Connect with us

Kolumne

Josip Jović: Kako je jedan besramni članak ogolio ideološku sliku društva

Objavljeno

on

Vrijeđati hrvatske žrtve, pa to je napredno, moderno i isplativo

Trebalo je da na portalu N1 televizije, koja nema sjedište u Hrvatskoj, a htjela bi nacionalnu koncesiju, Boris Dežulović objavi tekst skandaloznog naslova pa da se do kraja otkriju ideološke pozicije pojedinih političkih aktera. Upravo po onoj: ne pada snijeg da prekrije brijeg nego da zvijeri pokažu svoj trag.

Naslov kojega se ne usuđujemo doslovice citirati glasi: „J…vas Vukovar“, a uz taj predikat nabrojeni su još slijedeći subjekti: domovinski pijetet, kolona sjećanja, posmrtni marševi, počasni plotuni, lampioni i vijenci, komemoracije, mise zadušnice, minute šutnje, dani žalosti, domoljubni recitali, navijački murali, nogometni memorijali… Zaboravljena je još Ovčara. A objekti su svi oni koji sudjeluju u obilježavanju tragedije grada na Dunavu.

Racionalizacija mržnje

Pokušavajući objasniti smisao svog teksta autor se u naknadnim objašnjenjima poziva na „balzamiranje“ grada, tj. na njegovo zapostavljanje, na pet tisuća iseljenih u deset godina, na političko parazitiranje, na manipulacije i trgovanje žrtvama, na skupljanje političkih poena i tome slično.

Objašnjenja su posve promašena. Najprije, nije točno da je grad prepušten umiranju. Ta on je i u ovih trideset godina zaslugama svih vlada i građana Republike Hrvatske doslovno podignut iz pepela, obnovljen i ljepši nego što je ikada bio. A to što ima puno nezaposlenih, puno onih koji odlaze, što je gospodarski razvoj slab ili nedovoljan, nije samo problem ovoga grada, već zemlje u cjelini. Ma briga njega za Vukovar! A tko to i kako tamo parazitira, skuplja političke poene i „utjeruje domoljublje“, kako stoji na jednom mjestu u tekstu?

bi se to čak i moglo kazati za pojedine političare, zar se to može reći za tisuće onih koji svake godine, a tako će biti i ove, dolaze u Vukovar zapaliti svijeću, pokloniti se žrtvama, osuditi zločine, zar se to može reći za obitelji ubijenih, za njihove suborce, za sve one mlade i stare koji pale lampione po ulicama naših gradova.

No sve je to suvišno, svaki je razuman razgovor nemoguć. O svim problemima Vukovara može se govoriti, ali ovaj primitivni, vulgarni, uvredljivi i negativnim emocijama nabijeni diskurs isključuju svaku moguću diskusiju te vrste. To je diskurs (patološke) mržnje, a sve drugo je samo njezina racionalizacija.

Vukovar je za ogromnu većinu građana Hrvatske zaista u najiskrenijem smislu i u najdubljem sloju svijesti simbol stradanja, obrane, pobjede i slobode, ali je za neke druge, koje je zasmetala i obnova vukovarskog tornja, upravo zbog svega toga postao predmetom napada, obezvrijeđivanja i vrijeđanja. Vukovar je zapravo dugo odolijevao kao jedan od posljednjih simbola Domovinskog rata, nitko se nije usuđivao u njega dirati, no evo kao da je došlo neko drugo vrijeme u kojemu treba rušiti i tu simboliku u ime opravdanja agresije, u ime zaborava, u ime novog bratstva i jedinstva, ili u ime ne znam čega.

Ruši je jedna uvjerljiva i agresivna skupina dobro pozicioniranih kulturtregera, pomognuta, o apsurda, Vladom koja se kune u Domovinski rat i u Vukovar. Ni jedan igrani film svih ovih godina, a nova zagrebačka vlast briše mural oslikan u čast i na ponos Grada. To je već sistem, trend, a ne slučajnost.

Rukopis Orjune

Cijeli je taj članak potaknut odgodom koncerta Rade Šerbedžije u obližnjim Vinkovcima, koji je bio predviđen tri dana prije godišnjice pada Vukovara. Nije odgođen zbog toga što je Rade Srbin, kao što neki napisaše, već zato što je taj Rade u tim danima bitke za život stao na neprijateljsku stranu, odglumivši disidenta progonjenog u Zagrebu i zato što je glumio u filmu snimanom na ruševinama grada mučenika, u kojemu se hoće kazati kako su Srbi žrtve „ustaškog terora“, a JNA osloboditelj.

Pisca članka je otkaz koncerta revoltirao jer mu je Šerbedžija blizak po svom jugoslavenstvu, iako je točnije, što pisci slični Dežuloviću neće nikada razumjeti, kako je Šerbedžija srpski nacionalist i lažni mirotvorac, koji se divio Miloševiću uoči tragičnih događaja. Sjetio se naš pisac kako je prije nekih deset godina otkazan koncert TBF-a u Splitu, nimalo slučajno zakazan baš na taj 18. studenog. TBF je također skupina oficirske djece, kao što je i sam oficirsko dijete, predvođena Aleksandrom Sašom Lukićem.

Kad je riječ o Dežulovićevu tekstu možda iznenađuje samo bezmjernim bezobrazlukom i drskošću kojom je ispisan. Autor je po uzoru na Miljenka Smoju, neka kombinacija anarhista i fanatičnog Jugoslavena. Politička su mu stajališta najbliža stajalištima Organizacije jugoslavenskih nacionalista iz vremena prije Drugog svjetskog rata, kojoj je svaka hrvatska državotvorna ideja bila strana i odbojna.

Stil mu je sirov i batinaški, a predmet njegova žestoka vrijeđanja i izrugivanja su svi oni koji su vezani uz ideju hrvatske samostalnosti, od Franje Tuđmana do branitelja, svi koji nisu na njegovoj političkoj crti. Uređivao je opskurni Feral i ispisivao kolumne pod znakovitom egidom „ugovor s đavlom“. Uopće ne krije kako je njegova misija rušenje države.

Reagiranja pro et contra

Taj „J… vas Vukovar“ izazvao je očekivano zgražajuće reakcije s raznih strana. Reagirali su gradonačelnik grada Vukovara, brojne braniteljske udruge i građani, hrvatski novinari i publicisti, nekolicina saborskih zastupnika. Reagirao je i vukovarski HDZ-a, ali ne i onaj državni. Da, među prvima je svoje negodovanje iskazalo Ministarstvo branitelja, samo se ne zna je li to bilo na svoju ruku ili u dogovoru s predsjednikom Vlade, koji velikodušno trpi sve uvrede koji dolaze s one strane ideološke barikade.

Tako ga, Novosti SNV-a, koje smušena i mazohistička Vlada financira i koje izlaze pod pokroviteljstvom pouzdanog Vladina koalicijskog partnera, ne po prvi put, nazivaju predvodnikom profašizma! A kad je on, Plenković takav, kakvi smo svi mi ostali. U SDP, u Možemo, u civilnim udrugama, i u javnom pravobraniteljstvu su skandal prešutjeli, valjda se slažu. Nije ništa rekao ni predsjednik države, koji inače skače kao iglom uboden svaki put kad njega netko poškaklja.

Naravno, javili su se gorljivi Dežulovićevi branitelji i istomišljenici u ime slobode mišljenja i pisanja. Sloboda mišljenja i pisanja, a što ćemo s govorom mržnje protiv kojega su svi europejci ustali i koji je čak zakonski sankcioniran. Branio ga je tako nakladnik portala TV N1, odnosno glavni urednik Tihomir Ladišić, onaj isti TV novinar koji je svojedobno s ekrana HTV-a obznanio kako je Sarajevo granatirano s položaja HVO-a u Kiseljaku, što je morala demantirati čak i Armija BiH.

Branio ga je Bojan Glavašević, samo nismo na čistu bi li ga branio da je kojim slučajem, a bilo bi sasvim u duhu članka, napisao i „j… vas Siniša Glavašević“. Branilo ga je Hrvatsko novinarsko društvo čiji je predsjednik Hrvoje Zovko, imotske gore list, koji je zajedno sa Zoranom Šprajcom u prigodi jedne vukovarske godišnjice u središnjem Dnevniku HTV-a optužio Franju Tuđmana za planiranu predaju Vukovara.

Iza Dežulovića je stalo Hrvatsko društvo pisaca, jugoslavenska frakcija „nacionalističkog“ Hrvatskog društva književnika. Jutarnji i Slobodna su preštampali članak s porukom kako je, eto, njegov autor izvrgnut desničarskim napadima. Agresor je još jednom postao žrtvom.

Nepodnošljive paralele

Paralele su vrlo nezgodne, ali su nekad vrlo upotrebljive i slikovite. Zamislimo, ne daj Bože, a primijetili su to i neki drugi, da je netko napisao: jebli vas Jasenovac, Auschwitz, obitelj Zec, Varivode, Srebrenica, Ahmići… A bilo je i ima itekakvih manipulacija u svezi tih nemilih događaja iz prošlosti.

Digli bi se na zadnje noge svi dežurni kritičari i organi vlasti i nitko se ne bi usudio braniti pisca i izdavača takvog naslova, a bilo bi i zatvorenih. Ali vrijeđati hrvatske žrtve to je već nešto napredno, moderno i isplati se. Svojedobno je i Mate Kapović, predavač na Filozofskom u Dežulovićevu stilu napisao „serem vam se na Bleiburg“ i nikome ništa.

Eto tako je jedan blesavi, zlonamjerni člančić bezosjećajnog, iskompleksiranog, kroatofobičnog autora na nekom tamo portalu poslužio kao lakmus papir ili indikator stanja duhova u zemlji Hrvatskoj 2021. Nikome tu nije zapravo do novinarskih sloboda, nitko se tu ne buni protiv navodne cenzure, sve su to samo izgovori za ideološko svrstavanje. Hrvatska je zaista iznova pod svojevrsnom okupacijom, ne vojnom, ali svakako onom medijskom, duhovnom, kulturnom. A vlasti se u međuvremenu prave nezainteresiranima i ravnodušnima. Za čije babe zdravlje i dokle?

Josip Jović
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari