Pratite nas

Kolumne

Jesmo li u stanju naučiti nešto iz primjera Mađarske i Poljske i pripremiti vlastitu strategiju?

Objavljeno

na

Foto: AP

Sovjeti su za vrijeme hladnog rata lansirali tezu koja je postala poznata kao – doktrina ograničenog suvereniteta. Bio je to sovjetski recept kojim su nastojali držati u pokornosti srednjo- i istočnoeuropske države u svojoj interesnoj sferi. Tzv. sovjetski lager, čvrsto zatvoren iza željezne zavjese, trebao je ostati ekskluzivna zona dominacije Sovjetskog saveza.

Kako ovaj plan ne bi došao u pitanje zbog nekih posebnih interesa srednjo- i istočnoeuropskih država Sovjeti su im jednostavno ograničili suverenitet u vanjskopolitičkim, vojnim, gospodarskim i ideološkim pitanjima. U nadležnosti su im ostali, kao nekada Banskoj Hrvatskoj nakon Hrvatsko –Ugarske nagodbe, zdravstvo, školstvo i bogoštovlje, piše Željko Primorac / hrsvijet.net

Raspadom SSSR-a i Varšavskog pakta navedene zemlje postale su punopravne članice NATO-a i EU-a. Nakon godina ugnjetavanja, pa čak i oružanih intervencija protiv pokušaja samostalnog nacionalnog razvoja poput onih 1956. u Mađarskoj i 1968. u Čehoslovačkoj, ulazak srednjo- i istočnoeuropskih država u NATO i EU činio se kao ulazak u carstvo slobode i demokracije.

Građanske slobode, sloboda govora, izržavanja mišljenja, sloboda tiska i kretanja djelomično je, u prvim godinama, ispunila očekivanja građana navedenih država. Sve navedeo bilo je nezamislivo za vrijeme sovjetske ere. Ono što su Mađari, Česi, Slovaci, Slovenci, Hrvati, Poljaci, Bugari, Rumunji i baltički narodi zaboravili kada su ulazili u Europsku uniju i NATO je, da su ulaskom u ove asocijacije, dobrovoljno na navedene institucije prenijeli i dio svog suvereniteta. Tada se to činilo kao dobar potez u višem cilju izgradnje boljeg, sigurnijeg i prosperitetnijeg društva.

Nacionalne banke su stavljene pod ingerenciju Europske središnje banke, zakonodavstvo je usklađeno sa pravnom stečevinom i propisima EU, usvojene su konvencije o pojedinim društvenim temama koje su dobile status nadzakona u odnosu na nacionalna zakonodavstva. Drugim riječima, ponovno ograničen suverenitet, samo ovaj put dobrovoljno u svrhu „izgradnje bolje zajedničke budućnosti“.

Sve dok je gospodarski rast u novim članicama EU bio konstatan i visok, zahvaljujući predpristupnim i pristupnim fondovima, malo tko je postavljao pitanja o žrtvovanju dijela suvereniteta. Narod je mislio kako se nešto i treba žrtvovati „zbog viših ciljeva“. No, prva veća gospodarska kriza koja je pogodila EU, ona iz 2008., pokazala je kako su države članice iz spomenutog područja na EU prenijele mehanizme bez kojih ne mogu promjeniti gospodarske tokove i ekonomsku situaciju u svojim državama.

Također, pokazalo se da je europski zakonodavni okvir skrojen po standardima velikih nacionalnih ekonomija te kako su one gotovo neokrznute izišle iz krize dok su gospodarstva malih članica pretrpjela takav šok da se pojedina do danas nisu oporavila.

Bio je to takav nacionalni šok u svakoj državi članici da su se pokrenule rasprave i preispitivanja na svim razinama. Napravljeni su i izračuni, a u pojedinim državama se shvatilo kako zbog potpune otvorenosti gospodarstva i financijskog sustava, bez mogućnosti utjecanja na financijska i gospodarska kretanja, više gube nego što su dobivali kroz europske fondove.

Kada su pojedine države poput Mađarske i Poljske pokušale trasirati samostalnu gospodarsku i financijsku politiku kako bi vlastitim snagama pronašli izlaz iz krize i povećali vlastiti gospodarski rast dočekao ih je šok u vidu – zajedničke pravne stečevine, odnosno, onoga što su prenijeli na institucije EU.

Kada su Mađari pokušali Nacionalnu banku staviti u službu domaće ekonomije, kako bi ograničili svemoć i enorme profite stranih banaka, dočekao ih je napad EU institucija, ali i medijskih korporacija u stranom vlasništvu. Kada su Poljaci željeli domaće zakonodavstvo uskladiti sa vlastitim kulturno-civilizacijskim krugom doživjeli su neviđeni linč od strane medijskih korporacija i institucija EU. Čak im prijete oduzimanjem prava glasa u institucijama EU.

Interesantno, svaki pokušaj Mađara i Poljaka da kreiraju samostalnu gospodarsku politiku pratile su neviđene medijske kampanje o porastu konzervatizma u navedenim državama pa čak i o fašizaciji društva. U svakoj državi izvučeni su povijesni tereti i tragedije te su stavljeni u suvremeni kontekst te su u medijima predstavljeni kao aveti koje prijete kao rezultat trenutne politike vlade.

Cijeli sektor nevladinih organizacija, sa sjedištima u drugim državama i financiran od vlasnika multinacionalnih kompanija, pokrenuo je otvoreni rat protiv vladajućih stranaka i političara u navedenim zemljama.

Optužba je uvijek ista – fašizacija društva i gradnja totalitarnog društva metodama suspenzije građanskih prava. Iako nema niti jednog dokaza kako su potezi Mađara i Poljaka narušili stanje ljudskih prava u njihovim država kampanja protiv njih ne prestaje. Ne treba stoga čuditi što je Orban krenuo u obračun sa medijima koji su se pokazali kao otvorene agenture stranih gospodarskih i političkih ciljeva.

Potezi mađarske i poljske vlade prije svega su društveno odgovorni, domoljubni, činovi kojima su vladajući političari pokušali stati na kraj samovolji stranih bankarskih, energetskih i multinacionalnih kompanija te njihovoj sprezi s medijskim i nevladinim sektorom.

Upravo zbog toga se protiv njih i vodi kampanja kao, tobože, kampanja za spas liberalne demokracije. Kroz teze za spas liberalne demokracije pokušava se progurati doktrina ograničenog domoljublja i suvereniteta.

U Hrvatskoj su vrijednosti i pravna stečevina EU još uvijek neupitni i svaka rasprava o ovoj temi povlači za sobom teške napade kako političkog establišmenta tako i najvećih medijskih kuća. Glavni argument „žrtvovanja suvereniteta“ još uvijek su EU fondovi. Jesmo li u stanju naučiti nešto iz primjera Mađarske i Poljske i pripremiti vlastitu strategiju?

Željko Primorac / hrsvijet.net

 

Orban: Liberalna demokracija je ‘out’, kršćanska demokracija je ‘in’

 

 

Orban: Slovačka, Češka, Mađarska i Poljska dijele zajedničke vrijednosti oko obitelji, Boga, suvereniteta…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mile Prpa: EU – Melting pot ili tragedija naroda

Objavljeno

na

Objavio

EU i globalizacija

Da će EU, šireći se na cjelokupni prostor europskih država, dovesti, kroz globalizaciju ili još lokalnije – euglobalizaciju do stravičnih razmjera da su počeli mesti (nestajati) cijeli narodi, koji odlaze s područja svojih milenijskih država i teritorija, to nitko nije predvidio, osim možda onih tajnih (masonskih društava) koji vrlo snažno, i recimo mudro, razmišljaju o globalizaciji kao njihovom cilju.

Ostvaruje se njihov vjekovni san da nestanu nacionalne specifičnosti, da se u Europi ugasi multietičnost, multijezičnost, multi kultura, multi konfesija i sve ono što mnoge narode čini prepoznatljivim s njihovim povijesnim, milenijskim identitetom.

Na tu opasnost davno su reagirali euskeptici, koji nisu smjeli i nije im dopušteno da taj skepticizam iznose u stream medijima, već na ponekom portalu, u ponekom klubu, uglavnom njihov glas je zataškan.

Široki krug slojeva naroda (množ.) po cijeloj Europi još nemaju spoznaju što im se događa.

EU postaje crna rupa ukoju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne.

EU

Nova karta Europe koju je izradio kartograf te češki lingvist i matematičar Jakub Marian otkriva u kojim je europskim državama velik broj ljudi odlučio preseliti se i živjeti u inozemstvu.

Na vrhu te liste nalazi se Bosna i Hercegovina, za vratom joj pušu Albanija, Makedonija, Portugal, Crna Gora i Moldavija, no tu je i – Hrvatska.

Iz tih je zemalja vodeći se podacima iz 2015. emigrirala gotovo petina tamo rođenog stanovništva.

Najveći broj odselio se iz Bosne i Hercegovine. Oko 1,6 milijuna ljudi rođenih u toj zemlji živi u inozemstvu što je 43.3 posto – pet posto više od iduće zemlje na popisu – Albanije.

Deset država s najvećim brojem ljudi koji su se odlučili odseliti iz rodnog kraja i trenutno žive u inozemstvu

Bosna i Hercegovina – 43.3 posto (1,3 milijuna)

Albanija – 38.8 posto (1 mijun)

Makedonija – 24.8 posto

Portugal – 22.3 posto

Crna Gora – 22.1 posto

Srbija 900.000

Moldavija – 21.8 posto

Hrvatska – 20.4 posto (u to je uključen i ratni egzodus)

Litva- 18.9 posto

Rumunjska – 17.5 posto”

(Napomena, ti su podaci relativni,radi se o procjeni, također jer je taj proces još ubrzan iz godine u godinu, dovodeći do nestanka i tragedije cijelih balkanskih naroda. Podaci su relativni i baziraju se na procjenama.A stvarno su možda još tragičniji)

Što se to događa sa starim kontinentom Europom?!?

Globalizacija je učinila svoje, oduzela im je i njihovo domaće tržište, a na petsto milijunskom tržištu EU ne mogu biti konkurentni. Bogati zapadnjaci pokupovali su (za nikakve novce ) preko domaće političke mafije, sve najvrijednije gospodarske, bankarske i druge vrijednosti. Zapadna, gospodarski razvijenija Europa nakon što ih je gospodarski opljačkala, poput kakvog vrtloga usisava u sebe i njihovu inteligenciju, ali i mišiće (radnu snagu). Cijele pokrajine su opustjele u tim državama.

Ovdje moram napomenuti, da će neinformirani reći da se dobivaju sredstva, po raznim osnovama, iz EU, za razvoj tih država. Kad se generalno sve sagleda radi se o mrvicama, u usporedbi s onim što je globalizacijom tim državama oteto.

Nigdje nema demografske obnove, sve je krenulo nizbrdo i ubrzano nestaju najstariji europski narodi, a tom nestanku je kumovao i politički liberalizam u tim državama. Bolesno strančarenje dovelo je do masovne korupcije i lopovluka, ali i do masovnog beznađa kod svojih naroda. Umjesto demokratskih, te države su se pretvorile u klijentalističke države, što otvara širom vrata korupciji, a mafije u tim državama sežu da najviših državnih tijela. Na meti su državni, regionalni i lokalni proračuni. Po principu krade se (uzima se) tamo gdje se ima što uzeti.

Posebno se treba akcentirati na korumpirana pravosudna tijela u tim državama. U tim tijelima vlada anarhija, korupcija, bezvlašće, kriminal i sl. Sve je to dobra podloga za nepovratni egzodus cijelihnaroda. Po tom pitanju je Hrvatska posve poseban slučaj u negativnom smislu.

Koje su to „duhovne“ sile koje tjeraju pojedine narode na masovna iseljenja sa svojih milenijskih ognjišta i dovođenja u tzv. melting pot. (Melting pot] (engl.: lonac za taljenje), ideja da se multietničko društvo integrira tako da se od kulture svake etničke skupine uzme ponešto kako bi se uspostavila zajednička kultura i identitet te što čvršća međusobna povezanost.

Štoviše, te iseljeničke mase idu iz domaćeg dužničkog ropstva u strano ropstvo, gdje za šaku dolara prodaju svoje znanje i intelegenciju, a posebno i za još manju šačicu dolara, i cijelodnevni rad prodaju mišiće, radništvo (fizikalce).

Ti trendovi su snažno krenuli i nije ih moguće više zaustaviti, a kamo li okrenuti u drugom pravcu.

Ako pogledamo s druge strane, što to sve znači zapadnoj bogatoj Europi. Po onoj staroj izreci da u svakom zlu ima i poneko dobro, ali i obrnuto – da u svakom dobru ima i poneko zlo.

Treba otvoreno reći da te imigracije u zapadnu Europu mijenjaju njenu duhovnu sliku na gore. Uz azilante druge rase i mentaliteta porijeklom iz brojnih islamskih i crnačkih država, stvara se i dijaspora jugoistočnog dijela Europe.

Pojavljuje se snažni politički segment tzv. “tigrove kože”. To će reći da se određene skupine pristiglih vanjskih naroda, vanjskih kultura i stranog mentaliteta posebno koncentrariraju kao džepovi, koji poput tigrove kože premrežuju te bogate države.

Ti ljudi, sada već narodi, donose im svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno naslijedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja.

Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj evropskoj i i svjetskoj povijesti.

Majka tog kaosa, i njen najveći kreator je politika gospođe Angele (ili Anđela) Merkel koja će ostati u povijesti, tada već “razorene” Europe. Njena politika je stvorila podloge i za vjerske, ideološke, rasne i svake druge sukobe koje u doglednoj budućnosti prijete Europi. Volio bih da to ne bude tako, ali svi parametri ukazuju na kretanje događaja u tom pravcu.

SSSR se preselio na zapad i sad se zove EU

Europa u tom svom Melting potu ne može slijediti Ameriku. Amerika nema nacionalne korijene, u njoj su gotovo svi došljaci. Europa ima duboke milenijske nacionalne korijene i u njih se ne bi smjelo dirati, jer to je fitilj za veliku eksploziju.

Živimo u svijetu u kojemu svako zlo nasrće na nas, zlo koje nas zauvijek želi uništiti.

To je zlo još agresivnije ako napada plemenitog čovjeka. Prešućivanje je jedan od najgorih oblika napada na plemenitog čovjeka. (Codex moralis Croaticum)

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje diktaturu. (Codex moralis Croaticum).

Mile Prpa / HKV

 

 

Stranke vlade Angele Merkel doživjele težak poraz u Bavarskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari