Pratite nas

Satira

Jedva čekam da SDP dođe na vlast pa da više ne bude korupcije, ustaša i nasilja

Objavljeno

na

Otkad su nam drugovi Zoki i Ivo sišli s Markovog trga i Pantovčaka, sve krenulo naopako. Korupcija i kriminal zavladali do neslućenih razmjera, investicije i izvoz pali, uvoz i kamate porasli, globalno zatopljenje eskaliralo, nakotilo se ustaša, rasista, fašista, nacista, homofoba, ksenofoba, talibana i hadezeovaca, zavladalo nasilje na svakom koraku…ne smiješ na ulicu ni danju, kamo li noću.

Prije si mog’o (dok su Ivo i Zoki vladali) ispružit’ se kol’ko si dug i širok i leć’ u bilo kojem kvartu Zagreba nasred ulice – od Žitnjaka i Pešćenice preko Dubrave i Dugava do Črnomerca i Jankomira i prenoćit’ pod otvorenim nebom, da ti dlaka s glave ne fali! A sad!? Probaj sad!

Dotjerali smo dotle da nam mora gospodična Jelena Veljača drito iz Beograda grada dolaziti kako bi sanirala stanje i natrljala nos premijeru i predsjednici vezano za nasilje što ga očito producira (a tko drugi) nego HDZ i ova filoustaška, desničarska vlast. Ženska ostavlja svoje obveze, žrtvuje se, grebe i bori se iz petnih žila (ne predsjednica, nego gospodična Veljača, naravno), sva se sasušila od svakodnevnih napora, takoreći dehidrirala (vidite li čemu sliči), trči kao sumanuta između snimanja dvije epizode “Pogrešnog čoveka” i zadnjim atomima snage se penje na Gornji Grad, pa na Pantovčak, ali upravo na vrijeme da postroji Plenkovića i Grabarku i održi im predavanje, onako s visoka i strogo, a kako i ne bi kad se s njima drugačije ne može!? I ne poduzimaju brate mili (ni izbliza) sve što treba kako bi obuzdali hadezeovsko i desničarsko nasilje!? Život joj prolazi (gospodični Veljači) u krvi, znoju i suzama (što reče Churchill), u raskoraku, u grozničavoj utrci s vremenom i prostorom, na relaciji Beograd – Zagreb, jedva stigne iz aviona u avion uskočit’. A mora, što će!? Od nje sve ovisi! Tko će ako ona neće!? Ovi dudeki – zagrepčanci nisu ni za što! Bulje k’o telci, a oko njih nasilje! Nasilje se zgusnulo, možeš ga nožem rezati, a oni ništa!? Nitko prstom da mrdne dok gospodična Veljača ne bane na vrata … onda se tek malo trgnu (i počnu nekaj delati).

Zagreb je neuralgična točka regije po pitanju nasilja i na njega gospodična Veljača mora obratiti posebnu pozornost, za razliku od srbijanskog glavnog grada gdje ona unatrag nekoliko mjeseci živi. Tamo vlada idila, mir Božji, raj na Zemlji, nasilja nigdje na pomolu, naprosto dosadno čovjeku kad izađe od Karaburme do Kalemegdana, na Terazije ili u Knez Mihajlovu pa prošeće do zgrade RTS-a…samo čuješ kako ptičice cvrkuću s drveća (tamo ih ima i zimi) i laganu Cecinu ariju što milozvučno odzvanja iz obližnje birtije: “Kuuuukavicaaaaaaaa, nisam znala da si takva kuuuuukavicaaaaaaaaaaaa…” Nego! A što ste mislili!? Tamo su u Beogradu (bre) muškići manji od makovog zrna, sve kukavica do kukavice, nije to Arkanova udovica džaba ispevala… Pesma je to iz života, autobiografska.

Istina, roknu ti muški ponekad jedan drugoga iz vatrenog oružja (u prosjeku svakih 5-6 sati, vikendom malo češće) nasred ulice, ali žene nitko ne dira! Tu su kao pamuk. Džentlmeni i pol! Ma nema lafova do Srba – pa još ako su Beograđani (bre). Nije gospodična Veljača naivna, zato je i otišla u tu oazu mira i spokoja na Balkanu.

A ovdje kod nas, uh…ništa ne valja! Nema glupljih stvorova na svijetu od Hrvata. Ne znaju ni vlast izabrat’!

Da su ostali Zoki i društvo i da smotani Karamarko nije dovuk’o onog još smotanijeg Oreškovića (koji ni hrvatski nije znao, a kamo li što drugo) 2016. za premijera, gdje bi nam kraj bio! Porasle bi plaće i mirovine, ljudi ne bi više odseljavali iz Hrvatske nego u nju doseljavali (pogotovu ovi iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana), Hrvati bi mogli nesmetano i neograničeno skupljati plastičnu ambalažu (čak i onu od mlijeka i jogurta), korupcije ne bi bilo svijećom da je tražiš, ustaša isto tako, zaboravili bi što znači lopovluk, kriminal, nasilje.

Nasilje!? Ma kakvo nasilje! To bi se u korijenu sasijecalo! Ne bi morala gospođica Veljača prekidati snimanje svoje sapunjare i tutnjati svako malo u ZG, nego bi se fino mogla koncentrirati i svu svoju (ne malu!) umjetničku darovitost (takoreći genijalnost!) i energiju usmjeriti stopostotno na “Pogrešnog čoveka” (ne bi li i njega dotjerala na pravu mjeru – da bude ispravan, a ne “pogrešan”).

Sve što bi trebalo rasti, raslo bi, ono što bi moralo padati, padalo bi. Ostalo bi stajalo. Na mjestu. Tamo gdje treba. Samo od sebe. Što reče Zoki jednom prigodom dok je bio premijer (u trenucima filozofskog nadahnuća): “Čak i ako ništa ne radimo, nešto će se dogoditi”. Lukavo, zar ne? Demosten? Ciceron? Goethe? Balzac? Ma hajte, molim vas, to su sitne ribe za Zokija! Kad taj dečec, rođeni zagrepčanec, fakin odvali, to je to!

Još nije sve izgubljeno. Kako stvari stoje, Zoki bi mogao zasjesti u ovaj naš (i svoj) Airbus (A 380) i kroz hrvatsku maglu nas konačno provozati do sretnije i svjetlije budućnosti (to nam je obećao još 2011-e kao mandatar Vlade, sjećate se?), samo ga najprije moramo izabrati za prezidenta. I uključiti mu za svaki slučaj autopilota (ipak, zbog magle – hrvatska magla zna biti nezgodna kad se spusti).

Što ne bi on zasjeo na Pantovčak? Što fali Zokiju? Mudar, promišljen, konzistentan, elokventan, ima dobre Ray Ban cvikere, onako, faca je (pogotovu izdaleka – malo čak na Rogera Moore-a iz mlađih dana vuče), zna rješavati probleme (dokaz’o čovjek kad mu je u stanu pukla vodovodna cijev – sjećate se te dramatične epizode koju je prezentirao javno i pred kamerama ljudima koji su izgubili svoje kuće u vrijeme velikih poplava prije pad godina na brodsko-posavskom području), uz sve to je onako, fajter, opušten tip, je.. mu se za sve, tu i tamo napravi doduše poneki gaf (ćopi vladin avion pa malo na Krk do nove ženske), ili ode kod branitelja pa glumi “ustašu”, ali, ne treba mu uzeti za zlo. Nećemo sad Zokiju dlaku u jajetu tražiti, a Sanadera još nismo ni osudili kako treba. Važno je da nas svojim Airbasom (A 380) iz magle izveze, a kako ćemo aterirati, o tom potom…

Što se premijera tiče, što bi falilo da na to mjesto postavimo mlađahnog i nadobudnog Beru? Ionako će uskoro ostati bez stranke, pa nek čova riješi egzistenciju barem na 4 godine, je l’ tako? Ako ništa drugo, bit će veselo, jer Bero se u ekonomiju i sustav državne uprave razumije “k’o Mara u onu stvar” (što kažu Slavonci). Ali, sve će on to kompenzirati svojom “antifašističkom” borbom koju vodi u svako vrijeme, na svakom koraku i svakom mjestu, neprekidno i neumorno, 25 sati na dan. Njemu se ni jedan ustaša provući ne može a da ga on ne skuži i ne raskrinka! Boško Buha mu nije ravan.

Pa još ako ova dvojica barem u prvih nekoliko mjeseci (dok se vlast ne konsolidira) kao specijalnu savjetnicu za suzbijanje nasilja angažiraju pravu gospodičnu iz “Pogrešnog čoveka” (već više puta spomenutu miss Jelenu Veljaču), samo nebo im je granica!

Hrvati će poželjet nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Barbara, sretan rođendan žele ti tvoje kolege s HTV-a!

Objavljeno

na

Objavio

Ganutljiva čestitka povodom rođendana TV voditeljici Barbari Kolar a koju joj je uputila kolegica iz emisije “Kod nas doma” (dakako, putem javne televizije, na kraju spomenute emisije, danas, 18. travnja) jedan je od trenutaka koji svakom prosječnom gledatelju mora natjerati suze na oči.

Nešto oko 18,00 sati, pri završetku emisije, prije same odjave, simpatična voditeljica (uz pomoć spasonosnog Google-a utvrdio sam kako je riječ o Ivi Šulentić) nas je podsjetila kako je “našoj kolegici Barbari Kolar danas rođendan” i odmah potom (kako je i red) uputila izravnu čestitku: “Draga Barbara, sretan ti rođendan!” Naravno, ona jako dobro zna kako dame ne vole da se spominju godine, pa je lijepo i pristojno izostavila ono “49-i”.

Prst gore za Ivu!

Kud ćeš ljepše, bolje, osjećajnije, emotivnije, pristojnije, prisnije, toplije, kulturnije, profesionalnije nego kolegici koja je slobodna – a inače šljaka s tobom u istoj emisiji – zaželjeti sretan rođendan i to drito s radnog mjesta, uživo, putem TV kamera javne televizije!

U oduševljenju koje me je zahvatilo nakon ove geste Šulentićke, jedno sam vrijeme buljio u ekran očekujući da se u studiju okupe slavljenica (Barbara), rodbina, prijatelji, ostale kolege iz redakcije, kad ono…ništa. Uslijedile su reklame i potom onaj dosadni Tarikov kviz koji ide zadnji 30-ak godina (“Potjera”).

A kako bi krasno bilo pogledati slavlje jednog rođendana uživo na HTV-u.

Poslije svih onih čitanja objava s društvenih mreža (Todorićevih, Mamićevih, Bandićevih, Beljakovih, Pernarovih, Marasovih, Sanaderovih, Veljačinih, Dalijinih itd., itd., itd.), “pumpanja” afera kojih nema u stilu ‘ajmo napravit’ od muhe slona”, partizanskih serijala i filmova (ne znam jesu li u planu “Otpisani” – to bih jako volio pogledati), prepričavanja tračeva iz saborskih kuloara i mase drugih trivijalnih bedastoća kojima nas naša javna dalekovidnica neumorno zasipa, red bi bio da vidimo i jedan roćkas uživo, je l’ tako!?

Čemu bi inače trebala služiti javna televizija, nego da se (uz sve ostalo) razvija i međusobna kolegijalnost, uvažavanje, ljubav i poštovanje između djelatnika – pogotovu voditelja koji u emisijama uživo imaju mikrofon na dohvat ruke (tj. zakačen na reveru košulje ili veste) pa mogu sebi dopustiti i taj luksuz da se nekomu tko im je drag, simpatičan i trenutačno im (možda) čak i nedostaje, obrate onako, malo intimnije, u povodu rođendana, imendana, vjenčanja, obljetnice braka, rođenja djeteta ili kakve slične prigode?

Te su geste za pozdraviti i dokazuju kako smo se toliko odomaćili na našoj javnoj TV, da je atmosfera posve intimna, gotovo obiteljska, prijateljska, frendovska, ali ono, baš totalno i to je coooooooooool za popi…. (što kažu Dalmoši).

Jedino me Barbara pomalo razočarala.

Očekivao sam kako će nakon čestitke onako gordo ušetati u studio na elegantnim štiklama s viiiiiiiiiiisokim potpeticama (nosi ih ne zato što je mala rastom, nego isključivo stoga jer joj dobro stoje – samo da se zna) u haljini sa šljokicama, onako, decentno sređena, ukusno i nenapadno našminkana s ganjc-novom frizurom i da će početi praštati puse na sve strane, koji od kamermana ili tonaca će donijeti šampanjac, tetka iz menze tortu (barem neki mascarpone ako ne nešto bolje), odnekud se pojaviti, recimo, band sastavljen od kolega iz redakcije (njih barem 30-ak, koliko djelatnika u prosjeku ima svaka emisija HTV-a dulja od 15 minuta), pa onda još u kadar (kao slučajno, u svojoj dobro poznatoj sportskoj maniri) uleti s gitarom (bivši) balkanski Kazanova Sandi Cenov i prolomi se ono: “Happy Birthday to You…”

Zamislite, ništa od svega toga!

Eto, propalo mi popodne. Iz osvete ću prebaciti na Z1, i pričekati, ako večeras ide “Bujica”…

Još nešto: Barbara, sretan ti roćkas – i ne zaboravi za 15. svibnja (to ti je srijeda) rezervirati termin za emisiju, pa da i ti Ivi uzvratiš nekom lijepom čestitkom putem javnog TV servisa!

I ne bi bilo zgorega možda razmisliti o tomu da od sada ubuduće takvi sitni znaci pažnje budu dostupni i ostalim djelatnicima HTV-a (urednicima, financijašima, osiguranju, ton-majstorima, realizatorima, scenaristima, šminkerima, frizerima, manikirima, pedikirima, vizažistima, kamermanima, čistačicama, kuharicama itd., itd.) da ne bi komu palo napamet (možda) kako vi (ne daj Bože) privatizirate javnu televiziju pa vas još prijavi za sukob interesa!

Ima svakakvih ljudi.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

‘Građanskim’ Srbima iz SDSS-a zakonom zajamčiti tri mjesta u EU parlamentu!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fah

Neki dan nam je Milorad Pupovac pojasnio koliko bi važno bilo (ne samo za Hrvatsku, nego i Srbiju, BiH i “regiju” u cjelini) da Europski parlament dobije “prvog Srbina ili Srpkinju”, što će SDSS kao “stranka građanske i lijeve orijentacije” nastojati ostvariti na ovim izborima.

Doduše, nije obrazložio paradoks po kojemu stranka s isključivo nacionalnim konceptom (u kojoj postoje jedino Srbi i Srpkinje) može u isto vrijeme biti “građanska i lijeva”, ali je zato u nastavku iznio kratki motivacijski pledoaje za vlastito biračko tijelo ( i “zabludjele” Hrvate koji još uvijek ne znaju ono što su odavno morali naučiti), te među ostalim podsjetio kako su “Srbi u Hrvatskoj najbrojnija i najpoznatija manjina”, odnosno “manjina o kojoj se najviše zna”.

Uvažavajući sve ove razloge doajena manjinske politike u Republici Hrvatskoj, doživotnog saborskog zastupnika, najvećeg (i najvještijeg) etnobiznismena i reketara svih dosadašnjih hrvatskih vlada (kako ga je definirao Ivo Josipović u vrijeme kad je bio predsjednik države), predlažem da se “građanskoj opciji” zvanoj SDSS izravno zajamči NAJMANJE 3 mandata u EU parlamentu – ako je to ikako moguće – tako da ne moraju ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbornu kampanju.

To bi bilo višestruko korisno za “region”, Srbiju, pa i šire, u to nema nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića “progura” u EU, nema. Pogotovu sad, kad mu se drma stolac pod guzicom.

Ipak, što se tiče Miloradovih tvrdnji o tomu kako je manjina koju politički zastupa “najpoznatija” i da se o njoj “najviše zna”, samo jedno kratko podsjećanje.

Poznat se može biti iz razno-raznih razloga. Da svedemo to na mikroplan, kako bi bilo razumljivije.

Kod mene u kvartu, recimo, svi jako dobro znamo tipa koji svako malo nekomu razbije nos, slon je alkoholu, kocki… I on je zacijelo najpoznatija faca u krugu nekoliko kilometara, pa i šire. Za njega znaju i oni koji ga nikad nisu vidjeli i bogme dobro paze kako ga ne bi slučajno sreli.

S druge strane, imam jednog samozatajnog i mirnog susjeda (dr. sc. – predaje na Građevinskom fakultetu u Zagrebu) koji vodi svoju brigu, živi povučeni obiteljski život (kuća-pos’o, pos’o-kuća, što rek’o pokojni Ekrem), pametan čovjek, pristojan, elokventan, miroljubiv – ne pije, ne tuče se i ne kocka i on, zamislite, ni iz daleka nije poznat koliko ovaj “nestašni” žitelj kvarta!

Nemam pojma zašto je tako, ali vjerujte na riječ, živa istina!

Nije aluzija ni na što, ali eto, samo toliko da se zna kako ne mora svaki publicitet sam po sebi uvijek i u svakom slučaju značiti nešto pozitivno.

Inače, što se mene osobno tiče, ozbiljno mislim kako bi Plenković i naša Vlada sve trebali učiniti ne bi li SDSS dobio jamstvo za ta tri mandata, preko Junckera (ili koga već), a ako budu pružali otpor, skrenuti im pozornost kako će u sljedećem Biltenu SNV-a to biti protumačeno kao “diskriminacija” i “kršenje manjinskih prava”, a nije isključeno da završe i u nekome od izvješća U.S. Departmenta, kad dođe vrijeme za to.

Ako ni to ne pomogne, ima da im dignemo balvan revoluciju usred Bruxellesa!
Pa nek’ onda vide što će i kako će.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

 

SDSS ima izuzetno realne šanse osvojiti jedno mjesto u EP

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari