Pratite nas

Josip Zelenika, predsjednik HSPF-a: Radimo na podizanju svijesti mladih o političkom odgoju

Objavljeno

na

Josip Zelenika (19) student je dodiplomskog studija politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Uz studentske obveze, nije mu teško baviti se i izvannastavnim aktivnostima i aktivizmom u NVO sektoru. Na proteklim studentskim izborima, održanim u studenome, drugi put uzastopno izabran je za studentskog predstavnika u Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta. Zelenika je aktivan i u svom gradu, Širokom Brijegu. Krajem travnja ove godine izabran je za predsjednika Vijeća mladih općine Široki Brijeg, nešto kasnije i za predstavnika mladih u Ekonomsko-socijalnom vijeću ZHŽ-a. Nakon imenovanja na mjesto predsjednika Hrvatskog studentskog politološkog foruma (HSPF), podnosi ostavku na dužnost predsjednika širokobriješkog Vijeća mladih. Uže područje stručnog interesa kolege Zelenike je analiziranje ustavnopravnog poretka BiH te utjecaj prava na djelovanje političkih subjekata.

Nedavno ste izabrani na dužnost predsjednika HSPF-a. Koji je bio motiv Vaše kandidature i koji su Vaši prvi potezi?
Članstvo u HSPF-u je privilegija aktivnijih i znatiželjnijih studenata politologije i onih koji žele znati više o politici i političkom djelovanju. Hrvatski studentski politološki forum ozbiljna je i stručna organizacija, čije vođenje predstavlja izazov. Taj izazov sam želio, još od prvog dana članstva. Svojim iskustvom, koje sam stekao kroz vođenje Vijeća mladih općine Široki Brijeg, iniciranjem suradnje i komunikacije mladih u BiH, sudjelovanjem u projektima i seminarima političke i liderske tematike, siguran sam da mogu pomoći HSPF-u da skine plašt letargije, koji obavija većinu organizacija, te da vrati stari sjaj. Zasigurno, jedan od motiva bila je i želja članova, meni dragih, da se kandidiram – poslušao sam ih. Nadam se da nisam pogriješio, vrijeme će pokazati. Na samom početku mandata bilo je potrebno urediti neke administrativne poslove, koji se nisu uspjeli riješiti u mandatu proteklog vodstva, prije svega mislim na Registar članstva HSPF-a. Vođenjem Registra pokušat ćemo stati u kraj neaktivnim i pasivnim članovima. U prvom valu revizije članstva, isključena su 23 pasivna člana.

Što je za Vas HSPF i kako ocjenjujete rad Vaših prethodnika?
Moja definicija ili opis HSPF-a bio bi da je to neovisna studentska organizacija koja kroz svoje djelovanje pokušava razviti i unaprijediti znanje i svijest studenata o načelima politike i političkog djelovanja, s naglaskom na podizanje svijesti mladih o političkom odgoju i obrazovanju. Okosnica našeg rada i djelovanja prema studentima jest upravo širenje vidika u smislu “političkog”. Moji prethodnici su se zaista držali zacrtanog i ostvarili planirano, možda ne uvijek istim tempom, ali jednakim žarom i s istim ciljem.

Koliko trenutno imate članova i kako potaknuti mlade da se priključe HSPF-u?
Nakon četiri godine, HSPF je napokon dobio službeni Registar članstva u kojem su upisana imena 74 redovita i pridružena člana. Primjećujemo trend rasta članstva u posljednje dvije godine, nadamo se da će rast članstva, iduće godine, biti značajniji. Početkom svake akademske godine HSPF organizira prezentaciju Udruge brucošima, tako je bilo i ove godine, te nam se pridružilo petero novih članova – mladih politologa. Radimo na tome da se mladim studentima, članovima HSPF-a, osigura studijsko putovanje u Sarajevo i Banju Luku, u svrhu upoznavanja političkog sustava i institucija BiH.

Kakav je odnos Vaše udruge s čelnim ljudima Filozofskog fakulteta?
Moram naglasiti da smo ugodno iznenađeni otvorenošću za suradnju novog dekana prof. dr. Zorana Tomića. Uistinu, pokazalo se kako pojedinci više ne mogu biti prepreka radu i razvoju, što je bio slučaj svih ovih godina. Trenutno smo u razgovorima o konkretnoj suradnji uprave Filozofskog fakulteta i naše organizacije, s detaljima ćemo vas upoznati kada za to dođe vrijeme. Možemo reći da će dekan Tomić biti jedan od predavača na svečanoj sjednici HSPF-a, koja se održava u povodu četvrte obljetnice osnutka Udruge.

Kada biste imali priliku ocijeniti mostarske studente, koju ocjenu biste im dali?
Uopćeno govoreći, zadovoljan sam studentima našeg sveučilišta, marljivi su, ambiciozni i puni samopouzdanja. Ali praksa nam je potvrdila da u svakom žitu, bilo ono mostarsko, zagrebačko ili pak berlinsko, ima kukolja. Moja poruka je da svi više poradimo na našem mentalitetu, našem odnosu prema nastavi, profesorima i akademskim institucijama, da budemo svjesni naših potencijala i da ih maksimalno iskoristimo i dobro usmjerimo. Ne bih bio student, ako ne kažem – ocjena 5.

Duže ste u NVO sektoru i već imate određena iskustva. Je li Vama kao mladom čovjeku teško pokrenuti neki projekt i koliko Vas stariji sputavaju u tome?
Pojedinac ima moć. Moć će, pravilnim korištenjem, privući masu. Masa je ta o kojoj ovisi mogućnost realizacije projekta. Jednostavno rečeno, ako nemate sposoban tim ljudi koji će iznijeti projekt na svojim leđima, uz ulaganje ogromnog truda, projekt se neće realizirati ili se neće vidjeti rezultati istog. U svom djelovanju, imao sam prilično snažne ljude u timu, koji su već imali iskustva u realizaciji projekata, tako da nisam imao komplikacija pri implementaciji projekta u masu, niti mase u projekt. Najvažnija riječ u NVO sektoru – zajedništvo – pokazalo se da je ta riječ stup uspješnosti. Starije kolege imaju zrelost, umijeće, znanje. Mladi teže tim elementima, k tome su najviše željni dokazivanja. Ako iskoristimo sve elemente koje vežemo uz jedne i druge, dobijemo jednu skladnu cjelinu. Starije kolege nikada nisu, niti mogu, sputavati mlade željne dokazivanja.

U načelima Vaše organizacije stoji i briga za očuvanje prava Hrvata i njihova identiteta u BiH. Kako Vaši članovi i Vi možete doprinijeti poboljšanju položaja Hrvata i njihovoj jednakopravnosti i konstitutivnosti?
HSPF je i u dosadašnjem radu pokazao zanimanje za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH. Organiziranjem raznih tribina i predavanja, mladima pokušavamo približiti problematiku u izbornom procesu, s kojom nisu dovoljno upoznati. Naši daljnji koraci još uvijek su nepoznanica, sve dok Skupština HSPF-a ne kaže svoj pravorijek. Vodstvo će poštovati odluke članova i sukladno njima se ponašati. Unaprijed ne želimo govoriti o ovom pitanju u ime cijele organizacije, ipak živimo u demokratskom društvu.

Kako gledate na suradnju i povezivanje mladih u BiH?
Ne ističući velike probleme NVO sektora, barem po pitanju mladih, želim reći da smo svakim danom sve bliže cilju – otvorenoj i punoj suradnji mladih iz cijele BiH. Na kampovima, promocijama, sjednicama, uvijek i svugdje svi smo zajedno. Optimist sam po tom pitanju, želim svim mladima da budu otvoreni za nova prijateljstva.

Planira li možda Vaša organizacija neko slično okupljanje kolega iz cijele BiH?
Pozvani smo živjeti i biti jedni do drugih. HSPF je ove godine organizirao simulaciju parlamenta na kojem smo uspjeli okupiti mlade politologe iz cijele BiH. Želja nam je i ove godine ugostiti kolege iz Sarajeva, Banje Luke, a nadamo se i iz Beograda, Splita i Zagreba. Ovaj projekt pokazuje naše jedinstvo, našu zajedničku poruku – mira i tolerancije.

Nova godina je pred nama. Imate li možda neku novogodišnju želju?
Pamtit ćemo i dobro i loše, ali više dobro koje nam se dogodilo u ovoj godini na izmaku. Moja želja je da se mladi sjete svega što nemaju ovdje u BiH, a drugdje imaju, te da se u novoj 2014. godini pobrinu da sve to dobiju. Sretna vam svima nova 2014. godina!

Razgovarao: Ivan Kraljević za Pogled.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Dr. A. Hebrang predlaže: Utemeljimo Stožer za gospodarstvo

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko zdravstvo baštini tradiciju organizacije u kriznim stanjima iz doba srpsko-crnogorske agresije. Sva sreća da smo bili prepušteni samo sebi i da globalne organizacije nisu uništile sustav. Primijenili smo sustav kriznoga stožera u kojemu je organizirana stroga hijerarhija upravljanja i angažirani svi najbolji i najdomoljubniji liječnici.

Sustav je funkcionirao na temelju svakodnevnih komunikacija središnjice i terena, a izmjene propisa nosile su zakonsku snagu. Na terenu je potaknuta samoinicijativa lokalnih liječnika uz sveukupnu potporu Glavnoga stožera saniteta (organizacija, strategija, preporuke, zamjena osoblja, opskrba lijekovima, unificirane ratne bolnice itd.). Sveobuhvatna i kreativna organizacija izrodila je brojne novitete koje su usvajali i saniteti takvih divova kakav je NATO. Uveli smo liječnika u prvi ešalon pa je preko 50 posto ranjenika dobilo visokokvalificiranu prvu pomoć.

Po prvi put u povijesti uveli smo mobilne kirurške ekipe jer nužda tjera na razmišljanje i akciju. Hrvatska ratna epidemiologija, kao i danas, imala je veliku ulogu u sanitetu. Zahvaljujući njoj, tijekom cijeloga rata nismo imali nijedne epidemije, a ratne zaraze kao što su tetanus i mišja groznica bile su sporadične. Najvažniji rezultat minimalna je smrtnost ranjenika od 1,4 posto, rezultat među najboljima u stručnoj literaturi. Zahvaljujući izvanrednome ministru prof. dr. Berošu, koji je okupio vrhunske stručnjake i današnji zdravstveni stožer ulijeva povjerenje i ima odlične rezultate. Iako današnji “neprijatelj” uzima neusporedivo manje života od srpsko-crnogorskoga agresora, koji je pobio 15 000 i teško ranio više od 30 000 ljudi pretežito civila.

Današnja smrtnost bit će mnogo manja. Današnji “neprijatelj” bira stariju populaciju, a tadašnji je pobio 3 500 mlađih od 60 godina života, od čega preko 500 djece. Osim toga, današnji stožer ima jednoglasnu podršku cjelokupne političke javnosti, a ratnome su podmetani klipovi s ljevice kao i od onih koji su pobjegli u inozemstvo. Neka kao tragičan primjer posluži podatak da su dvojica od ukupno desetak pobjeglih liječnika u inozemstvo po povratku postali ministri u hrvatskim vladama! Umjesto da su svi odgovarali pred zakonom! Još uvijek u literaturi tražim sličan primjer, ali nema ga! Nagrada za dezerterstvo i to liječnika o kojima u ratu ovise brojni životi. To je najvjernija slika pokapanja Domovinskoga rata.

Suverenističkim političkim pristupom ne moramo bojati velikih žrtava

Moramo nastaviti s potporom Beroševu timu s briljantnim liječnicima jer su do sada učinili čudo. U našem susjedstvu u Italiji ima preko 41 000 zaraženih i 3 500 umrlih. Iako nam globalističko vodstvo EU savjetuje komunikaciju s članicama, ne treba ih slušati osim za transport roba, ali pod posebnim uvjetima. Sama unitarna EU ne će biti u stanju štiti naše granice, kao što nije mogla ni od ilegalnih migranata. Prema tomu, kao i ratnomu stožeru, pomognimo medicinarima suverenističkim političkim pristupom pa se ne moramo bojati velikih žrtava. Mnogo slabije organizirana je obrana gospodarstva. Očito slijedi kriza neslućenih razmjera, a mi joj se suprotstavljamo s istim pogrješkama kao i u krizi 2009. godine. Iako smo svjesni da nam je BDP rastao manje nego ranijih godina (2016. g. 3,5 posto, a 2019. g. 2,9 posto s prognozom pada na 2,3 posto), da su i drugi gospodarski pokazatelji katastrofalni (kupovna moć 63 posto od EU pa smo u EU na predzadnjem mjestu, samo ispred Bugarske), svjesni loše strukture dohotka (od turizma 20 posto, globalni prosjek 1,1 posto), ipak srljamo u restrikcije. Predloženo smanjenje plaća u javnom sektoru smanjit će kupovnu moć, koja nam je glavni pokretač BDP-a.

Zatvaranje svih uslužnih lokala izravni je udar na usluge koje nam drže srednju klasu. Strogim ponašanjem unutar lokala postigli bi se zdravstveno jednaki rezultati, ali bez ekonomskog udara. Posudbe i odgode iz Državnog proračuna samo odgađaju katastrofu. Zato predlažem da se utemelji Stožer za gospodarstvo sa stručnim i hrabrim ljudima koje će donijeti takav rebalans proračuna u kojemu će otpasti bacanje milijarda na udruge, u kojemu će svaki ministar u svom resoru morati odrezati rashode u visini od 10 posto, a sav tako dobiveni novac treba usmjeriti u održavanje kupovne moći najugroženijih građana. Uostalom, nešto slično smo radili devedesetih kad nam je srpsko-crnogorski agresor uništio dvije trećine gospodarstva pa ipak smo održali financiranje rata i izbjeglica i to bez zaduživanja u inozemstvu. Nismo prodali ni zalihe zlata, započela je to vlada Ivice Račana po deset puta nižoj cijeni od današnje. Danas ipak raspolažemo s boljim kadrom koji ne bi smio biti sklon hazardu s narodnim blagom. Zaključno, imamo kvalitetne ljude za krizna stanja u zdravstvu, imamo ih i u drugim resorima, ali nismo imali sreće kao u zdravstvu da u pravo vrijeme dođe pravi čovjek na pravo mjesto. Na potezu je politika!

prof. dr. sc. Andrija Hebrang
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Kako psihički podnijeti krizu kroz koju prolazimo

Objavljeno

na

Objavio

U vrijeme pandemije koronavirusa svi smo kod kuće. Više od 25 tisuća ljudi je u samoizolaciji. Nema socijalnih kontakata.

Učenici prate nastavu iz svojih domova. Najmlađi se već danima ne mogu družiti s vršnjacima, ne mogu na igrališta. A ovakvo stanje može potrajati i sve to može utjecati na psihološko stanje i djece i roditelja.

Kako sve to prebroditi i kako se nositi s time, u emisiji urednika i voditelja Damira Smrtića o tome su govorili prof. dr. sc. Marina Ajduković, psihologinja s Pravnog fakulteta u Zagrebu, prof. Tanja Sever, specijalistica kliničke psihologije, prof. dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodić, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Veljko Đorđević, prim., dr.med., psihijatar.

– Svima je teško. Svi imaju bolje i teže dane i koliko god se trude djeca vide da su roditelji uznemireni i zabrinuti. Brige što će biti sa zaposlenjem, financijama, kako iz dana u dan sačuvati energiju… to su sve izazovi s kojima se možemo uspješno nositi tjedan dva tri, ali ako situacija potraje dolazi do iscrpljivanja resursa kako da se kontroliramo i nosimo s neizvjesnošću, rekla je Ajduković.

Sever je rekla da su djeca izgubila sigurnost u svakodnevnom životu jer su izgubila strukturu (škola, dolazak doma, učenje, treninzi) te da im je sada sve jednolično. Istaknula je da bi roditelji trebali napraviti strukturu kako djeca ne bi izgubila kontrolu, jer s neimanjem kontrole djeca se osjećaju nesigurno. Dodala je i da je nedavni potres u Zagrebu tome pridonio, te da ih je on više zabrinuo nego situacija s koronavirusom.

Kuterovac-Jagodić se osvrnula na školu preko televizije. Smatra da je to jako dobar potez, ali i da se nastavilo prejakim tempom. Također, dodala je i da se nije dobro reagiralo nakon potresa, te da se djeci i obiteljima nije dalo vremena da se priberu nakon od tog traumatskog iskustva.

– Nije se uzelo u obzir i da nije idealna situacija za sve roditelje, da nisu svi kod kuće, neki rade, djeca se brinu za svoje roditelje, za sebe…, puno je tu briga koje im otežavaju koncentraciju na učenje, a drugačije se treba učiti i to je jako izazovno za sve.

Vratiti socijalni i emocionalni kapital

Đorđević je rekao da nikada nije bila ovakva situacija da je cijela zemlja izolirana, da stoji.

– Ovo je jedno od najtežih razdoblja koje prolazimo i sigurno ćemo ga proći. Dogodio nam se još i potres koji je bio velika trauma i za roditelje i za djecu. Tek smo nakon nekoliko dana osjetili što je i kako je. Nitko nas nije učio kako biti roditelj, svaka osoba drugačije reagira i svaki roditelj ima svoje unutarnje dijaloge, a u zdravlju i bolesti važa su četiri čimbenika: biološki, socijalni, psihološki i duhovni. Dijete nas ne sluša, ono nas kopira i zato s njim moramo razgovarati otvoreno bez ikakvih obećanja i zakulisnih igara.

Dodao je da je sada velika opasnost od ovisnosti, ali i da ovu situaciju moramo iskoristiti da vratimo socijalni i emocionalni kapital koji smo počeli gubiti.

– Ne smijemo dozvoliti da ova fizička izolacija dovede do psihološkog udaljavanja jer to bi bilo pogubno, rekao je.

Ovisnost o virtualnom

Sever se osvrnula na ovisnost o virtualnom, te rekla da djeci treba dati da igraju igrice, ali da dan treba imati tri dijela: dio za rad i učenje, dio za obitelj i dio za igru. Naglasila je i da je važno da djeci damo vikend da ga kreiraju kako oni znaju.

Roditelji koji su razvedeni ovu situaciju jako iskorištavaju i ne daju drugom roditelju da viđa djecu. Ajduković je rekla kako je kod dijela roditelja koji su imali problema s konfliktnim roditeljstvom ova situacija došla kao šok i da su počeli shvaćati da su djeca u fokusu. Međutim, istaknula je da tamo gdje ne funkcionira da to nije dobro i da je to novi oblik manipulacije djetetom, te je poručila svim roditeljima da bez obzira na taštinu i ego imaju djecu u fokusu.   (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari