Pratite nas

Reagiranja

Josip Broz Tito i Vuk Stefanović Karadžić još uvijek su počasni građani Zagreba!?

Objavljeno

na

Vjerojatno se pitate, kao i ja, zašto su neki poput Josipa Broza Tita i Vuka Stefanovića Karadžića, Alexandera Bacha i Khuena Hedervarya i dalje počasni i zaslužni građani Zagreba odnosno zašto ih Gradska skupština ne izbriše sa popisa počasnih građana.

Grad Zagreb dobio će ovih dana još dva počasna građanina i to Aloisa Mocka i Hans-Dietricha Genschera(posmrtno).

Alois Mock i Hans-Dietrich Genscher svojim jasnim zalaganjem i stavom kao ugledni svjetski političari dali su svoj svesrdni doprinos međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Grad Zagreb titulu počasnog građanina dodjeljuje od 1850. godine i vjerujem da mali broj naših sugrađana zna tko su sve počasni građani grada Zagreba. Stoga sam odlučio podsjetiti naše sugrađane, tko su nam sve počasni građani. Počasnim građaninom Grada Zagreba može se proglasiti osoba posebno zaslužna za promicanje vrijednosti demokratskog društva, povijesnih događaja i tradicija hrvatskog naroda, položaja i ugleda Grada Zagreba, njegovih odnosa s drugim gradovima u zemlji i inozemstvu te za razvoj Grada Zagreba ili pojedinih njegovih djelatnosti, državnik ili dužnosnik druge države, član međunarodne organizacije, odnosno organizacije druge države ili njihovih tijela posebno zaslužan za Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku u promicanju njezina suvereniteta, samostalnosti i samobitnosti na općeprihvaćenim načelima suvremenog svijeta.

Pogledajmo tko su sve počasni i zaslužni građanini Grada Zagreba. Razdoblje 1850. – 1918. (vrijeme Austro-Ugarske monarhije)

 Josip grof Jelačić (1854.) – kraljevski general i hrvatski ban, ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor

 Alexander Bach (1853.) – austrijski političar i ministar , prema čijem se načinu vladanja ustalio naziv Bachov apsolutizam

 Grof Odonell (1853.) – kraljevski pukovnik, još jedan iz razdoblja Bachova apsolutizma  Josip Bunjevac – veliki župan (1854.)

 veliki župan Benedikt Lentulaj (1854.)

 Josip Fluk – ministarski savjetnik (1854.)

 grof Vatroslav – kraljevski natporučnik (1854.)

 Josip Bouffler – graditeljski ravnatelj (1854.)

 Sima Manoilović (1854.)

 Vuk Stefanović Karadžić – jezikoslovac (1861.)

 Eugen Kvaternik – političar (1869.)

 ban grof Ladislav Pejačević (1880.)

 Ivan pl. Zajc – glazbenik (1880.)

 August Šenoa – književnik (1881.)  Eugen Kumičić – književnik (1885.)  Đuro Daničić – jezikoslovac (1886.)  Ivan Benković – slikar (1890.)  Khuen Hedervary (1895.) – omraženi mađarski političar  Dessideer Banffy – političar (1895.)  Tadija Smičiklas – povjesničar (oko 1900.)  Ivan Trnski – književnik (1903.)  Gjuro Deželić – književnik (1906.)  Juraj Posilović – nadbiskup (1908.)  Josip Juraj Strossmayer – nadbiskup (oko 1910.)  Svetozar Boroević – general (1916.)  Stjepan Sarkotić (1916.)  Šime Mazzura – odvjetnik (1918.) Razdoblje 1918. – 1941. (vrijeme Kraljevine Jugoslavije)  Milan Amruš – gradski načelnik (1919.)  Vjekoslav Klaić – povjesničar (1992.)  Don Frane Bulić – svećenik (1926.)  Vladimir Mažuranić – književnik (1927.)  Ljubo Babić Gjalski – književnik (1927.)  Dragutin Gorjanović-Kramberger – znanstvenik (1927.)  Don Ante Bauer – svećenik (1929.)  Teodor Wickerhauser – liječnik i profesor kirurgije (1934.) Razdoblje 1945. – 1990. (SFR Jugoslavija)]  Josip Broz Tito – predsjednik SFRJ (1945.)  Vladimir Bakarić – političar (oko 1950.)  Miroslav Krleža – književnik (oko 1960.)  Anka Berus – političarka i revolucionarka (1980.)  Pavle Gregurić – političar (1980.)  Ivan Krajačić – političar i revolucionar (1980.)  Karlo Mrazović – političar i revolucionar (1980.)  Mika Špiljak – političar (1980.)  Linden Forbes Sampson Burnham – predsjednik Republike Gvajane (1985.)  Perez de Cuellar – glavni tajnik UN-a (1987.) Razdoblje od 1990 nadalje(Republika Hrvatska)  Majka Tereza (1990.)  Franjo Tuđman – predsjednik Republike Hrvatske (1992.)  Margaret Thatcher – političarka (1998.)  Dragutin Tadijanović – književnik (2000.)  Janica Kostelić – skijašica (2005.)  Većeslav Holjevac – posmrtno (2008.)  Edo Murtić-posmrtno (2011.)  Mladen Markač- general pukovnik u mirovini(2015)  Ante Gotovina – general pukovnik u mirovini(2015) i  Rudolf Perišin- stožerni brigadir-posmrtno (2016)

Vjerojatno se pitate, kao i ja, zašto su neki poput Josipa Broza Tita i Vuka Stefanovića Karadžića, Alexandera Bacha i Khuena Hedervarya i dalje počasni i zaslužni građani Zagreba odnosno zašto ih Gradska skupština ne izbriše sa popisa počasnih građana. Što se čeka?

Pero Kovačević

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo obrane poručilo je u utorak kako zahtjeva da se u potpunosti ispoštuje izraelska ponuda za zrakoplov F-16 Barak te da nije moguća nikakva druga inačica tog zrakoplova.

”Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi Države Izrael za višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 Barak, te stoga nije moguća nijedna druga inačica zrakoplova”, stoji u odgovoru MORH-a na upit Hine o novonastaloj situaciji oko zaustavljenog procesa nabave lovačkog aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Iz MORH-a poručuju kako je”Republika Hrvatska provela sustavan i temeljit, zakonit proces i donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 te ispoštovala sve obveze” te kako je ”proces i dalje u tijeku”.

Ministar obrane Damir Krstičević poručio je prošlog petka kako Hrvatska nije dobila nikakvu službenu obavijest da SAD blokira isporuku izraelskih vojnih zrakoplova, odnosno da Hrvatska nije upoznata s informacijom koju su objavili izraelski mediji, a po kojima američki ministar obrane James Mattis ne dopušta Izraelu da proda 12 aviona F-16 Hrvatskoj.

Izrael se pismeno obvezao da će ishoditi odobrenje Vlade SAD-a za isporuku borbenih aviona F-16 Hrvatskoj i da je to isključivo odgovornost Izraela, priopćio je prošlog petka MORH, dodajući kako će, ukoliko dobije službenu informaciju, o svemu obavijestiti javnost.

Američko veleposlanstvo u Zagrebu priopćilo je istog dana kako s Hrvatskom i Izraelom surađuje na pronalasku prihvatljive opcije koja bi omogućila potvrdu ugovora o kupoprodaji izraelskih zrakoplova F-16.

Iz američkog veleposlanstva poručuju kako surađuju s Izraelom već više od godinu dana vezano uz detalje predloženog ugovora o kupovini zrakoplova F-16. “Tijekom pregovora, bili smo dosljedni i jasni vezano za tehničke uvjete pod kojima bi pristali na sklapanje ugovora”, naglašava američka strana.

Iz veleposlanstva SAD-a nadodaju da u ovim trenucima aktivno surađuju s Izraelom i Hrvatskom, kako bi dogovorili prihvatljivu opciju koja ispunjava hrvatske potrebe unutar zadanog vremenskog razdoblja.

Hrvatska Vlada je 29. ožujka jednoglasno donijela odluku o nabavi 12 zrakoplova F-16 C/D Barak starih tridesetak godina, koji bi Hrvatsku kroz deset godina trebali stajati 2,9 milijardi kuna.

(Hina)

 

Ako Hrvatska ne može kupiti F-16 Barak, a ni novi F-16, što je dakle alternativa?

 

 

Kohorst: Izrael mora prihvatiti tehničke uvjete za zrakoplove F-16 kako bi bili prodani Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Atak na Ministra financija Marića je čista destrukcija

Objavljeno

na

Objavio

Nemamo bogzna kakvu vlast, ali oporba je katastrofa – to bi u najkraćem bio rezime naše političke stvarnosti. I ovu je ocjenu s racionalnog stanovišta nemoguće opovrgnuti.

Kompletna strategija oporbe predvođene SDP-om (uz asistenciju MOST-a, Živog zida, IDS-a, HSS-a i drugih) svodi se isključivo na destrukciju. Glavni i jedini cilj je rušenje vlasti, kako bi se potom zasjelo na kormilo “propale države” u kojoj “vladaju ustaštvo, nered, mito, korupcija” i sve druge moguće i nemoguće pošasti.

Ovi zloguki proroci koji ovih dana traže čak i revoluciju – dakle primjenu izvan-parlamentarnih metoda, što će reći nasilja, po ugledu “Veliki Oktobar” (poput neslanog Kreše Beljaka, grobara HSS-a), nikako se ne mogu pomiriti s time da u ovoj vlasti (ma kakva ona bila) ima nekoliko sposobnih i stručnih ministara koji znaju što rade i iza kojih stoje rezultati.

I oni to otrpjeti ne mogu. Nikako ne mogu “progutati” kad bilo što u Hrvatskoj krene nabolje. I upravo je to najočitije kod ministra financija Zdravka Marića kojega bi svaka normalna zemlja poželjela za ministra financija.

Ministar Marić “kriv” je zato što je uspio konsolidirati državne financije i pokazati kako se iz gotovo nemoguće pozicije, kad si “po ledom” stvari mogu okrenuti u pozitivnom smjeru.

Osjetili su to naši “dični” oporbenjaci, još prije godinu i pol, kad ih je uhvatila panika od uspjeha vlade “briselskog ćate” na gospodarskom i ekonomskom polju, pa se svim silama navalilo na ministra Marića preko kojega se ciljalo na Plenkovića. Bili smo svjedoci neuspješne operacije Marasa i družine (ojačanih “MOST-ovcima” i drugim prirepcima SDP-a) i one tragikomične maratonske sjednice Sabora na kojoj je Božo Petrov u fotelji predsjednika parlamenta sjedio (ako se ne varam) više od 20 sati – samo kako se ne bi na to mjesto uvalio netko drugi i poremetio mu plan smjenjivanja ministra financija. (Vidi: https://croative.net/linc-nije-uspio-rulja-ostala-praznih-saka/).

Ova komedijaška predstava bila je samo nastavak ranijih operacija koje su se sastojale u planskom “odstrelu” ministara, jednog po jednog, kako bi se potom efektom domina urušila vlada, a bratija iz oporbe zajahala na vlast. A sve je započelo još u vrijeme onog kratkog “vladanja” premijera Oreškovića – s nesuđenim ministrom branitelja Mijom Crnojom koji je bio ministar s najkraćim mandatom na svijetu. Sjećate li se te halabuke, histerije, tog primitivizma, te medijske harange kojoj je ravna jedino gebelsovska ili miloševićevska propaganda iz 90-ih?

Pa se onda oštrica destrukcije usmjerila prema Tomislavu Karamarku. I opet grmljavina medija, atmosfera linča, zasjedanje “Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa” pod dirigentskom palicom Dalije Orešković kao izvršitelja naloga. Na kraju Karamarko odlazi zbog indicija o mogućem sukobu interesa koji nije dokazan, ali je za svaki slučaj u cijelu konstrukciju koja je trebala dokazati njegovu “krivnju” ugrađena i optužba vezano za mogući “sukob interesa” koji se stavlja na teret njegovoj nevjenčanoj supruzi!? što je zrelo za rubriku “s onu stranu pameti”…

Uglavnom, Karamarka su uspjeli “otpiliti”, pa se krenulo na ministra kulture Hasanbegovića, potom dalje, na Dalićku, sad opet na Zdravka Marića. Nekad “ubodu” nekad ne, ali naši oporbenjaci “ljuti”, uporni su do bola.

Kako već rekoh, ovih dana najavljuju i uličnu revoluciju, ne posustaju u svojoj destrukciji. I nema sumnje kako bi je izveli. Samo nemaju s kime, niti za takvo što imaju muda (da se i ja poslužim ovom već izlizanom metaforom, nije možda pristojno, ali slikovito jeste).

Kao da zaboravljaju da smo još uvijek – barem formalno, po Ustavu i zakonima zemlja parlamentarne demokracije i da se smjena vlasti događa nakon slobodnih, demokratskih, višestranačkih izbora.

Što god tko mislio o Vladi, Plenkoviću i današnjem trenutku u Hrvatskoj, ne može se opovrgnuti činjenica da je Zdravko Marić vrhunski financijski stručnjak koji je uspio napraviti ono o čemu su svi njegovi prethodnici od 1990. godine do danas mogli samo sanjati.

I zato ga sad treba progoniti dalje – putem nasljednice Dalije Orešković koja svoje zadaće odrađuje jednako politikantski, drsko, bezobrazno i namjenski kako je to činila njezina prethodnica. Zar nije tragikomično kad “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” donese službeni zaključak kako onaj tko je bio predmetom sumnje “nije bio u sukobu interesa”, ali (ima ali, ima, itekako) je zato “izvršio povredu obnašanja javne dužnosti” (kako, čime, kada i u kojem obliku, ne pojašnjava se).

Najkraće – Natašino “Povjerenstvo” nije našlo nikakvoga prekršaja iz svoje nadležnosti, ali zato postoji “nešto drugo”, na čemu su izrekli negativno mišljenje o Zdravku Mariću, a što nema veze sa “sukobom interesa”!?

Sad će Nataša Novaković u suradnji sa svojim političkim mentorima i naredbodavcima vjerojatno proširiti ingerencije, pa i sam naziv “Povjerenstva” i nazvati ga: “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i utvrđivanje povrede obnašanja javne dužnosti”.

Pa kad se s “desnice” pojavi netko kod koga će se zaključiti da je “povrijedio” nešto što nije obuhvaćeno ni takvim (proširenim) ingerencijama, nema problema – proširit će se njegova nadležnost i to naravno, može tako u nedogled.

Ako ministar Marić ode, on svakako izgubiti neće ništa. Vratit će svoj mir, a posao pronaći prije nego siđe s Markovog trga, jer takvog stručnjaka treba svatko. Ali će Hrvatska izgubiti svakako.

No, koga briga za to? Marasa, Beljaka, Komadinu, Petrova, Anku Mrak-Taritaš…!? 

Jedino što kod nas funkcionira bez greške i savršeno je cirkus koji se odvija na javnoj sceni.

Samo što je to već malo komu smiješno – za razliku od onoga što se događa pod pravim cirkuskim šatrama.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari