Analiza
Josip Pečarić: VELEIZDAJNICI U JASENOVCU
Moj zadatak u Lisinskom bio je predstaviti knjigu koju je za tu prigodu HNES tiskao. Neobično predstavljanje jer su prije mog izlagana pročitani najvažniji dijelovi knjige: osude i optužbe veleizdajnicima. Zato me je obradovalo kada sam ugleda prikaz knjige koji je na dan Blažene Ozane Kotorske (450-a obljetnica smrti u njenoj kapeli na Trnju, a među nazočnima je bio i hrvatski velikan Dario Kordić sa suprugom) objavio na portalu HKV-a veliki hrvatski književnik Hrvoje Hitrec.
[ad id=”68099″]
Zato itekako treba pogledati što Hitrec piše o knjizi:
Veleizdajnici i maloizdajnici
Hrvatsko nacionalno etičko sudište objavilo je drugu knjigu pod naslovom „Hrvatske veleizdaje II.” s podnaslovom: Josipović-Mesić-Milanović-Pusić-Lončar-Trešelič-Bildt. Sudbeno vijeće HNES-a donijelo je, podsjećam, u studenome prošle godine odluku o etičkoj osudi veleizdaje Ive Josipovića jer je etički odgovoran za postupanje protivno pravno zaštićenim načelima i temeljnim tradicijskim vrijednostima hrvatskoga naroda, jer je zloporabom moći i djelovanju suprotnom Ustavnu i zakonima RH počinio veliku i nenadoknadivu štetu hrvatskim nacionalnim i državnim interesima.
U obrazloženju se navodi sustavno njegovo djelovanje na krivotvorenju povijesne istine o Domovinskom ratu, o sudjelovanju u izradi strategije o suradnji RH s Haaškim tribunalom na temelju koje je RH optužena za udruženi zločinački pothvat, nadalje za sukreatorstvo na Deklaraciji kojom je prihvaćena nadležnost Haaga za Oluju, za potajno sastajanje sa srbijanskim veleposlanikom u vrijeme dorade tužbe RH protiv Srbije za genocid, i predavanje dokumentacije, što se okružio osobama projugoslavenski orijentiranim (Lončar, Jović), što je u vrijeme posjeta Sarajevu ustvrdio da je hrvatska državna politika izvršila agresiju na BiH i da snosi glavnu krivnju za sva zla počinjena devedesetih, što se odustalo od tužbe protiv Crne Gore i bitnog dijela optužbe za etničko čišćenje koje je RS provela uoči i na početku Oluje nad etničkim Srbima,što je 2010. u Vukovaru izjednačavao agresora i žrtvu, što je zagovarao nezakonito postavljanje ćiriličnih ploča u Vukovaru, što je nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima nastavio podupirati petokolonaške organizacije, što je sudjelovao u organiziranju i nadalje podržavao protuhrvatsku Documentu, što aktivno sudjeluje u nestručnim interpretacijama hrvatske povijesti, što u javnim govorima želi poistovjetiti RH s NDH, što sudjeluje u promicanju hrvatske državne politike zasnovanom na komunističkoj totalitarnoj ideologiji, što je u javnim nastupima veličao titoizam itd. sve do afere „lex Perković”.
U travnju 2015., znači nedavno, osuđen je i stanoviti Stjepan Mesić. Etički je odgovoran što je 1967. „iznimno žestoko progonio potpisnike Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”, što je u Australiji i europskim zemljama držao proustaške govore i pjevao ustaške pjesme (prva polovice 1990-tih) i tako kompromitirao RH, što je u proljeće 1994. „sudjelovao u izvođenju državnog udara”, što je u svibnju 1995. lažno optužio RH za etničko čišćenje Srba iz zapadne Slavonije, što je 1998. bio lažni svjedok protiv RH na MKSJ u Haagu i bio jedan od glavnih promicatelja optužbe o navodnoj krivnji hrvatske države za ratne zločine i agresiju na BiH, što je 2000. umirovio sedam generala Hrvatske vojske koji su uputili pismo hrvatskoj javnosti, što je bio jedan od najvećih zagovaratelja lažne teze da Crna Gora nije sudjelovala u agresiji na RH, što je bio jedan od najistaknutiji progonitelja hrvatskih branitelja, što je izravno sudjelovao u najtežoj veleizdaji protiv teritorijalnog integriteta RH (Savudrijska vala – pristajanje na izvansudsku arbitražu sa Slovenijom), itd.
Osuđena je i Vesna Pusić, odgovorna za sustavnu borbu protiv hrvatskih interesa, širenje krivotvorina o Domovinskom ratu, za sustavne pokušaje pretvaranja agresije Srbije, Crne Gore i JNA u navodni građanski rat, za pokušaj povlačenja hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, za organizaciju Okruglog stola pod nazivom „Hrvati i Srbi” usred rata 1993. na kojemu se tvrdilo da nema agresora ni žrtve nego se radi o dogovoru Tuđman-Milošević oko komadanja BiH. Nadalje: za izjave kako je Deklaracija Hrvatskoga sabora o Domovinskom ratu sramota i najave da će zajedno s A. Nobilom napisati novu, za izjavu da podržava pravo Srbije da aktivira presude Vojnog tužilaštva i Vojnog suda JNA protiv hrvatskih branitelja.
Kriva je što je najteže diskriminirala Hrvate iz BiH i opirala se dopisnom glasovanju rekavši da su oni „na niskoj civilizacijskoj razini da bi mogli dopisno glasovati”, što je u svojoj prosrbijanskoj politici zastupala bezuvjetnu potporu ulasku Srbije u EU a da nisu riješena pitanja granica, nestalih, naknade štete itd., što je sprječavala gradnju Pelješkoga mosta namjerno varajući hrvatsku javnost, što je pristrano dijelila novac nevladinim udrugama, što je počela kandidaturu za gl. tajnicu UN za koju nema kvalifikacije – bez suglasnosti predsjednice Republike i Vlade RH i započela kampanju apsurdno skupim interkontinentalnim putovanjem na kojemu obmanjuje, što je pokazala bešćutnost prema ženama silovanim u ratu pozivajući ih na „gay paradu”, što je u Saboru tražila da se Vice Vukojević izbaci iz Ustavnog suda (izmišljeno silovanje Muslimanke), što je 1993. bila supotpisnica pisma u kojemu se tražila smjena Franje Tuđmana, što je 2014. otkrila državne tajne (slučaj četiriju Hrvatica pripadnica islamske ISIL), te još podosta toga uključujući neobično reagiranje na izjave Vojislava Šešelja…. U obrazloženju se mogu naći i ostali detalji, primjerice da V. Pusić kao ministrica vanjskih poslova nije reagirala kada je FIFA u presudi Joeu Šimuniću napisala da su Hrvati u vrijeme II. svjetskog rata bili manjina, ali su pobili milijune pripadnika drugih naroda koji su tu živjeli.
Također je 18. travnja 2015. osuđen Milorad Pupovac, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pripadnik srpske etničke manjine. Etički je odgovoran što je od početka agresije stao na stranu okupatora, umjesto da pokuša umiriti dio etničkih Srba koji su se priključili agresoru, posjećivao je svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca iz kojega su istjerani svi Hrvati i hrabrio sunarodnjake da ustraju u agresiji, što je u veljači 1992. napao kardinala Kuharića i optužio Katoličku crkvu u Hrvatskoj izjavivši da je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno”, a te tvrdnje nikada nije dokazao, što je 1991. kao predstavnik Srba sudjelovao u razmjeni dvojice srpskih liječnika za Hrvata i domoljuba dr. Šretera, premda je znao da je Šreter već mučen i ubijen nekoliko dana prije, nadalje: što je političku moć gradio na protuhrvatskoj mitologiji o Drugom svjetskom ratu, komunizmu i jugoslavenstvu, što je u Saboru pročitao provokativno lažno pismo izmišljenog Hrvata koji vrijeđa Muslimane, što je u Saboru nosio žutu traku sugerirajući da su Srbi progonjeni kao Židovi u vrijeme II. rata, što je privatizirao srpski tjednik Novosti koji plaćaju hrvatski porezni obveznici, a u njemu potiče mržnju među većinskim hrvatskim i manjinskim srpskim narodom, što je zlorabio poziciju da SNV-u i sebi priskrbi materijalnu korist te je po nalazu Državne revizije otuđio milijune kuna, što je prekršio zakon o sprječavanju sukoba interesa (Tesla banka), što je u Srbu pokušavao rehabilitirati četnički pokret, ne spominjući zločine nad Hrvatima, što nikada nije osudio srpsko-četničke zločine nad hrvatskim narodom niti se ispričao za zločine nad hrvatskim življem u tzv. krajini od 1990. do 1995., te što je prozvao predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da je bliže ustaškoj nego europskoj ideji Hrvatske, te izrekao uvrede zbog crkvenog blagoslova njezina Ureda.
Znači, tri su hrvatska ili srpska političara osuđena (etički ), a podignuta je etička optužba za veleizdaju protiv Zorana Milanovića zato što je postupao protivno etičkim načelima i temeljnim vrijednostima hrvatskoga naroda, što je pokušavao onemogućiti izručenje Perkovića i Mustača, kriminalizirao Domovinski rat brojnim postupcima kao što je prisilno uvođenje ćiriličnih natpisa u Vukovar i pokretanje kaznenih postupaka protiv osoba iz Stožera za hrvatski Vukovar, što je hrvatska vlada pod njegovim vodstvom prihvatila da Srbija vodi postupke protiv hrvatskih branitelja, što je zajedno s Josipovićem i Pusićkom diskreditirao tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid, što je inicirao ukidanje pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad komemoracijom u Bleiburgu, što je ignorirao branitelje, stopostotne invalide, što je zastupao militantni ateizam protivan većinskom katoličkom hrvatskom narodu (referendum o braku), sramotio hrvatski narod i Hrvatsku u zemlji i inozemstvu izjavama o slučajnom narodu itd. Te najvažnije: da je svojom politikom doveo do najdublje gospodarske, dužničke, društvene krize i vrlo raširenog siromaštva i beznađa.
Etička optužba za veleizdaju podignuta je i protiv Budimira Lončara čije nepodopštine vode do razdoblja kada je bio šef OZN-e, odgovoran za brojna pogubljenja na otoku Ugljanu (kamenovani, ustrijeljeni, utapani s kamenom oko vrata), preko udbaških dužnosti u vrijeme totalitarne zločinačke komunističke vlasti te u JNA, što je na poziv Domovine 1991. izjavio „Ja sam za Jugoslaviju, a ne za Hrvatsku”, što je u „Izjavi za Jugoslaviju” proglasio Hrvatsku i Sloveniju „nesposobnim za demokraciju”, što je branio vojnu agresiju JNA na Hrvatsku, što je u rujnu 1991. na poticaj britanske vlade ishodio da Vijeće sigurnosti UN donese Rezoluciju 713 o embargu na uvoz oružja za Jugoslaviju, čime je štetio isključivo Hrvatskoj, što je kao savjetnik Mesića i Josipovića usmjeravao vanjsku politiku prema Beogradu i Londonu, protivno hrvatskim interesima.
Podignute su i optužnice protiv Vesne Teršelič i Carla Bildta za kojega je Milošević bio „dobar momak”. Blidt je, kaže se u optužnici, kao agent Britanaca uspio isposlovati osudu Oluje u Haagu, što je smislio urotu zvanu „zajednički zločinački pothvat”, što je razradio plan privezivanja Balkana za EU i isključio individualni pristup, što je predstavljao plan za ekonomsku kolonizaciju, itd.
Knjiga „Hrvatske veleizdaje II.” više je nego dragocjena bez obzira što će protagonisti (veleizdajnici) za sada ostati samo u – po njih bezazlenoj i za njih nepostojećoj – etičkoj sferi. Do dana kada iz etičke prijeđu u sudbenu realnost. Ili nikada, ako jugokomunisti izvrše državni udar i onemoguće mirni prijenos vlasti nakon izbora, te zatim donesu uredbu po kojoj zločini i drugo djelovanje protiv Hrvata i hrvatskoga naroda imaju karakter rada za opće dobro. Citirao sam i djelomično prepričao knjigu „Hrvatske veleizdaje II.” da bih ju približio onima koji nisu čitali, ali i da zajedno utvrdimo gradivo, poštovani pratitelji ove rubrike.
Naime, gotovo sve točke presuda i optužnica poznate su i komentirane u realnom vremenu (pa i na stranicama HKV-a), ali ovako vjerodostojno sažete i eksplicirane imaju olovnu težinu. Riječ je naravno samo o perjanicama, a među nama se kreću i manji šegrti koji svrdlaju rupe u potpalublju hrvatske lađe, manje poznati ili posve anonimni maloizdajnici. Veleizdajnički životopisi ovdje su predstavljeni i da bi bili kompas biračima na skorim ili redovitim izborima ili za situaciju neraspisivanja izbora ili za revolucionarno poništavanje izbora ako crveni ne pobijede, što je nemoguće. To jest nemoguće je da pobijede.
Komemoracija u Jasenovcu
Govorili ondje i neki od gore navedenih osuđenih ili optuženih na etičkom sudu. Svojim grijesima dodali su nove, na mjestu jednoga zločina veličali drugi zločin i zločinca Tita, bespridržajno raspirivali mržnju prema hrvatskom narodu i krivotvorili povijest. Izviždali Branka Lustiga. Potvrdilo se da je Kolinda dobro postupila samostalnim posjetom Jasenovcu jer što bi mogla učiniti da je ondje bila i morala slušati govore komunističkih nitkova? Okrenuti se i otići? DORH nije reagirao niti ne će – ionako upitna odredba o mržnji ne primjenjuje se protiv crvenih, samo protiv crveno-bijelo-plavih.
Da, doista je Hitrec sjajno primijetio kako su jedan osuđeni i jedan optuženi etički veleizdajnik održali političke govore kojima su iznova potvrdili koliko je HNES bio u pravu kada ih je optužio, odnosno osudio kao veleizdajnike.
Kako sam u Lisinskom i govorio o onima koji su za srpsku Hrvatsku i onima koji su za hrvatsku Hrvatsku jasno je da su govori veleizdajnika izazvali zgražanje ovih drugih. Pogledajte npr. reagiranje dr. sc. Zlatka Hasanbegovića s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”:
prof. dr. sc. Andrije Hebranga:
ili portala narod.hr:
http://narod.hr/u-prijevodu/jasenovcu-treba-komemoracija-ne-politicka-manifestacija
Međutim, doista treba pročitati reagiranje Josipa Šimunića koji se otvorenim pismom obratio optuženom etičkom veleizdajniku Zoranu Milanoviću, te osuđenim etičkim veleizdajnicima Ivi Josipoviću i Miloradu Pupovcu. Evo tog otvorenog Šimunićevog pisma:
Gospodine Milanoviću, gledao sam vaš govor, odnosno bolje rečeno ono što je trebao biti govor, od prije par dana na komemoraciji u Jasenovcu.
Ostao sam iznenađen vašim bezosjećajnim lešinarenjem nad žrtvama Jasenovca.
Očito je da Vas velika većina hrvatskog naroda ne voli pa ste mislili kako će te na taj podli i nekulturni način u Jasenovcu sebi prikupiti političke bodove.
Lijepo je biti vjernik i katolik, ali da bi ste pokazali minimun doze kulture, pristojnosti i pijeteta prema žrtvama čak ne morate niti biti vjernik.
Jasenovac, niti bilo koje drugo mjesto na kojem se održavaju komemoracije nije mjesto za održavanje političkih govora takve vrste i gdje se opravdavaju bilo čiji zločini, jer svaka žrtva je za nekoga bolna.
Uporno vas pokušavam razumjeti činjenicom da vi ipak možda niste krivi za vaš odgoj i nekulturu jer za odgajanje u mržnji i laži u pravilu su krivi odgajatelji.
Vaše izjava da je za vas u Drugom svjetskom ratu postojala samo jedna hrvatska vojska, i to hrvatski partizani, me još više zgrozila. Hrvatskom vojskom nazivate one koji sebe nikada nisu niti smatrali Hrvatima, a još manje hrvatskim vojnicima. Ta vojska o kojoj govorite je kroz cijelo vrijeme imala prefiks “jugoslavenski” čiju smo ideologiju demokratskim izborima srušili, a njihove sljednice, agresorsku JNA i srbo-četnike u Domovinskom ratu do temelja porazili. Koliko vidim na vašu veliku žalost.
Što reći na vašu izjavu da o žrtvama na Bleiburgu ne treba govoriti!?
Ako ne znate što se točno na Bleiburgu dogodilo porazgovarajte s nekim od povjesničara.
Usput ću reći da je moj pradjed nestao na Bleiburgu. Nikad nije imao sahranu koju svaki čovjek zaslužuje. Bio je kriv samo zato što je hrvatski domoljub.
O pozdravu “Za dom (spremni)” (koji vama i ostalima tako puno smeta) bi trebalo pitati povjesničare koji znaju našu povijest od prvih naseljavanja Hrvata na ove prostore, pa sve do danas, da oni, a ne VI utvrde od kada potječe.
Kada bi zaista saznali kada se kroz povijest koristio taj izraz, uvjeren sam da bar ne bi pljuvali po grobovima naše mladeži koja je izginula u Domovinskom ratu jer su oni zaslužni što ste vi danas premijer.
Obraćam se i bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću, koji je napisao znanstveni rad na temu Bleiburga i Križnog puta. U jednom dijelu toga nazovimo ga (radom) stoji: “Događaji na Bleiburgu i Križnom putu su shvatljivi”, te “… upravo je to dio povijesti koji bismo, da možemo, vjerojatno svi mi promijenili. No, ne bismo promijenili ulogu partizana i što se događalo u Narodnooslobodilačkom ratu. Na to smo ponosni, na tome smo zahvalni…”
U II. Svjetskom ratu je korišten pozdrav “Za dom i poglavnika spremni”. Upravo je to dio povijesti koji vama smeta, ali kao ni mnoge stvari, komunističke zmije nikad neće razumjeti.
Ni ja nebi mijenjao ulogu Hrvatske Vojske i što se događalo u Domovinskom obrambenom ratu. Na to sam ponosan i na tome sam zahvalan hrvatskim braniteljima koji su nas oslobodili s pozdravom “Za dom spremni” od zločinačke crvene zvijezde petokrake koja je za vas “simbol ljubavi i mira”.
Također, obraćam se i Miloradu Pupovcu koji stalno vidi “fašizaciju”, “ustašovanje”. To mu je glavna zanimacija za koju je i plaćen, jer vidljivo je da njega srpska manjina u Hrvatskoj ne zanima i ne radi na njihovu dobrobit, u suprotnom ne bi svako malo vremena pokušavao zapaliti vatru među njima.
Za njega su konstantno branitelji, katolička crkva potpiritelji mržlje i simbol netolerancije.
Zašto gospodine Pupovac niste reagirali na veličanje četništva i četničog zločinca od stane mitropolita ljubljansko-zagrebačkog?
I ne samo na to, već i na veličanje četništva po ostalim hrvatskim mjestima.
Da, Zašto reagirati kada od toga nemate osobne koristi. Jer vama i vašim istomišljenicima je usađeno u mentalnom sklopu pljuvanje po svemu što je hrvatsko, a ako još i imate koristi od toga, to radite s velikim zadovoljstvom.
I na kraju kao Hrvat i hrvatski građanin bi vam poručio samo iz razloga jer toliko straha kao kod vas nisam vidio još nigdje po svijetu:
Gospodo, nemate se potrebe bojati ustaša jer ako ih još i ima oni su jako stari, osim ako ne zagovarate tezu u želji iskrivljivanja činjenica pa USTAŠAMA nazivate Hrvatske branitelje kao što to svakodnevno rade neki mediji u Hrvatskoj, a napose mediji u Srbiji koji su još uvijek četnički nastrojeni.
Uz najljepši HRVATSKI pozdrav
ZA DOM SPREMNI
BOG I HRVATI
A kada već govorimo o Jasenovcu moram upozoriti na još dva važna događaja. Naime, konačno je registrirano naše Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, a tajnik društva Igor Vukić gostovao je u emisiji Bujica:
https://www.youtube.com/watch?v=474HxDhKWm8&feature=youtu.be
Veoma značajan Vukićev nastup zabilježilo je više domoljubnih portala:
http://glasbrotnja.net/vijesti/hrvatska/hoce-i-vukica-proglasiti-ustasom
Evo kako je njegov nastup prenio portal Direktno.hr:
Vukić je u emisiji Bujica istaknuo kako Jasenovac nije logor smrti, već prema njegovim opsežnim istraživanjima, radni logor i mjesto internacija za skupinu Židova koji su bili izuzeti od deportacije u Njemačku.
”Nije istina ono što se govorilo da tko je došao u logor nije nikada izašao. Tada se govorilo o 700.000 mrtvih, ali proučavanjem dokumenata utvrdio sam da ta brojka nije točna. Najveći broj zarobljenika je prošao kroz logor i raspoređen je na druge lokacije”, rekao je Vukić čiji su otac, baka i prabaka bili na popisu žrtava Jasenovca.
Napomenuo je kako je i podatak da je u logoru ubijeno 80.000 zarobljenika upitno.
”Logor je postojao od kolovoza 1941. do travnja 1945., odnosno 1330 dana. Prema računici ispada da je svaki dan ubijeno 68 ljudi. Poznato je da su bila velika mirna razdoblja kada se nije ubijalo. Taj je logor bio mali, bilo je šest baraka za stanovanje i brojka se kretala oko 2.000 zarobljenika dnevno”, rekao je Vukić.
”Najveći dio ljudi koji su prošli kroz logor bili su aktivni protivnici NDH, bili su vezani uz komunizam i partizanski pokret, postojala je mala skupina romana, a najveća skupina Srba prolazi 1942. Tu je bila i moja obitelj, koja je kroz logor prošla u ljeto 1942., ni prije ni poslije ”, ispričao je Vukić.
Dao je podatak kako nakon ratnih ekshumacija nije pronađeno više od nekoliko stotina ostataka na kojima nije bilo znakova ozljeda što znači, ukazuje Vukić, da su te žrtve vjerojatno umrle od bolesti.
”Netko kaže da su tijela bačena u Savu, a to znači da bi veliki broj tijela plivao, a netko bi to fotografirao. U vrijeme bitke na Kozari patrolirali su brodovi mađarskih jedinica, a Nijemci bi sami to fotografirali i napravili pritisak. Međutim, takvi dokazi ne postoje”, rekao je Vukić.
Referirao se i na podatak koji je isticao Milorad Pupovac – o 20.000 ubijene djece, pretežno srpske nacionalnosti. Prema stotinama iskaza bivših zatočenika, napomenuo je, nitko od njih ne spominje djecu u tolikom broju.
”U grupaciji Kozarčeve prelazi 12.000 djece, ali za njihovo zbrinjavanje se pobrinula NDH na čelu s Pavelićem. Unatoč tome što su dječji domovi već puni. NDH ipak zbrinjava djecu. Bilo je djece koja su umrla, ali ona nisu bila primarni cilj ubojstva. Državnim vlastima pomaže Caritas i Stepinac koji daje na raspolaganje svoje prostore”, rekao je Vukić.
Inače u emisiju se javio novinar i publicist Ante Gugo čiji je stric bio na popisu žrtava logora Jasenovac:
”Međutim, on nikada nije bio u Jasenovcu. Rodio se 1941., a poginuo je u dobi od četiri i pol godine u Kninu posljedicom Savezničkog bombardiranja. Smišljene laži poput ove služe kako bi se umanjio značaj Holokausta te da bi se umanjila bol koju osjeća danas obitelj žrtava. Ljudi koji se tako olako igraju Holokaustom su bezosjećajni i bešćutni”.
Josip Pečarić / kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
