Pratite nas

Josipović krenuo Mesićevim stopama!

Objavljeno

na

U današnjoj Hrvatskoj ima mnogo političara na koje bi se mogla primijeniti ona stara kineska da je „čovjek koji ne mijenja svoje mišljenje ili vrlo mudar ili budala“. Posebice to vrijedi za one koji nikada principijelno nisu stajali iza vlastitih riječi, jer da jesu danas bi se vjerojatno stidjeli sami sebe.

[dropcap]S[/dropcap]vjedoci smo kako je hrvatski predsjednik Ivo Josipović sve donedavno izjavljivao kako se neće susresti sa srbijanskim kolegom Nikolićem dok ovaj ne promijeni retoriku i odnos prema susjedima. Nikolić se, koliko znamo, nije promijenio pa ni odrekao svoje četničke prošlosti, a on i Josipović su postali glavni ovoljetni celebrity. Prvo su se sastali u Zagrebu na obilježavnju hrvatskog ulaska u EU, pa prije par dan u Sloveniji gdje je čak palo i trostruko ljubljenje, a sada će naš Ivo u posjet Tomi i Beogradu. Valjda kako bi izgladili međusobne prijepore oko “Oluje” od prošle godine.

Ipak osoba koju nikada nitko neće nadmašiti u političkim bravurama je bivši predsjednik Stjepan Mesić. Taj „tolerantni“ demokrat i legalist u devedesetima je govorio:
– Hrvatska se opredijelila za svoju samoobranu i naoružala se! A onima koji ne priznaju ovakvu Hrvatsku, poručujem: Gospodo, na svojim opancima niste donijeli srpsku zemlju na hrvatsku zemlju! (1991.)

U sjećanju će ostati i njegova obećanja u predsjedničkoj kampanji 2000.: “Kada postanem predsjednik, odreći ću se Pantovčaka, Brijuna, raspustiti savjetnike. Meni ne treba predsjednički avion, kojeg ću prodati, kao i ergelu automobila. Meni je dovoljno i nekoliko prostorija u Banskim dvorima. (siječanj 2000.)
Na žalost sve je to uredno koristio 10 godina a kada je otišao u mirovinu još je tražio ured, tajnicu, službeni automobil i vozača – i to doživotno.
Malo je poznata činjenica da je samo nekoliko dana prije Sanaderovog bijega s mjesta premijera u lipnju 2009. Mesić kao Predsjednik Republike odlikovao Sanaderu za dugogodišnji rad za opće dobro.
– Odlikovanje je dio zahvalnosti kojim društvo i država Hrvatska vrednuju vaš rad. Vi ste tome dali svoj veliki obol…
Ipak najpoznatija Mesićeva bravura je ona „antifašistička“. Početkom devedesetih je tvrdio:
– U drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam sile Osovine priznale hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata opet s pobjednicima za pobjedničkim stolom. ((Australija početkom 90-tih). Kasnije je tu izjavu kao i onu snimku iz ’92. na kojoj on i Šeks pjevaju „Juru i Bobana“ pravdao:
– Tada nije bilo skupa na kojem se nisu pjevale različite pjesme. Nije se valjda pjevalo „Po šumama i gorama“! Nekad sam na takvim okupljanjima ostajao, katkad odlazio, nekad sam šutio, a nekad samo otvarao usta.(prosinac 2006.)

I sadašnji premijer bi vrlo rado ukinuo sjećanja na ljude i događaje. Naime, unatoč mnogobrojnim negativnim napisima protiv aktualnog gradonačelnika Zagreba, predsjednik SDP-a Zoran Milanović dugo ga je i uporno branio. Više od dvije godine nije imao hrabrosti smijeniti Bandića kojeg cijeli vrh SDP-a nije mogao smisliti. Čak ga je i kandidirao za još jedan mandat na mjestu prvog čovjeka glavnog grada govoreći: „Dragi prijatelju Milane, bit će još kleveta, bit će još laži…  Opet se kao i pred prošle izbore pojavljuju priče o prijavama i dokumentima protiv Tebe, a te optužbe imaju jednako smisla kao i one da ja tučem ženu. Zato podržavam prijatelja Bandića za gradonačelnika jer on ima legitimitet u Zagrebu. (rujan 2008.)
A onda kada se Bandić odlučio kandidirati za predsjednika Republike, čime je zapravo sam otišao iz SDP-a i Milanovićeva se „dosljednost“ promijenila: „Pojave poput Bandića su me i dovele u politiku jer sam želio da se takve pojave iskorijene. Ali u politici se katkad može izabrati i najgoreg od najgorih. A Bandić  zna što ga čeka!“

Da je “šutnja majka mudrosti” zauvijek zna upravo Vladmiri Šeks koji je 2005. ničim izazvan u Saboru pred novinarima izrekao rečenicu koja će ga pratiti do kraja života: “Cijeli državni aparat dobio je jasan nalog – identificirati, otkriti, uhititi i transferirati Gotovinu u Haag”.
Šest godina poslije uoči izricanja presude hrvatskih generalima Šeks tvrdi: “To nisu bile moje riječi, ja sam samo prepričao sadržaj zapisnika VONS-a”.
Za Sanadera kojeg je zajedno s Glavašem doveo na vlast znao u vremenima dok je Ivo bio na vrhuncu moći govoriti: “Dr.Sanader je vizionar! Mislim da je za razliku od mnogih drugih političara pokazao dobru sposobnost procjene suradnika i kratkoročno i dugoročno.(2003.)
Kada je „doktor“ završio u zatvoru i kada se sve otkrilo Šeks se “posuo pepelom”:
– Sanader je moralno dno dna. Gazio me i ponižavao. Sada vidim da pravog prijateljstva nikada nije bilo.

Rečenica izrečena na Saboru HDZ-a kada ju je Sanader predložio za nasljednicu zauvijek je obilježila život Jadranki Kosor.
„Dragi Ivo, dragi moj prijatelju, nikada te neću razočarati!“ Kao i ona: „Kud’ bude išao Ivo ići ću i ja!“ A bilo je toga još: „Ivo Sanader i ja smo postali istinski prijatelji. On je jedan i jedinstven!“ Ili možda ona: Mi u Hrvatskoj imamo jedan brend koji je dobitna kombinacija a taj se brend zove Ivo Sanader“.
Upravo je ona bila ta koja je taj brend strpala iza rešetaka iako nikada poslije, istini za volju, nije rekla nijednu ružnu riječ za svog prethodnika. Za razliku od mnogih drugih.

Dražen Boroš

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

Objavljeno

na

Objavio

 Hrvatsko nacionalno etičko sudište – STANKOVIĆ  – VELEIZDJNIK

20. studenog 2017., komemoracijama na Ovčari i Veleprometu završili su ovogodišnji dani tužne i ponosne Kolone sjećanja, patnje i pijeteta, pobjede i slave. Danas, 21. studenog 2017. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) upućuje na znanje i ravnanje, najprije, svim Hrvatima i hrvatskim domoljubima u zemlji i svijetu, a posebno Predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade, Predsjednici države i DORH-u:

etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca, za veleizdaju.

Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda.

Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“  19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom. U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića,plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve  agresivnog rata Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković  izvrgao je  monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića.

Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilićne ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta. Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“  o navodnom zanemarivanju vukovarskih  studenata … i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ ( po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o Građanskom ratu. Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla… Naučio je Aca lekciju: istinu  treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin  laže, to mu je od Boga“.

Teza o Građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi.  Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju  državnog kaznenog postupka. Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili  tezu i dokaz da se radilo o Građanskom ratu, jer su  oba brata Mišića, kao hrvatski  hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije a jedan na strani Hrvatske onda mu je naš Peđa odgovorio, kao  član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat našoj domovini veleizdajnik. Ovo je izvrstan i zoran  povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave  zakonom, koji se kod nas tumači  površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.

Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje,Hrvatsko nacionalno etičko sudište tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, sa krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed,  pred zgradom HTV-a,u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde. .  Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19 studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu  djelovati  u Hrvatskoj.  To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost.

Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa.  On jednostavno i svjedoči zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je  pravi domoljub  uvijek spreman boriti se za svoj dom.

Dr Zvonimir Šeparović

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

UŽIVO: Haški sud izriče prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Haški sud počeo je s procesom prvostupanjske presude Ratku Mladiću.

Sudac Alphonse Orie kazao je da je Mladić optužen za pet točaka za zločine protiv čovječnosti: progoni, istrebljenje, ubojstvo, deportacija, nehumana djela poput prisilnog premjšetanja.

Među četiri točke za kršenje zakona ili običaja ratovanja su: ubojstva, terorizam, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Presuda Mladiću bit će najvažnija presuda za ratne zločine u BiH. Na pravdu se čeka više od dva desetljeća, a optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja u BiH od svibnja 1992. do pred kraj 1995. Tužiteljstvo je za njega zatražilo kaznu doživotnog zatvora.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.
U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Radovan Karadžić.

Pred Sudom je više od 100 novinara.

Pratite uživo ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari