Pratite nas

Kolumne

Jesu li spremni izazvati krvoproliće?

Objavljeno

na

Kolinda Grabar Kitarović stalno govori nema vaših i naših, moramo stvoriti novo zajedništvo. Za razliku od nje Milanović govori mi ili oni.

Piše: Zdravko Tomac / Dnevno.hr

U ranim subotnjim popodnevnim satima krenulo je oko stopedeset agresivnih, militantnih i nabrijanih građana pod nazivom “Okupiraj Hrvatsku” prema Savskoj 66 s uvredljivim parolama i uvredama prema “šatorašima”, kako su posprdno nazivali 100% ratne vojne invalide. Politički mentori očekivali su znatno brojnije crvene brigade od ove male, glasne i pune mržnje skupine. Čak se u medijima govorilo o 20- tak tisuća ljudi. U Savskoj 66 mirno ih je čekalo nekoliko tisuća branitelja i građana koji su došli zaštiti 100% ratne vojne invalide od najavljene agresije. Taj kukavički pokušaj stvaranja crvenih brigada sustavnom topničkom medijskom vatrom pripreman je dugo.

Dugo već u Hrvatskoj na djelu je sotonizacija branitelja, pa čak i vrlo sustavan pokušaj da se hrvatski branitelji tretiraju kao pretorijanska garda i velika opasnost koja ugrožava same temelje demokracije, pa i hrvatsku državu. Mediji su pokušali od tog kukavnog i sramotnog događaja napraviti herojsko djelo jer se konačno netko našao u Hrvatskoj tko će reći dosta, kako su pisali, teroru šatoraša. Čak su neki uspoređivali taj kukavan i bijedan događaj sa Kijevskim Majdanom, a neki profesori čak i sa Libijom. Namjerno se stvarala atmosfera sukoba i velike drame. Pisalo se kako je prijetilo veliko krvoproliće. Da bi se stvorila što veća napetost, policija je mirno pratila bez intervencije 150 kukavičkih crvenih brigadista sve do Vukovarske ulice, odnosno do 100-njak metara od branitelja koji su mirno i bez uvreda čekali bliski susret treće vrste s crvenim brigadama. Tek kada su došli 100 metara do branitelja policija ih je zaustavila. Time im je policija omogućila “častan uzmak” te da obnove svoju prijetnju da će ponoviti isto za 14 dana.

Taj napuhani događaj poslužio je Milanovićevim medijima da krenu u žestoku ofenzivu diskreditiranja branitelja na sve moguće načine.

Nema nikakve dvojbe da pohod crvenih brigada i prijetnja krvoprolićem nije bila upućena samo, kako kažu, šatorašima nego i prvoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Nisu mogli podnijeti njenu pobjedu a još manje njen sjajan govor prilikom polaganja svečane prisege i oduševljenje velike većine hrvatskog naroda njenom pobjedom i njenom rehabilitacijom domoljublja. Posebno ih je iritirala njena podrška hrvatskim braniteljima i njen posjet braniteljima prosvjednicima u Savskoj 66 prvog njenog radnog dana. To je pokazao i intervju Freda Matića, ministra branitelja, koji je između ostalog rekao: “skandal je da predsjednica dolazi u šator gdje se ruši jedan ministar”. Ministar Matić ponovno je krivotvorio činjenice jer je rekao: “zastrašujuće je što su pojedinci s obje strane željeli fizički obračun na Savskoj”. Ta izjava je skandalozna i neistinita jer samo je jedan strana željela fizički obračun i krenula je prema braniteljima s namjerom da se fizički obračuna. Nitko tko je demokrat ne može osporiti pravo onima koji žele “okupirati Hrvatsku” da svoja politička stajališta javno izražavaju, da prosvjeduju, da na grubi način izražavaju svoje neslaganje s hrvatskim braniteljima, da napadaju temelje Domovinskog rata pa da i vrijeđaju branitelje, ali im se mora osporiti njihova namjera da krenu u militantni pohod prema braniteljima, da ih vrijeđaju i traže spaljivanje šatora. Na sve uvrede branitelji nisu odgovarali, nisu željeli sukob a najmanje krvoproliće. Zato su u prve redove svoje kolone, koja je mirno čekala agresore, stavili 100% ratne vojne invalide kako bi spriječili sukob i na taj način.

Ima mnogo krupnih pitanja na koje je nužno potražiti argumentirane odgovore. Taj događaj nije spontan, on je dobro pripremljen, organiziran i medijski praćen. Zato je važno utvrditi tko je organizator crvenih brigada i što su im krajnji ciljevi. Da li je to bio probni balon da se vidi kako će reagirati javnost u ostvarivanju Milanovićeve strategije “mi ili oni” odnosno njegove namjere izazivanja i razbuktavanja ideoloških, političkih i drugih sukoba, izazivanja kaosa kako bi pokušali spriječiti da na demokratskim izborima izgube vlast. Nisu se pomirili sa porazom bivšeg predsjednika Josipovića, te su već u izbornoj noći najavili nastavljanje ideoloških, političkih i drugih sukoba, proglašavajući svoje političke konkurente kriminalnom zadrugom kojoj se ne smije dozvoliti da dođe na vlast u Hrvatskoj. Dakle, Zoran Milanović, predsjednik Vlade, je najavio teške sukobe i obračune koje najbolje karakterizira njegova izjava “mi ili oni”. Taj njegov program u potpunoj je suprotnosti s programom prve hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je ponudila pomirbu i zajedništvo.

Takav njen program dobio je veliku podršku hrvatskog naroda. Kao što je većina hrvatskog naroda ono što se događalo na Markovo trgu doživljavala s oduševljenjem, za Milanovićevu ekipu i političku opciju to je bio strašan dan kojeg su jedva preživjeli. Odlučili su već toga dana krenuti u stvaranje političkog kaosa, diskreditiranja prve hrvatske predsjednice svim mogućim sredstvima i izazivanjem raznih kriza i sukoba koje će destabilizirati Hrvatsku i učvrstiti još više sadašnje velike političke podjele.

Kolinda Grabar Kitarović pobijedila je, između ostalog i zbog toga, što je branila istinu o Domovinskom ratu, što je na dan izborne pobjede došla kod branitelja u Savsku 66 i što je ponovno došla u svom prvom radnom danu i pozvala branitelje iz Savske na razgovor na Pantovčak.

Zbog svih tih razloga su se odlučili organizirati crvene brigade koje će biti povod za širenje masovne histerije i sotonizacije hrvatskih branitelja.

Ne osporavam pravo crvenim brigadama da prosvjeduju, da izražavaju i na grub način svoje mišljenje i da lažno optužuju branitelje, jer to sustavno već godinama rade medijske crvene brigade. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o prosvjedu i pravu na prosvjed. Ovdje se radi o pokušaju organiziranja crvenih brigada koje i silom žele onemogućiti branitelje da demokratski prosvjeduju. Politički medijski mentori crvenih brigada nisu se ogradili od njihovog pokušaja da se silom nasrne na 100% ratne invalide. Nisu osudili očiti pokušaj izazivanja krvoprolića. Nitko od političkih mentora crvenih brigada nije osudio njihov pokušaj agresije na 100% ratne invalide. Dakle, radi se o pripremljenoj agresiji na 100% ratne invalide. Radi se o strašnim uvredama i potpunom negiranju Domovinskog rata. Radi se o pokušaju pretvaranja hrvatskih branitelja od našeg ponosa u navodno našu sramotu.

Milanovićevi mediji umjesto da napišu istinu o tome što se je dogodilo i osude pokušaj agresije i izazivanja krvoprolića, taj neuspjeli pokušaj koriste da bi još više diskreditirali branitelje koji nisu krivi za ono što se dogodilo. Evo zašto branitelji nisu krivi. Nisu branitelji išli u koloni do Trga bana Jelačića da se tamo obračunaju s prosvjednicima koji ih vrijeđaju i lažno optužuju. Nisu branitelji osporavali pravo drugima na prosvjed. Na grube riječi branitelji nisu odgovarali uvredama. Jedini krivac su crvene brigade i njihovi mentori koji su krenuli u koloni prema braniteljima da se s njima obračunaju, koji osporavaju pravo braniteljima da prosvjeduju.

Mediji pokušavaju i nakon tog sramotnog događaja optuživati branitelje kao krivce ili u najboljem slučaju podijeliti krivnju na jedne i druge. Navest ću primjer pisanja Jelene Lovrić, jedne od mentorica crvenih brigada, novinarke ljubiteljice tenkova JNA koja je priželjkivala njihovu intervenciju i ugušivanju prava hrvatskog naroda na vlastitu državu. Sada gospođa Lovrić najavljuje krvoproliće, uspoređuje Zagreb s Kijevskim Majdanom i prijetvorno apelira da se spriječi moguće krvoproliće. Ona piše slijedeću groznu laž: “na dva pola razdrta Hrvatska spremna je danas jedno na drugu kidisati”. Zatim se pita, “za čiji račun”. Zašto se radi o strašnoj laži i podvali? Zato što branitelji nikoga nisu napali, nikoga nisu uvrijedili. Zato što je apsurdno one koje su stvorili Hrvatsku optuživati da žele rušiti Hrvatsku kao demokratsku državu.

Zatim i ona prihvaća uvredljiv pojam “šatoraši”, kao što za vukovarske branitelje više puta upotrebljava uvredljive pojmove balvanaši, stožeraši. Ona se tobože slaže da oni imaju pravo na prosvjed iako, kako kaže, “nema nikakvog ozbiljnog razloga za prosvjed”. Zatim piše, “veliki dio Hrvatske iritiran je pokušajem da se čvrsto jezgro braniteljske pobune nametne ne samo kao paralelan nego kao vrhovni centar političke moći.” Koja je to većinska Hrvatska u čije ime govori Jelena Lovrić i ostali politički mentori crvenih brigada? Kako je moguće 100% invalide proglašavati pretorijanskom gardom? Koji su to argumenti koji potkrepljuju njenu strašnu optužbu da više hrvatska država ne postoji kao legalna i legitimna država jer su, kako piše, šatoraši postali ne samo paralelni nego i vrhovni centar političke moći. Ako su vrhovni centar političke moći, protiv koga oni prosvjeduju, protiv kojih nepravdi. Zašto po zimi već više od tri mjeseca iskazuju svoje nezadovoljstvo. Kada bi bili vrhovni centar moći onda bi svoje probleme riješili. Jelena Lovrić i drugi legaliziraju crvene brigade i s oduševljenjem konstatiraju. “Kritika braniteljskih stavova dobila je pravo građanstva”. Jelena Lovrić je, tobože, zabrinuta od opasnosti krvoprolića. Ali neće jasno reći tko želi i izaziva krvoproliće nego izmišlja dva ojađena bloka koje jednako guraju u sukob. To nije istina. Branitelji ni na koji način nisu pokazali da žele sukob. To je velika laž i podvala, ali uostalom što drugo očekivati od prizivačice tenkova JNA i “mađioničarke” koja 100% ratne invalide pretvara u pretorijansku gradu.

Isto tako nije točno da su krivi svi političari, točno se zna koji su političari krivi. Dvije su političke dužnosti najvažnije u Republici Hrvatskoj, predsjednik Republike i predsjednik Vlade, jer su najodgovorniji za stanje u državi. Kolinda Grabar Kitarović je pobijedila na izborima jer je branila istinu o Domovinskom ratu, jer se suprotstavljala nastavljanju ideoloških i političkih sukoba, jer je ponudila konkretan program kako na Tuđmanovoj pomirbi, na bazi koje je stvorena Hrvatska, u sadašnjim uvjetima stvoriti novo zajedništvo kao uvjet izlaska iz krize. Kolinda Grabar Kitarović stalno govori nema vaših i naših, moramo stvoriti novo zajedništvo. Za razliku od nje Milanović govori mi ili oni. On u demokratskoj hrvatskoj političke konkurente pretvara u neprijatelje kojima se ne smije dozvoliti da pobjede na izborima. Dakle, najavljuje da će upotrijebiti ne demokratska sredstva kako bi ostao na vlasti.

Dakle, nije u pravu Jelena Lovrić kada dijeli Hrvatsku na dva jednako ratoborna tabora odnosno kada za moguće krvoproliće unaprijed optužuje na jednak način i Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića.

Od izborne pobjede Kolindu Grabar Kitarović Zoran Milanović sustavno omalovažava, vrijeđa i pokušava ju onemogućiti da obnaša svoju dužnost. Bez ikakvih argumenata osporio joj je izbornu pobjedu, u izbornoj noći umjesto čestitke najavio je borbu svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima jer je Kolindu Grabar Kitarović, kao kandidatkinju HDZ-a, i njenu dosadašnju stranku proglasio kriminalnom udrugom. Sebe je proglasio spasiteljem Hrvatske koji ima pravo svim sredstvima spašavati Hrvatsku od Kolinde Grabar Kitarović i HDZ-a. Zatim ju je deložirao na uvredljiv način iz Predsjedničkih dvora i pokušao silom preseliti u Visoku, iako je njegova ministrica kulture rekla da to nije moguće bez velike adaptacije koja bi trajala osam mjeseci. Zatim je slao uvredljive poruke, ismijavajući Kolindu Grabar Kitarović kao osobu. Pokušao je ići i dalje te joj je lukavo predložio da ustvari preuzme ulogu predsjednika Vlade, da napravi umjesto njega i Vlade program gospodarske aktivnosti kako bi ju onda mogao optužiti da krši Ustav i preuzima ustavne ovlasti predsjednika Vlade. Zato i crvene brigade nisu bile upućene samo na “šatoraše” nego i na Kolindu Grabar Kitarović.

Zbog svega toga, a i zbog potpunog kraha Milanovićeve Vlade i činjenice da će i dalje blokirati rad predsjednice države i da će izazivati nove sukobe, stvorena je situacija u Hrvatskoj u kojoj nema pretpostavki za uspješno funkcioniranja sustava i zato bi jedino rješenje bilo što prije održati parlamentarne izbore kako bi hrvatski narod razriješio sadašnju ustavnu i političku krizu.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Raketiranje Banskih dvora i Acini dječaci

Objavljeno

na

Objavio

Još uvijek sam pod dojmom. Dojam ne jenjava otkad sam vidjela tri hrabra muža hrvatska (Ante Gudelj, Jurica Ilić, Jadranko Karlušić) kako ispred respektabilnih institucija hrvatske države (MUP-a, DORH-a i vojne policije) objavljuju da su stigli do faze kaznene prijave za raketiranje Banskih dvora. Raketiranje se dogodilo 7. listopada 1991. godine. Tko se ne bi divio?

Više od četvrt stoljeća nakon što su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore, u kojima su tada bili Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, združene hrvatske institucije su stigle do faze – kaznene prijave.

Nakon što sam pogledala što su otkrili u svojoj združenoj kaznenoj istrazi, postala sam ne samo skeptična prema nastavku, već se istinski pitam dokle može ići ignoriranje činjenica i podcjenjivanje zdravog razuma.

Naime, u toj kompleksnoj istrazi, u kojoj su istražitelji detektirali čak i tipove aviona koje za južnoafričku civilnu zrakoplovnu kompaniju danas vozi pilot Davor Lukić, koji je navodno bio jedan od dvojice pilota JNA koji su 7. listopada 1991. bacili bombe na Banske dvore, nedostaju temelji: istinski motivi i cilj napada, naredbodavci i suradnici na terenu.

Ad hoc? Kako da ne…

Raketiranje Banskih dvora svodi se na ad hoc akciju trojice oficira ratnog zrakoplovstva JNA iz zrakoplovne baze u Bihaću: generala Ljubomira Bajića i njegovih oficira Slobodana Jeremića i Đure Miličevića, na odavno raskrinkanog oficira KOS-a Čedu Kneževića, koji je kao Superman postao odgovoran za sve KOS-ove subverzivne operacije u Hrvatskoj.

I na dvojicu pilota JNA, koji su navodno bacili bombe na Banske dvore: Hrvata Davora Lukića i Srbina Ratka Dopuđu. Pritom jedini realno dostupan hrvatskom pravosuđu može biti postati pilot Davor Lukić. A čak i ako je uistinu on bacio bombe na Banske dvore, izvjesno je da ne zna više od onoga što mu je bio zadani cilj: bombardirati.

U toj istrazi nema zapovjednog vrha JNA, već navodno odmetnuti zapovjednik zrakoplovstva JNA u Bihaću koji se navodno na svoju ruku odlučio za napad. Istražitelji znaju kakve avione danas u Južnoj Africi vozi Davor Lukić, ali ne znaju tko je bio hrvatski suradnik kojih ih je navodio iz Banskih dvora.

Manipulacija koja se nazire iza ove istrage tako je slična manipulaciji koju je KOS-ova mreža izvela pred haaškim i beogradskim sudom na likvidaciji ranjenika i ratnih zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice, prikrivajući tragove planiranog zločina u organizaciji KOS-a i svodeći kaznenu odgovornost na puki hir i odmazdu lokalnih srpskih vlasti i paravojski.

Raketiranje Banskih dvora, dan prije isteka moratorija na osamostaljenje Hrvatske, u trenutku kada se ondje nalaze Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, nije bilo ni hir ni incident. Bila je to operacija najviše razine, koju je JA izvela u ratu protiv Hrvatske.

Nije to bio samo pokušaj eliminacije hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da bi se obezglavila Hrvatska. Bio je to i pokušaj eliminacije nesrpskog civilnog vrha raspadajuće SFRJ. Ma što mi danas mislili, znali ili predmnijevali o djelovanju Stipe Mesića i Ante Markovića, oni su tog dana u Banskim dvorima bili najviši civilni dužnosnici raspadajuće SFRJ.

Mesić je bio predsjednik Predsjedništva i vrhovni zapovjednik te JNA koja ga je bombardirala. Marković je bio predsjednik savezne vlade i šef Veljku Kadijeviću, koji je jedini mogao zapovjediti to bombardiranje. Bio je to najeklatantniji primjer vojnog puča, nakon kojeg je vlast u raspadajućoj SFRJ trebao preuzeti generalštab JNA. Takav se napad nije mogao izvesti bez najizravnije zapovjedne uključenosti Veljka Kadijevića i bez njegova pomoćnika za “bezbednost”, šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića, koji ju je pripremio. U hrvatskoj istrazi nedostaju i Vasiljević i njegov čovjek u hrvatskom vrhu.

Da nije bila riječ o spontanom hiru generala Bajića, pokazuje i to što nakon neuspjelog vojnog udara JNA kreće u odlučujući i otvoreni rat protiv Hrvatske. Jedan od ključnih dokaza o njezinim namjerama je Naređenje br. 35-14533 Aleksandra Vasiljevića o osnivanju zatočeničkih logora za ratne zarobljenike izdano 10. listopada. Iz njega se vidi i ratni plan vrha JNA i odgovornost Vasiljevića i KOS-a za sve što se događalo s hrvatskim ratnim zarobljenicima u logorima JNA u Srbiji, BiH i na okupiranim hrvatskim područjima.

Acini ljudi i dalje rade

I umjesto da na raketiranju Banskih dvora hrvatska istražna tijela grade snažan slučaj protiv vrha JNA, protiv još živog Ace Vasiljevića i još življe njegove mreže (kada su to već dosad propustili učiniti), umjesto da povežu pokušaj vojnog puča s već pripremljenom optužnicom protiv Vasiljevića za zločine u logorima, koja već šest godina leži u ladicama osječkog županijskog državnog odvjetništva, umjesto da mu dodaju evidentnu zapovjednu odgovornost za likvidaciju ranjenika i ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice, i da time nakon haaškog debakla uspostave neku ravnotežu prijetnje, hrvatski istražiteljski muževi kreću u lov na pilota Davora Lukića. U Južnu Afriku. Čine to u trenutku kad Acini momci pred sudovima BiH dovršavaju istrage protiv cijelog zapovjednog vrha HV-a i HVO-a, za završne operacije u BiH 1995. godine.

Pitam se, jesu li zbilja tako nesposobni? Tako činovnički ustrašeni? Ili ipak tako Acini?

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Antun Babić: Predlažem Višnju Starešinu za novinara zadnjeg desetljeća

 

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari