Pratite nas

‘Josipović odlazi u Srbiju provoditi velikosrpsku politiku pod pokroviteljstvom Britanije, iako su tamo legalizirani četnici’

Objavljeno

na

Mnogi mediji se utrkuju u optužbama na račun hrvatskih branitelja, a Lovrić u tome prednjači. “Dok su vukovarski branitelji ginuli, dok su ranjavani, dok su premlaćivani u srbijanskim logorima, dok su davali svoje živote i svoja tijela za hrvatsku slobodu, pa i slobodu gospođe Lovrić, ona je u to vrijeme pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i konačno naprave reda u Hrvatskoj i spase Jugoslaviju. I upravo ta i takva ljubiteljica tenkova JNA bez imalo srama usudi se te heroje trpati u isti koš sa balvan revolucijom i njenom zločinačkom politikom. Obrana Vukovara pokušava se sotonizirati, a vukovarske heroje pretvara su u agresore, a sve to radi zajednička velikosrpska i britanska politika te peta hrvatska kolona “, poručuje profesor Tomac.

Čini se da su predsjedniku Ivi Josipoviću uz ljubav prema glazbi velika strast i putovanja pa je tako uoči ulaska Hrvatske u EU posjetio Veliku Britaniju. Taj posjet nije promakao niti uglednom profesoru Zdravku Tomcu koji u ovom Josipovićevom putovanju vidi značajnu pozadinu. Naime, predsjednik je za vrijeme posjete toj zemlji oduševljen počastima koje je dobio od Kraljice izjavio da je sklopio strateško partnerstvo s Britanijom. U sklopu partnerstva dogovorena je suradnja s Britanijom u provođenju regionalne politike na Balkanu i EU. Partnerstvo je potvrđeno razgovorom Vesne Pusić i britanskog ministra vanjskih poslova, a poslije susreta krenula je i realizacija zadataka dobivenih od partnera.

Dio realizacije je turneja po regiji, a upravo je u tijeku službeni posjet predsjednika Josipovića Beogradu gdje će govoriti u Narodnoj skupštini Srbije. Inače, Josipović je prvi hrvatski političar nakon Stjepana Radića kojem je dodijeljena ova privilegija. “Ako kaže istinu mogao bi postati heroj, a ako kaže istinu mogli bi ga upucati kao Radića”, šali se Tomac. No, istinu neće reći jer u skladu s britanskom politikom uspostaviti će strateško partnerstvo sa Srbima. “Bez obzira što su u Srbiji legalizirani četnici i četnička politika, što Srbija nije odustala od velikosrpske agresije na Hrvatsku, što su na čelu Srbije četnički vojvoda Nikolić i Miloševićev tajnik Dačić.”, ističe naš sugovornik. Uspostavljanjem ovih partnerstva naše je vodstvo prihvatilo Memorandum 2 SANU.  u kojem je na novi način i s novim zadacima utvrđena strategija nove velikosrpske politike pod pokroviteljstvom Britanije misli profesor Tomac.

Tomac je istaknuo i neke ciljeve Memoranduma 2 kao što su negiranje velikosrpske agresije i pretvaranje osvajačkog rata protiv Hrvatske i BIH u građanski rat i nacionalne sukobe s podijeljenom krivnjom i odgovornošću. Cilj je i srpsko svojatanje Vukovara, sotoniziranje Oluje, razbijanje BIH i odcjepljenje Republike Srpske koja bi se pripojila Srbiji. Još jedan od ciljeva je pritisak Hrvatske da odustane od tužbe protiv Srbije, a cilj je i stvaranje regionalnog zajedništva na čijem će čelu biti Srbija. Domovinski rat i Tuđman također će se sotonizirati, a ujedno će se osporiti i presude generalima Markaču i Gotovini, a velikosrpski prijatelji angažirati će se u konačnoj presudi Praljku i ostalima iz BIH te Hrvatsku osudi kao agresora, a državno i vojno vodstvo na čelu s Tuđmanom zločinačkom organizacijom.

Pitanje svih pitanja

Zašto je hrvatsko vodstvo ne samo sklopilo partnerstvo s Britanijom pitanje je svih pitanja, a nejasno je Tomcu zbog čega smo prihvatili biti most EU prema balkanskoj regiji na čelu sa Srbijom te radi čega smo brzo i odlučno krenuli u provođenje strategije na načelu velikosrpske koncepcije pomirbe podjele krivnje i ostvarivanja drugih velikosrpskih ciljeve. Dok se u Hrvatskoj o tome šuti važnu je raskrinkati takvu izdajničku politiku jer teško je povjerovati naglašava profesor da je vodstvo Hrvatske slijepo da ne vidi kako britanska koncepcija pomaže ostvarivanju spomenutog Memoranduma 2. “To vrlo smišljeno čini nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar i optuživanjem vukovarskih branitelja da su šovinisti i rušitelji pravne države i demokracije, da su neprijatelji i sramota.”, uvjeren je Tomac. Ide se dodaje toliko daleko da novinarka Jelena Lovrić vukovarske branitelje u isti rang s balvan revolucijom. Mnogi mediji se utrkuju u optužbama na račun hrvatskih branitelja, a Lovrić u tome prednjači. “Dok su vukovarski branitelji ginuli, dok su ranjavani, dok su premlaćivani u srbijanskim logorima, dok su davali svoje živote i svoja tijela za hrvatsku slobodu, pa i slobodu gospođe Lovrić, ona je u to vrijeme pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i konačno naprave reda u Hrvatskoj i spase Jugoslaviju. I upravo ta i takva ljubiteljica tenkova JNA bez imalo srama usudi se te heroje trpati u isti koš sa balvan revolucijom i njenom zločinačkom politikom. Obrana Vukovara pokušava se sotonizirati, a vukovarske heroje pretvara su u agresore, a sve to radi zajednička velikosrpska i britanska politika te peta hrvatska kolona “, poručuje profesor.
Britanska politika na ovim prostorima nikada nije koristila Hrvatskoj već su u posljednjih sto godina pomagali velikosrpsku imperijalnu politiku protivno interesima naše zemlje.

I u srpskoj agresiji za vrijeme raspada Jugoslavije britanska politika branila je srpsku kako bi se održala Jugoslavija, uz njih potporu su imali i od ruske politike. S druge strane, misli Tomac potporu su Hrvati imali od Njemačke. Kada je slomljena velikosrpska politika i uspostavljene nove države sustavno se radilo na tome da se agresija i rat pretvore u građanski rat s podijeljenom krivnjom, priča naš sugovornik
Suicidalan je potez povezivanje s Britancima, a ako se tome dodaju sukobi s Nijemcima onda se treba zapitati tko i s kojim ciljevima vodi hrvatsku politiku te kako je moguće da okrećemo leđa prijateljima i partnerima te prihvaćamo lažne prijatelje koji nisu bili na našoj strani, ogorčen je profeosor Tomac.
“Svaka britanska politika u prošlosti, danas i u budućnosti, bez obzira na uvjete, nastojala je i nastojat će spriječiti vodeći položaj Njemačke u Europi i njezin prodor na jug i Jadransko more. Zato je britanska politika, na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku, optuživala dr. Franju Tuđmana kako, uz pomoć Njemačke, želi obnoviti fašističku politiku sa svrhom počinjenja genocida nad Srbima i ovladavanja Bosnom i Hercegovinom. Njemačka se može suprotstaviti Velikoj Britaniji samo ako uspije na svoju stranu pridobiti Francusku.”, tumači dalje Tomac.
Naš sugovornik podsjeća kako je u vrijeme vladavine  predsjednika Mitteranda Francuska bila na strani Britanije štiteći Miloševića uz javnu podršku Rusije Miloševićevoj politici. S druge strane s dolaskom  Chiraca  politika se počinje mijenjati te se sklapaju savezi s Njemačkom te je stvorilo mogućnost suprotstavljanja velikosrpskoj agresiji i krene u rušenje Miloševića.

Što Britanci danas žele?

“Britanska politika želi stvoriti regiju od zemalja bivše Jugoslavije osim Slovenije plus Albanija. Taj zadatak povjerila je Hrvatskoj kao strateškom partneru. Da bi to bilo moguće Hrvatska mora prihvatiti britansko-velikosrpsku koncepciju koja krivotvorinama velikosrpsku agresiju pretvara u građanski rat s podijeljenom krivnjom, koja izjednačuje krivnju Miloševića i Tuđmana. Da bi to bilo moguće mora se diskreditirati Domovinski rat i njegove vrednote te novu “britansku Hrvatsku” izgrađivati na komunističkom antifašizmu, te nove odnose graditi kao da velikosrpske agresije i krivnje nije ni bilo.”, priča naš sugovornik.
No, za Hrvatsku je važno čvrsto se povezati s Njemačkom i SAD-om. Upravo je SAD četiri puta spasio hrvatski narod od velike pogibelji spasivši nas ujedno i od smrtnog zagrljaja britansko ruske politike.
“U ostvarivanju strateškog partnerstva s Velikom Britanijom a onda i sa Srbijom i na nametanju krivotvorina kojima se velikosrpski osvajački rat protiv Hrvatske pretvara u građanski rat Lex Perković i nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar dobivaju važnu ulogu, čak od strateškog značaja. Dakle, ne radi se o tvrdoglavosti i gluposti i pogreškama državnog vodstva nego se radi o vrlo smišljenoj politici. Lex Perković pokazuje odlučnost sadašnje ne narodne vlasti da Hrvatsku odvoji od navodno “fašističke Njemačke” kao strateškog partnera i priključi je antifašističkoj Velikoj Britaniji, odnosno da pokaže odlučnost ove vlasti da će i dalje rušiti Tuđmanovu Hrvatsku utemeljenju na vrednotama Domovinskog rata, da će i dalje Domovinski rat tretirati kao zločinački pothvat te da će sadašnju i buduću Hrvatsku graditi na titoizmu i antifašizmu.”, strahuje Tomac.

Zbog toga se nastavlja traži promjena Ustava kako bi se onemogućilo izručivanje Perkoviće jer postoji strah da bi u Njemačkoj na vidjelo mogli isplivati komunistički nalogodavci i zločinački karakter titoizma. “Drugi cilj je da se prebaci pažnja s komunističkih zločina na pojedinačne zločine koje su učinili Hrvati ili za koje se lažno optužuju Hrvati u Domovinskom ratu. Dakle, cilj je kao i ′90- ih godina na nov način kao krivce za rat optužiti Hrvate i napraviti kopernikanski obrat, Srbe od agresora pretvoriti u žrtve, a Hrvate od žrtve u agresora.”, zaključio je za kraj naš sugovornik.

dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari