Pratite nas

Komentar

Josipović otvoreno priznao da mu je Hrvatska bila samo sredstvo

Objavljeno

na

Svaki izbori na državnoj razini svojevrsna su inventura ne samo političkoga stanja i političkih kretanja, nego i ukupnoga stanja u mladoj hrvatskoj državi, pa je tako i prvi krug predsjedničkih izbora svojevrsno javno svođenje računa i o politici i o situaciji u sadašnjem povijesnom trenutku hrvatskoga društva.

Stoga je za što cjelovitije svođenje toga računa potrebno makar djelomično sa stajališta općega dobra za čitavu hrvatsku naciju analizirati i neka događanja i pojave u predizbornoj kampanji, kao i poruke koje donose sami ti izbori.

Ne smije se prešutjeti činjenica da je predizborna kampanja započela davno prije službene i da je osim favoriziranja dosadašnjega Predsjednika imala ružnu svrhu odvraćanja pozornosti javnosti od promašaja, neuspjeha i nečinjenja vladajuće garniture. Kreatori javnoga mnijenja u Hrvatskoj vršili su silan pritisak na sada vodeću opozicijsku stranku i puno prije službene stranačke nominacije javnosti predstavili predsjedničku kandidatkinju, jer im je to trebalo za još veću dinamiku manipuliranja, te su tako zabavljali narod dok je hrvatsko društvo u gotovo svim svojim segmentima tonulo. Istodobno javnosti su predstavljane ankete o popularnosti političara, a koje su divinizirale nositelja dosadašnjega predsjedničkoga mandata i koje su nehotice produbljivale sukob na ljevici predstavljajući ga kao glavno, sudbinsko događanje u društvu. Ozbiljna anketa, a bio je to prvi krug predsjedničkih izbora, pokazala je svu farsičnost tih sustavnih petogodišnjih manipulacija, te bi trebala biti shvaćena kao ozbiljna opomena da se prestane s tim i takvim drskim i bezočnim podvaljivanjem hrvatskoj javnosti.

Ne ulazeći u sve ono što su predsjednički kandidati doživjeli u neposrednim susretima na svojim pohodima po Hrvatskoj i što su sve na terenu poduzimali njihovi angažirani politički aktivisti, i u službenoj kampanji bilo je preko svake mjere medijskih manipulacija. U tome su osim svih dnevnih listova i većine portala sudjelovale i nacionalne TV mreže, a apsolutni predvodnik i promotor te manipulacije bila je Hrvatska radiotelevizija, javni servis koji bi u svakoj normalnoj i slobodnoj državi bio u službi općega dobra i interesa ljudi, a ne u službi interesa ideološke i političke skupine kojoj pripada samo jedan od predsjedničkih kandidata. Umjesto da se pobrine da gledatelji i slušatelji dobiju stvarni uvid u shvaćanja, stavove i nakane svakoga od predsjedničkih kandidata, HRT je ponudio, osobito u televizijskom sučeljavanju 26. prosinca, kaotični galimatijas na rubu promašenoga šoua, jer je to išlo u prilog nositelja dosadašnjega predsjedničkoga mandata. Novinarima je, stječe se dojam, bio cilj da kandidati ne očituju i elaboriraju svoje stavove i predsjedničke planove, da se ne bi koji od njih slučajno pozitivno nametnuo, pa su gotovo svu svoju koncentraciju upravili na svoj scenarij i svoja pitanja, a ne na ono što bi koristilo gledateljima da se odluče za kandidata koji bi barem više ne samo verbalno obećavao. Očito se pritom polazilo od stava da će najbolje poslužiti svojemu favoritu ako drugi kandidati ostanu nedorečeni, magloviti i neuvjerljivi. Izbori su pokazali da su u hrvatskom društvu najdublje u krizi i neprofesionalnosti potonuli neki novinari i mediji.

Prema rezultatima izbora nakon što je obrađeno 99,98 % biračkih mjesta na izbore se odazvalo samo 1 787 722 birača, odnosno 47,14 % od službeno navedenih 3 792 638 glasača, a samo nekoliko tjedana ranije i Ministarstvo uprave i čak Ustavni sud oficijelno su baratali podatkom o više od 4 milijuna birača i tako zaustavili inicijativu za referendum o promjeni izbornoga zakonodavstva! Već sama ta očita diskrepancija raskrinkava često ponavljanu tezu da je sadašnja vladajuća koalicija ostvarila uređeniju državu i da stvarno u Hrvatskoj ima premalo političke volje među ljudima na položaju da dođe do toliko željenoga zaokreta. Podatak da čak 52,86 % birača nije ni izašlo na izbore, kao i podatak da je čak bilo 28 712 nevažećih listića odnosno 1,60 %, još jednom potvrđuje da je politika koja se provodi u Hrvatskoj odnarođena i duboko kompromitirana i da se političari moraju bitno promijeniti da bi zaslužili veće povjerenje hrvatskih birača. Nepovjerenje u političare očitovali su i svi oni koji su svoj glas dali najmlađemu predsjedničkomu kandidatu, koji još zapravo i nije političar.

Prema rezultatima izbora tijesni pobjednik prvoga izbornoga kruga zapravo je najveći gubitnik, ne samo zato što je samouvjereno isticao da će osvojiti novi mandat već u prvom krugu i što su mu očito namještane ankete to jamčile, nego i zato što su gotovo svi potencijali propagandne mašinerije bili upregnuti u njegova kola, a cilj ipak nije postignut. Ovi izbori pokazali su da je snaga te propagandne mašinerije ipak ograničena te da ne uspijeva ni kod pune četvrtine biračkoga tijela. To je radosna vijest za hrvatsko društvo!

Pozornost i analizu zaslužuju riječi izrečene u obraćanju javnosti nakon objave rezultata: »Previše je krvi proliveno za Hrvatsku i previše je branitelja stradalo da bismo Hrvatsku predali onima koji je ne zaslužuju.« Tim riječima pobjednik prvoga kruga priznao je da je zapravo Hrvatsku »imao«, da mu je Hrvatska bila samo sredstvo. Hrvatska sa svim svojim ljudima za svakoga časnoga političara nikada nije niti smije biti sredstvo, već je svetinja kojoj se služi. Ako je to stav i Kukuriku koalicije, koja ga podržava, onda je baš to razlog zašto se u Hrvatskoj gotovo ništa ne poboljšava i onda je to apel da što prije upravljanje državom preuzmu oni koji će Hrvatskoj služiti.

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari