Pratite nas

Vijesti

Josipović protiv saveznika

Objavljeno

na

Kad bi vlada prihvatila razmještanje NATO snaga za brze intervencije u istočnoj Hrvatskoj osigurala bi svoju istočnu granicu, a na razini gospodarstva to bi vjerojatno omogućilo otvaranje više desetaka tisuća radnih mjesta. Ta okolnost povoljno bi djelovala i na izgradnju LNG terminala, odakle bi se transportirao ukapljeni plin u središnju Europu. Upravo bi to stvorilo preduvjete i za izgradnju brze pruge Rijeka, Zagreb, madžarska granica, a riječni brodski promet izgradnjom kanala Sava-Dunav povezao bi Podunavlje i cijelu središnju Europu

Na nedavno održanom veleskupu NATO-saveza u Walesu Hrvatsku su zastupali predsjednik države Ivo Josipović, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i ministar obrane Ante Kotromanović. Kao visoka dužnosnica NATO saveza, odnosno pomoćnica glavnoga tajnika za javnu diplomaciju u Walesu je bila i Kolinda Grabar Kitarović.

Slučaj je htio da su na veleskupu u Newportu, naravno svaki na svojoj dužnosti, nazočili kandidati na hrvatskim predsjedničkim izborima, koji bi se trebali održati do kraja ove godine. Dok je šarmantna gospođa Grabar Kitarević iznimno ozbiljno i vrlo odgovorno sudjelovala u radu skupa, odbivši pritom svaku mogućnost uporabe NATO-a u predizborne svrhe, nacionalna javna kuća HRT je skup iskoristila za predizbornu promidžbu sve namrgođenijega SDP-ova predsjedničkoga kandidata Ive Josipovića, koji je tijekom cijeloga trajanja skupa odašiljao poruke kako od Hrvatske ne će biti traženo da u Ukrajinu pošalje svoje postrojbe.

Je li trenutačni predsjednik svojim porukama pokušavao sugerirati javnosti kako se NATO sprema poslati vojne snage u Ukrajinu ili je pak posredno preko svoje javnosti odašiljao poruke kako Hrvatska u slučaju prijetnje državama članicama ili moguće agresije ne će dok je on šef države sudjelovati u obrani zajedničkih probitaka?

S druge strane iz opetovanja takvih predsjedničkih poruka u javnosti se stvara krivi dojam kako NATO nije savez demokratskih i suverenih država, kojem je zadaća štititi od svake agresije teritorij svojih članica, nego svojevrsni demon suvremenoga svijeta koji neprestano traga za žrtvom svoga ruskog susjeda.

Nije ni malo korektno od sadašnje vladajuće garniture da se distancira u slučaju ukrajinske ugoženosti, kad je ta ista Ukrajina bila među prvim državama koje su priznala hrvatsku državnost, a tijekom srbijanske agresije na Hrvatsku, upravo su Ukrajinci iznimnom hrabrošću svoja znanja i umijeća stvaljali na raspolaganje pravednoj hrvatskoj borbi.

Tako se politika sadašnjega predsjednika države, bez obzira na svijest o političkim porukama, zapravo distancirala od zajedničkih napora NATO-a da pruži sigurnost svojim baltičkim članicama i Poljskoj, koje su novom ruskom strategijom prve na možebitnom udaru Moskve. Tim činom nije dovedena samo u pitanje solidarnost država članica NATO-a glede možebitne zajedničke ugroze, nego je narušen i ugled Hrvatske kao članice Saveza.

U pozadini predsjedničkih izjava nije teško odčitati nepovjerenje prema NATO-u, a u nesvjesnom dijelu Josipovićevih poruka kao da još uvijek lebdi osjećaj t. zv. slavenske solidarnosti, koja se uvijek i ponovno odnosi samo na Rusiju i njezine političke probitke. Upravo su na tom osjećaju jugoslavenski komunisti, nakon njemačkoga napadaja na SSSR 22. lipnja 1941., pozvali i hrvatski narod u borbu za obranu domovine sovjetskih naroda protiv svojih dotadašnjih nacističkih saveznika.

Žrtvom te zajedničke nacističko-komunističke politike bila je upravo Poljska, koja se i tad našla na udaru Moskve. Na hrvatskoj razini žrtvom jugokomunističke politike postao je i hrvatski narod, koji je prepolovljen tijekom i neposredno poslije Brozove komunističke revolucije.

Nakon odluke NATO-a da će Savez ustrojiti snage za brzo djelovanje, Josipović je stavom kako “nema govora o tomu da se od Hrvatske zatraži stacioniranje tih snaga” još više Hrvatsku udaljio od mjesta odlučivanja unutar NATO-a, a hrvatsko državno područje ostavio otvorenim za nastupanje ruske strategije iz susjednih Srbije i Republike Srpske, što se posredno artikulira asimilacijom hrvatske manjine u Bačkoj, a ćirilizacijom Hrvatskoga Podunavlja ta se strategija premješta i u Republiku Hrvatsku.

Ovakvo narušavanje ugleda hrvatske države nije doduše kazneno djelo, ali zato zaslužuje bar ćudorednu kaznu na izborima, jer predsjednik države ponajprije mora voditi računa o nacionalnim probitcima i ugledu vlastite države. Upravo zato i jesu važni predsjednički izbori pa će i zadaća nove politike s Pnatovčaka biti ponajprije vraćanje hrvatskoga ugleda unutar NATO saveza i Europske unije.

Dok je sprječavanjem dekomunizacije hrvatskoga društva, što se manifestiralo odbijanjem primjene europskoga uhidbenog naloga u slučaju Udbinih zločina, narušen ugled Republike Hrvatske u Europskoj uniji, otklon od sudjelovanja u NATO-vu nastojanju da zaštiti svoje istočnoeuropske članice narušio je hrvatski ugled u tom Savezu.

Glede stacioniranja pet tisuća NATO-ovih vojnika za brzo djelovanje Hrvatska u odnošaju na druge istočnoeuropske države ima najpovoljnije uvjete. Ona nije bila članica Varšavskoga pakta pa je ne obvezuju međunarodni ugovori o zabrani stacioniranja NATO-ovih snaga, a svojim se položajem, s obzirom na to nalazi na najistočnijem dijelu Saveza, što bi, uz neznatnu izgradnju prometne infrastrukture, Snagama za brzo djelovanje omogućilo brzo i učinkovito djelovanje.

Kad bi vlada prihvatila razmještanje NATO snaga za brze intervencije u istočnoj Slavoniji osigurala bi svoju istočnu granicu, a na razini gospodarstva to bi vjerojatno omogućilo otvaranje više desetaka tisuća radnih mjesta. Ta okolnost povoljno bi djelovala i na izgradnju LNG terminala, odakle bi se transportirao ukapljeni plin u središnju Europu. Upravo bi to stvorilo preduvjete i za izgradnju brze pruge Rijeka, Zagreb, madžarska granica, a riječni broski promet izgradnjom kanala Sava-Dunav povezao bi Podunavlje i cijelu središnju Europu.

Time bi i infrastrukturno bile povezane zemlje Baltik-Jadran, koje i jesu ponajviše ugrožene novim ruskim nastupanjem.

Glede izgradnje unutarnje infrastrukture Hrvatska bi se sama vlastitim snagama trebala potruditi da izgradi Pelješki most i autocestu do svoje južne granice. Uz demografiju, dekomunizaciju javnosti i kulture upravo bi to trebala biti ključna pitanja predsjedničke kampanje.

Onaj tko skoro petanest godina nakon višekratnoga biranja rušitelja hrvatske države prihvati politiku oživljavanja Hrvatske i učvršćivanja sigurnosti vlastite države, zaslužuje izbornu potporu hrvatskih birača.

Mate Kovačević  / Hrvatsko slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Vijesti

BK BiH: Ne gledajte političare kao neke ‘nadljude’ o kojima ovisi život i budućnost Vas i Vaših najbližih na Vašoj očevini i djedovini!

Objavljeno

na

Objavio

“Iscrpljujući – više manje – kontrolirani kaos, kao rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u našoj zemlji, pogodovao je širenju i rastakajućem djelovanju korupcije, uslijed nedonošenja nužnih antikorupcijskih zakona od strane dosadašnjih političara“, stoji u priopćenju Komisije „Justitia et pax“ BK Bosne i Hercegovine uoči Općih izbora 7. listopada.

Komisija „Justitia et pax“ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputila je, 23. rujna 2018. Poruku u povodu Općih izbora u Bosni i Hercegovini koji će biti održani u nedjelju, 7. listopada 2018. Poruku prenosimo u cijelosti:

“Naši biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sa svoga 73. redovitog zasjedanja, održanog 13. i 14. srpnja 2018. u Banjoj Luci, uputili su zajedničku Poruku svojim vjernicima u vezi s Općim izborima, koji će se u našoj zemlji održati 7. listopada ove godine.

U toj su Poruci, biskupi, između ostalog naglasili da je poznato „da su opći izbori u svakom demokratskom društvu vrlo važni“ i da su „velika prilika za novi početak“. Biskupi ističu da na izborima „birači imaju veliku odgovornost, jer izražavaju mišljenje i odlučuju, tko će ih u narednom razdoblju zastupati u vlasti i brinuti se za napredak društva“ te da „katolički pak vjernici znaju da svojim glasom također odlučuju tko će donositi odluke o poštovanju i provođenju kršćanskih vrednota”.

Biskupi pozivaju sve katolike da „odgovorno izađu na naredne Opće izbore i po savjesti svoj glas dadnu onima, za koje smatraju, da će poštivati načela i odgovorno provoditi vrednote socijalnog nauka Katoličke Crkve“.

Istom prigodom, u Banjoj Luci predstavljeno je 2. izdanje prigodne knjižice „Politika po mjeri čovjeka. Moralne vrijednosti i načela kao temelj političkog djelovanja prema socijalnom nauku Katoličke Crkve“, koju je pripremilo Tajništvo BK BiH.

Kao i prigodom svih ranijih izbora, i ovaj puta se svima vama, katolicima, koji imate pravo glasa u BiH, posvješćuje Vaša moralna dužnost da aktivnim sudjelovanjem na izborima ne samo ispunite svoju građansku dužnost i pravo, koje se ne mogu prenijeti na drugoga, nego da savjesno pridonesete svojim glasom humanijoj, sigurnijoj, pravednijoj i prosperitetnijoj budućnosti ne samo svojoj i svoje djece nego i svih građana naše države.

Svaki iole upućeni glasač uglavnom zna što sve karakterizira našu domaću političku scenu tijekom cijelog poratnog vremena, pa tako i tijekom zadnje 4 godine, od prethodnih izbora.

– Iscrpljujući – više manje – kontrolirani kaos, kao rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u našoj zemlji, pogodovao je širenju i rastakajućem djelovanju korupcije, uslijed nedonošenja nužnih antikorupcijskih zakona od strane dosadašnjih političara.

– Mnoge tisuće naših sugrađana, zabrinuti za golu egzistenciju svoje obitelji, razočarani, ucijenjeni i poniženi od dosadašnjih političara i stranaka napustile su prošlih godina svoj rodni kraj i otišle u tuđinu.

-Ne rijetko se stječe dojam da domaćim političarima nije stalo do općeg dobra i do istinskog, značajnijeg poboljšanja cjelokupne društvene, socijalne, pravne i političke situacije u zemlji, nego poglavito do vlastitih interesa i monopolističkog položaja njihovih stranaka.

Kako onda ostvariti što ispravnije – odgovorno i moralno svoje glasačko pravo i dužnost – pita se katolik u ovoj zemlji?

Svjesna svoga prava donositi ćudorednu prosudbu o određenoj političkoj situaciji i političkom poretku, s ciljem da ljudski život učini što čovječnijim i spriječi sve ono što bi takvom razvitku i ljudskom dostojanstvu bilo na putu (RH 14), Crkva u našoj zemlji – kao i posvuda u svijetu – u duhu svojeg socijalnog nauka, potiče svoje članove da na izborima odgovorno daju svoj glas za onog kandidata ili stranku koji ili koja se zalaže za:

– poštivanje nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka bez razlike;
– zaštitu braka i obitelji;
– temeljne vrijednosti: istinu, pravednost, slobodu i ljubav;
– vrijednost ljudskog rada;
– ekonomiju u službi čovjeka;
– solidarnost sa siromašnima i obespravljenima;
– opće dobro;
– slobodu savjesti, vjerskog i kulturnog opredjeljenja;
– pravo na svoj zavičaj;
– pravo na vlastiti identitet;
– takvo unutarnje uređenje naše domovine u kojem će svaki čovjek u svakom njezinu dijelu imati sva ljudska prava i vjerske slobode, a svaki narod biti jednakopravan u svom identitetu s druga dva naroda;
– dokidanje širenja netrpeljivosti, ekstremizma, majorizacije, isključivosti i za promicanje praštanje, pomirenja, povjerenja, povjerenja, solidarnosti i suživota.

Ne dajte se zavarati praznim obećanjima, izgledom ili nastupima političkih kandidata za koje znadete da nisu na djelu pokazali svoj politički moralni integritet i vjerodostojnost i da svojim dosadašnjim djelima nisu ispunili ranije dana obećanja.

Ne gledajte političare kao neke ,,nadljude“ o kojima ovisi život i budućnost Vas i Vaših najbližih na Vašoj očevini i djedovini! Ne dajte svoj glas kandidatima, čija je prošlost – u najmanju ruku – sumnjiva!

Vaše ljudsko i kršćansko dostojanstvo ne bi Vam smjelo dopustiti da se dadnete izmanipulirati, nego da dobro upoznate tko su kandidati i stranke koji zaslužuju i Vaše povjerenje i Vaš glas i da onda svjesno i slobodno birate one, koji svojim ponašanjem i djelovanjem garantiraju da će uvažavati, braniti i promicati moralne i etičke vrijednosti vas koji ih birate!

Franjo Komarica,
biskup banjolučki
predsjednik Komisije „Justitia et pax“ BK BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Finski problemi Danka Končara, strateškog partnera Uljanika

Objavljeno

na

Objavio

Strateški partner u restrukturiranju Uljanika, Danko Končar, zbog izbjegavanja propisanog otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj je do sada kažnjen s 80 milijuna eura.

Osim toga mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskog europarlamentarca Ivana Jakovčića zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.

Priču iz Finske donosi novinar HRT-a Dražen Majić.

Sve se više sužavaju pravne mogućnosti Danka Končara u nastojanjima da izbjegne financijsku obvezu koja je dosegnula gotovo pola milijarde eura.

Visoki upravni sud odbacio je zahtjev Danka Končara za odgodom otkupa dionica malih dioničara Afaraka, za svaki sljedeći mjesec u kojem ne izvrši otkup dionica Končar će platiti deset milijuna eura kazne.

Končar je godinama potpuno kontrolirao tvrtku Afarak iako je službeno bio vlasnik samo 27%-tnog udjela. Finski inspektori su nakon istrage utvrdili da je Končar prikrivao stvarni opseg svojeg vlasništva izbjegavajući na taj način prelazak granice od 30%, nakon koje je obvezna javna ponuda preuzimanja.

Finska slovi kao jedna od institucionalno najsigurnijih zemalja u svijetu s najmanjom stopom korupcije. Kazna – iznimno stroga! O visini kazne smo odlučili proporcionalno opsegu obvezujuće ponude koja iznosi 400 milijuna eura. Visina prvotne kazne je 10% tog iznosa, rekao je Ville Kajala iz finske financijske inspekcije.

Danko Končar je u Afarak ušao 2008. godine. Tvrtka je na burzi vrijedila više od 600 milijuna eura uz 300 milijuna svježe prikupljenih eura za investiranje. Mali dioničari tvrde da je Končar želio samostalno kontrolirati tvrtku, ali to nije htio u potpunosti i platiti.

Nakon preuzimanja, tvrde mali dioničari, Končar novcem Afaraka počinje kupovati vlastite tvrtke u Turskoj i Njemačkoj. Više od 200 milijuna eura potrošeno je na kupnju rudnika Mogala u Južnoj Africi, što se pokazalo kao potpuno promašen potez.

Mali dioničari tvrde da je Končar tim kupnjama doslovce povratio oko 300 milijuna eura koje je uložio u tvrtku. Sumnjaju da se proces izvlačenja novca iz Afaraka nastavlja sve do danas.

Končar je s partnerima muzao kompaniju i lošim poslovima izvlačio gotovinu i svjesno spuštao cijenu dionica na nulum tvrde. Zbog svega najavljuju kaznene prijave protiv Končara, ali i Ivana Jakovčića koji je bio predsjednik Nadzornog odbora tvrtke u spornom razdoblju.

Finci tvrde i da je pri kraju istraga o trgovanju insajderskim informacijama u Afaraku. Zbog pravosudnih problema čini se da je propala i Končarova kupnja helsinškog brodogradilišta Arctech.

Ruski vlasnici ovih su dana objavili da prekidaju dosadašnje pregovore te da počinju pregovarati s norveškim i ruskim kupcima.

Danko Končar nije želio komentirati svoje probleme u Finskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari