Pratite nas

Kolumne

Jesu li Josipović i Milanović svjesni da Hrvati zbog njih bježe iz domovine?

Objavljeno

na

Odmaknemo li se na tren od recentne politike, ono što u ovoj široj temi djeluje zastrašujuće i zapravo otkriva sve karte jest činjenice da se realno nitko previše ne uzbuđuje zbog činjenice da je kako ističe ovih dana jedan ekonomist, preko 30 tisuća ljudi u godinu dana napustilo Hrvatsku.

„Nema dana da me netko od naših ljudi ne zatraži kakvu informaciju o mogućnosti iznajmljivanja kakvog stana u Stuttgartu, ili o nekom poslu koji se nudi… Znate rijeke ljudi ovamo stižu, jednako kod nas kao i širom Bavarske i slažem se s vama da je ova puna crkva u tri popodne u hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i impresivna i tragična, jer je to sve naš svijet kojeg je muka natjerala ovamo”.

Tako mi je hrvatski župnik u Stuttgartu odgovorio na moj odgovor o prvoj impresiji po dolasku u moderno crkveno zdanje u centru grada gdje sam zatekao prepunu crkvu u nedjeljno rano poslijepodne i prepoznao nekoliko ljudi koje sam godinama poznavao i s njima se družio širom Hrvatske. “Gle, više nije imalo nikakvog smisla ostati doma jer nam više nitko ništa nije ni obećavao. Znaš što: više nas nisu ni lagali da će biti posla i da će biti bolje i ovo je bio jedini spas”-tako je otprilike glasio svaki drugi razgovor koji sam vodio sa ljudima koje sam otprije poznavao a koje sam sad sreo u, njihovom novom domu. Bio sam dva dana u Njemačkoj gdje me odnijela promocija moje knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma” i kako tradicionalno i priliči toj publici dvorane su bile prepune, ispunjene ljubavlju i emocijama koje ne možete sresti često u domovini, jer tamo čemer, nezadovoljstvo i frustracije nisu jače od ljubavi prema domovini, njima je uistinu puno srce Hrvatske i hrvatstva.

Premda su puni pitanja i dvojbi, oni u Hrvatsku kao takvu nikad ne posumnjaju, to je fascinantno! I njima su ranjene duše i srca, zastrašujuća je količina a pogotovo način na koji su bili prevareni oni koji su se vratili, pa ponovo pobjegli van, ali unatoč svemu, njima je Hrvatska iznad svega! Promocije su bile prepune baš kao i u Hrvatskoj, no tamo su tribine trajale dulje negoli u domovini jer njihova bujica pitanja nije prestajala i sve je to bilo tako ljudski i tako razumljivo. Ako bih usporedio te promocije sa stotinama onih koje sam održao kod kuće mogu reći da su promocije vani puno otvorenije, izravnije, temperamentnije! Uspjeh vani tim je ljudima ojačao samopouzdanje, oni znaju koliko vrijede, samopouzdanja ovdje imate na kapaljku, vani ima još uvijek puno više i volje i vatre i samopouzdanja. Znate, njih vani se ne može farbati, oni sve razumiju! Zašto? Između ostaloga zato jer nisu lobotomirani hrvatskim medijima i vjerovali ili ne to im je spasilo um i dušu! Zato su njihova pitanja jasna i racionalna, bez nepotrebnih ideoloških petljanja! Ne daju se varati, ne daju se vrijeđati, preziru hrvatske medije.

Naime, izvana gledajući domovinu i onda je još sa Njemačkom uspoređujući, oni nemaju dvojbe: kod vas doma vlada ideološka okupacija, prevareni ste i ideološki okupirani na svim stranama, vraćaju vas ravno u Jugoslaviju, gospodarstvo vam urušavaju namjerno, dovodilo smo odavde na stotine njemačkih ulagača niti jednog nisu primili i kako mi je rekao jedan nas čovjek odande: znate, ako Josipović pobjedi mi ćemo organizirati stožer za spas Hrvatske jer je nama sve jasno! Dok vi svi doma sve shvatite, sa Hrvatskom će biti gotovo! Nama je jasno o čemu se radi, kao što je nama bilo jasno što slijedi 1990, a mnogi od vas su dvojili! Mozak su vam popili i onda i danas, reći će u dahu moj sugovornik iz Stuttgarta. O ljevici nemaju lijepih riječi i Račanu nikad neće oprostiti što je iz Sabora pobjegao kad se glasalo o hrvatskoj samostalnosti. No, na desnici ih je zbunio Kujunđić, premda je njihova matematika prejasna: tko od desnih kandidata uđe u drugi krug mora podržati onoga tko uđe u drugi krug, tko to ne napravi taj će počiniti izdaju i bit će jasno da je Josipovićev čovjek!

Odmaknemo li se na tren od recentne politike, ono što u ovoj široj temi djeluje zastrašujuće i zapravo otkriva sve karte jest činjenice da se realno nitko previše ne uzbuđuje zbog činjenice da je kako ističe ovih dana jedan ekonomist, preko 30 tisuća ljudi u godinu dana napustilo Hrvatsku. Žurim reći da sa desnice stiže „zabrinutost” za takvo stanje, uostalom jedino Kolinda i Kujunđić tu temu i spominju. Nisam čuo Josipovića niti da o tome govori niti da umjesto o ustavnim promjenama njegov tim priprema mjere koje bi trebalo poduzeti da narod ne bježi iz vlastite zemlje! Zapamtio sam da su jednom on i Opačićka progovorili o tome, otprilike u stilu, da, eto ljudi biraju gdje im je bolje živjeti, mi smo ulaskom u Uniju zapravo otvorili još i bolje perspektive i da zapravo nema ništa čudnoga u tome da ljudi napuštaju zemlju! To je stav današnje Vlade prema egzodusu Hrvata! Ali, to je bio i titoistički stav kada je preko 600 tisuća Hrvata i Bošnjaka 60-tih napuštalo zemlju! Ni tada nitko nije osjećao odgovornost, a i onda i danas to je bio zločin prema ovom narodu! Jer, nama su i onda i danas odlazili najperspektivniji! U svakom smislu riječi najperspektivniji! I onda i danas su odlazili, jer vlast nije bila sposobna otvoriti im radna mjesta da žive kao ljudi. I onda i danas su na vlasti bili ljevičari! Onda Josipovićev otac, danas njegov sin! Onda Milanovićev otac, danas Milanovićev sin! Ni Kolinda ni Kujunđić, ni Karamarko ni Brkić!

Onda je pri vlasti bio Tedeschijev otac, danas je jedan od najbogatijih Tedeschijev sin! Onda Čačićev otac kao tužitelj, danas Čačić kao sinonim za bogatog poduzetnika problematičnog poslovnog morala! A i onda i danas je sirotinja bježala van! Bježala od gladi, besperspektivnosti, bježala od nesposobne vlasti koja nikakve empatije za njihovu muku nije imala. Ni onda ni danas! Crkva je i onda i danas bila jedino utočište toj koloni utučenih i oni joj ostaju privrženi do Sudnjeg dana.

Tihomir Dujmović/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Pero Kovačević: Sretan ti 27. rođendan Hrvatska vojsko!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Hrvatska vojska odnosno oružane snage Republike Hrvatske 28. svibnja slave svoj 27. rođendan.

Kao aktivni sudionik ustrojavanja obrambenog sustava Republike Hrvatske i stvaranja Hrvatske vojske prisjetit ću nas kako je stvarana Hrvatske vojska.

Sudjelovati u tom procesu mi je bila istinska čast i ponos, biti dio tima pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ministra Gojka Šuška, generala Janka Bobetka i Zvonimira Červenka i drugih .

Naime, 28. svibnja 1991. godine, na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu, prvi put u javnosti su predstavljene prve postrojbe Zbora narodne garde. Zbog toga se 28. svibnja obilježava Danom oružanih snaga RH.

Hrvatska vojska, kao i cjelokupni obrambeni sustav stvarani su zapravo iz ničega, u posebno složenim ratnim okolnostima. Tada je istodobno trebalo zaustavljati neprijateljsku agresiju i od samog početka ustrojavati vlastitu oružanu silu pripravnu za borbu protiv svih onih koji su nasrnuli na Hrvatsku. Mnogi su se problemi rješavali u ”hodu”. Ali, drugog izbora nije bilo.

Istodobno s odlučnom obranom i borbom za međunarodno priznanje, postupno su stvarani elementi obrambenog ustroja i sustava. Ova, nimalo laka zadaća se ostvarivala kontinuiranim procesom u kojem se uvjetno može razlikovati nekoliko faza-razdoblja.

U prvoj fazi, obrana se organizirala unutar policijskog sustava i provodila legalnim djelatnim i pričuvnim snagama MUP-a. Postrojbe MUP-a su ujedno i prve obrambene postrojbe Hrvatske. To je bilo i jedino moguće rješenje, dovijajući se takvoj mogućnosti u tadašnjim ustavopravnim okvirima u kojima se nalazila Hrvatska.

U drugoj fazi potpuno je jasno da se samostalnost Hrvatske ne može obraniti bez borbe, što je značilo da Hrvatska mora odlučno i neodložno započeti sa stvaranjem svoje oružane sile i cjelovitog obrambenog sustava.

Pitanje koje je i dalje predstavljalo prepreku, bilo je na koji način sustavu obrane i Hrvatskoj vojsci dati potrebni legalitet- pravnu osnovu. Rješenje je i dalje bilo u okvirima MUP-a i policijskih snaga, i to donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima, 17. travnja 1991. godine.

Tim se izmjenama djelatnost unutarnjih poslova proširuje i na provedbu obrambenih zadaća, te se unutar policijskih snaga Odlukom o ustrojstvu Zbora narodne garde, koju je donio predsjednik Republike 20. travnja 1991. godine, ustrojavaju i prve postrojbe Zbora narodne garde.

Te postrojbe ustrojene su kao profesionalne oružane postrojbe s vojnim ustrojstvom za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća. Formalno su ustrojene unutar policijskog sustava, ali pod Zapovjedništvom Zbora narodne garde koje je bilo u sastavu Ministarstva obrane.

Prve brigade Zbora narodne garde službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. godine, a Zapovjedništvo Zbora narodne garde osnovano je 21. travnja 1991. godine.

Postrojbe Zbora narodne garde bile su ustrojene većinom od pripadnika policije za posebne namjene i dragovoljaca, koji su tada postali i prvi profesionalni vojnici Hrvatske vojske. Na taj način postrojbe Zbora narodne garde postale su jezgra i prvi početak Hrvatske vojske.

Prve postrojbe Zbora narodne garde su 28. svibnja 1991. godine u Zagrebu, prvi put predstavljene javnosti. U proljeće 1991. godine započinje i samoorganiziranje hrvatskog naroda i ostalih građana Hrvatske za obranu u dobrovoljačke postrojbe Narodne zaštite, koje su službeno ustrojene Odlukom tadašnjeg Vrhovnog vijeća od 30. lipnja 1991. godine.

Treću fazu u stvaranju i razvoju Hrvatske vojske čini razdoblje usvajanja Zakona o obrani, 26. lipnja 1991. godine. Time su konačno stvorene pravne osnove za ustrojavanje Hrvatske vojske i obrambenog sustava.

U srpnju 1991. godine, radi bolje organizacije obrane, koordinacije snaga koje su u njoj sudjelovale te učinkovitog vođenja i zapovijedanja, osnivaju se Republički, regionalni i općinski krizni štabovi.

Dana 17.kolovoza 1991. predsjednik Republike donosi temeljne dokumente za povezivanje elmenata obrambenog ustroja Hrvatske:

• Plan obrane RH;
• Plan uporabe oružanih snaga RH i
• Plan osvajanja vojarni tzv „JNA“

Agresija na Hrvatsku sve je više eskalirala i prerasla u otvoreni rat protiv Hrvatske svim sredstvima,a Hrvatska vojska stasa u respektabilnu oružanu silu i razvija sve tri grane: Kopnenu vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko zrakoplovstvo i protuzračnu obranu.

Četvrta faza u razvoju Hrvatske vojske i obrambenog sustava je intezivna i ubrzana poduka svih njezinih pripadnika i postrojbi za oslobađanje privremeno okupiranih područja i izvođenje oslobodilačkih vojno-redarstvenih akcija: Bljesak, Oluja , Južni potez, Maestral…

Učinkovitost obrambenog sustava na najbolji način potvrđuje vrijeme trajanja oslobodilačkih operacija: ”Bljesak” – 36 sati, ”Oluja”-84 sata. To su ujedno bile i najveće operacije Hrvatske vojske. U operaciji”Oluja” sudjelovalo je 138 500 pripadnika HV, MUP-a i HVO .

Sretan ti 27. rođendan.

 

Pero Kovačević

Promaknuća, odlikovanja i pohvale u prigodi Dana Oružanih snaga RH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Dolinom Neretve se brzo prodre do hrvatske jadranske obale

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački prijedlog izbornoga zakona nije škodljiv za hrvatske interese i opstanak hrvatskoga naroda pod uvjetom da on bude primjenjiv na teritoriju hrvatske federalne jedinice, koja treba biti jednakopravna Republici Srpskoj i neosmanskoj zemljici, koju priželjkuju Bošnjaci. Zašto im to, kad već ne će Zapad, ne bi priuštili hercegbosanski Hrvati!?

Mnogo je vremena, dobre volje i partnerskih riječi utrošeno u beznadni pokušaj oživotvorenja bošnjačko-hrvatskoga partnerstva u Federaciji, ali i u cjelokupnim bošnjačko-hrvatskim odnošajima.

Uzalud su bila sva hrvatska popuštanj premda je i nakon krvavoga bošnjačko-hrvatskoga sukoba u znatnom je dijelu hrvatskoga naroda, ako ne svjesno, onda sigurno podsvjesno tinjala nada u partnerski odnos s bošnjačkom stranom.

Jačanje Erdoganove Turske i promoviranje političkoga neoosmanizma potpirila je nikad ugaslu svijest i osjećaj poturčenjaka o zajedničkoj civilizacijskoj, ali i nacionalnoj pripadnosti turskoj naciji.

Nedavni Erdoganov posjet Sarajevu te njegovo sultansko obraćanje stranačkim pristašama i bošnjačkoj javnosti jasno su potvrdila stajališta Ankare kako u BiH, unatoč ustavnoj odredbi, ne vidi nikakvih Hrvata, nego samo Bošnjake i Srbe.
Taj drski osmanski potez dodatno je potvrdio sumnju to kako je novi Sulejman, poput svojih osmanskih predaka, nedavno u Ankari tijekom službenoga posjeta hrvatske predsjednicu s Porte jednostavno potjerao Kolindu Grabar Kitarović, koja je došla moliti pomoć sultana za poboljšanje statusa hercegbosanskih Hrvata.

Kako bi ubrzao proces osmanizacije bosanskohercegovačkoga prostora, očito je prije spektakularnoga posjeta Sarajevu, u dogovoru s bošnjačkom politikom pojačao migrantski pritisak na tu krhku zemljicu, što je bošnjačkoj strani poslužilo da transferom bliskoistočnih migranata u Mostar promijeni nacionalnu strukturu pučanstva u Hercegovini.Dugoročno bi to, u slučaju masovne podjele azila, bošnjačkoj politici omogućilo da preuzme vlast u Mostaru, a onda i cijeloj Hercegovini.

Kratkoročno migrantski kamp u Mostaru svojevrsna je mirnodopska “vojarna” za sustavno destabiliziranje hrvatskoga juga, jer dolinom Neretve se vrlo brzo može prodrijeti do hrvatske jadranske obale, odnosno područja Europske unije.
Manje je važna ova europska dimenzija problema jer hrvatsko gospodarstvo znatnim dijelom počiva turističkoj industriji, koju svaki radikalniji pokret može dugoročno destabilizirati.

Srpska pak strana u Bosni Hercegovini formalno je zaštićena entitetskom granicom, vlastitim redarstvom te cjelokupnim državnim aparatom Republike Srprske.

Osim vlastitih snaga srpsku državotvorinu u BiH gospodarski i politički snažno podupiru Srbija i Ruska Federacija. Američka pasivnost i posvemašnja nesnalažljivost europskih zemalja pretvorili su područje BiH u poligon za sučeljavanje ruskih i turskih probitaka.

Ravnodušnost američkoga veleoposlanstva u Sarajevu prema odluci Ustavnoga suda da se zbog nejednakopravnosti Hrvata izmijeni izborni zakon, što su ga svojedobno nasilno nametnuli Inzkovi politički predšasnici na tronu visokoga predstavnika te lutanja europskih politika, od one njemačkoga upravitelja Mostara Hansa Koschnicka pa sve britanskoga komandosa Paddyja Ashdowna doveli su na kraju u pitanje i sam utjecaj Zapada na čelu s SAD-om u BiH.
Odgovor na pitanje što je, osim kolektivnoga napuštanja Bosne i Hercegovine ostalo hercegbosanskim Hrvatima znatnim dijelom ne leži u odlukama hrvatskih političara.

Bez obzira na pripremljene varijante političkoga nastupa u izborno i poslijeizborno vrijeme, hrvatska politika bi unatoč potrošenim rokovima na kraju ipak trebala prihvatiti možebitne izmjene izbornoga zakona.

Bošnjačka politička strategija nikad ne će pristati na povratak Daytonskim odredbama izbornoga zakona pa Hrvatima ne preostaje ništa drugo nego da prihvate bošnjački prijedlog izmjena tog zakona.

Bošnjački prijedlog izbornoga zakona nije škodljiv za hrvatske interese i opstanak hrvatskoga naroda pod uvjetom da on bude primjenjiv na teritoriju hrvatske federalne jedinice, koja treba biti jednakopravna Republici Srpskoj i neosmanskoj zemljici, koju priželjkuju Bošnjaci.

Zašto im to, kad već ne će Zapad, ne bi priuštili hecegbosanski Hrvati!?

Tako bi uz samostojnu hrvatsku Herceg-Bosnu, anadolski sulatn dobio komad zemljice u Europi, a ruski car komad državotvorine s koje se može mirno nadzirati istočna obala Jadrana.

Ivan Svićušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found