Pratite nas

Komentar

Josipović u vezi sa ekstremnim lijevim pokretima u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Tko je Radoslav Ilić?

Radoslav Ilić  godinama organizira  cirkus u Umagu oko trčanja štafete i nošenja iste u Beograd.  Radoslav Ilić koji je navodno u sumnjivim okolnostima izgubio suprugu u vatri svoga doma,  svoje rane lijeći flustrirajući sve one kojima je Tito dao nekoga ubiti. Često provocira sa svojim političkim stavom i od Umaga radi komunističku sprdnju. Evo jednog od slogana na profilu Radoslava Ilića;“Verujemo da više od 80 % naroda bivše Juge želi ponovo ujediniti Jugoslaviju! A i to će se desiti, kad tad! Jugoslavija će opet stati na noge i ugledati svetlost… Pozz svim Jugoslovenima. ps ŽIVELO BRATSTVO I JEDINSTVO!” Osnivač komunističke partije.

bratsvo-i-jedinstvo-400x300Nije čudno da su istraživanja dr. Josipa Jurčevića ovdje tek papir za bacanje, pa njegova statistika po kojoj je Titov režim učinio većinu ubojstava političke naravi, ovdje je nebitna, da se registrira jedna stara-nova zločinačka organizacija sa sjedištem u Istri i Umagu. Kome treba otvaranje starih rana?

Vjerojatno srpskoj kliki u Umagu, koja nije zadovoljna brojem Hrvata, koje je dao ubiti Tito, deseti zločinac na svijetu.Ne treba se čuditi bezobrazluku ovoga Radoslava, kada i naš glavni grad ima trg  zločinca, probisvijeta, kojem se i ne zna porijeklo niti koliko je on bio Josip, a koliko Ambroz, zagorac ili židov iz Austrije.

NENAD Horvat, voditelj odsjeka za psihijatriju Varaždinske opće bolnice, na svom fb profilu često širi govor mržnje prema hrvatskim braniteljima, nazivajući ih ulizicama, lezilebovićima, sponzorušama, te se na posprdan način odnosi prema invalidima Domovinskog rata. Karl Marx njegov  je favorit.

U zadnje se vrijeme u medijima pojavila se i fronta koja je za  revoluciju , crvenu naravno, tri fanatika propagatora te gluposti su utočište našli na filozofskom fakultetu. Kad zbrojimo stavove  lijevog ekstremizam dolazimo polako i do našeg cilja, građanske neposlušnosti. Koja vodio prema regionu.

nenad horvatČetvrta grupacija koja operira na ljevici je Živi zid, donedavno Savez za promjene, isto grupacija ljevice, koja prikazuje Jugoslaviju kao ekonomski put, priču o nekreditnom novcu su uzeli od socijalističkog teoretičara Nenadovića. Pojam nekreditni novac pojavljuje se osamdesetih godina prošlog stoljeća u krugu ekonomskih mislioca unutar jugoslavenskog samoupravnog socijalizma. Tada se sa okruglog stola na temu “Što su to ekonomske zakonitosti” kao refleksije na ideal moguće pravednijeg ekonomskog sustava, razvila javna diskusija, pa se javljaju članci u listu “Ekonomska politika”. 22.prosinca 1980. godine list “Ekonomska politika” donosi članak Stojana Nenadovića. Što to znači? Živi zid koristi najjaču propagandu socijalističkog mislioca Moše Pijade, da je najbolji vojnik partije bez igdje ičega. I to Živi zid koristi. 300 000 ovršenih, njihova su vojska. Pomoći ne mogu nikome,  mogu tek odgoditi deložaciju. I to je sve. Naivac počinje vjerovati u viđeno, policija se povlači. I stane uz njih, baš kako je Pijade zamislio. Ogoljeni su njihova vojska, iako oni ne čine neki značajni pomak. Njihov brutalan i prostački nivo komunikacije, kada se ne slažete, osjetila je i naša novinarka. To govori o njihovoj toleranciji. Netolerantni i time spadaju u ekstremnu skupinu zagovaratelja Jugoslavije. Tko ih prati? Jutarnji list. Zamislite gluposti, danas je Jutarnji list pratio Sinčićevo poklanjanje novca sirotinji. Nesvršenog studenta hvali, koji u dosjeu uspjeha nema ništa, kao i njegova vjerenica, a šikanira Kujundžića. On se sa ovom skupinom obožavatelja Tita gura u prvi plan. Srpski mediji isto hvale Sinčića, kojem je cilj ne braniti kuće hadezeovaca i sdepeovaca, ali se brani kuća žene ratnog zločina. Čisti ekstremizam. Čovjek očajno vozi automobil, ali  bi vozio državu sjajno uz ovakve medije.

Kako je prvo sučeljavanje završilo? Došli su samo Sinčić i Kujundžić… trebalo je uništiti Kujundžića. Za one najveće. Jer on je najveća smetnja. Sinčič ga napada da je bio  hadezeovac u najgore vrijeme, a Sinčić je sklonio Pernara, kako bi lakše uvjerio birače… sve to mediji ne vide. Koga napada Tomac? Kujundžića. Koga mediji napadaju? Kujundžića. Koga napadaju za izdaju? Kujundžića. Za to vrijeme pune su novine nesvršenog studenta demagoga. Žrtva manipulacija ovih izbora je Kujundžić.

Uglavnom ekstremna ljevica pobrojana prijeti revolucijom, otporom, marxizmom, Jugoslavijom, a mediji se bave grincajg desnicom, koje nema. Plaši se ustašama i preko Frljića u kazalištu, u našu sadašnjost upada ekstremna ljevica bliska josipovićevoj vlasti. Josipović je krenuo sa Trga Maršala Tita u izbore, a ovi ekstremni pokreti sa drugih pozicija prema istom cilju. Što će biti ako ovi ovladaju svi zajedno? Nemamo Hrvatsku!

Čini se da nekima socijalizma nikad dosta.

Igor Drenjančević

hop.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor – prazno kazalište u kojem glumci igraju neku svoju igru

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.

Narod pamti puno zanimljivih anegdota i događaja vezanih uz Sabor, od onog krvavog križevačkog 1397., kada je kralj Žigmund dao pogubiti bana Lackovića i cjelokupno plemstvo, koji ga htjedoše svrgnuti, preko povijesnog, prvog na narodnom jeziku govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1843. (do tada se u Saboru, kao i u crkvama, govorilo latinski) pa do „vritnjaka“ iliti udarca nogom u zadnjicu koji je 1885. zloglasnom Karolyu Khuenu Hedervaryju plasirao Josip Grižanić.

U Saboru su se sklapale i raskidale državno-pravne sveze. Krleža je na jednom mjestu primijetio da Hrvati svakih četrdesetak godina sklope neki savez pa se onda protiv njega bune, a Vesna Parun se zapitala: ako nam je domovina majka, zašto se tako često preudaje. Matoš je Sabor puno prije Viteza nazvao kokošinjcem, u kojemu se krčme nacionalni interesi.

Da nije bilo Mira Bulja i Milorada Pupovca, u povijest Sabora bio bi upisan još jedan događaj, ovaj put fizički obračun premijera i jednog zastupnika, s tko zna kakvim ishodom. Možda bismo, ne daj Bože, opet gledali reprizu slučaja Hedervary. Bulj i Pupovac su hrabro uz osobni rizik stali između zaraćenih strana i spriječili bratoubilački rat.

A prispodoba s kokošinjcem nikako ne stoji. Kad bi barem Sabor to bio? Primjerenija je usporedba s praznim kazalištem i pozornicom na kojoj su spušteni zastori, iza kojih glumci igraju neku svoju igru koja ne zanima nikoga osim njih samih.

Tamo se donosi, prepisuje i usklađuje mali milijun zakona. Tamo caruje neodgovornost prvog reda. Dobro plaćeni zastupnici ne osjećaju čak ni prisustvovanje sjednicama kao svoju obvezu. U njihovim nastupima dominira neobrazovanost i duhovitost na razini male djece.

Dok su vladajući uvijek spremni odbiti svaki, pa i najkonstruktivniji prijedlog oporbe, dotle oporba djeluje po principu – što gore to bolje, radujući se svakom neuspjehu bez imalo interesa za opće dobro. Prema biračima zastupnici iskazuju krajnji prijezir, osjećajući kako ih je sam Bog postavio na to uzvišeno mjesto, a ne narod svojim glasovima.

Otuda trgovanje mandatima. Njihov Bog je obično šef stranke koji ih stavlja na listu po principu lojalnosti i dodvorništva i kojega su uvijek i u svemu spremni podržati. Promjena takvog stanja vodi putem radikalnih izmjena izbornog zakona, za što, međutim, nitko osim naroda nije zainteresiran.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog

Objavljeno

na

Objavio

Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje.

S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.”

Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.

Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha.

Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza.

Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”.

A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.

Milan Ivkošić / VL

 

Beljak iz HSS-a izbacio Zvonka Pongraca predsjednika HSS-a OBŽ i Regije Slavonija

 

 

 

Pobuna u HSS-u: Dio članova Glavnog odbora HSS-a zatražio ostavku Beljaka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari