Pratite nas

Pregled

Još jednom o ratu u Ukrajini

Objavljeno

na

Čitatelji Hrvatskog tjednika znaju da sam nekoliko puta pisao o ovoj temi, kao i to da su moje simpatije na strani ukrajinskog naroda i njegova prava na slobodan i dostojanstven život. Nevolja je međutim u tomu što se u Ukrajini sudaraju interesi velikih kojima baš i nije stalo do toga kako će živjeti Ukrajinci.

Tako se dogodilo da je su demokratske i opravdane demonstracije protiv nesposobne korumpirane vlasti prerasle u nasilje i puč. Predsjednik Janukovič je pobjegao iz zemlje čuvajući živu glavu, vlast je preuzela parlamentarna oporba, a važne pozicije dobile su i istaknutije vođe s Majdana.

Part-PAR-Par7927373-1-1-0Nije sve u toj tranziciji vlasti bilo baš po zakonu, no, Bože moj, nema zakona iznad naroda, a narod je podržavao promjene, barem se tako činilo. Sve se to odvijalo zimus, a oružani otpor na istoku zemlje krenuo je u proljeće.

Krim je u međuvremenu anektirala Rusija. Na istoku zemlje znatan je postotak Rusa, no i Ukrajinci iz tog dijela zemlje u velikom su postotku skloni Rusiji. Da tomu nije tako, pobunjenici ne bi tako glatko preuzeli velike gradove kao što su Donjeck i Lugansk. Štoviše, dok Vlasti iz Kijeva nisu počele oružjem i represijom uvoditi reda, u pitanje je bila došla i kontrola nad Harkivom, Odesom i još nekim gradovima.

Gradovi Slovjansk i Kramatorsk bili su prva uporišta oružane pobune koja se proširila na Donjack i Lugansk. Nakon izbora Porošenka za predsjednika ukrajinske snage započele su intenzivniju i opsežniju ofenzivu na pobunjenička uporišta. U početku je ofenziva bila vrlo uspješna, zauzeta su svojevrsna jezgra oružane pobune, Slovjansk Kramatorsk, i nastavljeno je stezanje obruča oko Donjecka i Luganska. U tim sukobima počinjeno je dosta ratnih zločina, vjerojatno s obje strane. Broj vojnih i civilnih žrtava saznat ćemo naknadno, no on je, po mojoj procjeni, višestruko veći od onoga kojim trenutno operiraju međunarodne institucije, oko tri tisuće ako se uračunaju i putnici oborenog malezijskog zrakoplova. Inače, misteriozan je muk oko tog oborenog aviona. Nakon prvih tvrdnji da su ga oborili pobunjenici nitko ga više ne spominje, osim ruskog ministra vanjskih poslova koji traži da se konačno objave rezultati istrage. Što se tiče ruske ofenzive, ona je zapela nakon što se Rusija ozbiljnije angažirala oko pomoći pobunjenicima. Oko te pomoći bilo je u posljednje vrijeme dosta kontroverzi, no jedno je sigurno – bez ruske pomoći pobunjenici se ne bi uspjeli obraniti. Oni su pak posljednjih tjedana krenuli u žestoku protuofenzivu i izbili na Crno more u Novoazovsk, okružili veliku luku Mariupolj. Što je dostatno za izvući određene zaključke o opsegu ruske pomoći pobunjenicima. No zasada u Ukrajini još nema regularnih postrojbi ruske vojske iako su Ukrajinci zarobili desetak ruskih vojnika na ukrajinskom tlu. Putin veli da su zalutali. Bilo kako bilo, deset vojnika ne zaslužuje naziv regularne postrojbe bilo koje vojske. Ako do izravne intervencije dođe, kolone tenkova vidjet će se iz svemira. A onda ćemo svjedočiti Trećem svjetskom ratu ili posvemašnjoj izdaji Ukrajine od strane Zapada.

Map_of_Ukraine_political_CrimeaKao stvari stoje sada, na gubitku su svi – Ukrajina, Rusija, EU; na dobitku su samo Sjedinjene Američke Države. No je li to kratkoročna računica? Ako stvari izmaknu kontroli, katastrofa bi mogla zadesiti cijeli svijet, a Europa bi definitivno potonula u novo barbarstvo i siromaštvo. Ništa bolje ne bi prošle ni dvije velike svjetske sile koje trenutno vuku konce sukoba u Ukrajini.

U avanturu smirivanja stanja na istoku zemlje silom Porošenko se sigurno nije upustio bez američke potpore, bez obzira na činjenicu da je Ukrajina kao suverena država na to imala pravo. Uostalom, sjećamo se da ni Hrvatska nije pokrenula ”Oluju” bez kakvog-takvog blagoslova. U ukrajinskom slučaju, bojim se, nije postojao samo blagoslov nego i nagovaranje. No, ukrajinske snage nisu uspjele dovoljno brzo obaviti ”posao”, mrcvarenje Donjecka i Luganska trajalo je predugo. Zamislite da je ”Oluja trajala dva-tri mjeseca, u tom bi slučaju čak i NATO-vi zrakoplovi poletjeli da zaštite srpske pobunjenike. U ukrajinskom slučaju nije bilo bojazni od toga da bi proruskim pobunjenicima u pomoć pritekao NATO, no zato je reagirati morao Putin, čak i da se nije namjeravao miješati u unutarnje stvari susjedne zemlje. A jest, na primjeru Krima znamo da jest. Razlog ukrajinskog neuspjeha za brzo rješavanje situacije treba tražiti u nesposobnosti i nepouzdanosti časničkog kadra. Zamislite da se Hrvatska na miran način razdružila od Jugoslavije i da je dio JNA stacioniran u Hrvatskoj postao Hrvatska vojska. I da su svi ti kadrovi, trbušasti stariji vodnici iz Šumadije, zdepasti pukovnici iz istočne Bosne i generali à la Rašeta, Špegelj, Tus i Mladić nastavili zapovijedati tom vojskom i razvijati njezinu vojnu doktrinu … Eto, takvu je vojsku imala Ukrajina uoči sukoba. Doktrina takve vojske je – namjesti haubicu, tenk ili VBR i opleti. Na brzu ruku formirano je nekoliko dragovoljačkih bataljuna, spremnih ginuti za Ukrajinu, no nedovoljno uvježbanih. Svejedno, ti su bataljuni relativno uspješno osvajali prostor i hrabro se borili, no stječe se dojam da nemaju dostatnu podršku od redovne vojske i stožernih zapovjednika. Bilo kako bilo, dobar dio tih dragovoljačkih snaga sada je u okruženju izložen stalnoj vatri pobunjenika. Ranjeni zapovjednik bataljuna Donbas Semen Semenčenko danima preko društvenih mreža zapomaže i traži da se odblokira njegov bataljun, koji se je opkoljen kraj grada Ilovajska, ali pomoć ne dolazi. Neki Ukrajinci već nagađaju da to nije slučajno, možda i vlasti u Kijevu odgovara riješiti se nepouzdanih ”nacionalističkih elemenata”. Tako je to s vatrenim domoljubljem: nekada je iskoristivo, no uvijek je pomalo sumnjivo i opasno.

Upravo dok ovo pišem, odvija se drama opkoljenih ukrajinskih jedinica. Oni koji su na vrijeme uspjeli povući ne vjeruju vlastima jer ih one optužuju za dezerterstvo, nego s pod naoružanjem povlače do svojih mjesta. Oni koji su u okruženju junački ginu ili se predaju, kako tko. Izgleda je zapovjedništvo izgubilo nadzor nad situacijom, a to je put u kaos i poraz. Iz svega toga može se zaključiti da su Rusi dobro pripremili ofenzivu, čak i prema priznanju proruskih pobunjanika u njihovim redovima je oko četiri tisuće ”dragovoljaca” iz Rusije. No, redi se samo o pomoći u ljudstvu i tehnici, očito je da iza ratnog djelovanja proruskih pobunjenika stoji dobro osmišljena strategija i taktika. A nju nisu mogli iznjedriti obični pobunjenici, ona je djelo vojnih stručnjaka. Ruskih, naravno.

Iako Zapad neizravno huška Ukrajince na rat, no efikasnu pomoć ne šalje – čini mi se da bi aktualnoj vlasti u Ukrajini bilo pametnije da učvrsti crtu fronta, kako pobunjenici ne bi dalje napredovali, i uzme predah. Kao što ga je Hrvatska uzela 92. godine. Možda još uvijek ima šanse da se sukob riješi federalizacijom zemlje. Godinu-dvije minimalno trebat će Ukrajini da stabilizira zemlju, ustroji vojsku i pokuša vratiti izgubljeni teritorij. Sve drugo je vrlo opasna avantura. Jedino ako imaju američko obećanje da će se izravno uključiti u sukob. No ja ne bih previše vjerovao Amerikancima, a ne bih se bome ni volio naći u središtu američko-ruskog sukoba.

 

Damir Pešorda/hrvatski tjednik/hrsvijet

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Tko je zaustavio proglašenje Stepinca svetim!?

Objavljeno

na

Objavio

U ponedjeljak navečer, u prepunoj dvorani zagrebačkog KIC-a održana je tribina Nine Raspudića na temu “Blaženi Alojzije Stepinac: Svetost u čekaonici politike”. Raspudićevi sugovornici bili su povjesničar dr. sc. Robin Harris, dr. sc. Mario Jareb, dr. sc. Jure Krišto i dr.sc. Anto Mikić.

Na samom početku tribine dr. sc. Mikić objasnio je koji su preduvjeti za kanonizaciju te je li ih Stepinac ispunio, piše Narod.hr.

“Najprije ga se proglasi blaženim, što Stepinac već jest na temelju svog mučeništva. Preduvjeti za ovo su da je postojao motiv mržnje na vjeru od progonitelja, drugo da je mučeništvo strpljivo podnio, a treće da u tom činu nije gajio mržnju prema progoniteljima. Stepinac je sve ovo ispunio, a sada čekamo završni čin,- kanonizaciju. Podjsetimo, 2014. je objavljeno da je liječnička komisija utvrdila čudo po nagovoru bl. Alojzija Stepinca. Mi sad čekamo taj svečani čin, čini se da je sve ovo drugo odrađeno”, objasnio je.

U nastavku tribine dr.sc. Krišto pojasnio je sam nastanak Mješovite komisije, kao i razloge njezinog osnivanja.

“Očito je Srpska pravoslavna crkva iskoristila trenutak izbora novog pape i činjenicu da je sadašnji Papa zainteresiran izuzetno za ekumenizam. Uspjeli su ga uvjeriti da zapravo još uvijek ima stvari koje su nejasne vezano za bl. Alojzija Stepinca. Postoji i element podrške iz Hrvatske Srpske pravoslavne crkve i utjecaj na Papu Argentinca. S time su povezani i negativni elementi, po mom sudu, Sveta Stolica nije dovoljno ozbiljno ispitala duboke političke i vjerske motive SPC, nije proučila ni svoja prošla iskustva sa njom. Tijekom II. svjestkog rata, 1943., Svetoj Stolici su došle optužbe na Katoličku crkvu u NDH zbog navodnog nedolična ponašanja prema pravoslavlju. To je bilo toliko ozbiljno da je Sveta Stolica organizirala istragu. Stepinac je skupio dokumente, napisao opširno pismo i sve odnio Svetoj Stolici. Apostolski vizitator u Zagrebu također je pisao pismo i svoj izvještaj. Sveta Stolica se na temelju tih dokumenata i izvješća uvjerila da su optužbe neutemeljene.”, kazao je Krišto.

Dr.sc. Harris smatra da osnivanje komisije nije bilo potrebno.

“Mislim da Mještovita komisija nije bila potrebna, međutim, sretni smo što su hrvatski članovi komisije bili vrlo stručni i domoljubni. Znam da su dokumenti koji o Stepincu govore sjajni, odgovor su svim optužbama Srpske pravoslavne crkve. Nažalost, Kaptol ne želi izdati te dokumente kako bi ih svi mogli pročitati, to je njihova odluka, no tako nešto nikad nisam vidio. Pobjednička strana koja ima sve dokaze i argumente ne želi dozvoliti da se dokaže što je istina, to nisam nikad doživio. Vjerujem da je veliki problem u Vatikanu gdje imamo neku novu vrstu politike pomirenja s komunističkim politikama što je katastrofalno. Imati dobre odnose s neprijateljima crkve vrlo je opasno”, upozorio je dr.sc. Harris.

Dr.sc. Mario Jareb govorio je o dokumentarnoj osnovi optužbi na račun bl. Alojzija Stepinca.

“Pismo partrijaha Irineja je utjecalo na početak rada Mješovite komisije. To pismo je poslano 2014., no nedvojbeno ono je nastalo 1946. godine. Naime, 90 posto detalja se zasniva na tzv. dokumentima i argumentima koje su komunisti kreirali 1946. kao osnovu za progon tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Treba se vratiti upravo na tu godinu kada agitrop Centralnog komiteta radi na nečemu što je bilo korišteno od strane optužbe, a što je kasnije izdano u knjizi Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera. Sastavljači te sjajne krivotvorine bili su Joža Horvat i Zdenko Štambul. Kasnije su čak i komunistički dužnosnici priznavali da u tim dokumentima ustvari nije bilo ničega stvarnog, da optužnica nije zasnovana na istinitim temeljima i da se ustvari radi o propagandi”, pojasnio je dr.sc. Jareb.

Također je dodao da su komunisti optužnicu popunjavali navodnim dokumentima četničkog autora, Đure Vilovića.

“Nedavno sam čak saznao da su agitropi, u očaju da bilo što stave u tu optužnicu, posegnuli za radom jednog od otpadnika od Katoličke crkve i hrvatskog naroda, Đure Vilovića koji je bio član četničkog pokreta, blizak Draži Mihajloviću. Riječ je o knjizi ‘Krvava Crkva’ koja je komunistima bila zgodan materijal za popunjavanje optužnice”, otkrio je Jareb.

Dr.sc. Jure Krišto upozorio je da najveći hrvatski problem nisu Srbi, odnosno Srpska pravoslavna crkva, nego komunistički režim.

“Nama je i dalje najveći problem komunistički režim i sustav. Stepinac je imao problema s komunizmom zbog same činjenice da je komunizam protiv Boga i vjere, zato su ga i progonili. Komunisti su ujedno mrzili Stepinca zbog toga što je on bio za hrvatsku državu, a oni su bili protiv nje. Stepinac je išao jednostavnom logikom – državna vlast je za mene vlast s kojom moram komunicirati da bih mogao služiti svom poslanju”, pojašnjava Krišto.

Na tribini je razbijen još jedan od mitova o blaženom Alojziju Stepincu, teza da je on bio “ustaški vikar”, a na ovo se osvrnuo dr.sc. Jareb.

“Najbolje je na to odgovorio jedan kolega iz Beograda koji je nedavno objavio knjigu Ustaška vojska NDH. Naime, nakon što je prošao svo gradivo, kazao je da o tome nema baš ništa. Činjenica je da je Stepinac još prije rata imenovan vikarom katolika unutar oružanih snaga, a ovo o ustaškom vikaru jedna je od tipičnih krivotvorima”, zaključio je Jareb.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Vanjska produkcija na HRT-u: Za ‘Novine’ 11,9 milijuna, za ‘Predsjednika’ 2,48 milijuna kuna

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Hrvatska radiotelevizija (HRT) u prošloj je godini na temelju 548,7 milijuna kuna namijenjenih za proizvodnju televizijskih programskih sadržaja, weba (audiovizualnih djela) i za nabavu stranih programskih sadržaja izdvojila 84,9 milijuna kuna za nabavu djela od neovisnih proizvođača (tzv. vanjska produkcija), ističe se u izvješću objavljenom na mrežnim stranicama HRT-a.

“Slijedom navedenoga, zaključujemo da je u 2018. Hrvatska radiotelevizija ispunila obavezu prema Zakonu o HRT-u jer je ugovorila nabavu programa od neovisnih proizvođača u iznosu od 15,47 posto, a zakonska obaveza iznosi 15 posto”, ističe se u izvješću koje potpisuje glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić.

Navodi se i da je od ukupno ugovorenih 84,9 milijuna kuna programa iz vanjske produkcije, što je za 2,59 milijuna kuna više od zakonski propisanog minimuma, za djela neovisnih proizvođača izvorno proizvedenih na hrvatskom jeziku izdvojeno 80,86 milijuna kuna, a u preostalom iznosu od 4,04 milijuna kuna nabavljena su djela od europskih neovisnih proizvođača.

Prema vrsti sadržaja, HRT je najviše izdvojio na domaću vanjsku produkciju dramskog sadržaja u ukupnom udjelu od 67,85 posto ili 44,7 milijuna kuna (neto iznos), slijedi dokumentarni sadržaj u udjelu od 16,71 posto ili u iznosu od 11,01 milijun kuna, a za program za djecu i mlade te za glazbene sadržaje izdvojeno je najmanje – 2,37 posto odnosno 1,7 milijuna kuna u neto iznosu.

Na sedam javnih poziva 278 ponuda od 120 neovisnih ponuđača

U HRT-ovu izvješću navodi se da je lani bilo objavljeno sedam javnih poziva za nabavu programa od neovisnih proizvođača na koje je ukupno pristiglo 278 ponuda od 120 neovisnih ponuđača. Najveći broj ponuda stigao je za dokumentarni sadržaj, odnosno dokumentarno-igrani film i seriju-serijal, njih ukupno 134 od kojih je povjerenstvo preporučilo 45, a zaključno ih je bilo odabrano 11.

Za igranu mini seriju odobrena je jedna od 25 pristiglih ponuda, a za igrani film (pre sale) od 34 ponude odabrano je njih šest. Za lifestyle magazin i glazbenu emisiju stiglo je deset ponuda, a odabrane su dvije, dok je za zabavno glazbeni show za djecu stiglo sedam ponuda, ali ni jedna nije odabrana. Zaključno, s HRT-a ističu kako su lani sklopljeni ugovori za 29 ponuda pristiglih putem javnih poziva.

Najskuplja ugovorena serija dokumentarnog sadržaja iz vanjske produkcije za HRT-a na temelju javnog poziva jest “Predsjednik” o životu prvog predsjednika Franje Tuđmana u produkciji Intermedia grupe Miljenka Manjkasa i autora Gordana Malića za koju je HRT izdvojio 2,48 milijuna kuna ili 248.000 kuna po svakoj od deset planiranih pedesetminutnih epizoda.

Za dokumentarni sadržaj prihvaćeno 11 ponuda ‘teških’ 10,7 milijuna kuna

Najskuplje plaćena epizoda je za serijal “Za konjima do Crnog mora” u produkciji Antitalenta d.o.o koji vodi Danijel Pek – čak 369.503 kune ili ukupno 1,47 milijuna kuna za četiri epizode. Ukupno za dokumentarni sadržaj, dokumentarno-igrani film ili serijal privaćeno je 11 ponuda u ukupnom iznosu od 10,7 milijuna kuna.

Povjerenstvo HRT-a odabralo je i igranu mini seriju “Nestali” u produkciji Clinica studio d.o.o u kojoj će za svaku epizodu HRT izdvojiti 1,89 milijuna kuna ili ukupno 7,56 milijuna kuna.

Na javni poziv za igrani film (akontacijsku kupnju) odabrano je šest filmova – “Duboki rezovi”, “Zora”, “Bog u cipeli”, “Sam samcat”, “Država” i “Bischofshofen”. HRT će za svaki od njih izdvojiti od 200.000 do 500.000 kuna ili ukupno 2,5 milijuna kuna.

S druge strane, HRT je lani sklopio ugovore za čak 47 djela na temelju izravnih poziva za nabavu djela od neovisnih proizvođača ukupne vrijednosti od 43,6 milijuna kuna, od kojih su čak 32 zabavnog sadržaja, dokumentarnog i dramskog njih sedam, a kulturnog i znanstveno-obrazovnog njih samo tri.

Najskuplje dramske serije ‘Novine’ i ‘Crno bijeli svijet’

Najskuplji tako nabavljeni sadržaji su dramske serije – druga sezona “Novina” za koju je HRT izdvojio 11,94 milijuna kuna za jedanaest 55-minutnih epizoda ili za svaku 1,08 milijuna kuna i treća sezona “Crno bijelog svijeta” s 12 epizoda po cijeni od 11,89 milijuna kuna. Za drugu i treću sezonu “Ko te šiša”, ukupno 32 polusatne epizode, izdvojeno je gotovo 10,8 milijuna kuna.

Ukupno, za dramski sadržaj na temelju izravnog poziva vanjskim producentima odobreno je 34,9 milijuna kuna, za projekte obrazovno-znanstvenog sadržaja 900.000 kuna, a za one iz kulture i umjetnosti samo 615.000 kuna.

U izvješću HRT-a se navodi i kako su lani otkupljena prava emitiranja 145 djela od 95 europskih neovisnih proizvođača svih žanrova u ukupnom trajanju od 20,396 minuta od čega je samo 11 djela starije od pet godina, za što je utrošeno 4,4 milijuna kuna bruto.

(Hina)

 

HRT: Ne tužimo svoje novinare, Marasove tvrdnje su netočne

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari