Pratite nas

Vijesti

Jeste li za nove izbore na kojima se sadašnji političari ne bi smjeli kandidirati ?

Objavljeno

na

HAMED BANGOURA putem Facebooka pokrenuo je peticiju u kojoj traži da se u Hrvatskoj organiziraju novi izbori, na koje se ne bi smjela prijaviti niti jedna aktualna politička stranka. Od stranaka traži da na svoje djelovanje stave dobrovoljni četverogodišnji moratorij.

[ad id=”93788″]

Bangoura je peticiju pustio u opticaj u srijedu navečer. Jutros je na Facebooku napisao da ga je zbog toga na mobitel nazvao jedan visokopozicionirani političar. Ovako je Bangoura prepričao njihov razgovor:

On: “Bok, pa di si ti?”
Ja: “Evo tu sam”
On: “Čujem da ti je dijete u bolnici?”
Ja: “Je, nažalost, al bit će ok”. (ovdje očekuješ pitanje tipa: “Šta se dogodilo?”), ali slijedi ovo:
On: “Čuj ova tvoja peticija na Facebooku…”.
Naravno ide odmah prekid s moje strane:
Ja: “Ovako, zaustavi se, odjebi u poskocima i nemoj me više nikad nazvati”. Prekid.
On, ponovni poziv: “Šta si ti misliš, tko si ti? Jesi ti svjestan tko sam ja?”. slijedi novi prekid s moje strane.

Peticiju Hameda Bangoure, koja se proširila po Facebooku i očigledno izazvala burne reakcije u političkim krugovima, prenosimo u cijelosti:

“Članovima sljedećih stranaka, HDZ, SDP, IDS, HSLS, HNS, HSS, HDSSB, SDS, HČSP, HSP, LABURISTI i svim ostalima kojima se ne mogu sjetiti imena…

(NAPOMENA: Eksplicitan tekst, zabranjeno za mlađe od 18 godina)

Poštovani političari,

prije svega dozvolite da Vam se zahvalim na 23 godine pljačke i sustavnog uništavanja jedne od najljepših država na svijetu, država koju je Bog stvorio zadnjeg radnog dana i koja je zahvaljujući Vama poštovani političari, umjesto bisera i perjanice EU, postala ruglo i rob EU.

Dozvolite mi da vas upozorim na činjenicu kako su vaši građani umorni, iscrpljeni, skršeni, pokradeni, jadni i ofucani nakon 23 godine grubog seksa s vama, uvijek jednim te istim političkim opcijama, istim kumskim i rodbinskim vezama, istim kadrovskim rješenjima. ( Do ovdje sam fin i suzdržavam se, trudit ću se nastaviti u tom tonu )

Kad spominjem grubi seks, onda se to, kad se vas nekolicina, redate na nama, u narodnom žargonu zove REDALJKA. Dakle ne grupni seks, jer mi u njemu ne uživamo, već REDALJKA u kojoj se vi dragi političari redate na nama i brutalno nas silujete.

Nažalost taj seksualni odnos je odnos u kojem narod ne uživa, već istinski pati kao silovana žena ili muškarac. Nije što boli, već stvara traume koje kao i kod silovane osobe, ostavljaju trajne posljedice zbog kojih će isti taj narod, vrlo teško pronaći ljubav svog života i doživjeti normalan spolni odnos.

Zato dragi naši političari, ja imam jedan prijedlog. Ako Vam je zaista svima stalo do boljitka i prosperiteta ove države, moj je prijedlog da se po hitnom postupku organiziraju novi izbori u RH.

Predlažem da se niti jedna stranka, niti jedna osoba, koja je do sada bila u politici ne smije prijaviti na te izbore, bez obzira je li ili nije obnašala izvršnu vlast. Dakle, neka vrsta dobrovoljne zabrane rade vaših stranaka i osoba koje su politički djelovale ove 23 godine.

Moratorij na izbore za vas i vaše članove trajat će 4 godine. Nakon 4 godine možete se ponovno prijaviti i ljudi mogu glasovati za Vas, te se shodno tome možete i vratiti na vlast koju toliko volite.

Smatram da je 4 godine dovoljno vremena da neki novi, prije svega pošteni, sposobni i stručni ljudi, s novim programima i idejama dekontaminiraju ovu zemlju i svježim i progresivnim idejama, uz poneku radikalnu mjeru, okrenu istu ne za 45 ili 90 ,već za 180 stupnjeva u pozitivu.

Ako to ne uspiju, vi ćete se vratiti za 4 godine i mi ćemo ponovno pristati na vašu redaljku i više se nikad nećemo buniti niti vam išta prigovarati.

I što kažete? Ne možete reći da to nije fer ponuda. Fer prema narodu koji je nezadovoljan sa svim vlastima do sada i traži novu šansu, a fer i prema vama, jer dobivate godišnji odmor, da se odmorite od napornog fizičkog rada na našim guzovima i skupite dovoljno snage i sokova da ako takva nova čista vlast ne uspije, nastavite tamo gdje ste stali.

Evo, ja ću na kraju ovog pisma, ljubazno zamoliti sve moje prijatelje, followere, njihove prijatelje i njihove followere da ovu malu građansku ideju puste u opticaj. Ako skupimo 20.000 virtualnih likeova i shareova značit će da im se ideja sviđa, a onda možda pokrenemo i referendum koji će imati smisla.

Oprostite ako smo smetali, ali htjeli bi dočekati mirnu starost i da barem damo kakvu takvu šansu našoj djeci.

U nadi da razumijete ovu našu želju, srdačno Vas pozdravljam i molim da ovo pisamce i vi podijelite s vašim članovima, jer mislim da će se i većina vaših članova složiti s ovom inicijativom. Naime i oni se osjećaju prevarenima, jer ima i među njima nekih s moralom i istinskom željom za boljitak.

PS: Namjerno sam pustio ovaj post navečer, a ne za radnog vremena da ne kazete da sam varao. Pozz i ljubazno molim podijeliti ako je ok”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari