Pratite nas

Pregled

Jimmy Stanić: Zagreb je bio grad lijepih manira dok nisu došli ‘oslobodioci’

Objavljeno

na

U Podcastu Velebit je gostovao legenda hrvatske glazbene scene Stjepan Jimmy Stanić koji je ispričao zanimljive detalje svoje bogate profesionalne karijere.

♦ Kako je izgledala glazbena scena 50-ih godina u Jugoslaviji?
♦ Kako su nastali prvi hitovi Jimmya Stanića?
♦ Koliki su bili honorari u to vrijeme?

♦ Kakve su se i čije pjesme tada izvodile?
♦ Kako je pojava televizije utjecala na domaću glazbu?
♦ Koje su tipske, zanatske razlike današnje glazbe i one prije pedesetak godina?

♦ Kakav učinak, kakve emocije današnja glazba potiče kod ljudi?
♦ Temeljem glazbe koja prevladava u Hrvatskoj, kakvo je ‘stanje nacije’?
♦ Što se sve promijenilo u javnom bontonu od razdoblja četrdesetih do danas?

♦ Kako je izgledao život u Zagrebu 40-ih godina?
♦ Kako je izgledao noćni život u Zagrebu u vrijeme NDH-a?
♦ Zašto se dogodio drastični preokret u zagrebačkoj glazbenoj sceni nakon 1945. godine?

♦ Kako su SKOJ-evci (Savez komunističke omladine Jugoslavije) 1945. godine rastjerali Big Band iz Glazbenog zavoda?
♦ Koliko je bilo noćnih klubova sa živom glazbom u Zagrebu do 1945. godine?
♦ Što je to barska glazba koja se svirala u tim noćnim klubovima?

♦ Kako su izgledali ti noćni klubovi?
♦ Do koliko sati su bili otvoreni, kakva su se pića pila u tim klubovima, kakvi su maniri bili, je li bilo razglasa, rasvjeta, plesni podij, itd?
♦ Kako je izgledao kulturološki šok u Zagrebu nakon 1945. godine?

♦ Što su obični ljudi u Zagrebu znali o Titu za vrijeme NDH-a?
♦ Kakvi su filmovi prikazivani u Zagrebu za vrijeme NDH-a, a kakvi nakon dolaska partizana?
♦ Dokle je Zagreb u to vrijeme imao asfaltirane ulice?

♦ Koja su jela bila popularna u tadašnjim restoranima?
♦ Kako su se djeca odgajala u to vrijeme?
♦ Kako su se mijenjali obiteljski odnosi nakon 1945. godine?

♦ Kako su u Zagrebu slavili Božić nakon što je bio zabranjen 1945. godine?
♦ Kako je Božić izgledao prije dolaska partizana?
♦ Iskustva sa Louis Armstrongom, Count Basiem, Dizzy Gillespie?

Odgovore poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Nino Raspudić: Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan

Objavljeno

na

Objavio

Tema emisije Peti dan bila je humanističke znanosti vs STEM, a gosti komentatori Nino Raspudić, Petar Mitrikeski, Marijana Bijelić i Igor Mikloušić.

STEM je akronim koji označava znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, naglasila je u uvodu voditeljica.

Marijana Bijelić navela je da se znanosti dijele na prirodne, humanističke i društvene.

“Što je znanost apstraktnija, u najvećoj mogućoj mjeri je izvan ideologije.”, kaže Bijelić.

Petar Tomev Mitrikeski kao genetičar navodi da je STEM-ovac te objašnjava.

“Humanističke znanosti tiču se čovjeka, društvene znanosti promatraju institucije i čovjekovo ponašanje u skupini, a prirodne znanosti govore o genetici i evoluciji.”

Mikloušić: Pada interes za humanističkim znanostima

“Pada interes za humanističkim znanostima od 2008. od financijske krize”, navodi Mikloušić te ocjenjuje: “Ljudi koji će u budućnosti voditi financije ili državu moraju imati šire znanje”. Smatra da je važno da čovjek posjeduje znanje od umjetnosti do znanosti i arhitekture.

Gosti su spomenuli da su kontroverzne ideje razlog pada popularnosti društvenih znanosti poput propagiranja rodne ideologije.

Raspudić: STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani

Raspudić navodi da zbog raspodjele javnih sredstava dolazi do sukoba oko toga koje su od navedenih znanosti korisnije.

“STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani.” te dodaje da “samo četvrtina STEM-ovaca radi u svom području.”

“Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan. Previše smo opterećeni navodnim prestižnim sveučilištima koja propagiraju takve ideje.”, istaknuo je Raspudić.

“STEM je važan za kapitalizam, jer stvara prihode”, kaže Mitrikeski.

S druge strane, “STEM-ovci ujedno poboljšavaju kvalitetu života, sigurnost hrane i dr.”, naveo je Mikloušić.

“Prije je mjerilo znanja bilo poznavanje Shakespearea, a danas se gleda koliko je netko vješt u tehničkim znanostima”.

Za kraj, gosti su se složili da je suradnja svih područja važna za napredak cjelokupnog društva.

(HRT/narod.hr)

 

Nino Raspudić: Međunarodna zajednica je stvorila ‘hrvatsko pitanje’ u BiH

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

U pokušaju ilegalnog ulaska iz Srbije u Hrvatsku glumili da su na biciklističkoj turneji!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MUP

Četiri muškaraca na biciklima stigla su na granični prijelaz Batina sa srbijanske strane i ležerno pokušali nastaviti biciklirati u Hrvatskoj. Izgledali su kao članovi biciklističkog kluba na turneji koje su tijekom ljeta – a ovaj se događaj zbio 1. rujna ove godine nešto iza 20 sati – vrlo popularne.

Vidjelo se da su uložili trud u prezentaciju: bili su jednako odjeveni, bijele majice imale su isti logo i natpis Bellastoria. Majice s logom, inače, izrađene su za projekt za djecu pod nazivom Bellastoria, koji uključuje ljetne kampove i radionice. Organizator projekta su biskupije talijanske regije Lombardija.

Kad ih je zaustavila hrvatska policija, tvrdili su da su članovi biciklističkog kluba i da moraju nastaviti turneju po Hrvatskoj. Tour od Croatia, ponavljali su. No, stvarna priča malo je drugačija – bila je riječ o Afganistancu i tri Iranca koji su na ovaj, osebujan i originalan način, ilegalno pokušali ući u Hrvatsku pa onda dalje na zapad, očito inspirirani dugom povijesti sporta kao instrumentom bijega iz domovine.

Kada se govori o međunarodnim sportskim natjecanjima, redom se spominju rezultati, rekordi i medalje.

Rjeđe se govori o drugoj strani takvih događaja – činjenici da se i dan-danas sportaši i prateće osoblje, koje legalno stigne u zemlju domaćina natjecanja, ne vraća kući, već zatraži azil ili jednostavno nestane, piše Večernji list

Tako je od četiri nigerijska sportaša koji su se natjecali u Puli jedan – doduše nakon neuspjelih prijelaza granice sa Slovenijom te prijave gubitka dokumenata – zatražio azil u Hrvatskoj. O tome, po nekim navodima, razmišlja i dvojac koji je za sada po neutvrđenim okolnostima – iako on za to krivi hrvatsku policiju – završio u BiH.

Sport kao instrument bijega nije nestao završetkom hladnog rata, kad su, primjerice, Olimpijske igre završavale masovnim bijegom. Iz Melbournea se 1956. kući nije željelo vratiti 30 Mađara, a igre u Münchenu 1972. čak je 117 sportaša iskoristilo za ostanak na zapadu. Samo su se države iz kojih dolaze prebjezi promijenile.

– Na svakom većem sportskom natjecanju ostane dio stranih sportaša i države organizatorice spremne su na to – kazao je lani Peter Beattie, organizator Igara Commonwealtha, kad je 26 sportaša iz Kameruna, Ugande i Ruande odbilo napustiti Australiju. Što se događa s njima, ovisi.

Neki odmah zatraže azil, kao sportaš iz Sudana koji je ušetao u policijsku postaju prije negoli su Olimpijske igre u Londonu 2012. i počele. Neki dobiju azil, drugi budu odbijeni i vraćeni u matične države. Veliki dio nestane bez traga, kao 11 izviđačica sa Svjetskog skupa u Švedskoj 2011.

Neki pak pobjegnu, i to doslovno, tijekom samog natjecanja – prije nekoliko godina tijekom Londonskog maratona – Mami Konneh Lahun iz Sierra Leona, nakon što je trčala 2 sata i 46 minuta i ušla 20. u cilj, nastavila je trčati i nestala.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati