Pratite nas

Kultura

Josip Juraj Strossmayer – vizionar koji je nadilazio svoje vrijeme

Objavljeno

na

Josip Juraj Strossmayer gigantska je osoba, jedinstvena u hrvatskoj povijesti i kulturi – bio je biskup, političar, ideolog i stranački vođa, saborski zastupnik, veliki župan, teolog, sakupljač umjetnina, mecena, erudit, poznavatelj umjetnosti, poliglot i vrhunski govornik, no iznad svega bio je vizionar koji je nadilazio svoje vrijeme, izjavio je za Hinu predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Zvonko Kusić, u povodu 200. obljetnice Strossmayerova rođenja.”Neizmjerne su Strossmayerove zasluge u formiranju moderne hrvatske nacije i građanskog društva koji su proizašli iz njegovih vizija i želja. Njegovo djelo bez premca je u hrvatskoj povijesti, a njegov entuzijazam i optimizam nije nikada nadmašen”, kazao je Kusić.

Podsjetio je i da su dva Strossmayerova gesla bila ‘Sve za vjeru i domovinu’ i ‘Prosvjetom k slobodi’.

“Vjeran njima, Strossmayer je ostvario četiri velika projekta za hrvatsku kulturu i znanost – to su Akademija, osnovana 1861., moderno Sveučilište u Zagrebu osnovano 1874., katedrala u Đakovu dovršena 1882. i Strossmayerova galerija starih majstora otvorena 1884. Kod osnutka Akademije njegova misao vodilja bila je da mali narodi poput Hrvata samo znanošću i kulturom mogu postati ravnopravni velikim narodima. To je aktualno i danas u doba globalizacije i HAZU kao najviša hrvatska znanstvena, umjetnička i kulturna institucija slijedi svog osnivača zalažući se za neprestani znanstveni i kulturni napredak Hrvatske. Strossmayer je živio u vrijeme kad su hrvatske zemlje bile razjedinjene i posebno mu je na srcu bilo njihovo ujedinjenje, kao i jedinstvo svih Hrvata, nacionalno zajedništvo i sloga”.

Kao najveći mecena u hrvatskoj povijesti, dodaje Kusić, Strossmayer je pokretao kulturne, prosvjetne, znanstvene, ali i gospodarske projekte, pomagao nadarene pojedince te time unaprijedio cjelokupnu hrvatsku kulturu, znanost, umjetnost i društvo u cjelini.

“Svojom darežljivošću povezao je sav hrvatski narod jer pomagao je sve hrvatske krajeve, kao i Hrvate u BiH i iseljeništvu. Sve svoje umne, fizičke i materijalne kapacitete ugradio je u napredak i blagostanje hrvatskog naroda. Svoje vizionarstvo Strossmayer je pokazao i zalaganjem za jedinstvo kršćana”, podsjetio je predsjednik HAZU-a.

Dodao je da je još za života Strossmayer bio slavljen diljem Hrvatske i Europe i uspoređivan s najslavnijim osobama toga vremena, poput Bismarcka i Gladstonea.

“Bio je jedan od rijetkih hrvatskih velikana na kojima su nam drugi narodi zavidjeli. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ponosna je što za svog osnivača ima ovako slavnu osobu čija baština živi i danas kao trajno nadahnuće i putokaz”, zaključio je Kusić.

U hrvatskoj povijesti pothranjivan je mit o zajedničkom nastupu narodnjaka, koje je predvodio Strossmayer i pravaša na čelu s Antom Starčevićem, koji su trebali zajednički nastupati protiv režima Khuena Hedervaryja.

Povjesničar Stjepan Matković smatra kako je navodni dogovor među hrvatskom oporbom, između Starčevića i Strossmayera, koji se navodno dogodio u Krapinski Toplicama, više mit nego činjenica.

Strossmayer je do kraja života života ostao vjeran svojim političkim idejama, napomenuo je dodavši kako je hrvatska oporba sve do potkraj Austro-Ugarske inzistirala na različitim stajalištima.

Po riječima povjesničara Vladimira Geigera, đakovački biskup Strossmayer je vodio hrvatsku politiku u kontekstu svoga vremena i događaja. Hrvati mu zamjeraju da se odrekao hrvatstva, a Nijemci zato što što se odrekao nijemstva, ustvrdio je Geiger ocjenivši kako je Strossmayer ipak bio hrvatski nacionalist.

Za razliku od hrvatskih Jugoslavena, koji su se borili za jugoslavenstvo u kome je jasna vladajuća srpska pozicija, svjestan da takvo jugoslavenstvo donosi samo zlo, Strossmayer se zalagao za južnoslavenstvo koje bi uključivalo i Bugare, a u kome bi Zagreb bio središte kulturnoga i političkog života, istaknuo je akademik Pečarić, dodavši kako je Strossmayer dobro poznavao srpski narod i njegovu mržnju prema katoličanstvu i Hrvatima.

To po akademikovim riječima zorno pokazuju Strossmayerova pisma Račkom. Tako, npr. 10. travnja 1884. Strossmayer piše: “Narod nam je u vrlo opasnom položaju, Srbi su nam krvavi neprijatelji, dočim se mi ljuto borimo proti Mađara, Srbin brat iza leđa na nas navaljuje”, podsjetio je Pečarić, dodavši kako ima puno takvih navoda.

Akademik podsjeća na, kako kaže, znakoviti događaji oko Zavoda sv. Jeronima u Rimu iz 1901.-1902., kad je papa Lav XIII. 1901. dao Zavodu hrvatsko ime. “To je uzbudilo diplomatske krugove diljem Europe”, napomenuo je akademik Josip Pečarić dodavši kako su se tomu usprotivile Italija, Francuska, Austrija, Mađarska, Rusija, Srbija i Crna Gora, što je dovelo do izravnih ucjenjivanja Svete Stolice.

Po Pečarićevim riječima, odlučujuću ulogu tada je odigrala Crna Gora.

“Ona je na Berlinskom kongresu 1878. dobila Bar, pa je knjaz Nikola proglasio tamošnje katolike (Hrvate) Srbima (tzv. Srbi-katolici), i tražio da se Zavodu sv. Jeronima uz hrvatsko doda i srpsko ime”, istaknuo je Pečarić dodavši kako je u povodu toga događaja biskup Strossmayer pisao kardinalu Rampolli.

“U srcu i duši Srba vlada nesnošljivost prema katoličkim Hrvatima pa se stoga naš zavod ilirski ili hrvatski u Gradu ne smije nikako nazvati srpskim i taj se pojam apsolutno ne smije upotrijebiti, smatrao je Strossmayer.

Papa je nakraju 1902. vratio Zavodu ilirsko ime, a hrvatsko on dobiva tek 1971., podsjeća akademik Pečarić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena monografija ‘Antun Gustav Matoš pod Starčevićevim barjakom’, Tomislava Jonjića

Objavljeno

na

Objavio

Monografija “Antun Gustav Matoš pod Starčevićevim barjakom” publicista i povjesničara Tomislava Jonjića u kojoj je obrađeno Matoševo književno, kulturološko i političko djelovanje, predstavljena je u ponedjeljak u Matici hrvatskoj.

Opsežnu monografiju (886 str.), u izdanju zagrebačke nakladne kuće AGM, predstavili su recenzenti Stjepan Matković, Zlatko Matijević, povjesničar Zlatko Hasanbegović te autor.

Ističući kako je Matoš ovom voluminoznom knjigom prvi put cjelovitije obrađen kroz račlanbu njegove političke dimenzije, Matković je rekao kako se Jonjić u knjizi nije bavio samo Matoševim životopisom s naglaskom na literarno djelovanje nego i sagledavanjem njegovih misli o političkim pitanjima povezanih s širim kretanjima u Hrvatskoj za vrijeme kasne Austro-Ugarske monahije.

Time, smatra, ova knjiga nadilazi tipične životopise i nudi mnogo objašnjavajući Matoša u okolnostima razvijanja modernog društva, razgranatoga političko-stranačkog krajolika i unutarnje krize dvojne monarhije koju je dokrajčio Prvi svjetski rat, Matković je istaknuo i da je Jonjić u toj monografiji ispravio i brojne krive podatke o Matošu te iznio za sada najpotpuniji prikaz njegova djelovanja na političkom području na tragu zasada pravaštva i u duhu starčevićanske narodno-slobodarske ideologije.

“Upravo je taj aspekt pravaške ideje prije bio površno ili selektivno istražen. Jonjić je propitao kako je došlo do Matoševa prihvaćanja pravaške ideologije u okolnostima premoćnog utjecaja drugih ideologija, osobito narodnjaštva i tzv. hrvatskog jugoslavenstva koje izražava djelo biskupa Strossmayera i njegove skupine oko dnevnika Obzor u sferi službene kulture”, kazao je. Dodao je i da je autor pomno istražio i Matoševa balkanska iskustva tijekom dvaju dugotrajnih boravaka u Beogradu i prisne suradnje s dijelom srbijanske inteligencije.

Matković je rekao i da je Matoš izražavao potporu kulturnoj suradnji južnoslavenskih naroda ali dosljedno ostajući privržen hrvatskoj državnoj misli te je odbacivao učestale nasrtaje na Domovinu i prezirao prevrtljivce koji su se sramili vlastitih korjena i pristajali na razbijanje upravno nesjedinjene Hrvatske.

“Jonjić je pokazao da Matošu politika nije imala samo dekorativnu ulogu nego je i određenoj mjeri bila i podloga za kritičko propitivanje stanja u Hrvatskoj. Na taj mu je način uspjelo i argumentirano prikazati i zašto je Matoš postao simbol podređene Hrvatske i zbog čega je tako dugo vremena s pravom ostao zabilježen u kolektivnom sjećanju svoga naroda koji se morao s toliko mnogo uloženog napora i žrtava izboriti za svoja prava”, istaknuo je.

Navodeći kako se radi o prvorazrednoj sintezi hrvatske političke, kulturne, društvene i intelektualne povijesti, Hasanbegović je rekao kako je Matoš naš najmoderniji politički pisac i na početku 21. stoljeća, iako je prošlo više od stoljeća od njegove smrti. Drži kako se Matoševo književno djelo i ne može shvatiti izvan političkog, a često o izvan dnevno-političkog konteksta. Hasanbegović je naglasio i važnost te knjige u sadašnjem vremenu, kako je rekao, svekolike hrvatske narodne, identitetske i društvene konfuzije, pogubljenosti i beznađa.

Naglasivši kako je Matoš od početka svoje svoje političke svjesnosti bio pravaš, Matijević je podsjetio na njegov buran život – izbjeglištvo i bijeg iz vojske u Austro-Ugarskoj Monarhiji, boravak u Beogradu za vladavine Obrenovića, odlazak u Švicarsku i Francusku te, nakon pomilovanja, povratak u Zagreb 1908. godine godine i njegovo političko djelovanju vezano uz Josipa Franka i Hrvatske čiste stranke prava. O svemu tome, rekao je, Jonjić piše na vrlo iscrpan način, vrlo dokumentirano i vrlo dobrim stilom.

Navevši da je monografija polemična i prvi pokušaj cjelovite historiografske obrade Matoševa shvaćanja hrvatske politike, Jonjić je kazao da je joj je središnja tema konflikt hrvatstva i jugoslavenstva koji se zorno prelama kroz Matošov životopis i djelo. Istaknuo je kako je Matoš bio i ostao Hrvat i hrvatski nacionalist te se nikada nije odricao ni Hrvatske i hrvatskog imena te je uvijek energično “beogradomaniju Ivana Meštrovića, braće Vojnović, (Tina) Ujevića i Vladimira Čerine”.

 

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Noć hrvatskog filma i novih medija

Objavljeno

na

Objavio

Besplatni maraton domaćeg filma za sve generacije – Uskoro kreće 6. noć hrvatskog filma i novih medija

“Noć hrvatskog filma i novih medija”, projekt promicanja hrvatskog filma među domaćom, ali i stranom  publikom, uskoro će doživjeti svoje 6. izdanje. Ove godine ovaj besplatni maraton najboljeg od domaćeg filma održat će se u petak, 25. listopada 2019., u osam hrvatskih gradova i ukupno pet država.  Ulaz na sva događanja je besplatan.

Šesto izdanje manifestacije „Noć hrvatskog filma i novih medija“ održat će se u Zagrebu, Sisku, Otočcu, Splitu, Malom Lošinju, Koprivnici, Dubrovniku i Vukovaru, ali i na kino platnima u Mađarskoj (Budimpešta i Pečuh), Bosni i Hercegovini (Mostar), Srbiji (Subotica) i Italiji (Milano), a u jednoj će filmskoj noći, od 18 sati sve do 2 ujutro, prikazati više od 100 hrvatskih naslova različitih žanrova.

U samo jednoj večeri, odnosno noći, gledatelji će moći uživati u pomno odabranim uratcima pionira domaćeg filma, i to u svim filmskim rodovima, od vječnih dječjih klasika, zanimljivih novih medija (Toranj, TK, Film bez filma)  i recentnog animiranog filma (Profesor Baltazar – Augustova treća sreća, Prvi korak, Vrlo mokra noć u muzeju, Motivi), te dokumentaraca koji su ove godine posvećeni teškim ljudskim sudbinama pa sve do najpopularnijeg filmskog roda kratkih i dugometražnih igranih filmova.

Koncert hrvatske filmske glazbe u kinu Kaptol Boutique Cinema

Šestu Noć hrvatskog filma i novih medija svečano će u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema u 20 sati otvoriti koncert ‘Melodije velikog ekrana’ u izvedbi mješovitog pjevačkog zbora Capella Odak s dirigenticom Jasenkom Ostojić koji će publiku odvesti do dobro poznatih melodija i najdražih kadrova iz bezvremenskih hrvatskih filmova uz koje smo odrastali poput Vlaka u snijegu, Putovanja na mjesto nesreće, Servantesa iz Malog Mista, Tko pjeva zlo ne misli, Ne daj se Floki  i dr.

Program svečanog otvorenja vodit će filmski i kazališni glumac Goran Grgić.

Umjetnička voditeljica manifestacije Irena Škorić je uz pomoć stručnih suradnika, od kojih je Boško Picula selektor za igrani film, a  Tomislav Gregl selektor za animirani film, sastavila specifičan filmski program za svaki grad uključen u projekt.

Veliki povratak na veliki ekran profesora Baltazara

Prvi put na velikom kino platnu u kinu Kaptol Boutique Cinema, nakon nedavne premijere na Zrinjevcu, zagrebačka publika imati će priliku pogledati sasvim novu epizodu Profesora Baltazara, naslova Augustova treća sreća snimljenu u čast 50. godišnjice nastanka serijala o profesoru Baltazaru. Nova epizoda snimljena je 52 godine nakon prve originalne epizode, a sedmominutni animirani film režirao je koautor originalnog serijala Profesor BaltazarBoris Kolar.

Domaće glumačke  legende, Ita Rina i Zvonimir Rogoz ponovno pred domaćom publikom u nezaboravnom klasiku

I ove godine na programu su izvrsni igrani filmovi od kojih se posebno ističe češki film koji je sniman u Hrvatskoj, A život teče dalje, a glavne uloge su nosile domaće zvijezde Ita Rina i Zvonimir Rogoz. Film je sniman u Splitu, Solinu, Šibeniku, Trogiru, Visu, a najviše u Komiži, a prikazan je na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 1936. godine.

Posveta Milanu Blažekoviću – hrvatskom Disneyu

 Krajem svibnja preminuo je Milan Blažeković, hrvatski redatelj, animator i glavni crtač crtanih filmova, često nazivan hrvatskim Disneyjem, te će se u programu šeste Noći hrvatskog filma i novih medija naći njegova tri restaurirana animirana  filma iz Zagreb filma, Čovjek koji je morao pjevati, Kolekcionar i Ples gorila, kao i tri novo restaurirana filma A.Marksa i V.Jutriše, Bijeli osvetnikMora i Opsesija.

Za najmlađe, pripremili smo Blažekovićeve popularne filmove Čudesna šuma i Čudnovate zgode Šegrta Hlapića, uz digitalno restauriran klasik Vuk Samotnjak, Obrada Gluščevića, kao i nova hrvatska filmska ostvarenja, Moj Dida je pao s Marsa, Duh u močvari i Šegrt Hlapić

Mlade nade i Pola stoljeća klasika velikih hrvatskih redatelja

Pola stoljeća od 1969. – godine klasika velikih hrvatskih redatelja, naziv je ovogodišnjeg igranog programa, koji uključuje pet kultnih ostvarenja snimljenih prije točno 50 godina, Bitku na Neretvi  redatelja Veljka Bulajića, Događaj (r. Vatroslav Mimica), Kad čuješ zvona (r. Antun Vrdoljak), Lisice (r. Krsto Papić), Nedjelju (r.Lordan Zafranović).

Najmlađi redatelj ovogodišnje Noći hrvatskog filma i novih medija ima samo 21 godinu, ime mu je  Svebor Mihael Jelić i autor je filma Zagrebački ekvinocij,  filma o kulturi, generaciji i noćnom životu. Na filmu je radilo stotinjak mladih ljudi u rasponu 16 – 25 godina, a u sporednim ulogama su ga podržali Ksenija Marinković, Goran Grgić, Ozren Grabarić i dr.

Kratki igrani film pun je novih festivalskih uspješnica mlađih redatelja, Naopako (r. Filip Zadro), Predmeti koji tonu (r. Filip Peruzović), Antikvarijat ( r. Silvio Mirošničenko), Lovebox (r. Ivan Turković – Krnjak), Sahrana (r. Tin Meze), Bila soba ( r. Mladen Stanić) i dr.

Recentna ostvarenja i posljednja uloga Ive Gregurevića

Posjetitelji Noći hrvatskog filma uživat će u velikom izboru odličnih novih domaćih filmova – od festivalaca i dobitnika raznih filmskih nagrada do gradskih premijera. Tu je F20 redatelja Arsena Antona Ostojića, psihološki triler nove generacije glumaca; Sam samcat (r. Bobo Jelčić), obiteljska i intimistička drama, te Za ona dobra stara vremena redatelja Eduarda Galića, film o izgubljenoj generaciji uhvaćenoj na prijelazu iz socijalizma u kapitalizam, koja obrađuje uvijek aktualnu temu iseljavanja u potrazi za boljim životom, u kojem je Ivo Gregurević odigrao je svoju posljednju filmsku ulogu.

Dokumentarci su ove godine posvećeni teškim ljudskim sudbinama, Na kraju tame (r. Ranko Pauković), film o jednoj od posljednjih rudarki u Brezi, dok se u Susjedima redatelj Tomislav Žaja bavi ljudima s mentalnim bolestima koji napuštaju instituciju,  a Doplovit će Rex  (r. Josip Lukić) za glavnu junakinju ima mladu ženu s djecom koja odlazi na šestomjesečni rad na kruzeru gdje je zaposlena kao glavna domaćica.

Uzbudljivi Novi mediji

Novi mediji donose nam iznimno zanimljiv izbor, film Toranj  (r.Silvestar Kolbas) preispituje na koji se način društvene i ekonomske promjene odražavaju na sve nas. Nastavljajući se na raniji film Spring (2012), TK Damira Očka u središte pozornosti ponovo vraća umjetnikovo zanimanje za jezik, tijelo i njegov odnos sa socio-političkim kontekstom „fizičkog prisustva“. Film bez filma Dalibora Martinisa ipak je film, a okolnosti koje su onemogućile prikazivanje filma „Z1 ,0339“, te dovele njegovog autora u koliko neugodnu, toliko i žalosnu situaciju, sada postaju njegov strukturalni dio.

Riječima Irene Škorić, umjetničke voditeljice projekta, misao vodilja programa manifestacije je ne samo privući domaću publiku u kina  25. listopada već i ovaj jednonoćni interes hrvatske publike za domaći film pretvoriti u trajnu ljubavnu vezu hrvatskog filma i hrvatskih gledatelja.

Upravo zbog toga, ulaz na sva događanja potpuno je besplatan!

Sponzor manifestacije je Zagrebačka banka.

“Noć” su podržali HAVC,  Grad Dubrovnik, Gradska skupština Grada Zagreba,  i Grad Otočac.

Manifestacija se već tradicionalno održava pod Visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske gđe. Kolinde Grabar – Kitarović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari