Pratite nas

Religija i Vjera

Josip Deur krenuo u molitvenu hodnju za Domovinu

Objavljeno

na

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Tekst: Josip Deur

U duhu i tradiciji katoličkih molitvenih hodnji i procesija, krećem na molitvenu hodnju Šepurine (Zadar) – Zagreb u duljini od 294 km. Molitvenom hodnjom šalje se poruka i molitva za „milost spoznaje grijeha, milost kajanja za oprost grijeha naroda, obraćenje, povratak Bogu i za čuvanje čistoće srca u kojem se prepoznaje glas Božje savjesti i poziva“ , kako je u ovogodišnjoj homiliji prigodom Dana Državnosti izrekao naš nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Poštovana braćo i sestre,

dana 01. listopada 2018. godine, točno u 05:00 sati, krećem na “Molitvenu hodnju za domovinu”, s križem na ramenu – za oprost grijeha naroda te za obraćenje Bogu.

Molitvena hodnja kreće iz bivšeg specijalističkog vojno-obučnog centra “Damir Tomljenović Gavran”, poznatijeg kao Šepurine u mjestu Zaton kod Zadra, dok je odredište Zagreb, točnije Zagrebačka katedrala, u kojoj ćemo se 6. listopada pridružiti redovnoj Svetoj misi od 09:00 do 10:00 sati.

Nakon Svete mise u Katedrali, s mislima na žrtve Vukovara, Nadina, Škabrnje te svih ostalih stratišta nastalih za vrijeme domovinskog rata obratiti ću se sa glavnog zagrebačkog trga, Trga bana Josipa Jelačića.
Ovim putem vas pozivam da se odazovete u što većem broju!

Molitvena hodnja se sastoji od šest etapa u šest dana:

1.) 01.10.2018., Šepurine – Zaton Obrovački, 58 km;

2.) 02.10.2018., Zaton Obrovački – Udbina, 51 km;

3.) 03.10.2018., Udbina – Grabovac, 59 km;

4.) 04.10.2018., Grabovac – Karlovac, 69 km;

5.) 05.10.2018., Karlovac – Lučko, 46 km;

6.) 06.10.2018., Lučko – Zagrebačka katedrala, 11 km.

Razlog i osobni motiv ovog mojega čina pokore jest isključivo buđenje duhovne svijesti našeg naroda, koji je utonuo u zimski san i bolno se udaljio od Boga. Udaljio se od svojeg pravog pouzdanja, od našeg jedinog Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. Kao dokaz i nagradu, točnije kao kaznu za to imamo jasnu sliku našeg stanja u državi. Nikako ne možemo poreći, a još manje skriti to pogubno stanje. Sa zebnjom danomice gledamo mnoštvo iseljavanja mladih, radno sposobnih ljudi, svjedočimo rasprodaji državne imovine, kao i drugih resursa, a posebice plodnih njiva, te voda i šuma, gledamo dramu robovanja bankarskom sektoru, trpimo grubo omalovažavanje i obezvrijeđivanje časnih te nevinih hrvatskih žrtava za vrijeme domovinskog rata, trpimo nebrigu države za njih, koji su svojom žrtvom i svojom krvlju tu državu stvorili, boli nas nepostojanje sluha državnih institucija za teško oboljele, a napose za žačete nerođene i za djecu koja nemaju novca za liječenje… I mogao bih nabrojiti još puno toga!

Otuđismo se od Njega, a Gospodin Isus Krist nam po apostolu i evanđelistu Ivanu jasno poruči:

“Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa”, (Ivan 15, 5).

Počesto čujemo da su za tešku situaciju odgovorni isključivo politika i političari. Reći će mnogi: Kakve veze s tim ima svaki od nas?! Moram stoga sve vas, pa i sebe samoga, priupitati: A tko to izabere iste te političare te ih postavi na državničke položaje? Tko? Na zadnjem popisu stanovništva smo se deklarirali kao kršćani-katolici i to u mjeri od zadivljujućih 85%. A koga smo izabrali i koga postavili za čuvare države? Bezbožnike koji podržavaju ubojstva nerođene djece, one koji nam putem Istanbulske konvencije uvode parapolicijski Grevio, rodnu ideologiju, europejce koji provode kvazidemokraciju, liberalizaciju i po nalogu briselskih šefova uvode protuhrvatske EU zakone. Čvrst im je cilj zatrti i uništiti naša vjerska i moralna načela, koja nam u nasljeđe ostaviše naši s veti oci i predci. Jako dobro znamo da su nas na ovim našim prostorima, od stoljeća sedmog, u Božjoj milosti održala upravo takva načela!

I na kraju, ono najteže. A to je da kupiše i podmitiše našu pojedinu braću, one s kojima smo do jučer dijelili rovove,miris krvi i baruta. A sutra će ih isti ti europejci odbaciti kao stare čarape, kada ih istroše i od njih više ne budu imali koristi… Nije li to najbolji dokaz da smo tvrde šije, slijepi pored zdravih očiju te gluhi pored zdravih ušiju, kako je i svoj narod opominjao Gospodin Isus Krist?

Draga braćo i sestre, nabrojih tek nekoliko razloga zbog kojih krećem u pokoru, u želji da se pokajemo za svoje grijehe, da se pospemo pepelom, odjenemo kostrijet i da zamolimo Oca nebeskog da nam oprosti naše grijehe. A tek onda da ga zamolimo za zaštitu, blagoslov i blagostanje našeg naroda i Domovine. Da skrušeni od njega, po zagovoru jedinog posrednika između Boga i ljudi, bogočovjeka Gospodina Isusa Krista, isprosimo da nam dade vođe bogobojazne, mudre, čvrste, odlučne i domoljubne. Takve koji će nas zastupati, voditi i u svijetu predstavljati u duhu Božjem, koji će služiti svome narodu, a ne da samo narod služi njima!

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Do sada sam kontaktirao mnoge civilne i braniteljske udruge, pojedince iz društvenog i političkog života. Svima koji su podržali moju nakanu te su se stavili na raspolaganje, logistički ili savjetom, ovom prilikom se neizmjerno zahvaljujem!

Koristim također priliku obavijestiti one koji su do sada iskazali zanimanje za moju hodnju, kao i predstavnike medija da ću, ukoliko o mojem putu bude dodatnih pitanja, odgovoriti na polazišnim i na završnim točkama svake etape ili tijekom pauza, a koje ću svaki dan unaprijed najaviti na svojem Facebook profilu „Josip Deur“.

Predraga braćo i sestre, željno iščekujem okupiti vas u što većem broju u subotu, 6. listopada 2018. godine u 08:30 sati ispred zagrebačke katedrale te nakon svete mise na glavnom zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u 10:20 sati.

 Josip Deur

portal.braniteljski-forum.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo: Čin pobačaja mogao bi se usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo u subotu je rekao da se, kada je posrijedi zabrana pobačaja, ne radi o pitanju vjere nego o pitanju čovjeka, dodajući da bi se čin pobačaja mogao usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice.

“Je li zakonito uništiti ljudski život kako bi se riješio problem? Je li dopušteno unajmiti plaćenog ubojicu da riješi taj problem? Ne pozivajte se na vjeru u nečemu u čemu bi se u prvi plan trebao staviti čovjek”, rekao je Franjo.

Argentinski papa govorio je pred sudionicima simpozija na kojemu se raspravljalo o borbi protiv medicinski indiciranog pobačaja kojemu se pribjegava u slučaju kada se tijekom trudnoće otkriju teške malformacije fetusa.

“Ni za jedno ljudsko biće ne može se kazati da nije stvoreno za život”, kazao je Papa, čak i kad je nerođeno dijete osuđeno na skoru smrt.

U takvim slučajevima briga za teško bolesno dijete nije uzaludna, već pomaže roditeljima da se suoče s tugom te da o tomu ne razmišljaju kao o gubitku već kao o jednoj životnoj fazi. To će dijete zauvijek ostati u njihovim životima da bi ga oni mogli voljeti, rekao je Sveti Otac.

Umjesto da predlaže medicinski indicirani pobačaj Papa smatra da bi trebalo stvoriti “mrežu ljubavi”, što bi omogućilo da se spriječi strah od bolesti i patnje i da se obitelj osudi na izolaciju. U listopadu 2018. Papa je pobačaj usporedio s angažiranjem plaćenog ubojice, potaknuvši žive reakcije javnosti.

(Hina)

 

Marijan Knezović: Doktori su valjda oni koji liječe, a ne oni koji ubijaju

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić blagoslovio bijeli križ istine u Ilovi

Objavljeno

na

Objavio

Velika je simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II.

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak, 24. svibnja u Ilovi bijeli križ istine u spomen na 40 uglednih seljaka Hrvata jasenovačke i sisačke Posavine.

Pri kraju Drugog svjetskog rata, 6. svibnja 1945. godine agenti partizanske OZNA-e zarobili su i obmanom poveli ‘na šumsku sječu ogrijeva i popravak želježničke pruge’ stanovnike Drenova, Boka, Košutarice, Krapja, Sigeca, Pulske, Plesma i Lonje.

Žrtve su odvedene u zatvor OZNE u Kutini gdje su tri dana mučeni, a potom su na obali rijeke Ilove u predjelu Pjeskare, ubijeni. O tom užasnom zločinu svjedočili su rođaci ubijenih, koji su ih kasnije i tajno pokopali u njihovim selima.

Blagoslovu su uz domaće vjernike nazočili i članovi Udruge ”Hrvatski domobran” iz Siska te gradonačelnik Kutine Zlatko Babić, a na početku okupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković i predsjednik Ogranka Matice hrvatske iz Kutine Dragutin Pasarić koji je podsjetio i na stradanja drugih žrtava u ovome kraju, a koja su se većinom dogodila nakon ‘oslobođenja’ Kutine, odnosno završetka Drugog svjetskog rata.

Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Prečistog Srca Marijinog predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik Tomasz Cybula.

U homiliji biskup je rekao kako je velika simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II. koji je za Veliki jubilej 2000. godine potaknuo da se provede popis svih žrtava totalitarnih režima 20. stoljeća, a kako se ne bi zaboravili žrtve i oni koji su poginuli za istinu i pravdu, a osobito za vjeru.

– Među tim mnogim mučenicima, a tu se radi o milijunima ljudi u prošlom stoljeću, bilo je jako puno vjernika koji su umirali s molitvom na usnama i s krunicom u ruci. Nakon ekshumacija mnoge žrtve su upravo tako pronađene. U našoj domovini strašno je puno takvih grobišta ostalo neotkriveno i žrtava koje nikad nisu dobili dostojan pogreb.

U Maclju ekshumirane su samo 23 masovne grobnice s 1163 žrtve, a još je 130 grobnica ostalo netaknuto s otprilike 12 000 žrtava koje su tamo ubijene. Takvih grobišta samo u Hrvatskoj je 900, a u Sloveniji 600. Za ostale zemlje kojima je išao križni put hrvatskog naroda sve do Makedonije nikada nećemo saznati.

Također vjerojatno nećemo nikada ni saznati kolika je konačna brojka ubijenih, ali prema zapisima engleske vojske riječ je o pola milijuna civila i dvjesto tisuća vojnika. A još i danas ima onih koji brane zločince koji su to učinili i nametnutu diktaturu.

Mnogi od njih su imali privilegije i zato štite svoje djedove i očeve, jer još uživaju te povlastice te osporavaju masovnost tih zločina i ne priznaju ih. A što je pobiti civile i razoružanog vojnika bez suda? Zločin! Dobro je što je u svibnju 1945. završio taj najkrvaviji rat u povijesti čovječanstva i pobijeđen je nacizam, ali nije dobro što je u našim krajevima jedno zlo zamijenjeno drugim, odnosno drugom diktaturom koja je odnijela tolike živote.

Ti zločini i u Drugom svjetskom ratu i poraću, a kasnije i u Domovinskom ratu napravljeni su pod zvijezdom petokrakom i baš zato je mi ne volimo. Mrsko mi je kad vidim pred školama na spomenicama te zvijezde i da se tome netko klanja – rekao je biskup te problematizirao pitanje komunističkih spomenika koji na javnim prostorima ne prikazuju dobro već agresiju i zlo.

Biskup je rekao kako oni zagađuju lijepu našu i kako takve spomenike treba ukloniti i staviti u neki zatvoreni park.

Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj biskup je rekao kako ona donosi poruku pomirenja i ljubavi.

– Kaže Isus: ‘Ljubite jedne druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove, tko da svoj život za prijatelje….’ Za našu slobodu život su dali mnogi i mi se danas za njih molimo. Oni doista nisu imali nešto veće što su mogli dati nego život koji im je na silu oduzet. Isus nas je pozvao da ljubimo i svoje neprijatelje, a to znači da ne želimo osvetu i ne želimo vratiti mržnju na mržnju te da im oprostimo, ali na temelju istine.

Treba hrabro i otvoreno reći što se dogodilo i zatvoriti tu stranicu povijesti. Ali sve dok se svađamo i dok se ne želi priznati istina nema pomaka. Molimo se dragom Bogu da dođu vremena kada će Hrvati, kako je rekao biskup Petanjak nedavno u Bleiburgu, moći sjesti za stol i kada neće biti međusobnih sukoba i podjela koje vladaju među nama. To nije podjela različitih mišljena, već podjela na istinu i laž, dobro i zlo – rekao je biskup te zaključio da ako naša domovina želi poći naprijed mora se odreći tog zla. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari