Pratite nas

Religija i Vjera

‘Jesu li svi jednako krivi?’ – nadbiskup Puljić iznenađujuće otvoreno o presudi iz Haaga

Objavljeno

na

„To je dobra prosudba koja može biti utješna, iako nije ostvareno ono što je Hrvatska željela postići samom tužbom za genocid”, kaže nadbiskup Puljić. Navodi konrketne podatke iznesene u hrvatskoj tužbi, koji nisu priča, nego stvarni fakti: 12,500 ubijenih, 8000 logoraša, uništene civilne zgrade, domovi i više od 1500 vjerskih objekata, 900 nestalih osoba. Uništeno veliko kulturno blago, 25 000 umjetnina iz 47 muzeja, tisuće religijskih artefakata, križeva, kipova i umjetnina iz bibilioteka i arhiva. „To je strašno mnoštvo zlodjela za koje Hrvatska smatra da ima miris genocida. Zato je tužila one koji su izvršili napad na Hrvatsku. Zato dijelim zabrinutost ljudi koji su izrazili svoje čuđenje zbog toga što je Sud tako prosudio. Stavljam se u kožu onih koji su, da spomenem samo neka mjesta, koja su postali simbol stradanja, kao što su Vukovar, Škabrnja, Nadin, Dubrovnik i drugi brojni gradovi i naselja diljem Slavonije, Baranje, Like, Dalmacije, koji su u Domovinskom ratu zaista osjetili strahote. Nakon tolikih ljudskih i materijalnih stradanja, čovjek se spontano zapita – tko će odgovarati za sve to? Tko će nadoknaditi moralnu i materijalnu štetu? Jer to nije došlo samo od sebe. Mi znamo, netko je došao u Hrvatsku, netko je napadao gradove, netko je bombardirao. Bio sam u Dubrovniku u vrijeme najtežeg stradanja i granitiranja. Zna se tko je bombardirao, zna se tko je rušio i tko je palio. Isto tako, zna se tko je u svom zanosu govorio ‘Ovo je Srbija’, nije ovo Hrvatska”, upozorava nadbiskup Puljić.

Apsurdnom smatra tezu koja se može čuti u svijetu, ‘Tamo se dogodio građanski rat’ te se izjednačavaju agresor i žrtva. „Sve se manje, nažalost i kod nas, govori da je na Hrvatsku i BiH izvršena agresija, i da je netko s imenom i prezimenom to učinio. Pravne su i političke smicalice kako to nije učinila Srbija, nego Jugoslavija. Apsurdno je onda zaključivati kako ‘nitko nije kriv, ili pak da su jednako krivi’. I međunarodna zajednica se mora suočiti s objektivnošću jer je i ona sukrivac. Nije na vrijeme reagirala i nije na vrijeme spriječila rat. A mogla je. A sada da se ‘spasi’ i oslobodi odgovornosti, prebacuje lopticu na strane sukoba”, kaže mons. Puljić. Usprkos tome, nadbiskup smatra da Hrvatska ovom presudom donekle može biti zadovoljna, jer se jasno u presudi kaže da je na području Hrvatske agresor bila Srbija, zajedno s JNA i domaćim suradnicima. „Učinjena su brojna zlodjela i brojni ratni zločini za koje se u objašnjenju presude kaže da imaju obilježje genocida. Međunarodni sud, dakle, otkriva značajke genocida, prosuđuje da su JNA i srpske paravojne snage koristile prekomjernu silu, počinili brojna ubojstva, te progonom nesrpskog stanovništva počinili etničko čišćenje. No, zbog dizanja visokog praga genocidnosti, Sud je prosudio kako je prosudio. Uzme li se u obzir kako je sudište u Haagu i političko sudište kojem je prvenstveno stalo da ovdje nakon svega što se dogodilo, stvari ponovno dobro funkcioniraju, što se moglo drugo i očekivati, nego: ‘Dat ćemo jednima i drugima neka prava, a isto tako nešto ćemo im zanijekati, pa neka se sami snalaze i stvaraju bolje odnose’. U tom smislu, pokušavaju iz toga negativnog iskustva izvući i neke pozitivne zaključke” smatra nadbiskup Puljić. Zbog toga je sada na potezu naše pravosuđe, da na tom polju radi intenzivno i zauzeto, kako bi stradali doživjeli pravdu, a žrtve zadovoljštinu.

O visokom kriteriju za dokaz namjere genocida, kaže: „12,500 ubijenih ljudi, nije dovoljno u odnosu na 4,5 milijuna stanovnika. Ne znam koji je točno prag, ali jako visoko su ga digli. Ali utješno je što se u presudi nalaze definicije, da je vojska JNA sa srpskim paravojnim odredima činila masovne zločine, etničko čišćenje, a to već ‘miriše’ na genocid. Usudio bih se reći, i to je puno od Haaškog suda, koje je ustanovljeno ad hoc, najprije da zaustavi rat, da pomogne ljudima da sami procesuiraju zločine. Sad je na hrvatskom sudištu da konačno ustanovi tko je taj tko je tu došao. Nije neki xy poubijao nevine ljude u Škabrnji. Zločinci imaju svoje ime i prezime, kao i postrojba kojima je netko zapovijedao. Ako se ne zna, onda se i protiv anonimnog počinitelja treba provesti ročište i osuditi. Inače, ispada kao, eto tamo, posvađala se dva susjeda, pa nek’ se izmire”.

Upitan da prokomentira srbijanske političare koji za učinjeno u Hrvatskoj ne priznaju krivnju, nadbiskup Puljić je rekao: „Političari moraju sami sebe braniti, pogotovo ako se zna da su neki od njih u tome i sami sudjelovali. Ne može se očekivati da kaže ‘Ja se kajem’. To bi možda u ovom trenutku bilo prezahtjevno, ali nije nemoguće. Svojevremeno je nešto takvo učinio njemački kancelar Willy Brandt, koji je sedamdesetih godina 20. st., polažući vijenac pred žrtvama Varšavskog geta, pao na koljena. I time zamolio oproštenje u ime naroda kojeg je kao kancelar predstavljao. Kao da je rekao: ‘Oprostite svi koji ste stradali, oprostite, Poljaci, za sve zlo koje vam je nanio moj narod’. To mogu veliki ljudi. Ne očekujem da se sada kaju oni koji su nanijeli toliko muke i trpljenja nevinim ljudima u Hrvatskoj. Ali, mislim da će doći vrijeme kad će se netko otrijezniti”, kaže mons. Puljić. Značajnom smatra i činjenicu prosudbe Suda kojom se srpsku optužbu u cijelosti odbacuje. „Ne mora ih tješiti stav Suda koji nije uvažio hrvatsku tužbu za genocid. Jer u izjavama Suda ima jako puno elemenata koji se ne mogu opravdati. Naime, nije to bio neki dobrosusjedski pohod, već napad s ciljem uništenja, bombardiranja, etničkog čišćenja, a to je strašno. Sad je nemoguće očekivati da političko vodstvo zauzme objektivan stav. Ali, nadati se kako će se s vremenom naći pojedinaca i skupina, političara i povjesničara koji će imati snage reći ‘Mi smo išli tamo gdje nismo trebali ići i radili smo što nismo smjeli’”, zaključio je predsjednik HBK.

Nadbiskup Puljić je, uvodno, rekao kako ne spada na vjerske službenike da izriču presude ili prosudbe o sudskim rješenjima, ili vode kampanje. „No, nije zabranjeno, a to ovim putem činim, da kao slobodni građanin društva i države u kojoj su vjernici to društvo stvarali, izrazim svoju prosudbu o nekom događaju i zauzmem stav glede informacija koje ovih dana primamo”, rekao je nadbiskup Puljić.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari