Pratite nas

Komentar

Josip Jović – Sjećanje na Milana Babića

Objavljeno

na

Temperaturni, ali i val čuđenja ovoga je tjedna prešao teritorijem Republike Hrvatske. Čuđenje i negodovanja su izazvali govori o nacističkoj i genocidnoj Hrvatskoj iz glave srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji i stilom i sadržajem neodoljivo podsjeća na svog uzora i ratnog druga Vojislava Šešelja. Ali čuđenju nema mjesta barem iz dva razloga.

To što Vučić govori, ne govori prvi put i to što govori dio je daleko šireg, dubljeg i trajnijeg raspoloženja srbijanskih političkih, crkvenih i naučnih struktura te javnosti. Napose, hrvatski politički vrh nema se razloga čuditi kad i sam ohrabruje jednu, slobodno možemo reći, neprijateljsku kampanju Beograda. Zar taj vrh ne podržava bezrezervno i bezuvjetno srbijanski put u EU, zar HDZ nije u koaliciji s političkim vođom hrvatskih Srba koji nije daleko od Vučićevih poruka, zar na Vojnom učilištu buduće časnike Hrvatske vojske ne podučava zagrebačko-beogradski profesor koji osporava legitimitet osamostaljenja Hrvatske i uporno ponavlja teze o jednakoj krivnji za rat, zar Vlada ne financira list koji djeluje na programu razdora i koji također izjednačava Vladu RH s Vladom NDH, zar se državnim novcem ne financira čitav niz filmova koji sustavno, posredno ili neposredno, pričaju o fašizaciji društva, zar…?

Od svih reakcija koje su se mogle čuti i pročitati ovih dana, nekako je najprimjerenija ona zastupnika Domagoja Miloševića. Onaj, napisao je na Facebooku, tko je u stanju priznati i osuditi srpsku agresiju i zločine, naš je sugovornik.

Onaj tko to ne želi, nego i dalje širi zlu krv, nije ni susjed ni sugovornik. Ni od Vučića ni od Dačića, Vulina, Pupovca, Irineja, Jovića ili Stazića i Šerbedžije nikada nećete čuti ono što je izgovorio Milan Babić, predsjednik tzv. SAO Krajine u svojoj završnoj riječi na Haaškome sudu, a rekao je, između ostaloga, kako je sudjelovao u ubijanju i progonu najgore vrste ljudi samo zato što su Hrvati, kako je počinjen zločin koji nema opravdanja, kako samo istina otvara mogućnost da se srpski narod oslobodi kolektivne krivnje te da nema riječi izraziti kajanje, uz molbu Hrvatima da oproste svojoj braći Srbima. Kajanje nije mogao izraziti riječima pa se ubio 2006.

Tu je negdje ključna točka manipulacija, laži i nesporazuma, ali i pomirenja. Svi ti srpski i srbijanski političari i ideolozi, ili barem njihov dominantni dio, svoju priču o ratu započinju s kolovozom 1995. Kao, bilo je prije toga sve u redu, mirno i legitimno, i onda su hrvatske vlasti iz čista mira odlučile protjerati srpsko stanovništvo.

Ni spomena o tome što je prethodilo, nema spomena o skupovima pod geslom „ne damo te zemljo Dušanova“, koji su se događali prije Tuđmana i prije HDZ-a i prije odluke o nezavisnosti, nema spomena o Škabrnji, Vukovaru, Osijeku, Gospiću i Dubrovniku, nema spomena o razbijenoj i okupiranoj državi, o masovnim zločinima i srušenim crkvama, ništa o onome o čemu je govorio nesretni Babić, pokajnik i svjedok iz prve ruke.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: PARTIJA IMA NOVI SLOGAN: SDP – Samo Dva Promila!

Objavljeno

na

Objavio

Vojkova Vera mrtva pijana ubila je čovjeka. Crveni gradonačelnik kaže da “čeka činjenice” i da je do daljnjega njegova pročelnica suspendirana. I to je kao neka kazna…

Druže Vojko, evo ti tri činjenice i nemoj misliti da je narod glup:

1. LUĐAKINJA NA CESTI – Vera BB je vozila čak 3 km u suprotnome smjeru, zbog čega je Bina-Istra zatvorila sve ulaze na Ipsilon i tako pokušala spriječiti zlo koje se na kraju ipak dogodilo.

2. DVA PROMILA – Vojkova Vera napuhala je čak 1,81 promila, čega se ne bi posramio čak niti njezin stariji partijski drug Neđa Stazić! Ali, uz bitnu razliku – Neđa, kada malo više popije, vozi bicikl pa je opasnost uglavnom veća za njega samoga, nego za okolinu.

3. MRTAV ČOVJEK – Pijana pročelnica ubila je, vozeći u suprotnome smjeru, 41-godišnjeg Hrvata i ozlijedila dijete koje je završilo u riječkoj bolnici.

Unatoč ovim činjenicama, Vojko Obersnel nije imao snage otići u bolnicu i pogledati u oči tom djetetu i toj obitelji, nego je sućut izrazio iz udobnosti svoje fotelje, čuvajući pritom onu pročelničku za drugaricu Veru.

Inače, Vojkova Vera već je vozila pijana i izazvala prometnu – u svibnju prošle godine! Pobjegla je s mjesta nesreće i tek kasnije, nakon nekoliko sati, napuhala 0,4 promila. Rekla je da je “bila pod stresom i popila dvije da dođe k sebi”! Vojko ju je i tada štitio, a riječki ‘Novi list’ zajedno s većinom “neovisnih” medija priču je prvo zataškao, a potom je “otkrio” – tek nakon mjesec dana, jer su bili lokalni izbori i nije se smjelo ugroziti SDP i Vojka.

I sada zamislite da je u suprotnome smjeru autocestom mrtav pijan vozio neki HDZ-ovac ili još tvrđi “desničar” – i da je ubio čovjeka, ugrozio život djeteta i jedne cijele obitelji… DORH bi promptno podnio zahtjev za njegovo pritvaranje “radi opasnosti od ponavljanja djela”, a imbexovski mediji mjesecima bi ga razapinjali i gazili, ne bi silazio s naslovnica… “Velike” televizije iz dana u dan bi vrtile snimku nadzornih kamera sa autoceste… Naravno, pljuštale bi i ostavke, na koju crveni gradonačelnik niti ne pomišlja, a da je prije godinu dana smijenio svoju Veru, možda se ovaj zločin ne bi dogodio. Možda bi čovjek danas bio živ, a dijete ne bi završilo u bolnici?!

Da se razumijemo, nitko od nas nije anđeo i mnogi koji puta popiju previše, ali nismo svi toliko glupi i bahati da pijani sjedamo za volan i ugrožavamo tuđe, pa i svoj vlastiti život. No, ovi što su crveni u duši misle da smiju biti crveni i za volanom – od alkohola! Jer, crveni od srama i onako nikada nisu bili…

I na kraju, nemojte me tjerati da nabrojim koliko je SDP-ovaca vozilo pijano i koliko je toga ‘milicija’ Ostoje Rankovića zataškala, kada su bili na vlasti. Popis je dugačak, a po alkoholu smrde od glave… U Rijeci su samo malo bahatiji, jer sa vlasti nisu silazili od ‘45.

P.S. Čekamo komentar grbavog Peđe ili Aleksandra (Momčile) Đujića – pa kada se oglase, objavit ćemo u kakvim su sve situacijama oni vozili. I koga… komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari