Pratite nas

Pregled

Još jednom o ratu u Ukrajini

Objavljeno

na

Čitatelji Hrvatskog tjednika znaju da sam nekoliko puta pisao o ovoj temi, kao i to da su moje simpatije na strani ukrajinskog naroda i njegova prava na slobodan i dostojanstven život. Nevolja je međutim u tomu što se u Ukrajini sudaraju interesi velikih kojima baš i nije stalo do toga kako će živjeti Ukrajinci.

Tako se dogodilo da je su demokratske i opravdane demonstracije protiv nesposobne korumpirane vlasti prerasle u nasilje i puč. Predsjednik Janukovič je pobjegao iz zemlje čuvajući živu glavu, vlast je preuzela parlamentarna oporba, a važne pozicije dobile su i istaknutije vođe s Majdana.

Part-PAR-Par7927373-1-1-0Nije sve u toj tranziciji vlasti bilo baš po zakonu, no, Bože moj, nema zakona iznad naroda, a narod je podržavao promjene, barem se tako činilo. Sve se to odvijalo zimus, a oružani otpor na istoku zemlje krenuo je u proljeće.

Krim je u međuvremenu anektirala Rusija. Na istoku zemlje znatan je postotak Rusa, no i Ukrajinci iz tog dijela zemlje u velikom su postotku skloni Rusiji. Da tomu nije tako, pobunjenici ne bi tako glatko preuzeli velike gradove kao što su Donjeck i Lugansk. Štoviše, dok Vlasti iz Kijeva nisu počele oružjem i represijom uvoditi reda, u pitanje je bila došla i kontrola nad Harkivom, Odesom i još nekim gradovima.

Gradovi Slovjansk i Kramatorsk bili su prva uporišta oružane pobune koja se proširila na Donjack i Lugansk. Nakon izbora Porošenka za predsjednika ukrajinske snage započele su intenzivniju i opsežniju ofenzivu na pobunjenička uporišta. U početku je ofenziva bila vrlo uspješna, zauzeta su svojevrsna jezgra oružane pobune, Slovjansk Kramatorsk, i nastavljeno je stezanje obruča oko Donjecka i Luganska. U tim sukobima počinjeno je dosta ratnih zločina, vjerojatno s obje strane. Broj vojnih i civilnih žrtava saznat ćemo naknadno, no on je, po mojoj procjeni, višestruko veći od onoga kojim trenutno operiraju međunarodne institucije, oko tri tisuće ako se uračunaju i putnici oborenog malezijskog zrakoplova. Inače, misteriozan je muk oko tog oborenog aviona. Nakon prvih tvrdnji da su ga oborili pobunjenici nitko ga više ne spominje, osim ruskog ministra vanjskih poslova koji traži da se konačno objave rezultati istrage. Što se tiče ruske ofenzive, ona je zapela nakon što se Rusija ozbiljnije angažirala oko pomoći pobunjenicima. Oko te pomoći bilo je u posljednje vrijeme dosta kontroverzi, no jedno je sigurno – bez ruske pomoći pobunjenici se ne bi uspjeli obraniti. Oni su pak posljednjih tjedana krenuli u žestoku protuofenzivu i izbili na Crno more u Novoazovsk, okružili veliku luku Mariupolj. Što je dostatno za izvući određene zaključke o opsegu ruske pomoći pobunjenicima. No zasada u Ukrajini još nema regularnih postrojbi ruske vojske iako su Ukrajinci zarobili desetak ruskih vojnika na ukrajinskom tlu. Putin veli da su zalutali. Bilo kako bilo, deset vojnika ne zaslužuje naziv regularne postrojbe bilo koje vojske. Ako do izravne intervencije dođe, kolone tenkova vidjet će se iz svemira. A onda ćemo svjedočiti Trećem svjetskom ratu ili posvemašnjoj izdaji Ukrajine od strane Zapada.

Map_of_Ukraine_political_CrimeaKao stvari stoje sada, na gubitku su svi – Ukrajina, Rusija, EU; na dobitku su samo Sjedinjene Američke Države. No je li to kratkoročna računica? Ako stvari izmaknu kontroli, katastrofa bi mogla zadesiti cijeli svijet, a Europa bi definitivno potonula u novo barbarstvo i siromaštvo. Ništa bolje ne bi prošle ni dvije velike svjetske sile koje trenutno vuku konce sukoba u Ukrajini.

U avanturu smirivanja stanja na istoku zemlje silom Porošenko se sigurno nije upustio bez američke potpore, bez obzira na činjenicu da je Ukrajina kao suverena država na to imala pravo. Uostalom, sjećamo se da ni Hrvatska nije pokrenula ”Oluju” bez kakvog-takvog blagoslova. U ukrajinskom slučaju, bojim se, nije postojao samo blagoslov nego i nagovaranje. No, ukrajinske snage nisu uspjele dovoljno brzo obaviti ”posao”, mrcvarenje Donjecka i Luganska trajalo je predugo. Zamislite da je ”Oluja trajala dva-tri mjeseca, u tom bi slučaju čak i NATO-vi zrakoplovi poletjeli da zaštite srpske pobunjenike. U ukrajinskom slučaju nije bilo bojazni od toga da bi proruskim pobunjenicima u pomoć pritekao NATO, no zato je reagirati morao Putin, čak i da se nije namjeravao miješati u unutarnje stvari susjedne zemlje. A jest, na primjeru Krima znamo da jest. Razlog ukrajinskog neuspjeha za brzo rješavanje situacije treba tražiti u nesposobnosti i nepouzdanosti časničkog kadra. Zamislite da se Hrvatska na miran način razdružila od Jugoslavije i da je dio JNA stacioniran u Hrvatskoj postao Hrvatska vojska. I da su svi ti kadrovi, trbušasti stariji vodnici iz Šumadije, zdepasti pukovnici iz istočne Bosne i generali à la Rašeta, Špegelj, Tus i Mladić nastavili zapovijedati tom vojskom i razvijati njezinu vojnu doktrinu … Eto, takvu je vojsku imala Ukrajina uoči sukoba. Doktrina takve vojske je – namjesti haubicu, tenk ili VBR i opleti. Na brzu ruku formirano je nekoliko dragovoljačkih bataljuna, spremnih ginuti za Ukrajinu, no nedovoljno uvježbanih. Svejedno, ti su bataljuni relativno uspješno osvajali prostor i hrabro se borili, no stječe se dojam da nemaju dostatnu podršku od redovne vojske i stožernih zapovjednika. Bilo kako bilo, dobar dio tih dragovoljačkih snaga sada je u okruženju izložen stalnoj vatri pobunjenika. Ranjeni zapovjednik bataljuna Donbas Semen Semenčenko danima preko društvenih mreža zapomaže i traži da se odblokira njegov bataljun, koji se je opkoljen kraj grada Ilovajska, ali pomoć ne dolazi. Neki Ukrajinci već nagađaju da to nije slučajno, možda i vlasti u Kijevu odgovara riješiti se nepouzdanih ”nacionalističkih elemenata”. Tako je to s vatrenim domoljubljem: nekada je iskoristivo, no uvijek je pomalo sumnjivo i opasno.

Upravo dok ovo pišem, odvija se drama opkoljenih ukrajinskih jedinica. Oni koji su na vrijeme uspjeli povući ne vjeruju vlastima jer ih one optužuju za dezerterstvo, nego s pod naoružanjem povlače do svojih mjesta. Oni koji su u okruženju junački ginu ili se predaju, kako tko. Izgleda je zapovjedništvo izgubilo nadzor nad situacijom, a to je put u kaos i poraz. Iz svega toga može se zaključiti da su Rusi dobro pripremili ofenzivu, čak i prema priznanju proruskih pobunjanika u njihovim redovima je oko četiri tisuće ”dragovoljaca” iz Rusije. No, redi se samo o pomoći u ljudstvu i tehnici, očito je da iza ratnog djelovanja proruskih pobunjenika stoji dobro osmišljena strategija i taktika. A nju nisu mogli iznjedriti obični pobunjenici, ona je djelo vojnih stručnjaka. Ruskih, naravno.

Iako Zapad neizravno huška Ukrajince na rat, no efikasnu pomoć ne šalje – čini mi se da bi aktualnoj vlasti u Ukrajini bilo pametnije da učvrsti crtu fronta, kako pobunjenici ne bi dalje napredovali, i uzme predah. Kao što ga je Hrvatska uzela 92. godine. Možda još uvijek ima šanse da se sukob riješi federalizacijom zemlje. Godinu-dvije minimalno trebat će Ukrajini da stabilizira zemlju, ustroji vojsku i pokuša vratiti izgubljeni teritorij. Sve drugo je vrlo opasna avantura. Jedino ako imaju američko obećanje da će se izravno uključiti u sukob. No ja ne bih previše vjerovao Amerikancima, a ne bih se bome ni volio naći u središtu američko-ruskog sukoba.

 

Damir Pešorda/hrvatski tjednik/hrsvijet

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Bačić: Ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković

Objavljeno

na

Objavio

Treba li nam izmjena izbornog zakonodavstva? Zašto se predlaže talijanski i grčki model prema kojem se relativnom pobjedniku dodaje nekoliko desetaka mandata? Kako zaustaviti stampedo stranačkih prebjega? Jesu li oni legitimni ili se radi o političkoj korupciji? Kakva je uopće razina rasprave u sabornici?

Na ta i brojna druga pitanja u emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala odgovore su pokušali dati gosti: predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk, Natalija Kanački iz Građanske inicijativa “Narod odlučuje”, saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak i Robert Jankovics, predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika.

No za početak su komentirali današnje incidente u sabornici.

Branko Bačić zadovoljan je reakcijom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na provokacije i optužbe Mostovog zastupnika Nikole Grmoje.

– Premijer je rekao da nije imao namjeru nikakvog fizičkog obračuna. Kako u životu tako i u politici postoje granice do kojih možete nekoga vrijeđati, do kojih možete nekoga klevetati. Optužba da predsjednik i potpredsjednica Vlade rade u interesu druge države, u ovom slučaju Srbije, optužiti ih za veleizdaju kap je koja je prelila čašu i ja sam zadovoljan kako je reagirao premijer Planković, rekao je Bačić.

Mostov zastupnik Robert Podolnjak kaže kako je činjenica da kolega Grmoja opetovano upozorava kako sama Vlada ne poštuje odluku koja je na snazi o osnivanju povjerenstva koje bi pratilo mjerila koje mora ispuniti Republika Srbija u Poglavljima 23 i 24.

– Kada vi uvijek skrećete pozornost predsjedniku Vlade i ministrici vanjskih poslova da ne poštuju odluku po kojoj moraju djelovati u nizu važnih pitanja i kada ima nakon toga kažete da ne štite interese Republike Hrvatske to jeste objektivna kritika, tvrdi Podolnjak.

– Svi oni koji su danas u Saboru izgubili malo živce biti će podložni ocjeni svojih birača. Ja do sada nisam imao poriv da s malo bržim korakom i oštrim pogledom hodam po parlamentu, komentirao je današnji incident SDP-ov Arsen Bauk nakon čega se rasprava prebacila na glavnu temu emisije – najavu izmjena Izbornoga zakona.

Premijerova najava novog izbornog zakona prema kojem bi relativni pobjednik dobio “bonus” mandate probudila je političke strasti. Premijer objašnjava da je riječ samo o jednom od mogućih rješenja kojim bi se osigurala stabilnost i smanjila mogućnost političkih ucjena i prebjega, a nikako o konačnom prijedlogu.

– Pa su tako neke zemlje odlučile imati bonus mandate za relativnog pobjednika. Da se ne mora slagati parlamentarna većina od nekih krupnih i velikih i možda puno malih ili onih koji će biti manji po ovom izbornom sustavu a htjeli bi biti malo veći kao što je Most. To je bila jedna teoretska opaska, tvrdi premijer Andrej Plenković.

Teoretska ili ne – najava izbornog zakona koji kopira grčki ili talijanski model naišla je na oštre kritike Mostova zastupnika Roberta Podolnjaka. Smatra da bi takav zakon pogodovao jednoj stranci i da bi se njime stvorila umjetna parlamentarna većina.

– Takav izborni model koji vam se toliko sviđa je zapravo model koji je primjenjen u kraljevini Jugoslaviji za diktature kralja Aleksandra na izborima 1931. godine kada je relativno najjačoj trebalo pripasti 2/3 poslaničkih mandata, kaže Podolnjak.

U Mostu predlažu svoj zakon kojim bi smanjili ukupan broj zastupnika, ali i broj zastupnika nacionalnih manjina. U Glasu pak predlažu mještoviti ili tzv. njemački model u kojem bi se pola zastupnika biralo razmjernim sustavom sa stranačkih lista, a pola većinskim sustavom u manjim izbornim jedinicama. Premijerov prijedlog smatraju najlošijim rješenjem. U SDP-u podsjećaju i na izvješće Ustavnog suda u kojem se upozorava na neravnomjernu raspodjelu birača po izbornim jedinicama. Budući da se time dovodi u pitanje i sama zakonitost izbora, ustavni su suci još 2010. zatražili da se izmijeni Zakon o izbornim jedinicama. Od promjene izbornog zakona, i to putem referenduma, ne odustaje građanska inicijativa Narod odlučuje. Traže da se izborni prag spusti na 4%, smanjenje ukupnog broja saborskih zastupnika, zastupnika manjina te tri preferencijska glasa.

Odgovarajući na pitanje voditelja je li se u HDZ-u raspravljalo o uvođenju grčkog ili talijanskog modela predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić je rekao kako niti na jednom stranačkom tijelu nikada o tome nije bilo govora.

– Premijer je samo u kontekstu nestabilnosti Vlade i prebjega u Saboru rekao kako neke druge države poput Grčke i Italije u ovakvim situacijama, kako bi spriječili prelaske iz stranke u stranku, benefitom nagrađuju relativnog izbornog pobjednika koji onda dobije određeni broj mandata kako bi mogao formirati stabilnu vladu, objasnio je Bačić.

– To je model koji postoji samo u Grčkoj, odnosno primjenit će se još samo na idućim izborima jer je zakonom ukinut. U Italiji su taj model ugradili u jedan od brojnih izbornih zakona. Dio tog modela je ukinuo talijanski Ustavni sud jer smatra kako u razmjernom izbornom sustavu se ne može na taj način nagraditi pobjednička stranka. Nakon toga su Talijani mijenjali zakon nekim drugim formulacijama, ali Ustavni sud je i to ukinuo. Dakle, takav model praktično više nigdje u svijetu ne postoji, ustvrdio je Podolnjak dodavši da bi takav model HDZ želio kod nas ozakoniti.

Suprotstavio mu se predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a rekavši da premijer nikad nije rekao da razmišlja o uvođenju toga modela.

Predsjednik Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika Robert Jankovics kaže da je njihov klub uveo jednu novinu u hrvatskoj politici jer se oni dogovaraju oko svake odluke i mišljenje svih članova je bitno.

– Vjerujem da je to glavni razlog zašto zastupnici drugih strnaka prelaze u naš klub, istaknuo je Robert Jankovics. Rekao je da im ulazak u Vladu trenutačno nije ambicija. “Smatramo da vlada radi dobar posao i da treba izbjeći turbulencije”.

Natalija Kanački iz građanske inicijative “Narod odlučuje” rekla je da iz perspektive birača ovaj Sabor uopće ne odražava sliku onoga za što su birači glasali.

– Tu smo imali toliko političke trgovine, o korupciji neću niti pričati, to je za neka druga državna tijela, ali ću vam reći da iz perspektive nas običnih ljudi sve ovo izgleda kao pogodovanje, politička trgovina i velika nesređenost. Nadam se da će birači prepoznati što se u ove četri godine događalo, istaknula je. Naša inicijativa nastavlja svoju borbu za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog zakona, dodala je.

– 2011. je Ustavni sud ustvrdio da postoji velika razlika birača po izbornim jedinicama, a nakon toga je još jednom odlučivao o Zakonu o izbornim jedinicama ali ga nije ukinuo jer je ocijenio da odstupanja nisu takva da bi to zahtijevalo njegovo ukidanje, kaže Arsen Bauk. Ja smatram da postoji još jedan problem s brojem birača po izbornim jedinicama jer se do samog dana izbora ne zna koliko birača ima u svakoj izbornoj jedinici jer se pripadnici nacionalnih manjina na sam dan izbora mogu odlučiti u kojoj će izbornoj jedinici glasovati, ustvrdio je. Kaže kako je mala šansa da se tzv. grčki i talijanski model usvoji u Hrvatskom saboru.

 

Plenković: Grmojine tvrdnje o ‘veleizdaji’ nedopustive i najteže klevetničke uvrede

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Valentin Ćorić stigao u Zagreb, od danas je na slobodi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Valentin Ćorić danas je pušten na slobodu i stigao je u Zagreb.

Valentin Ćorić u srijedu je sletio na zagrebačku zračnu luku “Franjo Tuđman”, nakon što je pušten na uvjetnu slobodu jer je odslužio dvije trećine kazne.

Ćorića, koji je u zagrebačku zračnu luku na letu iz Amsterdama sletio oko 13,45 sati, dočekali su supruga, dva brata i dvije sestre, rodbina te prijatelji i suborci, među kojima je i bivši predsjednik HR Herceg-Bosne Dario Kordić.

Ćorić pušten uz uvjet da medijski ne istupa ni kontaktira sa žrtvama i svjedocima

Ćorić medijima nije dao izjavu jer ima zabranu medijskog istupanja.

Izrazivši zadovoljstvo što je njegov klijent izašao iz zatvora, odvjetnik Dražen Plavec rekao je novinarima da je Ćorić dvije trećine svoje kazne odslužio već 24. rujna 2018.

Pojasnio je kako je Haški sud promijenio svoju praksu i više ne pušta zatvorenike na slobodu automatski nakon dvije trećine odslužene kazne, već smatra da su tada tek stečeni uvjeti za njihovo puštanje. Tada sud odlučuje o puštanju zatvorenika pri čemu ocjenjuje njegovo ponašanje u pritvoru, mogućnost rehabilitacije i težinu zločina.

Plavec je rekao kako je Ćorić pušten uz uvjet da ne smije medijski istupati i kontaktirati sa žrtvama i svjedocima, ali se smije slobodno kretati.

Naveo je da su nakon drugostupanjske presude podnijeli zahtjev za djelomičnom revizijom tražeći da se Ćoriću u zatvorsku kaznu uračuna i vrijeme koje je proveo u bolnici, ali su odbijeni uz obrazloženje da su to već prvostupanjski i drugostupanjski sud uzeli u obzir.

Na novinarski upit je li sada pravda zadovoljena, odgovorio je kako na neki način jest jer Ćorić sada ide kući, te je podsjetio da su u žalbi za njega tražili oslobađajuću presudu.

“Sve ispod oslobađajuće presude s našeg aspekta gledanja nije zadovoljenje pravde, a sada gledamo da reduciramo štetu. Zadovoljni smo što izlazi jer je to bio vrlo iscrpljujući i težak te najopsežniji predmet koji se vodio na nekom međunarodnosm sudu. Samo prvostupanjski postupak je trajao pet godina, a sam postupak oko 14 godina”, kazao je Plavec.

Sreću zbog Ćorićeva izlaska iskazao je i njegov brat fra Šimun Šito Ćorić rekavši da su nesretni što su, kako je rekao, drugi osuđenici iz “šestorke” žrtva Haškog suda. Smatra da takva presuda Haškog suda ne bi prošla niti na jednom drugom sudu.

“Svaki zločin treba kazniti, ali oni nisu tražili zločince. Tako da pravda nije zadovoljena za žrtve kojih je bilo na svim stranama”, kazao je Šito Ćorić.

Ibrica Jusić: Ćorić me spasio u Mostaru

Valentina Ćorića došao je pozdraviti i kantautor Ibrica Jusić koji je s obitelji Ćorić prijatelj više od 40 godina. Upitan kako komentira sam proces rekao je da “neće politiku u svoju butigu” ali smatra “da su nas prodali mangupi”.

Dodao je kako ga je Valentin Ćorić spasio kada je u Mostaru “skoro izgubio glavu”, što je i jedan od dodatnih razloga zašto je danas tu.

Nakon što je krajem 2017. osuđen na 16 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije HVO-a ostao je u sudskom pritvoru u Scheweningenu i nije bio upućen na izdržavanja kazne u neku treću državu, a  Međunarodni mehanizam za kaznene sudove, nasljednik Haškog suda, odluku o Ćorićevu puštanju objavio je u srijedu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari