Pratite nas

Satira

Jedva čekam da SDP dođe na vlast pa da više ne bude korupcije, ustaša i nasilja

Objavljeno

na

Otkad su nam drugovi Zoki i Ivo sišli s Markovog trga i Pantovčaka, sve krenulo naopako. Korupcija i kriminal zavladali do neslućenih razmjera, investicije i izvoz pali, uvoz i kamate porasli, globalno zatopljenje eskaliralo, nakotilo se ustaša, rasista, fašista, nacista, homofoba, ksenofoba, talibana i hadezeovaca, zavladalo nasilje na svakom koraku…ne smiješ na ulicu ni danju, kamo li noću.

Prije si mog’o (dok su Ivo i Zoki vladali) ispružit’ se kol’ko si dug i širok i leć’ u bilo kojem kvartu Zagreba nasred ulice – od Žitnjaka i Pešćenice preko Dubrave i Dugava do Črnomerca i Jankomira i prenoćit’ pod otvorenim nebom, da ti dlaka s glave ne fali! A sad!? Probaj sad!

Dotjerali smo dotle da nam mora gospodična Jelena Veljača drito iz Beograda grada dolaziti kako bi sanirala stanje i natrljala nos premijeru i predsjednici vezano za nasilje što ga očito producira (a tko drugi) nego HDZ i ova filoustaška, desničarska vlast. Ženska ostavlja svoje obveze, žrtvuje se, grebe i bori se iz petnih žila (ne predsjednica, nego gospodična Veljača, naravno), sva se sasušila od svakodnevnih napora, takoreći dehidrirala (vidite li čemu sliči), trči kao sumanuta između snimanja dvije epizode “Pogrešnog čoveka” i zadnjim atomima snage se penje na Gornji Grad, pa na Pantovčak, ali upravo na vrijeme da postroji Plenkovića i Grabarku i održi im predavanje, onako s visoka i strogo, a kako i ne bi kad se s njima drugačije ne može!? I ne poduzimaju brate mili (ni izbliza) sve što treba kako bi obuzdali hadezeovsko i desničarsko nasilje!? Život joj prolazi (gospodični Veljači) u krvi, znoju i suzama (što reče Churchill), u raskoraku, u grozničavoj utrci s vremenom i prostorom, na relaciji Beograd – Zagreb, jedva stigne iz aviona u avion uskočit’. A mora, što će!? Od nje sve ovisi! Tko će ako ona neće!? Ovi dudeki – zagrepčanci nisu ni za što! Bulje k’o telci, a oko njih nasilje! Nasilje se zgusnulo, možeš ga nožem rezati, a oni ništa!? Nitko prstom da mrdne dok gospodična Veljača ne bane na vrata … onda se tek malo trgnu (i počnu nekaj delati).

Zagreb je neuralgična točka regije po pitanju nasilja i na njega gospodična Veljača mora obratiti posebnu pozornost, za razliku od srbijanskog glavnog grada gdje ona unatrag nekoliko mjeseci živi. Tamo vlada idila, mir Božji, raj na Zemlji, nasilja nigdje na pomolu, naprosto dosadno čovjeku kad izađe od Karaburme do Kalemegdana, na Terazije ili u Knez Mihajlovu pa prošeće do zgrade RTS-a…samo čuješ kako ptičice cvrkuću s drveća (tamo ih ima i zimi) i laganu Cecinu ariju što milozvučno odzvanja iz obližnje birtije: “Kuuuukavicaaaaaaaa, nisam znala da si takva kuuuuukavicaaaaaaaaaaaa…” Nego! A što ste mislili!? Tamo su u Beogradu (bre) muškići manji od makovog zrna, sve kukavica do kukavice, nije to Arkanova udovica džaba ispevala… Pesma je to iz života, autobiografska.

Istina, roknu ti muški ponekad jedan drugoga iz vatrenog oružja (u prosjeku svakih 5-6 sati, vikendom malo češće) nasred ulice, ali žene nitko ne dira! Tu su kao pamuk. Džentlmeni i pol! Ma nema lafova do Srba – pa još ako su Beograđani (bre). Nije gospodična Veljača naivna, zato je i otišla u tu oazu mira i spokoja na Balkanu.

A ovdje kod nas, uh…ništa ne valja! Nema glupljih stvorova na svijetu od Hrvata. Ne znaju ni vlast izabrat’!

Da su ostali Zoki i društvo i da smotani Karamarko nije dovuk’o onog još smotanijeg Oreškovića (koji ni hrvatski nije znao, a kamo li što drugo) 2016. za premijera, gdje bi nam kraj bio! Porasle bi plaće i mirovine, ljudi ne bi više odseljavali iz Hrvatske nego u nju doseljavali (pogotovu ovi iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana), Hrvati bi mogli nesmetano i neograničeno skupljati plastičnu ambalažu (čak i onu od mlijeka i jogurta), korupcije ne bi bilo svijećom da je tražiš, ustaša isto tako, zaboravili bi što znači lopovluk, kriminal, nasilje.

Nasilje!? Ma kakvo nasilje! To bi se u korijenu sasijecalo! Ne bi morala gospođica Veljača prekidati snimanje svoje sapunjare i tutnjati svako malo u ZG, nego bi se fino mogla koncentrirati i svu svoju (ne malu!) umjetničku darovitost (takoreći genijalnost!) i energiju usmjeriti stopostotno na “Pogrešnog čoveka” (ne bi li i njega dotjerala na pravu mjeru – da bude ispravan, a ne “pogrešan”).

Sve što bi trebalo rasti, raslo bi, ono što bi moralo padati, padalo bi. Ostalo bi stajalo. Na mjestu. Tamo gdje treba. Samo od sebe. Što reče Zoki jednom prigodom dok je bio premijer (u trenucima filozofskog nadahnuća): “Čak i ako ništa ne radimo, nešto će se dogoditi”. Lukavo, zar ne? Demosten? Ciceron? Goethe? Balzac? Ma hajte, molim vas, to su sitne ribe za Zokija! Kad taj dečec, rođeni zagrepčanec, fakin odvali, to je to!

Još nije sve izgubljeno. Kako stvari stoje, Zoki bi mogao zasjesti u ovaj naš (i svoj) Airbus (A 380) i kroz hrvatsku maglu nas konačno provozati do sretnije i svjetlije budućnosti (to nam je obećao još 2011-e kao mandatar Vlade, sjećate se?), samo ga najprije moramo izabrati za prezidenta. I uključiti mu za svaki slučaj autopilota (ipak, zbog magle – hrvatska magla zna biti nezgodna kad se spusti).

Što ne bi on zasjeo na Pantovčak? Što fali Zokiju? Mudar, promišljen, konzistentan, elokventan, ima dobre Ray Ban cvikere, onako, faca je (pogotovu izdaleka – malo čak na Rogera Moore-a iz mlađih dana vuče), zna rješavati probleme (dokaz’o čovjek kad mu je u stanu pukla vodovodna cijev – sjećate se te dramatične epizode koju je prezentirao javno i pred kamerama ljudima koji su izgubili svoje kuće u vrijeme velikih poplava prije pad godina na brodsko-posavskom području), uz sve to je onako, fajter, opušten tip, je.. mu se za sve, tu i tamo napravi doduše poneki gaf (ćopi vladin avion pa malo na Krk do nove ženske), ili ode kod branitelja pa glumi “ustašu”, ali, ne treba mu uzeti za zlo. Nećemo sad Zokiju dlaku u jajetu tražiti, a Sanadera još nismo ni osudili kako treba. Važno je da nas svojim Airbasom (A 380) iz magle izveze, a kako ćemo aterirati, o tom potom…

Što se premijera tiče, što bi falilo da na to mjesto postavimo mlađahnog i nadobudnog Beru? Ionako će uskoro ostati bez stranke, pa nek čova riješi egzistenciju barem na 4 godine, je l’ tako? Ako ništa drugo, bit će veselo, jer Bero se u ekonomiju i sustav državne uprave razumije “k’o Mara u onu stvar” (što kažu Slavonci). Ali, sve će on to kompenzirati svojom “antifašističkom” borbom koju vodi u svako vrijeme, na svakom koraku i svakom mjestu, neprekidno i neumorno, 25 sati na dan. Njemu se ni jedan ustaša provući ne može a da ga on ne skuži i ne raskrinka! Boško Buha mu nije ravan.

Pa još ako ova dvojica barem u prvih nekoliko mjeseci (dok se vlast ne konsolidira) kao specijalnu savjetnicu za suzbijanje nasilja angažiraju pravu gospodičnu iz “Pogrešnog čoveka” (već više puta spomenutu miss Jelenu Veljaču), samo nebo im je granica!

Hrvati će poželjet nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Pervana za predsjednika!

Objavljeno

na

Objavio

U Ukrajini komičar Volodimir Zelenskij postao predsjednik. Možda to i nije tako loše. Kad raji dođe do grla, možda ih čovjek uspije nasmijati, sve pretvoriti u vic, skeč i tako se lakše prebrodi kriza (i zaboravi Krim). Možda i mi na sličan način zaboravimo Savudrijsku valu, rt Oštro, ono oko Neuma, ade i meandre na Dunavu…

Imali smo i mi komičare – ali, doduše crnohumorne koji su se maksimalno zaje…… na račun svih nas, za našu lovu i na našu štetu. Jedan od tih vic-mahera čak dva mandata žuljao fotelju na Pantovčaku i napravio sprdnju od institucije šefa države da gore nije moglo. Vašar je idila u odnosu na ono što je bilo od 2.000 do 2015. po tom pitanju. U narodu već nakon nekoliko mjeseci prvog vic-maherovog mandata počeo kružiti vic: Tito je (vele) dokazao kako predsjednik može biti običan bravar, Tuđman da to može biti doktor znanosti, a Mesić je čisti dokaz da predsjednik može biti svatko.

Poslije “Steve Čiče” (kako smo još vic-mahera zvali), u stolac Prezidenta nasadio se onaj napudrani ćosavi Lignjun koji je sam po sebi vic (i to neslani), pogotovu pri pokušajima da bude strog, odlučan i nešto pametno kaže. Slično k’o Mate Granić (“Očenašek”) kad treba odglumiti ljutnju ili revolt (u odnosu na neke “negativne pojave u društvu”), kao nekad u predizbornoj kampanji DC-a (još se sjećam te burleske s Cvjetnog trga od prije 19 godina), udariti šakom po stolu i razgalamiti se. Sreća pa smo ga nosili na grbi samo jedan mandat. Otp’o Lignjun k’o trula kruška i završio na dnu košare – gdje mu je i mjesto.

To da je kod nas je sve moguće stara je priča.

Već odavno smo postali zemlja čuda i malo koga može iznenaditi ono što se događa.

Za očekivati je pravu poplavu kandidata za Prezidenta (nalik ovoj gužvi za EU parlament), jer vlast je slast (a i lova nije za potcijenit’), a onih koji su spremni na “žrtvu za Hrvatsku” na izvoz, pa ne treba nikoga čuditi ako nam se za koji dan u anketama pojavi Manolićeva gubica (onako oklembešena, s onim žabljim look-om i izbuljenim vodnjikavim očima kakve viđamo samo na kornjačama). Ili da nam “uleti” Rada Borić (u tandemu s Dalijom Orešković to bi bila eksplozivna kombinacija – pa im još dodati Krešu Beljaka), onda…Pernar, Maras (ako propadnu na EU izborima), Teršelićka bi mogla, Zoki Pusić, Vuco svakako…Nives, Nives Celzijus ex Drpić, pa ova “Spasi me” – Jelena iz Beograda (bre)…Pilsel Dragec (nekadašnji ustaški gerilac zvani “Carlos”) možda…ne znam, ima ih još, ali mislim da sam barem neke od asova naznačio.

Kako se čini (ako se po jutru dan poznaje), čeka nas vrlo zanimljiv vodvilj s pravom poplavom performansa, gafova, pirueta, dvostrukih Akslova, a nije isključen i pokoji Tulup i Luc i što se vrijeme predsjedničkih izbora bude približavalo bit će sve “veselije”. Tko preživi, pričat’ će kako je bilo (ako bude imao komu).

Izronio odnekud Zoki u anketama. Kako koji!? Onaj naš, Milanović! Nisam ga vidio do jučer, časna pionirska. Sve hoće-neće, ima ga-nema ga, ćiri bu – ćiri ba i eto ti njega na telki i to bogme drugi po rejtingu, odmah iza KGK.  Jest da ima duplo manji postotak, ali, polako, kad počne sa svojim “mudrosnicama” ima rejting da se vine u nebesa. Čim sam ga skužio (na telki) sjetim se njegovih nadahnutih “misli 22 stoljeća” (jer 21 je za takve pretijesno).

Poslušajte, dakle, neke “nadahnute” misli našega “Zokija nacionale”, rodila ga majka, tog “filozofa” (s dna kace) koji je daleko ispred svoga vremena pa ne rijetko (kod nas koji nismo tako lucidni i izobraženi) nailazi na nerazumijevanje (što je inače sudbina genijalaca od kad je svijeta i Homo sapiensa).

Udahnite duboko, pa idemo – ravno na glavu i što Bog da…

O guskama i pilotiranju u magli:

Mi nismo guske u magli, nego Airbus u magli“;

Vezano za rad Vlade SDP-a – raditi ili ne raditi:

Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi“;

O “slučajnoj državi” – kojom upravlja:

Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država“;

O hrvatstvu:

Biti Hrvat ne znači biti slijepo sebičan, znači biti racionalan i, ako hoćete, biti proračunat“;

O vlastitoj pameti i sposobnosti:

Moramo pospremiti nered star 20 godina, a to je i za pametnije tipove od mene velik zalogaj“;

Filozofska promišljanja iz malog mozga Z.M. samoukog “genijalca” čiji je smisao nemoguće odgonetnuti:

Moramo biti energični, ali i smireni, hladne glave, ali katkada, kad je potrebno, i vruća srca jer povijest uči da je fanatizam na kraju vrlo često jedino oružje slabih i bezvoljnih“;

O vožnji velikom brzinom sa starim gumama i mogućem karambolu:

Kad bismo išli brzinom koju traže rejting agencije, bili bismo u opasnosti da završimo kao oni koji idu prebrzo, a nemaju dobre gume“;

O ozbiljnosti vođenja države i nogometu:

Ovo je država, kakva je da je, ali je naša država i vodimo je ozbiljnije i odgovornije od većine onih koji su u nogometu ili nekim drugim sportovima“;

O Sanaderu, spremnosti za borbu i čuvanju plaže zimi:

Ja sam tu spreman se boriti i sa Sanaderom i s njegovim nasljednicima, nismo čuvari plaže u zimskom periodu na četiri godine“;

O svome ministarskom timu i njihovoj spremnosti:

Svi su spremni, jesu li jednako spremni… To je momčad, u momčadi imate svjetske zvijezde, imate obične zvijezde“;

O shvaćanju pravne države i zakonitosti u SDP-u (nakon što je stranka kažnjena od Porezne uprave zbog neblagovremene prijave poreza):

Mi ćemo snositi posljedice, a nakon što nas se kazni mi ćemo promijeniti zakon, jer to možemo“;

O navigaciji u nepovoljnim vremenskim uvjetima:

Da bismo sutra imali više, danas trebamo malo stati na kočnicu. Na istom smo brodu, on nije šupalj, ali oluja je“;

O sebi kao velikom državniku:

Najbolji državnici dolaze na najzahtjevnije poslove u pravilu nespremni jer niste nikad ni svjesni što vas sve čeka“;

Još malo o sebi (o velikim očekivanjima, svojoj žrtvi i stresu):

Život političara, a posebno predsjednika Vlade, je život stresa. Moj najveći stres bio je nakon izbora kada su ankete odjednom pokazivale rast popularnosti Vlade i mene osobno. Stres zbog velikih očekivanja”

Malo o kocki i kladionici:

Priznat ću vam, ne gledam svakoga dana statistike jer nisam kockar i kladioničar, nego sam predsjednik Vlade“;

Još ponešto o sportu, sigurnosti na stadionima, velikim novcima i vlastitom poštenju (tko o čemu k…. o poštenju, rekli bi zlobnici, ali ja neću):

Učinit ću sve da stadioni budu sigurni, da bude reda, ali da ćemo se osjećati odgovornima ako iz prilike da zarade za sebe velike novce budu izbačeni neki ljudi, neću. Ja znam da je moja savjest čista“;

Tko sam, što sam, nek’ se zna:

Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, ja sam premijer“;

Još jedna duboka i složena”filozofska” misao u malo riječi i s realističnim konotacijama:

Neću se pojaviti kao Bog iz mašine, kao veliki dragi vođa i rješavati probleme u kritičnim trenucima“;

Ništa svemir, samo čvrsto s nogama na Zemlji:

Bavit ćemo se poljoprivredom, nećemo se baviti svemirskom tehnologijom. Bavit ćemo se brodogradnjom, turizmom, stanogradnjom, gradnjom“;

Lucidni odgovor na pitanje tko je u njegovom timu zvijezda:

A, ne, to nije nitko. Nitko nije svjetska zvijezda, jer Hrvatska nije svjetska zvijezda. Hrvatska je zvijezda“;

O tomu kako se ne treba “držati zakona kao pijan plota” (poznata parola J.B.T., Zokijevog idola) i rastezljivosti istih:

Kada bi provodili zakon o sigurnosnim provjerama u najboljoj vjeri i u smislu kako je pisan, naša bi Vlada počela funkcionirati tek oko Uskrsa. Taj ćemo zakon malo prilagoditi realnosti, bit će demokratičniji i normalniji“;

Još malo “filozofskih” misli iz budžaka malog mozga – o Mađarima, tajnim službama, logici:

“Govorite o tome da sam od službi trebao saznati o presudi prvom potpredsjedniku Vlade. Od službi! Kojih? Obavještajnih službi? O presudi mađarskog suda. Pa jeste vi svjesni što govorite? I drugo, ako nisam saznao, a po vama sam trebao saznati, onda te službe ne rade svoj posao. A vi ste ih ostavili. Takli ih nismo, takli! Jel’ shvaćate logički niz?”

Samodestruktivni poriv na saborskom aktualnom satu:

Dajte me pustite da govorim, jer, pogledajte – ja se blamiram pred hrvatskom javnošću. Zar vam nije u interesu da hrvatska javnost vidi kako nesposobnog i neartikuliranog premijera ima? Pa to je vama u korist. Trebalo bi vam biti u korist da govorim 5 minuta, 10 minuta da me svi prezru i zamrze“;

O Slavku (Liniću), sebi i patrijarsima:

Vidio sam da je netko negdje Slavka nazvao jednim od patrijarha SDP-a. Patrijarh je samo jedan. A ja to nisam. A ako nisam ja, nije nitko“;

U obrani partijske drugarice, “Engleskinje” Ingrid, nakon njezine blamaže s engleskim u Europskom parlamentu (“pipl mast as tras!”):

Ingrid Antičević bolje govori nego što čita engleski. Ja to znam i kao diplomat i kao čovjek koji je cijelu svoju karijeru koristio engleski i to na jednoj sofisticiranoj razini. Govori ga bolje i od nekih profesora tog jezika koji ga govore za dva“;

Lucidna obrana ministra Darka Lorencina od zastupničkih pitanja u Saboru vezano za tri izuzetno povoljna kredita što ih je dobio u komercijalnim bankama (nitko ne zna kako i zašto):

Ja ne dopuštam ovaj odgovor. Ovo je previše. Imate sve na papiru, čovjek nije na optuženičkoj klupi. To su komercijalni krediti u komercijalnim bankama. Ima kuću koju iznajmljuje 250 dana u godini i ništa ne skriva. Ovo je ispod granice dostojanstva, ovdje se polazi od toga da su ljudi lopovi. Molim vas, nemojte to raditi. To radim zato što ste pitali njega. Ja bih vam u svom slučaju na to odgovorio, ali ovdje se koristim određenim autoritetom predsjednika Vlade“…

(Napomena: Za prikupljanje i evidenciju citata Zokija Milanovića krivi i odgovorni: Vanja Deželić & Ivan Hrstić; tko ne vjeruje nek’ pogleda: http://www.politikaplus.com/novost/93174/zoranizmi-prisjetite-se-svih-bisera-zorana-milanovica-moze-li-nas-jos-uvijek-sokirati)

Mislite da je kraj!? E, jeste naivni! Pa tih “mudrosnica” ima na vagone, a koliko li će ih tek biti u predsjedničkoj kampanji kad se Zoki, fajter sa zagrebačkog asfalta razmaše, zahukće i otpusti kočnice (neovisno o gumama i magli)!

Eh, da…zaboravih za kraj ovog ciklusa Zokijevih bubotaka podsjetiti javnost na onu “ustašku” izjavu (koja je čini mi se pala na zatvorenom sastanku s braniteljima negdje u Bjelovaru u borbi za drugi mandat premijera – al’ neki “diverzant” kradomice snimio i pustio u eter): “Fućka mi se za ‘Za dom spremni’“, izvalio je bez pardona on, veliki obožavatelj Tita i Partije (ne bi li ušićario koji glas i od “ustaša” i “hosovaca”). Ali, skupo ga je koštalo ovih 7 riječi. Skočili partijski ortodoksi (od Komadine do Ostojića), birači SDP-a se šokirali, zlo i naopako! Zar i Zoki “ustaša”!? Vele neki, to ga je na kraju koštalo mjesta predsjednika Partije. Kod revolucionara se greške skupo plaćaju i svako ideološko skretanje može završiti egzekucijom.

No, o Zokiju više nekom drugom prilikom.

Vratimo se u sadašnjost, rejtingu mogućih predsjedničkih kandidata.

KGK je još uvijek na vrhu, iza nje Zoki, a iza Zokija na rejting listi …zamislite, bećar, lola iz Slavonije, lega iz Osijeka, osim po “Ravnici”, “Mati”, “Sude mi” i još nekim numerama (glazbenim) poznat i kao jedan od učenika Pervanove “Večernje škole”, pa onda bio član i nekih žirija na “super talentu”, direktor nekih glazbenih kuća, čova s dva fakulteta i doktoratom iz ekonomije – čini mi se…i u reklamama smo ga viđali; znate ono kad reklamira salamu “Poli”, pa kao složi veeeeeeeeeeliki sendvič (od te salame, naravno), zagrize ga i kaže: “Ne dirajte mi… (i sad svi očekuju “ravnicu”), a on će onako se bećarski smješkajući (poslije male dulje stanke, dojma radi i efekta neizvjesnosti): “…sendvič”! Zgodno, zar ne? Asocijacija je baš genijalna: ljubav prema Domovini i zavičaju = ljubav prema sendviču (ali isključivo od salame “Poli” i to hrvatske, ne slovenske – da se zna!). Ljubav ide kroz želudac (kažu), a i pala je neka lova na račun našega Mire, garant, nije on tek tako glođao sendvič i usput citirao stihove pjesme koja ga je proslavila. Da, bio je i saborski zastupnik. Samo nikad nije ništa rekao. A i zašto bi kad je ionako džaba, jer pametne nitko ne sluša.

Sjećate se, zar ne, istoga tog Mire (Škore) i njegovih nadahnutih skečeva iz razdoblja dok je nastupao u “Večernjoj školi”? Sipa lega k’o iz rukava, onako nonšalantno, zaigrano, dječarački, kao da ga nije briga ni za što, a smiješno do suza. Fakin slavonski! Baraba, uncut, lola, spadalo, bećarina jedna bećarska! I uvijek ima nešto novo, originalno, unikatno. Baš se nekako uklopio a Antom, Aljošom, Denisom pokojnim Tetkom…i naravno Pervanom, a onda koji mu vrag bi tko zna…odjednom ga nema. Šteta. Pasalo mu baš. A i nama.

Nešto mislim, kako bi bilo zgodno da se i oni kandidiraju za predsjednika. Mislim na ove iz “Večernje škole”. Pa ako ne mogu baš svi, zašto ne bi barem Željko Pervan? Što mu fali? U tandemu sa Škorom, čuda bi napravio!

Idemo ga nagovoriti!

Žeeeeeeeljko, jaaavi seeee!!!

Kad je već cirkus, neka onda barem bude smiješno!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Ćirilicu u Bruxelles…Hitno… i traktorima ako treba!!!

Objavljeno

na

Objavio

Jeste li znali da se i kineski može pisati ćirilicom? Niste? Nisam ni ja do prije tridesetak godina kad sam to pročitao negdje u nekom od “komšijskih” listova. Istina, nije prezentiran primjer takvoga rukopisa (što bi inače bilo jako zanimljivo), ali eto, taj se čova (koji je iznio ovu teoriju) svojski potrudio da dokaže kako su Kinezi protratili par tisuća godina koprcajući se u labirintu svojih krivulja, kuka i kukica, kvaka i kvakica, krugova i kružića, točki i točkica, crta i crtica i tko zna kakvih sve ne znakova, a pojma nisu imali da im je potrebno samo sačekati Vuka (Karadžića) do 1818. godine i fino prepisati njegov rječnik. Vole izmišljati toplu vodu.

Ništa bolji nisu ni Englezi, Nijemci, Francuzi…pogotovu oni (Francuzi). U onaj svoj pravopis natrpali kojekakvih nerazumljivih znakova (ne baš kao Kinezi, al’ skoro), izopačili i pismo i govor skroz naskroz. Ne možeš ih razumjet’ ni pod razno! Ono njihovo rrrrrrrrrr, to normalan čovjek izgovoriti ne može! Ima da ti jezik i nepce utrnu dok ga ne naučiš! Pola života utrošiš samo rrrrrrrrr da savladaš, a gdje je tek ostalo. Pa Englezi i Nijemci s onim svojim kerefekama. Ovako se piše, a onako čita! Po nekoliko slova za jedan glas, a onda, tako i tako se čita – a veze nema s onim što je napisano!

Ma gdje to ima ljudi!? Piše se kako se čita, govori kako je napisano i šlus! Kakve su to (bre) izmišljotine!? Samo nam djecu maltretiraju.

Po dva tri slova moraš pisati da dobiješ “Č” ili “Š”, a “NJ”, “Đ”, “Ć” i “Ž” nemaju nikako (osim Francuza, ‘ajd, oni imaju barem “Ž”)! Za ne vjerovati!

Zato ih pametan i normalan čovjek i ne može razumjeti.

I sad, u XXI stoljeću, umjesto da se opamete i prihvate ono što je najbolje i provjereno (“Govori srpski da te ceo svet razume”), oni još uvijek glumataju neke mudrace i nameću te svoje gluposti cijelom svijetu.

E, pa tomu se mora reći dosta!

Za koji mjesec (ako Bog dadne i sreća junačka), stižu tamo njima u EU parlament Milorad, Dejan, Jugoslav (s liste SDSS-a), pa da vidiš kako perje leti!

Ima odmah prvi dan da se postavi pitanje (na čistom srpskom):

“Zašto ovde kod vas u Evropu nema ćirilica? Je l’ vi znate, bre, bando buržujska, da smo mi Srbi sa zlatne kašike jeli dok ste vi u rupama, u zemlji živeli kao zveri? Mi smo vam doneli kulturu, jezik, pismo, naučili vas kako se živi, radi i ratuje! Ima sad da vas naučimo i kako se govori i piše! Jasno!? Jesmo li vas odbranili na Kosovu polju!? Jesmo! Da mi nismo Turke zadržali 550 godina u Srbiju, fino ih tamo udomili, gostili i tetošili (i svojim snajkama ženili) šta bi bilo sa Evropu!? A!? Da čujemo! Guknite, Juncker i ostali, mame vam ga…! Jesmo vas spasili u prvi i drugi Balkanski rat, u Prvi i Drugi svetski? Jesmo! Jesmo vam pobedili NATO 1999!? Jesmo! I šta bi sad? O čemu (bre) sa vama da razgovaramo, jadnicima, kad smo u svemu ispred vas!? Znate onu: ‘Bog je bio Srbin kad je zemlju stvar’o…’…ne znate!? Ima da naučite. Znaćete, znati, još kako, samo polako, kad vam ova naša tri asa (Milorad, Deja i Jugo) ulete tamo! I kako vas (bre) nije sramota da trgujete sa Kosovo na naš račun, a ćirilične table ovde u Briselu nemate!? Sramota!

I onda ima da vam se postavi ultimatum (direktno u EU parlament – nego kako):

‘Do sutra u to i to vreme da bidne ćirilica na ploču na ovu zgradu i srpska zastava na jarbol – ispred zgradu – il’ ako to ne bidne ima da bidne pizdarije!’

Nego šta! Nema s vama labavo, banda ste vi brale!

A ako slučajno nećete, ima i za to leka. Kad stignu oni naši krđani (kninska motorizovana brigada u egzilu) s motorkama (a ima ih brat bratu jedno 5-6 hiljada samo u prvom ešalonu) ima da vam sve drvorede u Briselu i okolici srušimo, al’ onako odreda, neselektivno (što bi rekli pismeni ljudi). Pa da kukate gore nego ovi Francuzi za onu katedralu što im neki dan gorela. I onda prelazimo sa istom brigadom na druge metropole jevropske! Znate l’ onu: ‘Srbin ćuti, Srbin ćuti, dok se ne naljuti…’ (uz dragačevsku trubu i ‘armoniku se peva, a može i da se zviždi)? Ne znate? E, ima da znate, majke vam ga buržujske…Ima da vas poćiriličimo, ali totalno, da vam Vukova slika i njegov spomenik budu u svako selo, a ne samo u gradove! Da jednom reda naučimo, vas latinske izrode, zapadnjačku dekadenciju! I samo ako pisnete nešto protiv, prvo će da dođemo tamo sa traktori (što reče Milorad: ima da uđe ćirilica u Brisel sa traktorima ako treba!’), a onda će da zovemo Ruse, pod hitno…i jednu “vojnu vežbu” (za početak) da napravimo na barikade u Briselu, onako, za zagrijavanje, reda radi – korpus u odbrani, korpus u napadu – a onda idemo dalje!

Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede!

Ne samo da ćete stavljati ćirilicu gde god Milorad, Dejan i Jugoslav upru prstom, nego ćete pitati: ‘Je l’ treba još?’ I na glavnom trgu ispred zgradu EU, spomenik traktoru (srpskom) ima da bidne i na njega sa ćirilicu da piše: ‘Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…’

Je l’ vam jasno, bando belosvetska!?”

Eto, tako ja zamišljam prvi radni dan naših SDSS-europejaca u Bruxellesu (Milorada, Dejana i Jugoslava), a za sljedeće izbore, kad oni prokrče put našoj “ugroženoj” manjini, onda tek ima da se Europa zatrese iz temelja!

Ne zna Europa da su njih trojica tek izvidnica, a ćirilica i srpski traktor tek prvi korak prema “WEST SAO UNITED STATES OF EU”.

Ima da ih nema, kad “ugroženi” nagrnu. A u rezervi čekaju Aca (Vučić), Anka (Brnabić) i Ivica (Dača – Dačić) i još jedno 500-600 takvih “od pet miliona”.

Jooooooj, kako će pjevati svi uglas, kao đačići prvačići, na čelu s Junckerom: “Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…” i pitati: “Je l’ dosta? Treba li još?”

Lele…

Neka Europa malo vidi kako je nama Hrvatima s njima zadnjih sto i nešto godina…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari