracije (D. Butković: Svijet ne srlja u treći svjetski rat, nego mu prijeti potpuni kaos, Jutarnji list, 25. 8. 2014.). Dobro, ako Butkoviću i njegovim gazdama mozaik krvavih i besmislenih ratova diljem svijeta više odgovara zvati ”potpunim kaosom” nego ratom, neka im bude. Ubijenima i osakaćenima te nijanse i finese nisu bitne. Ono što Butković i njegovi ne žele priznati jest činjenica da ti famozni centri ”liberalne demokracije”, Zvonko bi rekao ”sile novca”, šire kaos po svijetu. Dakle, ono što novinar-tajkun nudi kao rješenje problema uistinu jest izvor problema.

Žalosno je pak to da ton današnjoj hrvatskoj politici i javnom mnijenju daju površni snobovi kao Butković a ne ljudi kao što je bio Zvonko Bušić, borac, patnik i mislilac. No, vrijeme će, kao i uvijek, učiniti svoje i svima odrediti pravu mjeru. Nakon što jednom ode tamo gdje ne stoluju Pavić, američki ambasadori i slični, Butkovića se nitko neće sjećati, dok Zvonko Bušić već ovih dana dobiva prvu svoju ulicu u Hrvatskoj, u Posedarju, a ušao je i u srednjoškolski udžbenik za četvrti razred srednjih škola. Zanimljivost je da je autor zdžbenika, ako se rukovodimo hrvatskom podijelom na lijeve i desne, lijevi! Koliko sam dosada vidio, nijedan ga se ”desni” autor udžbenika nije sjetio. Eh, ta poslovična inertnost i plahost hrvatske desnice!

Bit će još ulica, udžbenika i drugih knjiga. Evo, u devetom mjesecu izlaze Zvonkina sjećanja, u kojima će čitatelji, između ostaloga, moći čitati i o njegovim promišljanjima suvremenog svijeta i vječnog sukoba ”sila novca” i ”sila krvi”. Ono što boli jest činjenica da među nama nema više čovjeka kojega smo mnogi voljeli i poštovali. Ipak, s tim se valja pomiriti, u fizičkom smislu svi smo prolazni. Pa ovo sjećanje na pokojnog prijatelja nije u funkciji vraćanja u prošlost i tugovanja, nego je skromni poziv da iz života i djela naših velikana naučimo ponešto o budućnosti. Taikovo predosjećanje velikog sraza suprotstavljenih principa u suvremenom svijetu i te kako je važno za hrvatsku budućnost. Naime, on se silno brinuo kako će se Hrvatska snaći u tom srazu, hoće li njezini predvodnici odabrati pravu stranu. Vjerovao je u narod, no u očaj su ga bacale političke elite.

Suvremeni se svijet uistinu nalazi na velikoj prekretnici. ”Liberalna demokracija” iscrpila je svoje potencijale i svoje trikove, a na rubovima tog ”liberalnog carstva” niču krvave divljačke tvorevine, koje prijete urušavanjem uljudbe tisućljećima izgrađivane. U takvim okolnostima i pred Hrvatskom su teška iskušenja, ne samo zbog iskorijenjenosti i korumpiranosti njezina vodstva nego i zbog kaosa koji je zahvatio svijet. Što se moga osobnog mišljenja o tomu tiče, preživjet će narodi dublje ukorijenjeni u sjećanje. Jer dalje vide u budućnost. Može to nekomu zvučati odveć katastrofično, no zapitajmo se gdje su Babilonci koji su Židove odveli u sužanjstvo.

A Židovi su još uvijek tu.

Damir Pešorda/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari