Pratite nas

Satira

Jedva čekam da SDP dođe na vlast pa da više ne bude korupcije, ustaša i nasilja

Objavljeno

na

Otkad su nam drugovi Zoki i Ivo sišli s Markovog trga i Pantovčaka, sve krenulo naopako. Korupcija i kriminal zavladali do neslućenih razmjera, investicije i izvoz pali, uvoz i kamate porasli, globalno zatopljenje eskaliralo, nakotilo se ustaša, rasista, fašista, nacista, homofoba, ksenofoba, talibana i hadezeovaca, zavladalo nasilje na svakom koraku…ne smiješ na ulicu ni danju, kamo li noću.

Prije si mog’o (dok su Ivo i Zoki vladali) ispružit’ se kol’ko si dug i širok i leć’ u bilo kojem kvartu Zagreba nasred ulice – od Žitnjaka i Pešćenice preko Dubrave i Dugava do Črnomerca i Jankomira i prenoćit’ pod otvorenim nebom, da ti dlaka s glave ne fali! A sad!? Probaj sad!

Dotjerali smo dotle da nam mora gospodična Jelena Veljača drito iz Beograda grada dolaziti kako bi sanirala stanje i natrljala nos premijeru i predsjednici vezano za nasilje što ga očito producira (a tko drugi) nego HDZ i ova filoustaška, desničarska vlast. Ženska ostavlja svoje obveze, žrtvuje se, grebe i bori se iz petnih žila (ne predsjednica, nego gospodična Veljača, naravno), sva se sasušila od svakodnevnih napora, takoreći dehidrirala (vidite li čemu sliči), trči kao sumanuta između snimanja dvije epizode “Pogrešnog čoveka” i zadnjim atomima snage se penje na Gornji Grad, pa na Pantovčak, ali upravo na vrijeme da postroji Plenkovića i Grabarku i održi im predavanje, onako s visoka i strogo, a kako i ne bi kad se s njima drugačije ne može!? I ne poduzimaju brate mili (ni izbliza) sve što treba kako bi obuzdali hadezeovsko i desničarsko nasilje!? Život joj prolazi (gospodični Veljači) u krvi, znoju i suzama (što reče Churchill), u raskoraku, u grozničavoj utrci s vremenom i prostorom, na relaciji Beograd – Zagreb, jedva stigne iz aviona u avion uskočit’. A mora, što će!? Od nje sve ovisi! Tko će ako ona neće!? Ovi dudeki – zagrepčanci nisu ni za što! Bulje k’o telci, a oko njih nasilje! Nasilje se zgusnulo, možeš ga nožem rezati, a oni ništa!? Nitko prstom da mrdne dok gospodična Veljača ne bane na vrata … onda se tek malo trgnu (i počnu nekaj delati).

Zagreb je neuralgična točka regije po pitanju nasilja i na njega gospodična Veljača mora obratiti posebnu pozornost, za razliku od srbijanskog glavnog grada gdje ona unatrag nekoliko mjeseci živi. Tamo vlada idila, mir Božji, raj na Zemlji, nasilja nigdje na pomolu, naprosto dosadno čovjeku kad izađe od Karaburme do Kalemegdana, na Terazije ili u Knez Mihajlovu pa prošeće do zgrade RTS-a…samo čuješ kako ptičice cvrkuću s drveća (tamo ih ima i zimi) i laganu Cecinu ariju što milozvučno odzvanja iz obližnje birtije: “Kuuuukavicaaaaaaaa, nisam znala da si takva kuuuuukavicaaaaaaaaaaaa…” Nego! A što ste mislili!? Tamo su u Beogradu (bre) muškići manji od makovog zrna, sve kukavica do kukavice, nije to Arkanova udovica džaba ispevala… Pesma je to iz života, autobiografska.

Istina, roknu ti muški ponekad jedan drugoga iz vatrenog oružja (u prosjeku svakih 5-6 sati, vikendom malo češće) nasred ulice, ali žene nitko ne dira! Tu su kao pamuk. Džentlmeni i pol! Ma nema lafova do Srba – pa još ako su Beograđani (bre). Nije gospodična Veljača naivna, zato je i otišla u tu oazu mira i spokoja na Balkanu.

A ovdje kod nas, uh…ništa ne valja! Nema glupljih stvorova na svijetu od Hrvata. Ne znaju ni vlast izabrat’!

Da su ostali Zoki i društvo i da smotani Karamarko nije dovuk’o onog još smotanijeg Oreškovića (koji ni hrvatski nije znao, a kamo li što drugo) 2016. za premijera, gdje bi nam kraj bio! Porasle bi plaće i mirovine, ljudi ne bi više odseljavali iz Hrvatske nego u nju doseljavali (pogotovu ovi iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana), Hrvati bi mogli nesmetano i neograničeno skupljati plastičnu ambalažu (čak i onu od mlijeka i jogurta), korupcije ne bi bilo svijećom da je tražiš, ustaša isto tako, zaboravili bi što znači lopovluk, kriminal, nasilje.

Nasilje!? Ma kakvo nasilje! To bi se u korijenu sasijecalo! Ne bi morala gospođica Veljača prekidati snimanje svoje sapunjare i tutnjati svako malo u ZG, nego bi se fino mogla koncentrirati i svu svoju (ne malu!) umjetničku darovitost (takoreći genijalnost!) i energiju usmjeriti stopostotno na “Pogrešnog čoveka” (ne bi li i njega dotjerala na pravu mjeru – da bude ispravan, a ne “pogrešan”).

Sve što bi trebalo rasti, raslo bi, ono što bi moralo padati, padalo bi. Ostalo bi stajalo. Na mjestu. Tamo gdje treba. Samo od sebe. Što reče Zoki jednom prigodom dok je bio premijer (u trenucima filozofskog nadahnuća): “Čak i ako ništa ne radimo, nešto će se dogoditi”. Lukavo, zar ne? Demosten? Ciceron? Goethe? Balzac? Ma hajte, molim vas, to su sitne ribe za Zokija! Kad taj dečec, rođeni zagrepčanec, fakin odvali, to je to!

Još nije sve izgubljeno. Kako stvari stoje, Zoki bi mogao zasjesti u ovaj naš (i svoj) Airbus (A 380) i kroz hrvatsku maglu nas konačno provozati do sretnije i svjetlije budućnosti (to nam je obećao još 2011-e kao mandatar Vlade, sjećate se?), samo ga najprije moramo izabrati za prezidenta. I uključiti mu za svaki slučaj autopilota (ipak, zbog magle – hrvatska magla zna biti nezgodna kad se spusti).

Što ne bi on zasjeo na Pantovčak? Što fali Zokiju? Mudar, promišljen, konzistentan, elokventan, ima dobre Ray Ban cvikere, onako, faca je (pogotovu izdaleka – malo čak na Rogera Moore-a iz mlađih dana vuče), zna rješavati probleme (dokaz’o čovjek kad mu je u stanu pukla vodovodna cijev – sjećate se te dramatične epizode koju je prezentirao javno i pred kamerama ljudima koji su izgubili svoje kuće u vrijeme velikih poplava prije pad godina na brodsko-posavskom području), uz sve to je onako, fajter, opušten tip, je.. mu se za sve, tu i tamo napravi doduše poneki gaf (ćopi vladin avion pa malo na Krk do nove ženske), ili ode kod branitelja pa glumi “ustašu”, ali, ne treba mu uzeti za zlo. Nećemo sad Zokiju dlaku u jajetu tražiti, a Sanadera još nismo ni osudili kako treba. Važno je da nas svojim Airbasom (A 380) iz magle izveze, a kako ćemo aterirati, o tom potom…

Što se premijera tiče, što bi falilo da na to mjesto postavimo mlađahnog i nadobudnog Beru? Ionako će uskoro ostati bez stranke, pa nek čova riješi egzistenciju barem na 4 godine, je l’ tako? Ako ništa drugo, bit će veselo, jer Bero se u ekonomiju i sustav državne uprave razumije “k’o Mara u onu stvar” (što kažu Slavonci). Ali, sve će on to kompenzirati svojom “antifašističkom” borbom koju vodi u svako vrijeme, na svakom koraku i svakom mjestu, neprekidno i neumorno, 25 sati na dan. Njemu se ni jedan ustaša provući ne može a da ga on ne skuži i ne raskrinka! Boško Buha mu nije ravan.

Pa još ako ova dvojica barem u prvih nekoliko mjeseci (dok se vlast ne konsolidira) kao specijalnu savjetnicu za suzbijanje nasilja angažiraju pravu gospodičnu iz “Pogrešnog čoveka” (već više puta spomenutu miss Jelenu Veljaču), samo nebo im je granica!

Hrvati će poželjet nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Doktor Škoro i MOST u borbi protiv covida-20

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/

Napokon se i to dogodilo. Prodavši vrhunsku fintu, hineći za kampanje razmirice, dinamični duo „Domovinski pokret Miroslava Škore – MOST“ hametice je na izborima razvalio duopol „HDZ-SDP“ i suvereno zasjeo na obje strane Markova trga. Anketne agencije su predriblane i posramljene, janjci oglodani do zadnje koščice, a stradao je i poneki vol. Istina, dosad vodećim strankama HDZ-u i SDP-u, sada potučenima do nogu, preostalo je po nekih 10-15 mjesta u Saboru, čisto da se nađu za uzorak prilikom posjeta školskih ekskurzija, pa neka djeca vide u što će se izroditi budu li nevaljala. Uz to, prema novome poslovniku propisano je kako svaki zastupnik ima na raspolaganju 6 minuta za obraćanje, pri čemu su zastupnici HDZ-a i SDP-a obvezani prvih 5 minuta posvetiti isprici za sve zlo koje su te partije dosad nanijele Hrvatskoj, dočim, sukladno najboljim demokratskim standardima, čitavu šestu minutu mogu govoriti štogod ih volja. Posebna pozornost posvećena je Miloradu Pupovcu. On se sad smije obratiti Visokom domu isključivo klečeći na kukuruzu. I kad je doktor Škoro, novi predsjednik Vlade, već pomislio da je narodu ispunio svaku želju i kako mu još jedino preostaje poput Tuđmana u Splitu ’95 uskliknuti – A što još da vam obećam? – idilu su narušili tmurni oblaci, iznebuha se nadvivši nad cijelim svijetom, pa i Hrvatskom. Pojavila se nova, dotad neviđena zarazna bolest, COVID-20, buknuvši žešćom silinom od pomalo već zaboravljene joj prethodnice.

Tragom uznemirujućih vijesti, doktor Škoro je sazvao najuži tim suradnika kako bi pronašli odgovor na ovu nedaću. Ne poštujući društvenu distancu, pod Škorinim su se predsjedanjem okupili: Božo P., predsjednik Sabora, Nikola G., potpredsjednik Vlade za društvena pitanja, Miro B., šef kluba zastupnika vladajuće većine u Saboru, Šveđo, ministar financija i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, Srećko S., glavni državni epidemiolog, Mato P., ustavnopravni stručnjak, Nino R., posebni savjetnik za sve i sva i kurir za vezu s Predsjednikom, i Željko P., vrhovni državni klaun.

U nastavku ekskluzivno donosimo transkript razgovora sa sastanka, dobiven susretljivošću tajnice, pod nerazjašnjenim okolnostima zaostale od bivše garniture.

DR. M.Š.: Društvo, sve vas lijepo pozdravljam. Evo, sazvao sam sastanak zbog ove boleštine koja, kako neki kažu, opet hara, pa da vidimo što i kako dalje,… Jer ne kaže narod badava – 9 glava pametnije je od jedne! Ima li tko kakav prijedlog? (svi obore pogled, nastupi muk)

DR. M.Š.: Vidim, nema baš pričljivih… Hmm…, dobro, ajmo malo opustiti atmosferu. Željko, ajde ispričaj nam neki vic,… samo po mogućnosti da ga već nismo čuli… ili ako jesmo, da smo ga zaboravili.

ŽELJKO P.: Ništa od viceva dok ne sjedne plaća.

DR. M.Š.: Ma Željko, dobro znaš da smo se morali odreći plaća za mjesec-dva kako bi u ovim teškim vremenima po državnu kasu pokazali solidarnost s narodom, ali i podsjetili kakvu su štetu ostavili ovi prije nas. Nadoć’ će sve to uskoro na svoje… samo,… jedna stvar mi ipak nije jasna,… ne kapne li ti štogod od PEVEX-a i Sberbanka? Sad kad smo u sedlu trebalo bi to i više i češće…

ŽELJKO P.: A je ti neki vic! Možda kapne tebi…

DR. M.Š.: Dobro, ajmo na temu! Ima li tko kakav prijedlog kako ovo riješiti?

BOŽO P.: Doktore, a da pitamo stručnjake?

DR. M.Š.: Ma kakve crne stručnjake, dobri moj Božo, prepošteni! Srećko kaže da je to ionako samo gripica. Je l’ tako Srećko?

SREĆKO S.: A što će drugo bit’?

DR. M.Š.: Eto, vidiš! Ali kako zbog svijeta stvar mora biti i politički uređena, ja bih predložio da ipak pitamo… (zazvoni mu telefon)… ma tko je sad? E, vid’, Zekanović… (odbaci poziv bez javljanja)

BOŽO P.: Pa što će nam on?

DR. M.Š.: To se i ja pitam… Dakle, predlažem da pitamo,… naravno, ne Zekanovića (blago se osmjehne),… nego – NAROD! Jer ako je narod bio dovoljno pametan da izabere nas, onda će valjda i ovo znati riješiti. Osim toga, ako narod ne zna, tko uopće može znat’? Pa ti stručnjaci ionako i sami kažu da ništa ne znaju,… osim Srećka, našeg suhog zlata,… ne damo ga nikome.

BOŽO P.: Tako je doktore, oči Božine! Evo mi je sad sinulo kako sam zadnji put prošao kad sam bio brifiran od strane stručnjaka. Ma nikad više!

DR. M.Š.: Hmm…da. Samo,… što točno narod pitati a da vuk bude sit i ovce na broju?

NIKOLA G.: Cijenjeni kolege, dopustite mi primijetiti sljedeće. Nama je, tu ćemo se svi složiti, prije svega u interesu da narod odluči onako kako mi želimo, a da se pritom zaštitimo od odgovornosti pođe li nešto nepredviđenim tijekom. Prema tome, pitanje treba postaviti tako da ako prođe sve u redu, uspjeh bude naš, jer, evo, mi smo pitali narod. A pođe li, pak, štogod po zlu, da si narod bude sam kriv. Eto, tako je odlučio! Primijetite i kako se u ovaj koncept idealno uklapa pitanje kojim bi se narodu ponudilo skup vrlo strogih mjera zaštite, tako da mu se još svježeg sjećanja na traume od prethodnog covida i sama pomisao na njih zgadi, pa da ih s gnušanjem odbaci.

ŠVEĐO: U cijelosti podržavam kolegu. Dodao bih tome kako bi prava odluka naroda nedvojbeno imala blagotvoran učinak na državne financije, za koje i sami znate u kakvu su stanju. Jer kako zorno svjedoči nedavni švedski primjer na kojemu sam, kako mi nadimak govori, i doktorirao, ispravan pristup dokazano donosi višestruke uštede kako u zdravstvenom, tako i u mirovinskom sustavu.

BOŽO P.: Sjajno! Fantastično! Ljudi, pa mi imamo refuormu! Sve plus do plusa!

ŽELJKO P. (suznih očiju): Misliš križ do križa?

BOŽO P.: Ma ajde, križ se malo skrati pa dobiješ plus. Uostalom, ne će mene jedan klaun tomu učit’,… pa tko je ovdje nego ja umalo svršio te škole?

DR. M.Š.: Dobro, koncept mi se sviđa, no ima li tko kakav konkretan prijedlog što točno da pitamo?

NIKOLA G.: Kako sam već dao naslutiti, skup striktnih mjera obuhvatio bi zabranu kretanja između pojedinih ulica, okupljanje više od jedne osobe, izolaciju, samoizolaciju već na najmanji mig…. obvezno uključiti i nadzor mobitela, to će tek narod razjariti…

BOŽO P.: I držanje barem 3 metra razmaka! Svaki centimetar manje, 10 kuna globe!

ŠVEĐO: Radno vrijeme trgovina od 8 do 10.

MIRO B.: Do 10 navečer? (svi prasnu u smijeh)

ŽELJKO P.: Možda još bolje od 8 do 8 i 10?

DR. M.Š.: Meni, recimo, policijski sat i danju i noću uopće ne zvuči loše. Nino, imaš li ti što dodati? Ajde, daj, ti si pametan…

NINO R.: Kako na više mjesta u svojim spisima kaže poznati talijanski mislilac Giambattista Vico, a s njim se u glasovitom eseju slaže i Umberto Eco, koji je, usput, da osnažim argumentaciju, fizički upadljivo sličio Budu Spenceru…

DR. M.Š.: Ajde, Nino, brate, ubrzaj… zar ne čuješ da Miro već hrče? Vik’o ti ne vik’o, nikakav eko do njega ne dopire.

NINO R.: Htio sam samo kazati da je za prethodne histerije dobar dio ljudi, neke i osobno poznajem, bio ogorčen što nekakav hibridni parapolitički stožer upitnog legitimiteta upravlja njihovim tijelima. Držim to dovoljno iritirajućim da se pridoda ovim hvale vrijednim prijedlozima. Naravno, hvale vrijednima u smislu – zrelima da se s indignacijom odbace.

DR. M.Š.: Dobro, onda bi to bilo manje-više to. Što bi rek’o moj pokojni punac – prosto k’o pasulj!

MIRO B.: Stan’, doktore! Imam amadman, imam amadman!

NIKOLA G.: Miro, nemaš amandman, amandmani su u Saboru, ovdje u neformalnom okruženju ne dajemo amandmane nego prijedloge.

MIRO B.: Dobro, ajde, nek’ ti bude,… imam prijedlog. Ja sam za to da se stavi da se u parne dane smije češkat’ samo livo jaje a u neparne samo desno, inače jaja cap,… nema više…. gotovo.

NIKOLA G.: Hm,… zanimljiv prijedlog, samo ne znam je li baš u skladu s Ustavom. Mato, što kažeš?

MATO P.: Dakle, ako se ovdje pod jajima misli na gonade, primjećujem kako prijedlog izlazi iz ustavnih okvira budući diskriminira dio populacije zakinut za jaja, odnosno sve one koji pate od nedostatka istih. Naime, u njihovu slučaju ovdje se radi o klasičnom contradictio in se ili narodski rečeno – ne mogu se češkati po nečemu čega nemaju.

MIRO B.: Ma je l’ to siguro?… (Mato potvrdno kimne)… Dobro, ako je tako, imam dopunu amadmana.

NIKOLA G: Miro, amandmani su u Saboru…

MIRO B.:  Ajdeee,… dopunu prijedloga, đava te odnija! Dakle, odmah posli ovog s jajima da iđe – ko nema jaja, nek’ trlja oči, livo pa desno, isto na par-nepar dane…

DR. M.Š.: Vidim da smo se malo raspojasali,… frajerluk uzeo maha… Nego, Mato, koliko bi dugo sva ta referendumska procedura potrajala?

MATO P: Ha,…držimo li se slova zakona, nekih 50-60 dana.

DR. M.Š.: Srećko, je l’ se može neš’ dogodit’ za tih 50-60 dana?

SREĆKO S.: Ma što će se dogodit’? Gripa k’o gripa!

MATO P.: Eeee, ali odluku o raspisivanju referenduma treba potpisati Predsjednik.

DR. M.Š.: Dobro me podsjeti, sad ću ga zovnut’. Sigurno će mu se prijedlog svidit’, pa on je kao čovjek slobodoumnih pogleda već i prije bio za švedski model.

PREDSJEDNIKOV TELEFON: tu-tuu,…tu-tuu,… tu-tuu,…

DR. M.Š.: Hm… ne javlja se! Nino, ajde probaj ti, ti si si dobar s njim.

NINO R.: Pa nismo si baš tako dobri da ja njega zovem.

DR. M.Š.: Ne mo’š ga zovnut’?

NINO R.: Tako mi Bruce Leejevih nunčaka, ne mogu ga zvat’. On mene zovne.

DR. M.Š.: On tebe zovne?

NINO R.: Ma, ja! A što si ti, doktore, mislio? Da se kratki espresso spravlja sam od sebe?

DR. M.Š.: E, junačino, pa onda on nije veći suverenist samo od ćate, nego i od tebe!

NINO R.: Rugala se lunja sjenici!

ŽELJKO P. (očito s namjerom da prekine neugodan muk): Ma ljudi Božji, kud čovjeka zovete u ovo gluho doba, tek što je 11 prošlo… Možda još tare krmelje…

DR. M.Š.: A onda ništa! Zamolio bih tajnicu,… (napravi znakovitu stanku pa nastavi),… Božo, što si se stis’o k’o grlica?… Nikola, a i ti mi nešto gutaš knedle… Zamolio bih, dakle, tajnicu da prema iznesenim prijedlozima sastavi radnu verziju referendumskog pitanja, a poslije to nek’ još provjere pravne službe. Tebe bih, Mato, zamolio da se pobrineš da sve to prođe ustavnopravno picikato. Pa kad konačno stvar bude cakum-pakum, neka Nino odnese Predsjedniku čim mu bude usput.

BOŽO P.: Ne znam, ja bih to, zlu ne trebalo, ipak prije ovjerio kod javnog bilježnika.

NIKOLA G.: Možda samo još jedan detalj psihološke naravi. Bilo bi bolje da odgovor koji želimo dobiti bude ZA nego PROTIV. To bi ostavilo dojam da smo afirmativni i konstruktivni. Stoga predlažem da se pitanje formulira u obliku – Jeste li za to da se odbaci paket mjera zaštite od bolesti COVID-20…

SREĆKO S.: Navodne bolesti, Nikola! Nema tu još nikakvih znanstvenih dokaza da se radi o bolesti.

NIKOLA G.: Dobro,… navodne bolesti COVID-20, koji obuhvaća bla, bla, bla,… i sad ide cijela ova tirada stavaka što smo ih napucali, a koju će Mato još posložiti…

DR. M.Š.: U redu, mislim da nam je to sad svima ok. A narodu, kako odluči, tako nek’ mu i bude! Može li poštenije?…I pravednije?… A sad prelazimo na drugu točku dnevnog reda,… na ono zbog čega smo se kandidirali i zbog čega je narod, napokon, tako nepogrešivo osjetio naše bȉlo… Naravno, riječ je o općem dobru – Prijedlog zakona o subvencioniranju upravljanja parkirališnim prostorom u privatnom vlasništvu u blizini objekata od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku. A što uključuje svemirska uzletišta, nuklearne elektrane i zdravstvene ustanove.

Grgur S.

Napomena: Tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Željko Komšić bez predaha spašava Bosnu mjesec dana. Ni plakete da mu daju.

Objavljeno

na

Objavio

Petnaest dana, koliko je Željko Komšić bio u izolaciji, bili su najkritičniji dani za opstanak Bosne u hiljadu godina.
Presjenik svih građana (osim fašista koji ne glasuju za njega) odmah po izlasku iz izolacije krenuo je u užurbanu sanaciju šteta nastalih njegovim prisilnim odsustvom.

Evo kako je mukotrpnim radom, Komšić, u svega mjesec dana (23.03. do 23.04.) uspio manje više spasiti Bosnu sigurnog nestanka:

23.03. – SUĆUT Zoranu Milanoviću,
25.03. – PORUKA građanima BiH,
26.03. – INTERVJU za FTV,
27.03. – ČESTITKA S. Makedoniji,
28.03. – INTERVJU za Vijesti.ba,
30.03. – INTERVJU za FENU,
31.03. – INTERVJU za Avaz,
04.04. – INTERVJU za Oslobođenje,
05.04. – INTERVJU za Vijesti.ba,
06.04. – ČESTITKA svim Sarajlijama,
06.04. – POLAGANJE Vijenaca,
08.04. – ČESTITKA Pesaha,
09.04. – INTERVJU za [email protected] BH,
10.04. – INTERVJU za “O kanal”,
11.04. – ČESTITKA Uskrsa,
12.04. – SUĆUT obiteljima,
13.04. – PORUKA građanima BiH,
13.04. – INTERVJU na Hayat tv,
13.04. – INTERVJU za Slobodnu Bosnu,
13.04. – PODRŠKA novinarima u BiH,
15.04. – ČESTITKA svim građanima BiH,
15.04. – POLAGANJE vijenaca,
15.04. – NAPAD na Dodika,
18.04. – ČESTITKA Vaskrsa,
20.04. – SUĆUT premijeru Kanade,
22.04. – PODRŠKA Europskoj Uniji, (napao i Dodika)
23.04. – PODRŠKA uposlenicima OHR, (napao i Dodika).

Ukupno, Željko Komšić je u mjesec dana dao 10 intervjua, 6 čestitki, 3 sućuti, 3 podrške, 3 oštra obračuna s Dodikom, 2 poruke i 2 polaganja vijenaca.
Sve ovo je Željko Komšić uspio sam-samcat, bez napuštanja Sarajeva!

Da je ova žrtva prepoznata u široj javnosti dokazuje i inicijativa SDA da se Komšiću dodijeli “Plaketa Kantona Sarajevo”.

Jedini koji se do sad ovome usprotivio je Dino Konaković koji smatra da je Komšiću za njegovo spašavanje hiljadugodišnje Bosne sasvim dovoljan “Zlatni ljiljan”.
Evo ne znam ni sam… napisao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari