Pratite nas

Komentar

Josip Jović: Ljubav koja se ne može uništiti – Posjet predsjednice države Australiji i Novom Zelandu

Objavljeno

na

Predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović mogla se ovih dana na licu mjesta uvjeriti u vezanost naše dijaspore u Australiji za domovinu podrijetla, u njihovu neuništivu ljubav i čežnju za zemljom u kojoj su se rodili ili u kojoj su se čak rodili njihovi očevi i majke, djedovi i bake. Na tisuće je došlo rukovati se s predsjednicom, čuti koju riječ ohrabrenja.

Postavili su joj spomen-ploču u znak sjećanja na ovaj posjet, koji je došao dvadeset dvije godine poslije posjeta prvoga predsjednika. Bio je to izraz poštovanja i prema njoj osobno, ali još više prema onome što ona predstavlja.

Informacija koja se stalno ističe u vijestima da je to prvi posjet jednog državnika nakon 1995. netočna je. I Zoran Milanović je za svoga premijerskog mandata pohodio ovaj daleki otok, što bijaše jedan od njegovih boljih poteza. Doduše, tamo nije bio primljen na najbolji način, dok su domaći mediji i ljudi iz njegova političkog kruga taj izlet ocjenjivali promašenim.

Franjo Tuđman je prvi osjetio snagu i potencijal “iseljene Hrvatske”. Niti je on njima smetao kao partizanski general niti su njemu smetali poneki drugačije prošlosti. Ostvareno je puno jedinstvo naroda u zemlji i u inozemstvu, što je došlo do izražaja baš u vrijeme Domovinskog rata.

Taj iseljenički dio naroda vodio je rat za slobodu puno prije nego što je počeo u Hrvatskoj, prije svega na političkom planu. Velike je snage uložila Jugoslavija u suzbijanju tih težnji, ne prezajući ni od državnog terorizma.

Uglavnom zahvaljujući domaćim političkim strukturama, iseljenički je potencijal uglavnom izostao u fazi izgradnje. Umjesto masovnijeg povratka, uslijedio je novi zastrašujući val iseljavanja koji se zadnjih godina intenzivira. Irska, novootkrivena “obećana zemlja”, mogla bi nam poslužiti za primjer jer su baš Irci dobrim dijelom oslanjajući se na iseljenički kapital ostvarili ekonomski prosperitet. U tom smislu u nas još uvijek ne postoji nikakav konkretan plan ili djelotvorna ideja.

Slavljeno, jednim filmom ovjenčano postuđmanovsko “novo, novo doba” bit će, među ostalim, obilježeno snažnim oživljavanjem stereotipa o emigraciji, koja iznova postaje neprijateljska, ustaška.

Traže se načini da se suspendira izborno pravo hrvatskih državljana u svijetu (ta, što imaju tražiti oni koji ovdje ne plaćaju porez), pa kako to formalno ipak nije bilo moguće, učinjeno je sve da se izlazak na biračka mjesta, od BiH do Australije, onemogući ili oteža. Nije ni čudo, Hrvatskom su u to vrijeme zavladali sljedbenici njihovih progonitelja.

Ono što bi recentna vlast u Hrvatskoj mogla učiniti, ako želi barem na simboličnoj razini ostati vjerodostojnom svojim proklamacijama i obećanjima, to je uvođenje dopisnog ili elektroničkog glasovanja te povećanje broja zastupničkih mjesta za dijasporu.

Josip Jović
Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari