Pratite nas

Kolumne

Josipović se budi iz zimskog sna i otkriva toplu vodu

Objavljeno

na

Hrvatska svršetkom rujna 2014.


V
akularne meteorološke prognoze najavlju bablje ljeto i blagu zimu s ponekim upadom leda i snijega. Sudeći po dosadanjim prognozama Z. Vakule, zima će u zbilji biti oštra i gadna. Ja se i dalje ravnam prema znanim mi reumatičarima i susjedima koji dovoze drva u velikim količinama. Na sličan način kao Vakula, rade i politički prognostici koji jugoslavenskom agnostiku pretkazuju svijetlu pobjedu na predsjedničkim izborima, po uputama londonskog i beogradskog đaka Dejana Jovića i vodstva HRT-a. A na kraju će svi pokisnuti, kao što se – po vlastitom priznanju – dogodilo Vakuli.

General Dempsey

Bez vidljivoga zanimanja službene hrvatske (?) politike i velikoga broja posebno elektroničkih medija, u Hrvatskoj je boravio načelnik Združenoga stožera Oružanih snaga SAD, general Martin Dempsey, što bi u vrijeme jednoga drugog Martina na čelu hrvatske obrane bilo ravno znanstvenoj fantastici. Već i itinerer zapovjednika američke vojske mogao je dati do znanja da nije došao u Hrvatsku slučajno: iz Pariza gdje se tridesetak i više zemalja bavilo mezopotamskim i okolnim temama, preko Vilniusa u Litvi o NATOislamističkim prijetnjama ali i o snaženju istočnoga bloka NATO-a u svezi s ruskim aspiracijama – pa ravno u Zagreb. Zašto? Pa zato jer Hrvatsku drži prirodnim središtem jugoistočnoga krila, bez obzira što se ona (njezina aktualna vlast) ponaša kao djevica koja bi i ne bi, koja jest članica NATO-a i nije, koja je članica EU ali kao da nije, što je Dempseyu očito poznato pa u razgovoru za dnevne novine izgovara rečenicu kao udicu – “Ako Rusija krene prema vašem Jadranu, mi moramo biti vojno spremni.”

Govorio je to general u Zagrebu u vrijeme dok hrvatska javnost (hrvatski narod) njegova hrvatska (hrvatsko-srpska) Vlada još nije bila obavijestila da se Hrvatska nalazi u koaliciji protiv ISIL-a, pa se javnost morala informirati preko stranica State Departmenta. Tim stranicama neuki premijer Milanović baš i ne vjeruje, što je rekao u tzv. izvješću o stanju nacije u Hrvatskom saboru. No, ipak se saznalo da se Hrvatska “politički angažira”, a saznalo se o o slanju streljiva. Komu? SAD-u! Dakle Hrvatska kojoj je preostalo dosta streljiva, donira Sjedinjene Države, a one doniraju Hrvatskoj vojna vozila i slične igračke. Tako da djevica ostane nevina darujući streljivo svome donatoru, a on ih zatim dostavlja Kurdima, da se Vlasi ne dosjete. Ne dao Bog da tko napadne Hrvatsku, a ostale članice NATO-a tako drže fige u džepu..Putin.Nisam ni ja za to da se hrvatski vojnik bori na tlu Iraka i Sirije, ali postoje načini vojne i svake druge pomoći prvenstveno Kurdima ( i već su u tijeku, kao što je rečeno) , a svako migoljenje i nenazivanje stvari pravim imenom srozava ionako neznatan ugled Hrvatske koja i inače vanjsku politiku trenutačno vodi tako da ne vodi ničemu i ne znači ništa.

A glede rečenice “Ako Rusija krene prema vašem Jadranu”, i ta nije bez vraga jer je Rusija već odavno krenula (ne vojno, na sreću) prema Jadranu putem tzv. republike srpske, te usred globalne krize Putin prima Dodika i tapše ga po ramenu. Gospodarski je RS duboko povezana s Rusijom i odavno zajedno truju Hrvate u Slavonskom Brodu ( i Srbe u genocidom osvojenom Bosanskom Brodu), a to je samo djelić partnerskih poslova s RS ali i sa Srbijom koja sjedi na dva stolca od kojih je čvršći onaj s tradicionalnim ruskim ornamentima. Pa kad sada, u ovoj zabrinjavajućoj svjetskoj krizi u Zagreb dolazi zapovjednik Oružanih snaga najveće svjetske sile i snubi Hrvatsku da bude lider ne jugoistoka Europe, ne” Balkana”, nego lider jugoistočnoga krila zapadne civilizacije, aktualna vlast u Hrvatskoj preko premijera poručuje da baš nije zainteresirana, a ministrica vanjskih poslova priča gluposti.

Premlaćivanje nepodobnih

Ružica Ćavar je završila u bolnici s prijelomima, napadač je pro forma odveden u policiju i brzo pušten, da bi valjda mogao sutradan biti nazočan proslavi Dana nasilja nad ženama. Na tom su Danu održani prigodni govori, ali nitko, baš nitko, nije spomenuo Ružicu Ćavar i gnjusni incident koji se dogodio dan prije. Niti su mediji bili zainteresirani. Što se brže zaboravi, to bolje. Na taj je način definitivno inaugurirana kultura nasilja nad ljudima koji su nepodobni političko-medijskoj mreži,vladajućoj u Hrvatskoj. Način na koji su mediji utišani posve je isti kao u nacističkoj Ružica ĆavarNjemačkoj, te se sada mogu očekivati crvenokošuljaši koji će zaustavljati starice i pitati ih kojemu svjetonazoru pripadaju – pa ako nešto kažu krivo, slomiti im ruke i noge, razbiti glavu…

Etički sud

Nisu masovni mediji izvijestili ni o sjednici Etičkoga suda koji je donio presudu protiv Mesića, Josipovića, Pupovca i V. Pusić, te ih proglasio krivima za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Nije to samo tako izrečena presuda ljubimcima naroda, nego ima i podosta opširno obrazloženje koje bi u nekoj drugoj zemlji podignulo na noge policiju, državno odvjetništvo i pravosuđe u cjelini. No, mi živimo u Hrvatskoj. Glede rečenih obrazloženja ( za svakoga od osuđenih posebno): ima tu mnogo toga što još treba dodati, a i bit će dodano nadam se – pred sudom koji nije tek etički.

Ploče

Ne radi se o Pločama u koje ulaze kineski koncesionari nego o dvojezičnim iritantnim pločama u Vukovaru koje su državno vlasništvo, pa je red da ih se uljudno vrati vlasniku. VukovarBaš su to učinili vukovarski branitelji, poskidali sve ćirilične ploče na civiliziran način, odvijačem . Pokazali su da poštuju zakon: nezakonito postavljene ploče bili su – kao građani RH – dužni ukloniti, u skladu (i) s odlukom Ustavnoga suda. Podla namjera aktualne Vlade da poploča Vukovar, pala je u vodu, to jest u Dunav.

U Koloni sjećanja (ni) ove godine ni bilo koje godine ne žele vidjeti klatež iz aktualne vlasti. Dvjesto četvrta brigada opet jaše, dostojanstveno, s hrvatskim barjakom na čelu kolone, a ubrzo nakon studenoga doći će prosinac pa zatim i nova godina 2015. kada će jednom zauvijek sjahati peta kolona.

Nedaleko od Dunava, na Dravi u Osijeku održan je pak skup hrvatskih radiologa na koji je pozvan i neki srbijanski liječnik ili liječnica, ne sjećam se više. Reagirao je jedan od najboljih hrvatskih radiologa, čovjek kojemu pripada besrmtna slava za organiziranje liječničke pomoći na prvoj crti u Domovinskom ratu, to jest Andrija Hebrang. Nije htio doći na radiološki susret, upitao je srbijanske liječnike što su i kako su radili u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. A što su radili opisuje silni vukovarski junak Petar Janjić Tromblon, koji je opisao kako su ga srbijanski liječnici “tretirali” kada je ranjen i zarobljen u vrijeme pada Vukovara.

Tromblonovu knjigu i posebno opis čudovišta u bijelim kutama treba uvijek nanovo čitati, te i taj “humani” aspekt prekodunavske medicine imati u vidu kada se Hrvatska bude pitala o pristupanju Andrea ZlatarSrbije Europskoj uniji. A pitat će se. Ukoliko se Srbija ipak ne prikloni majčici Rusiji, pa skupa krenu prema hrvatskom moru.

Izvješće o stanju nacije

Najavljeno pod tim naslovom, pretvoreno je isprva u izvješće Vlade a na kraju u pantagruelovski monolog njezina predsjednika, to jest premijera. Bajka koju je ispričao oduševljenoj javnosti ne bi mogla proći ni u (svojedobnoj) televizijskoj emisiji “Laku noć, djeco”. Djeca koja su gledala spomenutu emisiju, sada imaju trideset godina i jako su srdita kada tko od njih pravi budale.

U tami

U izvješću o stanju neke nacije ( ne zna se koje, ali hrvatske sigurno ne) nije bilo ni riječi o kulturi, ako se ne varam. Kao da je nema, čak ni u onom užem smislu, da ne velim umjetničkom. Barem se o kazalištima imalo što reći, jer kazališta nikada do sada nisu bila tako popularna da se njima hrani i žuti tisak a sada jesu – zahvaljujući uvijek trijeznim kadrovskim prosudbama ministrice Zlatar, koja je između ostalih ljubimaca postavila i jugoslavenskog (dakle velikosrpskog) provokatora Olivera Frljića na mjesto intendanta Hrvatskoga narodnog kazalištaOliver FrljićIvan Zajc u Rijeci. Koji po ustoličenju reče da će pobacati sve nacionalno, pa je dao tiskati crvene majice i plakate na kojima se čita Narodno kazalište Ivan Zajc, a prva riječ koja ga označuje kao nacionalno, dakle riječ Hrvatsko – posve je ili uglavnom nevidljiva. Na taj je način prestao postojati HNK u Rijeci. Kažu da skida s repertoara sve što je hrvatsko, uključujući hrvatsku operu poput, recimo, “Nikole Šubića Zrinjskog”. Pa ako skida Zrinjskoga, ne će valjda ostaviti u nazivu kazališta ime skladatelja – treba Zajca i otuda maknuti jer je komponirao nacionalističke opere, a nije baš lijepo govorio o braći Turcima.

Eto (i) o tome je trebalo progovoriti u izvješću o stanju nacije, da jest. A nije. O potpuno otvorenom, militantnom razaranju hrvatske kulture s razine državne vlasti, o petoj koloni koja je poharala hrvatske kulturne ustanove i sada trijumfira s riječkim slučajem kao novom zastavom anacionalne kulturne politike. Oliver Frljić, loš redatelj i bijedan provokator kojega su naglavačke izbacili iz Srbije ( i Poljske), bit će za manje od godinu dana vraćen u Sarajevo (koje ga ne želi) no dotle će u Hrvatskoj načiniti veliku štetu. Da bi uz riječku ravnateljsku plaću imao dodatni izvor prihoda, brine se zagrebački Kerempuh u kojemu Frljić priprema svoj projekt – kako bi riječku crvenu krpicu ipak ostavio prilijepljenu uz metropolu kojoj teži.

U tami (2)

Da živimo u nekoj drugoj zemlji, a ne Hrvatskoj s ovom vlasti, u izvješću o stanju nacije bilo bi govora o hrvatskom jeziku, o petoj koloni među jezikoslovcima, i tako dalje. Bilo biDubrovnikiječi o čuvanju i poticanju hrvatskoga nazivlja, ali kako da o tome govore oni koji se nabacuju blatom engleskih naziva za svoje idiotske projekte koji usprkos čaroliji anglizama – jedan za drugim padaju u vodu. Čak i zadnji “in house” treba biti kolonijalan premda ga je najlakše prevesti, ali se ne prevodi jer bagra mrzi hrvatski jezik. ( O, gdje je Bogoslav, to jest Šulek, da ih kao Čeh rodom a Hrvat osjećajem tresne po gubici.) Kad već toliko vole druge jezike a hrvatski im je oduran, neka barem posegnu za latinskim. I ondje ima podosta toga na “in”, premda latinski više nije in. Primjerice, ovu nenarodnu i protunarodnu vlast povijest će pisati s dodatkom – in obscuro.

Jedna ljepša vijest

Javlja mi Zlatko Bacinger, autor knjige “Moje drago serce”, da je legendarni Ljubo Kuntarić skladao pjesmu s istim naslovom – početnim riječima znamenitoga pisma Petra Zrinskog ženi Katarini večer uoči smaknuća. Kada u ovo vrijeme islamističkih odrubljivanja glava novinarima i humanitarcima, čitam rečenicu “Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu”, ne mogu pronaći neku bitnu razliku između ISIL-a i habsburške vladavine.

Skarmeta

Govori li vam što prezime Skarmeta? Ne? A Skarmeta Vraničić? Ni to. A Antonio Skarmeta Vranicic? No dakle, riječ je o jednom od 250 (dvije stotine pedeset!) čileanskih pisaca hrvatskoga podrijetla, jednom od najboljih. U “Matici”, listu Hrvatske matice iseljenika o Skarmeti piše Branka Bezić Filipović u povodu Hrvatski sabordodjele čileanske nacionalne nagrade za književnost. Autor je sjajnih romana i dramski pisac – po njegovoj je drami napisan scenarij za čileanski film “No”, nominiran za Oscara, lani. Roman “Pjesnikovo vjenčanje” posvetio je svojim bračkim djedovima.

O još jednom čileanskom piscu bit će riječi u sljedećoj rubrici. U našim dičnim medijima ne možete saznati gotovo ništa o hrvatskom književnom fenomenu u Čileu, o Hrvatima koji dominiraju čileanskom književnosti jer su (citiram) “kroz maštu i kreativnost prevladavali probleme treškoga života”. Doduše, u hrvatskim medijima ne možete puno saznati ni o suvremenoj hrvatskoj književnosti, ali to je druga priča.

Dubrovnik

Džihadistički su delije stigli do Dubrovnika, za sada samo upisivanjem grafita kojim inače obilježavaju kuće kršćana u Siriji i Iraku (a zatim ih ubijaju, ako ne prijeđu na islam). Znači, nakon kruzera, Ministarstva kulture RH i HNS-a, Dubrovnik je suočen s novom opasnosti.

Ali turizam cvjeta, ne osvrće se na grafite. Da bi i dalje cvjetao, brinu se u većini dobro vođene internetske stranice za rezervaciju hotela i sličnih mjesta gdje turisti odmaraju tijela nakon stampeda pod Stradunu. O jednoj takvoj stranici piše jezikoslovka Sanja Vulić. Što joj je zapelo za oko? Rezervacije u Dubrovniku taj portal ili što već najavljuje ovako:” Location can’t be beat, about 1oo meters from the Pile (chicken) gate.”

Čitali oni valjda izjave SDP-HNS ministara o Dubrovniku kao kokošinjcu. A turist mast trast da je doista tako.

Novi udar na hrvatske iseljenike

Nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora, izlazi SDP u Hrvatskom saboru s prijedlogom da Hrvati izvan Hrvatske glasuju za Kolindu samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Ta je svinjarija naravno smišljena na Pantovčaku koji sada Sabor rabi u svoje svrhe kao da je Sabor HRT koji je već iscrpljen od telefonskih poziva iz Ureda predsjednika. Istodobno, Josipovićeva ustavno-referendumska inicijativa kao i ona građanska – Pantovčakrado bi posve zaboravili na hrvatske iseljenike. Josipoviću je tata ionako stalno govorio da su to ustaše, a savjetnici mu potvrdili.

Crveni telefon

I do sada je crveni telefon između Ureda predsjednika i HRT-a bio u dnevnoj uporabi, a kako će tek biti u sljedećim mjesecima, možete si misliti. Slabašnim glasom koji u trenutcima nervoze prelazi u falset, Josipović navodno obavještava Radmana i družinu iz Informbiroa s kojim se emisijama slaže a koje treba ukinuti jer imaju nešto protiv njega.

Tako je navodno sugerirao da se ukine “Pola ure kulture”, nakon što je ta emisija u kulturno-političkom (ha!) smislu naglo procvala i prikazivala neke čudne ljude koji se zove Šola, Slobodan Prosperov Novak koji se donekle vratio korijenima i Banac koji je bio svakakav ali komuniste ne trpi, što jest – jest, niti recidive. Navodno je razgovor putem crvenoga telefona trajao pola ure. ( Opazili ste kako sve češće pišem riječ n a v o d n o, jer se Kazneni sud u zadnje vrijeme okomio na mene poradi opet uvedenog verbalnog delikta, a novaca baš i nemam. S tim u svezi, došao sam na ideju da se osnuje Idiotski fond za financiranje obrane u slučajevima poput mojega. )

Lump sum

Mreža radi, panično i nervozno, ali radi. Josipović želi drugi mandat u kojemu će učiniti sve o čemu je razmišljao pet godina i od silnoga duhovnog napora u cijelom tom razdoblju nije uspijevao ništa poduzeti. Na sve strane povlači medije za rukave, pune su ga televizijske i radijske emisije, a kada čovjek uspije prenoćiti bez Josipovića, onda ga već ujutro čeka novinski intervju – danas (ponedjeljak) tema je obrazovanje. Nakon što je Bolognakulturno vijeće godinama tvrdilo da je “Bologna” loše prepisana domaća zadaća i propali projekt glede Hrvatske, nakon što smo priređivali tribine na kojima su isto – izravno ili neizravno – tvrdili stručnjaci, pa i rektori itd. – sada je eto na kraju mandata Josipović izgovorio da “Bologna nije dobra”, da treba mijenjati sustav visokoga školstva. Josipović nudi lump sum, te tako uvodi još jednu stranu riječ da ne zaostane za aktualnom Vladom. Sada će vjerojatno rimski enciklopedisti poput Beškera tumačiti javnosti što bi to trebalo značiti u obrazovanju ( naime – jednokratna uplata, osigurana svota itd.)

Ono što u svezi s tom riječi jedino za sada mogu zaključiti jest da je Josipovićev mandat jednokratan i upravo istječe. Riječ “lump” poznata je poznavateljima marksizma u složenici “lumpenproletarijat” u čije se redove protiv svoje volje svrstavaju bolonjski prvostupnici koji se ne mogu nigdje zaposliti.

Hrast

Piše na stranicama meni inače bliskog hrvatskosvjetskog portala da sam “utemeljitelj zabludjelog Hrasta”. Ne piše da sam i utemeljitelj Hrvatske demokratske zajednice. To jest i u jednom i u drugom slučaju – jedan od utemeljitelja.

Pridjev “zabludjeli” nije posve jasan. Hrast se pojavio i razvijao u posebnim okolnostima, u godinama kada se HDZ (vodstvo a ne članstvo) bio zaputio u političko bludilo i putem Hrastizgubio jednu sitnicu koja se zove ideologija, a uspio negdje zagubiti i predsjednika Tuđmana. Tada sam ja, bez puno buke napustio HDZ, utemeljio ( s istaknutim intelektualcima) Hrvatsko kulturno vijeće, a potom ( s ljudima iz udruga sklonih životu, djeci i obitelji) utemeljio političku stranku Hrast, kojoj sam dao i ime. U proljetno vrijeme ove, 2014. godine držao sam da je Hrast prvi put zabludio kada se (i) protiv moje volje priklonio Savezu za Hrvatsku, te sam se zahvalio na mjestu u predsjedništvu i članstvu. Smatrao sam da je Hrastu mjesto u koaliciji s Hrvatskom demokratskom zajednicom koja se vratila izvorima i pokazuje da poštuje etičke i nacionalne vrijednosti, dovoljno snažna da dovede do preokreta na političkoj sceni i zauvijek otjera crvenu klatež u deveti krug pakla anonimnosti.

Vratio sam se, dakle, proljetos u Hrvatsku demokratsku zajednicu, lupio petama i rekao “Sve za Hrvatsku”. Ništa nisam tražio, nisam govorio o zaslugama, nisam spominjao arheološku forenziku koja bi došla do spoznaje da sam u dva dramatična navrata bio u predsjedništvu HDZ-a. Na Hrast nisam zaboravio, čekao sam da se istopi tanka većina koja je bila protiv koalicije s HDZ-om, što se i dogodilo. Prije dva dana (pišem ovo u nedjelju), moja bivša bivša i opet sadašnja (HDZ) i moja bivša stranka (Hrast) sklopile su koalicijski sporazum. Ne mogu reći da nisam zadovoljan. Čvrsto i dugo – dvije su ključne riječi: treba imati, naime, čvrste živce i živjeti dovoljno dugo. Posebno to vrijedi za Hrvatsku.

Vesna u Vukovaru

Drska velikosrpska provokatorica Vesna Teršelič svratila je nigdje drugdje do u Vukovar, ali ne u pratnji Save Štrpca koji se ipak ne usudi preko Dunava. Kako mi priča jedanVesna Teršelič dični Vukovarac kojega sam sreo u zagrebačkoj Ilici gdje se našao nekim strukovnim poslom, Vukovarci su ismijali Teršeličku na način vrlo inteligentan pa je odjurila iz Vukovara kao pokisla kokoš. Bilo bi dobro da se nije zaustavila sve do slovenske granice, te i preko nje. Ali zašto bi otišla u Sloveniju, kada joj Hrvatska daje milijune i milijune – da bi radila protiv Hrvatske? Dašto, srbijanska joj je granica bila bliža, pa što nije tamo odjurila da se požali gazdama?

Bandićeva izvrsnost

U povodu otvaranja arhitektonskoga rugla od zgrade Muzičke akademije, zagrebački je gradonačenik dao do znanja da se bavi mišlju o promjeni rugla od naziva trga. Predlaže da se trg zove Trg umjetničke izvrsnosti. Ma, izvrsno. Trg se po općem mišljenju treba zvati Kazališnim trgom, no ni Bandićevo razmišljanje nije posve deplasirano, samo je loše sročeno. Naime, na obodu trga nalaze se Muzej za umjetnost i obrt, Škola primijenjene umjetnosti, Glazbena akademija, na sjeveru Sveučilište , na istoku Školski muzej, a usred trga HNK. Znači, nazivi Trg hrvatske umjetnosti ili Trg hrvatske umjetnosti i znanosti – ne bi bila loša rješenja. Uostalom, ima li lošijeg naziva od sadašnjeg?

Hrvoje Hitrec/hkv

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari