Connect with us

Kolumne

Josip Jurčević: Zamka za predsjednicu u šumi Brezovica

Objavljeno

on

Znak za uzbunu u neokomunističkoj idili u Hrvatskoj bila je već NATO-HDZ-ova predsjednička kandidatura Kolinde Grabar Kitarović, a njena pobjeda izazvala je pravu paniku.

[ad id=”68099″]

Mjesecima prije svakih izbora u Republici Hrvatskoj se događa javna predstava u kojoj stranački klanovi glume da vode rat na život i smrt, a nakon izbora se redovito pokazuje da su glavna uporišta moći u hrvatskim institucijama – bez obzira na izborni rezultat – ipak zadržavale bivše komunističke strukture, te njihovi biološki potomci i ideološki klonovi. No, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju i teških skandala sa zaštitom optuženih udbaških ubojica otvorila se ozbiljna mogućnost hrvatskog iskoraka iz komunističkog zločinačkog upravljačkog modela.

Znak za uzbunu u neokomunističkoj idili u Hrvatskoj bila je već NATO-HDZ-ova predsjednička kandidatura Kolinde Grabar Kitarović, a njena pobjeda izazvala je pravu paniku, jer je to bio prvi put da se na nekom ključnom institucijskom mjestu u samostalnoj hrvatskoj državi nalazi osoba koja nije zarobljenik komunističke idolatrije niti pripada korupcijsko-pljačkaškim klanovima. Stoga je nova predsjednica, radi što veće neutralizacije njenog političkog, identitetskog i društvenog potencijala, izložena sofisticiranom „prijateljskom minskom polju“, tj. iznimno razrađenoj metodologiji opkoljavanja, pokrivanja, raspršivanja, iscrpljivanja, promjena fokusa i informacijsko-vrijednosnog rata.

Udari na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović

Prvi izravni udar na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović dogodio se kad je prostorije svojeg Ureda oslobodila od poprsja i ostalih¸komunističkih relikvija koje su pripadale Josipu Brozu Titu. Pritom je bila verbalno blaga rekavši da je Tito bio diktator, iako su zapadnoeuropski znanstvenici Tita svrstali među deset najvećih megaubojica svjetske povijesti u 20. stoljeću. Na to su ojađeni stari suborci Tita odbili pokroviteljstvo Predsjednice RH nad njihovim obilježavanjem ratnih žrtava u logoru Jasenovac, te su vulgarno izviždali Branka Lustiga, hrvatskog Židova, koji je preživio Holokaust i koji je na obilježavanju u Jasenovcu bio izaslanik Predsjednice RH.

Mjesec dana kasnije, u drugoj polovici svibnja, Kolinda Grabar Kitarović je u posljednji trenutak izbjegla skandaloznoj zamci odlaska u Kumrovec na tradicionalni svejugoslavenski komunistički dernek-maskenbal koji se svake godine organizira u povodu lažnog rođendana megaubojice Tita. Tog dana, od ranih jutarnjih sati mediji u Hrvatskoj su učestalo najavljivali da predsjednica popodne stiže na „svečanost“ u Kumrovec. Na vrhuncu iščekivanja, objavljeno je da Predsjednica RH neće stići u Kumrovec zbog neplanirano produženog boravka u Lici. Za sada je ostalo javno nepoznato tko je u bliskom okruženju Kolinde Grabar Kitarović sudjelovao u pripremi kumrovečkog skandala, te koji je lički lovac otkrio klopku i u posljednji trenutak spasio Predsjednicu RH.

Hrabri Titovi suborci nisu se pokolebali, pa su proteklih lipanjskih dana organizirali posjet predsjednici Grabar Kitarović s taktikom – toplo-hladno. Mediji izvjestiše da su stajališta glede osobe Tita ostala i nadalje neusuglašena. Predsjednica je nastavila biti odlučna u tome da je Tito diktator. Titovi su sljedbenici ostali vjerni svojem omiljenom sakralnom refrenu: „Ne vjerujem ja u Boga, već u Tita vođu svoga“.

Međutim, na ovom sastanku Titovi suborci su taktički bili snošljiviji kako bi mogli otvoriti novu/staru komunističku stratešku zamku. Čudovište iz Kumrovca zapravo je preseljeno u sisačku šumu Brezovica u kojoj se 22. lipnja obilježava komunističko kukavičje jaje („Dan antifašističke borbe“) koje je položeno u gnijezdo državnih blagdana samostalne i demokratske Republike Hrvatske.

Kako bi se pravodobno prepoznalo o čemu je riječ, dostatno je podsjetiti na nekolicinu kratkih objektivnih činjenica, temeljem kojih svatko prema vlastitoj savjesti može odabrati vrijednosni smjer svojeg kretanja.

Hrvatska osudila zločine totalitarnog komunizma

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) u cijelom je međuratnom razdoblju formalno i stvarno bila „sekcija“, tj. podružnica Komunističke internacionale (Kominterne), s kojom su upravljali državni interesi Sovjetskog Saveza. Taj položaj KPJ je imala sve do ukidanja Kominterne 1943. godine. U tom cijelom razdoblju Kominterna je u potpunosti upravljala sa svojim podružnicama (uključujući i KPJ), diktirajući im sve imalo značajnije političke i kadrovske odluke. Tako je i KPJ, u sklopu Kominterne, tijekom prve dvije godine Drugog svjetskoga rata (1939.-1941.) bila u savezničkom odnosu s nacionalsocijalističkom Njemačkom;

Stoga, tek kad je 22. lipnja 1941. njemačkim napadom na Sovjetski Savez prestalo nacističko-komunističko savezništvo, u šumi Brezovici kod Siska komunistička je skupina poduzela oružanu akciju kao znak potpore Sovjetskom Savezu. Od napada Njemačke na Jugoslaviju (6. travnja 1941.) do 22. lipnja 1941., članovi KPJ nisu imali nikakve oružane akcije u Hrvatskoj ili drugdje;

Izvorni dokumenti jugoslavenske komunističko-partizanske strukture (uključujući i hrvatski dio) jasno svjedoče da je njihov temeljni cilj bio osvajanje vlasti i uspostava komunističkog totalitarizma;

Hrvatski građanski antifašizam je uvjerljivo najstariji u Europi a nastao je početkom ’20-ih u Istri i Hrvatskom primorju kao otpor teroru talijanske fašističke iredente. Ovaj izvorni hrvatski građanski antifašizam utemeljili su hrvatski domoljubi iz narodnjačkog kruga koji nisu pripadali Komunističkoj partiji, koja se nakon poratnog preuzimanja vlasti u Istri i Hrvatskom primorju najžešće obračunavala s izvornim hrvatskim antifašistima smatrajući ih velikom političkom konkurencijom. Osobe koje su na poratnoj Međunarodnoj mirovnoj konferenciji odlučujuće utjecale na priključenje Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji, bili su istarski svećenici antifašisti koje je potom terorizirao komunistički režim, a blaženi Miroslav Bulešić ubijen je na najsvirepiji način. Sve naznačeno je javno potpuno zatajivano u vrijeme komunističkog režima, a nakon 1990. usporavana su istraživanja i suočavanje javnosti s istinom;

Temeljem nekoliko europskih rezolucija i Hrvatski je sabor 2006. donio istovrsnu „Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine“. U njoj se „obvezuje i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu.“ Zahtjeva se i jasno distanciranje od zločina totalitarnog komunističkog režima, te njihova osuda „bez ikakvih nejasnoća“, jer će jedino takav pristup „omogućiti daljnje pomirenje“;

Hrvatski sabor je 2011. kao spomendan ozakonio i „Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima“.

Za nekoliko dana, 22. lipnja, održat će se neokomunistički dernek u šumi Brezovica uz sudjelovanje uobičajene protuhrvatske karavane koja se već godinama kreće od Srba, preko Kumrovca do šume Brezovica.

Hrvatska javnost tog će dana saznati i odgovor na pitanje, je li Kolinda Grabar Kitarović još jednom uspjela izmaći kumrovečkom čudovištu?

Josip Jurčević/ 7 Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR