Pratite nas

Magazin

John Lydon: Band Aid je pun korupcije

Objavljeno

na

John Lydon, engleski pjevač i tekstopisac, televizijski voditelj i slikar, najpoznatiji kao pjevač punk rock benda Sex Pistols kritizirao je Band Aid rekavši da je ta humanitarna inicijativa puna korupcije te da su novac od nje pojeli administrativni troškovi, piše Uncut.

“Nikada mi se nije sviđao njihov rad, oni misle da su vodonepropusni, napune se vodom, a onda padnu. Ista stvar je s Geldofom. Ne volim ih jer su podložni korupciji. Postoji stvar koja se zove administracija i tu je čitav novac pojeden”, rekao je Lydon koji je prije nekoliko dana u oxfordskoj koncertnoj dvorani “Sheldonian Theatre” promovirao autobiografiju “Anger Is An Energy” pred publikom 300-njak ljudi.

“Sjećate se onog s Philom Collinsom i kada su letjeli okolo, obilazeći London i New York? Koliko novaca? Koliko je Campbell konzervi to koštalo? I tko treba da Phil Collins bude na dva kontinenta u dva sata? Čak bi i njegova gospođa rekla ne na to”, komentirao je taj 58-godišnji punker.

Progovorio je i o tome kako se glazbeni producent i voditelja popularnog showa “X Factor” Simon Cowell odnosi prema natjecateljima.

“Simon Cowell je naš najgori neprijatelj…..Ne mislim da su natjecatelji na showu tako loši već postaje loše kada ih istreniraju da imaju mentalitet benda koji svira na kruzeru, i to je otrov….”, rekao je. “Simon Cowell nas sve pokušava ukrcati na taj brod, i nema šanse da se ja tamo ukrcam”.

Ocijenio je da se radi o lošem showu te je kritizirao i suce i njihovu pretencioznost dok ocjenjuju nevine ljude. “Brutalnost i okrutnost svega – to nije svijet u kojem živim”, dodao je Lydon.

To je bilo zadnje Lyndonovo pojavljivanje u sklopu promocije knjige. Poruka autobiografije, rekao je publici, jest da je “samosažaljenje za seronje”.

Pjevač je nedavno izrazio mišljenje o engleskom komičaru Russellu Brandu prozvavši ga “š….. broj jedan”.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Magazin

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

Objavljeno

na

Objavio

Uz obljetnicu vukovarske tragedije u emisiji Nedjeljom u dva gostuje Predrag Mišić – Peđa.

Srbin koji je branio Vukovar prisjeća se ratnih dana, komentira aktualne događaje i status branitelja u društvu.

Brat mu je na početku rata prešao na drugu stranu – kod srpskog agresora. Brata nije vidio i čuo 26 godina. Vjerojatno će tako ostati zauvijek. Kratko se čuo s njim 1996. i nikad više niti, kaže, nema potrebe. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s njime.

Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova, prisjetio se Predrag Mišić – Peđa.

U Borovom selu je vidio na stotine četnika i tada je shvatio da neće biti dobro. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu, pričajući o 1989. godini.

S nekim odmakom mira nikad nije bilo mira u Borovom selu. Tamo su Ozrenci, deklarirani četnici, i oni nikad neće prihvatiti ovu državu. Dugo si nisam htio priznati da će doći do rata, mislio sam, odrastali smo zajedno, odvojit će se svatko na svoju stranu i otići. Kako sam ja čovjek koji voli čuti i vidjeti, otišao sam u Borovo selo i vidio sam na stotine četnika i tada shvatio da neće biti dobro, rekao je. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu, pričajući o 1989. godini. Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nije razmišljao o ljudima u koju je crkvu tko išao. S time nisam imao ni tada ni sada problema, rekao je. Kao obitelj su se podijelili na samom početku ratu. Supruga i dijete također su mu bili u Vukovaru. Moja mati je s mojim polubratom (majka se ponovno udala)  bila do 18.11. s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor, rekao je.

Dan 18.11.1991., dan pada Vukovara, pamtim kao dan kad sam umro, nešto je u meni umrlo. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti, objasnio je. Odveli su nas na Ovčaru. Tu se umiješala Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac ili norvežanin iz Crvenog križa je nas 182 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo samo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu, izjavio je Mišić.

Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti. Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, zdrav, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Na stotine je takvih bilo u Mitrovici, svatko je imao svoju golgotu. Prebili su koga god su stigli.  Kad su me 14.8.1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu -trajalo je 5-6 mjeseci kad sam se isčupao, no neki nisu, objasnio je.

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

Što je trulo u državi Hrvatskoj? A što nije?

Objavljeno

na

Objavio

Pogledajte emisiju ZOOM Zagreb emitiranu na Z1 televiziji u kojoj se otvoreno progovara o pravim temama u Hrvatskoj.

Gostovali su politički komentator Marko Ljubić i glavni urednik Hrvatske danas Neven Pavelić.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari