Pratite nas

Religija i Vjera

Josip Deur krenuo u molitvenu hodnju za Domovinu

Objavljeno

na

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Tekst: Josip Deur

U duhu i tradiciji katoličkih molitvenih hodnji i procesija, krećem na molitvenu hodnju Šepurine (Zadar) – Zagreb u duljini od 294 km. Molitvenom hodnjom šalje se poruka i molitva za „milost spoznaje grijeha, milost kajanja za oprost grijeha naroda, obraćenje, povratak Bogu i za čuvanje čistoće srca u kojem se prepoznaje glas Božje savjesti i poziva“ , kako je u ovogodišnjoj homiliji prigodom Dana Državnosti izrekao naš nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Poštovana braćo i sestre,

dana 01. listopada 2018. godine, točno u 05:00 sati, krećem na “Molitvenu hodnju za domovinu”, s križem na ramenu – za oprost grijeha naroda te za obraćenje Bogu.

Molitvena hodnja kreće iz bivšeg specijalističkog vojno-obučnog centra “Damir Tomljenović Gavran”, poznatijeg kao Šepurine u mjestu Zaton kod Zadra, dok je odredište Zagreb, točnije Zagrebačka katedrala, u kojoj ćemo se 6. listopada pridružiti redovnoj Svetoj misi od 09:00 do 10:00 sati.

Nakon Svete mise u Katedrali, s mislima na žrtve Vukovara, Nadina, Škabrnje te svih ostalih stratišta nastalih za vrijeme domovinskog rata obratiti ću se sa glavnog zagrebačkog trga, Trga bana Josipa Jelačića.
Ovim putem vas pozivam da se odazovete u što većem broju!

Molitvena hodnja se sastoji od šest etapa u šest dana:

1.) 01.10.2018., Šepurine – Zaton Obrovački, 58 km;

2.) 02.10.2018., Zaton Obrovački – Udbina, 51 km;

3.) 03.10.2018., Udbina – Grabovac, 59 km;

4.) 04.10.2018., Grabovac – Karlovac, 69 km;

5.) 05.10.2018., Karlovac – Lučko, 46 km;

6.) 06.10.2018., Lučko – Zagrebačka katedrala, 11 km.

Razlog i osobni motiv ovog mojega čina pokore jest isključivo buđenje duhovne svijesti našeg naroda, koji je utonuo u zimski san i bolno se udaljio od Boga. Udaljio se od svojeg pravog pouzdanja, od našeg jedinog Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. Kao dokaz i nagradu, točnije kao kaznu za to imamo jasnu sliku našeg stanja u državi. Nikako ne možemo poreći, a još manje skriti to pogubno stanje. Sa zebnjom danomice gledamo mnoštvo iseljavanja mladih, radno sposobnih ljudi, svjedočimo rasprodaji državne imovine, kao i drugih resursa, a posebice plodnih njiva, te voda i šuma, gledamo dramu robovanja bankarskom sektoru, trpimo grubo omalovažavanje i obezvrijeđivanje časnih te nevinih hrvatskih žrtava za vrijeme domovinskog rata, trpimo nebrigu države za njih, koji su svojom žrtvom i svojom krvlju tu državu stvorili, boli nas nepostojanje sluha državnih institucija za teško oboljele, a napose za žačete nerođene i za djecu koja nemaju novca za liječenje… I mogao bih nabrojiti još puno toga!

Otuđismo se od Njega, a Gospodin Isus Krist nam po apostolu i evanđelistu Ivanu jasno poruči:

“Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa”, (Ivan 15, 5).

Počesto čujemo da su za tešku situaciju odgovorni isključivo politika i političari. Reći će mnogi: Kakve veze s tim ima svaki od nas?! Moram stoga sve vas, pa i sebe samoga, priupitati: A tko to izabere iste te političare te ih postavi na državničke položaje? Tko? Na zadnjem popisu stanovništva smo se deklarirali kao kršćani-katolici i to u mjeri od zadivljujućih 85%. A koga smo izabrali i koga postavili za čuvare države? Bezbožnike koji podržavaju ubojstva nerođene djece, one koji nam putem Istanbulske konvencije uvode parapolicijski Grevio, rodnu ideologiju, europejce koji provode kvazidemokraciju, liberalizaciju i po nalogu briselskih šefova uvode protuhrvatske EU zakone. Čvrst im je cilj zatrti i uništiti naša vjerska i moralna načela, koja nam u nasljeđe ostaviše naši s veti oci i predci. Jako dobro znamo da su nas na ovim našim prostorima, od stoljeća sedmog, u Božjoj milosti održala upravo takva načela!

I na kraju, ono najteže. A to je da kupiše i podmitiše našu pojedinu braću, one s kojima smo do jučer dijelili rovove,miris krvi i baruta. A sutra će ih isti ti europejci odbaciti kao stare čarape, kada ih istroše i od njih više ne budu imali koristi… Nije li to najbolji dokaz da smo tvrde šije, slijepi pored zdravih očiju te gluhi pored zdravih ušiju, kako je i svoj narod opominjao Gospodin Isus Krist?

Draga braćo i sestre, nabrojih tek nekoliko razloga zbog kojih krećem u pokoru, u želji da se pokajemo za svoje grijehe, da se pospemo pepelom, odjenemo kostrijet i da zamolimo Oca nebeskog da nam oprosti naše grijehe. A tek onda da ga zamolimo za zaštitu, blagoslov i blagostanje našeg naroda i Domovine. Da skrušeni od njega, po zagovoru jedinog posrednika između Boga i ljudi, bogočovjeka Gospodina Isusa Krista, isprosimo da nam dade vođe bogobojazne, mudre, čvrste, odlučne i domoljubne. Takve koji će nas zastupati, voditi i u svijetu predstavljati u duhu Božjem, koji će služiti svome narodu, a ne da samo narod služi njima!

Krećem u ovaj čin pokore s križem na ramenu, naklonjen svim skupinama i opcijama društva. Sve vas koji ste spremni na pokajanje i na obraćenje Bogu svemogućemu, pozivam da me podržite u vašim molitvama te da nam se pridružite na Svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali, a potom i na Trgu bana Josipa Jelačića. Tko želi može se pridružiti i na nekoj od etapa.

Do sada sam kontaktirao mnoge civilne i braniteljske udruge, pojedince iz društvenog i političkog života. Svima koji su podržali moju nakanu te su se stavili na raspolaganje, logistički ili savjetom, ovom prilikom se neizmjerno zahvaljujem!

Koristim također priliku obavijestiti one koji su do sada iskazali zanimanje za moju hodnju, kao i predstavnike medija da ću, ukoliko o mojem putu bude dodatnih pitanja, odgovoriti na polazišnim i na završnim točkama svake etape ili tijekom pauza, a koje ću svaki dan unaprijed najaviti na svojem Facebook profilu „Josip Deur“.

Predraga braćo i sestre, željno iščekujem okupiti vas u što većem broju u subotu, 6. listopada 2018. godine u 08:30 sati ispred zagrebačke katedrale te nakon svete mise na glavnom zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u 10:20 sati.

 Josip Deur

portal.braniteljski-forum.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Druga nedjelja Došašća

Objavljeno

na

Objavio

Druga nedjelja došašća – Pripravite put Gospodinu

U današnjem prvom čitanju čujemo kako prorok Izaija govori: Glas viče: Pripravite put Gospodinu u pustinji. To proroštvo danas evanđelist Marko primjenjuje na Ivana Krstitelja (Mk 1,1-8). On je taj glas koji viče iz pustinje.

Taj nam proročki glas danas govori: Pripravite put Gospodinu u pustinji. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi!

Za onoga koji želi čuti i prihvatiti – savršeno jasno i ostvarivo. Valja nam pripraviti put Gospodinu u našemu srcu. Iz njega sve proizlazi. U njemu su udoline. To su one manjkavosti, to su naši propusti. To je naša lijenost, naša nezainteresiranost.

Valja nam te praznine ispuniti svojim zauzimanjem, svojim čestitim radom, svojim dobrim djelima, naravno, započevši od svojih najbližih. Ima u našem srcu i brežuljaka. To su naše mane, naše zle sklonosti, naša oholost, srdžba, naši grijesi protiv bilo koje zapovijedi. Treba ih, uz pomoć Božje milosti, ukloniti. Tu su i krivine i hrapavosti.

To označava one loše strane našega značaja. Možda smo skloni lijenosti, ogovaranju, oholosti, zavisti. Oznake našega karaktera treba usmjeriti prema dobru, a ne prema zlu. Tako ćemo pripraviti put Gospodinu, da njegov dolazak za nas ne bude uzaludan.

Ivan je bio silan prorok. Veli današnje evanđelje: Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci. Pa ipak, veli Ivan: Nakon mene dolazi jači od mene (…) Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Ta se Ivanova riječ ostvarila među nama i sada se ostvaruje.

Među nama je Isus, Sin Božji. Otkupljeni smo njegovom smrću i uskrsnućem, kršteni njegovim krštenjem, posvećeni i posvećivani njegovim Duhom u sakramentima u svetom bogoslužju.

To je snaga koja je u Crkvi, koja je u nama. Valja nam samo za njim posegnuti. Valja nam povjerovati Kristu i njegovu evanđelju, valja nam se odreći grijeha tražeći Boga u Crkvi, u njegovoj riječi, u njegovim sakramentima u svakodnevnom životu.

Dao Gospodin da njegova riječ za nas ne bude uzaludna, nego da u našem srcu nađe plodno tlo, na spasenje nama i onima koji su s nama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Objavljeno

na

Objavio

Današnji blagdan je katolička dogma koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svog začeća. Marija je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama uništiti grijeh, već pokazati nam svoju ljubav i potaknuti nas da ljubimo jedni druge.

Bog preko onih koji bezuvjetno ljube neposredno uništava grijeh u ovome svijetu. Budimo instrumenti Božje ljubavi, budimo ti koji će ljubavlju pobjeđivati grijeh, a neka nam u tome pomogne Bog i Marija bezgešno začeta. (fra Petar Horvat)

Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, utemeljio je papa Siksto IV. godine 1476., a dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, na današnji dan, 1854. godine.

Kad se govori o bezgrešnom začeću govori se o jednom predivnom fenomenu u Crkvi zvanom Sensus Fidelium (osjećaj vjernih). Bog govori preko cijele zajednice vjernika. Zbog toga je ova dogma koju je Crkva proglasila jako važna.

Često se u različitim tekstovima koje ćemo potražiti o današnjem blagdanu susrećemo i s navodima kako mnoge vjernike zbunjuje ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”.

Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, riječ je o trenutku ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića.

Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajne suprotnosti, dvije inkopatibilne stvarnosti.

Ljudi nisu bezgrešni, naprotiv svi su grešni; “svaki je čovjek grešnik”, kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a drugo je – kako ckrveni nauk kaže – nasljedni, izvorni ili, najpoznatije rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek – po nauci Crkve – rađa.

Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv, jer ovaj prvi grijeh “potječe” od prvog ljudskog para, od Adama i Eve i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom nauku taj se “istočni” grijeh uklanja, “briše” krštenjem.

Bog je Mariju od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što ju je unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Živjela je život bez grijeha.

Kad joj arkanđeo Gabrijel naviješta Božji plan da će biti Majka Spasitelja koga su proroci naviještali, pozdravlja je: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Ona, bezgrešna i ponizna službenica Gospodnja kazala je: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,28.38).

Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama uništiti grijeh, već pokazati nam svoju ljubav i potaknuti nas da ljubimo jedni druge. A ta ljubav uništava grijeh.

(Laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari