Pratite nas

Vijesti

Josip Perković: Otkrit ću sve Udbine tajne

Objavljeno

na

Dok Udbin dvojac Josip Perković i Zdravko Mustač u münchenskom zatvoru Stadelheim odbrojava posljednje dane uoči 17. listopada i početka suđenja pred Visokim zemaljskim sudom, njemački istražitelji nastoje prikupiti što više dokaznog materijala kako bi mogli rasvijetliti i najsitnije detalje okrutnog ubojstva Ininina direktora Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfrathausenu.

Očito je da su ovaj put istražitelji, sudstvo, ali i njemačka politika odlučni ne samo ići u rasvjetljavanje Đurekovićeva ubojstva, već i u istrage drugih likvidacija Udbinih agenata, te konačno staviti točku na sva politička ubojstva koja su počinjena na njemačkom teritoriju u drugoj polovini 20. stoljeća.

Atentat u restoranu

I dok se ovih dana nagađa s koliko Udbinih tajnih dokumenata raspolaže njemačko sudstvo i zbog čega Hrvatska nije dovoljno kooperativna u isporuci tajnih dokumenata koji svjedoče o djelovanju tajne jugoslavenske policije na njemačkom tlu, upravo emitirani četrdesetpetominutni film “Mord in Titos Namen” (“Ubojstvo u Titovo ime”) koji je prikazan na njemačkoj televiziji “ARD”, najbolje oslikava jedan dio okrutnih likvidacija hrvatskih političkih emigranata koji su ubijani samo zato jer su bili politički neistomišljenici.

Dokumentarni film autora Philipa Grülla i Franka Hofmanna zorno objašnjava pozadinu ekzekucija hrvatskih emigranata u Njemačkoj, gdje se javnost polako senzibilira za nadolazeće suđenje Udbinim čelnicima. Ta ubojstva događala su se u civiliziranoj zemlji čiji su građani o tome znali malo ili ništa.

O tome je pred kamerama svjedočio i jedan od Udbinih beogradskih obavještajaca Božidar Spasić koji ističe kako je Udba za svoje likvidacije hrvatskih emigranata angažirala i razne kriminalne skupine koje su okrutna ubojstva provodila po kratkom postupku, bez ikakvih emocija: naručeno, plaćeno, odrađeno.

tito-580x328Glavni lik njemačkog dokumentarca koji se snimao i pripremao godinu dana je Robert Zagajski, sin ubijenog emigranta Zagrepčanina, Đure Zagajskog. Robert Zagajski bio je sedamnaestogodišnjak kada mu je otac mučki ubijen 1983. godine u Münchenu. Njegova priča o ocu koji odlazi u mrklu noć, ne ispivši šalicu čaja koja je ostala na stolu, više je nego potresna. Sutradan su Đurin leš pronašli prolaznici u münchenskom parku “Vrt fazana”.

Robert Zagajski nikada nije prekinuo svoju privatnu istragu o ubojstvu oca Đure i to neće učiniti sve dok ubojica i njegovi suradnici ne budu izvedeni pred lice pravde. Ne krije kako zna tko mu je ubio oca i vjeruje da je sada kucnuo pravi trenutak da javnost dozna istinu. On ističe da su mu oca izdali najbolji prijatelji, što je otkrio dok je razgledavao Udbinu dokumentaciju u arhivi u Zagrebu.

Njegov susret sa slijepim Lukom Kraljevićem hrvatskim emigrantom na kojega su Udbini agenti pokušali izvršiti atentat u njegovu restoranu u Münchenu, daje dodatnu težinu ovom dokumentarcu. Meci Udbinih agenata pogodili su ga u razini oba oka i doživotno oslijepili. Luka puno zna o svojim ubojicama i spreman je strpljivo čekati dok se ne dozna prava istina tko su oni i tko ih je poslao.

Ipak, najzanimljiviji kadrovi filma “Ubojstvo u Titovo ime” smimljeni su prilikom posjeta Roberta Zagajskog i autora filma jednom od Udbinih agenata koji danas živi u Fürthu, a riječ je o Milanu Doriću, s kodnim imenom Hanzi, koji je bio dvostruki špijun i koji to s ponosom ističe pred kamerama, posebno naglašavajući kako nitko nedužan nije ubijen od Udbe. Dorić je na početku razgovora priznao da je dobro poznavao ubijenog Đuru i njegova sina Roberta, da bi na kraju, opravdavajući se, tek kazao kako su bili samo gosti njegova restorana.

Obilje dokaza

Pozornost u filmu je dobio i jedan od najtraženijih udbaša iz BiH Ivan Lasić, kojega su autori posjetili u rodnoj Hercegovini i tajno snimali u mjestu Uzarići pokraj Širokog Brijega. Agent kojega Nijemci žele vidjeti u Münchenu, zbrisao im je u svojem tamnoplavom mercedesu ispred nosa, ali vjeruju da ovaj put neće zbrisati njemačkom pravosuđu, te da će ga BiH uskoro biti prisiljena izručiti, bez obzira na njegovo skrivanje u Mostaru i mogućnost da se skloni kod kolege Stanka Čolaka u Srbiju.

U filmu se spominje i hrvatska politička vrhuška za koju autori kažu kako je pogodovala Perkoviću i Mustaču te da su pred sami ulazak Hrvatske u EU izmijenili zakon kako bi onemogućili njihovo izručenje Njemačkoj. Autori su intervjuirali i Josipa Perkovića, koji poriče svoju umiješanost u ubojstva emigranata i kaže kako je o hrvatskim visokim političarima do sada uglavnom šutio, ali da ne zna hoće li tako ostati do kraja, te da sve ovisi o situaciji.

To ukazuje da Perković i danas o visokorangiranim hrvatskim dužnosnicima zna puno, no ako ne bude potrebno, o tome neće govoriti. Radi se, dakle, o sasvim neuvijenoj prijetnji.

Dobro obaviješteni kažu kako Nijemci imaju već toliko dokaza da bez problema mogu rasvijetliti sva Udbina ubojstva na njihovu teritoriju, jer u suprotnom – da nemaju kvalitetnih dokaza i svjedoka – njemačko sudstvo ne bi ni podizalo optužnicu protiv udbaša.

A što se tiče Perkovića i Mustača, ako se na sljedećem münchenskom procesu odluče za šutnju, posve je jasno da im ne gine doživotna robija – kažu njemački mediji, jer poznato je kako je prošao u cijelom procesu Krunoslav Prates samo zato što je ključeve garaže u kojoj je kasnije ubijen Stjepan Đureković predao Josipu Perkoviću, a ovaj Udbinim egzekutorima.

Tridesetak likvidacija u Njemačkoj

Udba je, prema autorima filma, u Njemačkoj likvidirala tridesetak hrvatskih emigaranata. Među njima je svakako jedno od najstrašnijih ubojstava likvidacija obitelji Stjepana Ševe.

Ševo je sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarie, rođenom 1963. godine u Stuttgartu, te 1972. planirao godišnji odmor u Italiji, gdje su i skončali od zločinačke ruke. To nažalost za sada autori nisu uspjeli obraditi, pa toga i nije bilo u filmu.

No, u filmu se zato pojavljuje još jedan Udbin agent iz Njemačke Josip Majerski s würzburškom adresom, koji izjavljuje kako se na njemačkom tlu vodio pravi rat. Sada 31 godinu kasnije mnogo je toga jasnije i poznatom hrvatskom emigrantu u Stuttgartu Petru Hiniću, koji se u filmu osvrnuo na ta teška emigrantska vremena i stradanja nedužnih ljudi.

Suđenje počinje 17. listopada

Proces Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koje se tereti za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića počinjeno 28. srpnja 1983. godine u Njemačkoj, započet će 17. listopada u Münchenu. Suđenje će biti spojeno u jedan proces.

Predviđeno je 50 ročišta, s planiranim završetkom suđenja krajem travnja 2015. Perković, kojem prijeti kazna doživotnog zatvora, od početka tvrdi da nema nikakve veze s ubojstvom Đurekovića, kao ni s bilo kakvim drugim ubojstvima.

Perković je izručen Njemačkoj 24. siječnja ove godine, a Mustač 17. travnja. U optužnici se navodi da je Mustač, koji je od 1982. do 1985. obnašao funkciju voditelja bivše jugoslavenske tajne službe SDS, kao nadležna osoba Josipu Perkoviću dao nalog za planiranje i pripremu ubojstva Stjepana Đurekovića.

Zoran Paškov /Slobodnadalmacija.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari