Pratite nas

Komentar

Josipović uvredama izazvao skandal: ‘Tužit ćemo crvenog predsjednika, finog pijanista koji se služi prljavim sredstvima’

Objavljeno

na

Na narodnoj zabavi, o kojoj nigdje nije bilo službene obavijesti ako se izuzmu plakati koji su preplavili Peščenicu i Žitnjak, predsjednik Ivo Josipović profesora Zdravka Tomca i povjesničara Josipa Jurčevića nazvao je luđacima i bolesnicima stoga što su ga optužili za veleizdaju.

Tomac: Branio sam Josipovića

zdravko_tomac-1-of-1-3-580x384Profesor Tomac u razgovoru za portal dnevno.hr osvrnuo se na ove neprimjerene uvrede navodeći da one više govore o predsjedniku, nego o njemu samome. Izjave su vrlo grube i nepristojne, kaže profesor. “To je uvredljivo bez obzira na to tko kaže takvo nešto.

To niti jedan čovjek ne bi smio reći za drugog čovjeka, zato što je kritizirao njegovu politiku. To je jedan oblik da idemo u pravom smjeru. To je potvrda da je naša kritika njegovog lika i osobe bila opravdana. On je sam sebi presudio sa takvom izjavom, a to što smatra za mene da sam bolesnik i luđak možda smatra zbog toga što sam kao mnogi drugi u Hrvatskoj branio domovinu dok je on sticao imovinu. To znači da su za njega luđaci oni koji su idealisti i oni koji se bore za svoju domovinu. Onda nije niti čudno da on tako podcjenjuje Domovinski rat”, kaže profesor dodajući da cijela njegova politika ide u tom smjeru da se prihvate velikosrpske optužbe i krivotvorine, o čemu svjedoči smjena njegova glavnog analitičara Dejana Jovića.

Za njegovo djelovanje optužit je pokušao mnoge, pa čak i HDZ-ovu Kolindu Grabar Kitarović koja s njime nema pretjerane veze, tumači profesor Tomac. Za njega, Dejan Jović samo je provoditelj Josipovićeve politike, a provodi je na znatno radikalniji način. Kada je predsjednik procijenio da bi zbog njega mogao izgubiti sve šanse na predsjedničkim izborima smjenjuje ga na vrlo prljav način. “Iz svakog Josipovićeva postupka vidi se da mu moral baš i nije jača strana. Sklon je manipulacijama i prevarama, ako je to u njegovom interesu. Ovo što je rekao za mene i Jurčevića to je nešto što više govori o njemu, nego o nama. Nadam se da će tako ljudi shvatiti, a moj odgovor bio je nedavno u emisiji kod Anite Malenice. Jedan čovjek podržao je moju kritiku Josipovićeve politike nakon čega ga je počeo vrijeđati. Govorio je kako je on lignja i kuhana kokošja noga. Odmah sam ga prekinuo i oštro reagirao tvrdeći da nema pravo nikoga vrijeđati, već ima pravo argumentirano kritizirati politiku nekih ljudi. Ne branim Josipovića od njegove politike, a moj pravi odgovor biti će nova knjiga pod naslovom Crveni predsjednik”, najavljuje naš sugovornik.

Na tristo kartica teksta u novoj knjizi profesor Tomac pokazat će tko je Ivo Josipović te što je njegova politika i zašto se usudio reći dvije činjenice koje su ga razbjesnile. Prva je da je na Pantovčaku okupio tim koji vodi računa o velikosrpskoj politici, više no što vodi računa o Hrvatskoj. “Druga je činjenica što sam dokazao da je Josipović prije no što je postao predsjednik, te dokaze iznio je bivši veleposlanik Srbije, bio srpski čovjek. Zajedno sa Šimonovićem davao im je tajne materijale i dogovarao povlačenje tužbe. Kontinuitet njegove politike vrhunac je doživio u Vukovaru kada je naivno došao sa Tadićem, a vukovarske majke u znak prosvjeda okrenule mu leđa. Tamo je prihvatio da nema velikosrpske agresije već da se radilo o građanskom ratu. Prihvatio je velikosrpsku tezu da su vukovarski branitelji veći zločini od onih koji su nas napali. To su teške riječi, ali dokazi su u mojoj knjizi iz koje nema dvojbe da sam bio u pravu. Bila bi prava katastrofa kada bi on bio ponovno izabran, a kako manipulira osjetio sam na svojim leđima”, prepričava profesor navodeći tekst kojega pod predsjednikovom palicom nije želio objaviti Večernji list. Aktualni predsjednik čovjek je koji se služi prljavim sredstvima, a izagrava finog pijanista koji svira pod Dodigovim željama.

Jurčević: Cijela Hrvatska postat će ludnica

jurcevicI povjesničar Jurčević zgrožen je, ali ne i iznenađen predsjednikovim riječima te stilom komunikacije. “Njegove riječi potvrdile su da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište pogodilo ‘u sridu’ kako bismo rekli. To je središte problema, ali to nije iznenađujuće jer mi dobro znamo tko je Josipović i njegova struktura”, tvrdi naš sugovornik najavljujući drugu rundu optužbi.

Zanimljivo je, kaže kako su konačno pale maske Josipovićeve strukture jer njegovom metodom s neistomišljenicima se obračunavao Staljin. “To je ta ista škola i poruka svim građanima Hrvatske. Tko ne misli kao on, odnosno kao Partija taj je lud i bolestan. S time da nas to ne treba iznenaditi obzirom na Marka Franciškovića, to je sustav koji je i prije 90-e radio najteže zlo. Psihijatrija im je represivno sredstvo za obračun s onima koji ne misle poput njih ili im ne žele služiti”, oštro poručuje Jurčević. Njihova metodologija poznata je, nemaju ograničenja da bi postigli svoje ciljeve jer i ranije su njemu slični doslovno gazili ljude, institucije i ideje. “Dobro je što se to dogodilo sada i što se razotkrio sadašnji predsjednik i predsjednički kandidat.

Nadam se da će to hrvatski građani prepoznati i znati nagraditi, inače bi se moglo dogoditi da u Hrvatskoj bude golemi broj luđaka i bolesnika, a da Hrvatska postane velika umobolnica”, komentira povjesničar napominjući da ovakvi istupi nisu prvi u karijeri aktualnog predsjednika. “Naravno da ćemo ja i gospodin Tomac između ostaloga zatražiti pravnu zašitu i podnijeti kaznenu i ostale prijave zbog kleveta i uvreda iznesenih na naš račun. Biti će tu još podtema oko ove priče”, zaključio je Jurčević najavljujući time tužbu na predsjednikov račun.

Dnevno.hr

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor mora utvrditi je li Milanović lagao ili govorio istinu

Objavljeno

na

Objavio

isječak/Dokument Bože vukušić

Zdrava demokracija laž mora lustrirati i osuditi

Izgleda da je točno. Zoran Milanović bio je član Saveza komunista Jugoslavije iako je tvrdio da nije bio. Pojavili su se dokumenti, isplivali svjedoci. Nije on prvi hrvatski predsjednik s crvenom knjižicom i jugoslavenskom prošlošću. No, njegovo članstvo karakteriziraju činjenice da je u totalitarnu organizaciju ušao u Beogradu kritizirajući zagrebačke komuniste, u doba dok je služio vojni rok u JNA godine 1985., kad je prosječna idejno politička svijest mogla razumjeti da će se raspasti i SKJ i Jugoslavija. Milanović je, kako piše Slobodna Dalmacija, više puta, pa i u finišu predsjedničke kampanje, tvrdio da nije bio članom SKJ. Tko laže? Dokumenti, arhivi i svjedoci ili predsjednik Milanović?

Kad osobni karakter postane politički program, onda… zbogom pameti!

Milanović je za svoj predsjednički program državljankama i državljanima ponudio – vlastiti karakter. Kakav je njegov karakter mogli smo vidjeti dok je bio na čelu SDP-a i na čelu Vlade. U svakom slučaju njegov je, prije svega politički karakter ponuđen na pladnju, ali ga politički protivnici ne analiziraju niti osvjetljavaju, kako tijekom kampanje, tako niti poslije nje. Sredinom osamdesetih godina svoj politički karakter sam je opisao u prijavi/molbi za članstvo u SKJ: „Unatoč komunističkim idejnim stremljenjima u mojoj porodici, a samim tim i odgoju, do odlaska u JNA nisam ušao u članstvo SK, prvenstveno iz razloga subjektivne prirode, a to su loš rad partijske organizacije u mojoj školi i mjesnoj zajednici, loš sastav članstva i ostali činioci koji su kod mene stvorili prilično loš dojam o radu SK i samim tim djelovali odbojno. Lično smatram da se takve karakteristike mogu pripisati najvećem broju OOSK u Zagrebu. Inače, moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana, zahvaljujući prvenstveno odgoju i utjecaju oca i druženju s tom vrstom literature, pa stoga bez lažne skromnosti mogu reći da, iako sam tek nedavno primljen u članstvo, sam s ovom problematikom odlično upoznat i da mi je idejno-politička svijest na visokom nivou“.

Druga njegova poruka biračkom tijelu (hrvatskom narodu), osim „predsjednik s karakterom“ odnosi se na sugestivnu parolu „normalno“. Ako je i bilo u jugokomunističkom režimu, u zdravoj demokraciji nije normalno da predsjednik ima lažljivi karakter.

Sabor mora utvrditi je li Milanović lagao ili govorio istinu

Stoga bi sad trebalo napraviti saborsko povjerenstvo koje bi nedvojbeno utvrdilo je li predsjednički kandidat lagao hrvatskom biračkom tijelu o svojem članstvu u SKJ ili mu podmeću. Odgovor na to pitanje osvijetlio bi političkoj javnosti imamo mi na čelu države moralnu zdravu osobu. Za taj postupak potrebna je politička volja stranaka zastupljenih u Hrvatskom (državnom) saboru. Kako takvih stranaka nema, zaključak je jednostavan i istinit – ne živimo u zdravom demokratskom društvu, u demokraciji s karakterom u kojoj je normalno da osoba koja stremi najvišim političkim dužnostima ne smije lagati.

U nekim srednjoeuropskim bivšim komunističkim državama zakonski je određeno da bivši dužnosnici komunističke partije i suradnici tajnih službi u slučaju da izlaze kao kandidati na izbore moraju navesti na listi ili posebnom izjavom da su bili članovi komunističke partije. U nas (i u „regionu“ na „ovim prostorima“) nema nikakvoga zakona o lustraciji, pa ni za pripadnike represivnoga aparata komunističkoga režima i najviše partijske dužnosnike. U slučaju laganja Zorana Milanovića, međutim, ostaje moralna dimenzija laži, ona je univerzalna i starija od Ustava i od dobre europske lustracijske prakse. U njegovu slučaju nema zakonskoga uporišta za opoziv budući da se on pokreće u slučaju da Predsjednik Republike tijekom obavljanja predsjedničkih dužnosti krši ustavne odredbe.

Ovdje je riječ o njegovu „karakteru“, a ne kršenju predsjedničkih dužnosti, pa opoziv ne dolazi u obzir. Laganje zahtijeva moralnu odgovornost. No, jesu li političke stranke voljne propitati i utvrditi pred saborskim odborom je li Milanović lagao ili nije? Javnost ima pravo znati je li predsjednik lažljivac, jesu li parlamentarne stranke odgovorne i voljne doći do istine i moralne odgovornosti, kad već tri desetljeća ne žele donijeti civilizirani zakon o lustraciji.

„Vodeća uloga u političkom životu“ neometano provodi svoju politiku

„Moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana“. Jesu li takvima i ostala? Ako je suditi po predstavi ustoličenja predsjednika Milanovića, onda bi se moglo potvrdno odgovoriti i to baš sad kad Hrvatska predsjeda VE koje jednako osuđuje sva totalitarna „uvjerenja“ iz 20. stoljeća. A izrazito jugokomunističko uvjerenje nije moglo ni u primisli prihvatiti puninu hrvatske državnosti. Ustoličenje u režiji Milanovića stoga je 18. veljače 2020. održano daleko od naroda (suverena) i odbacilo sve simbole hrvatske državnosti: Trg svetoga Marka, predsjedničku lentu, državnu himnu, Predsjednika Ustavnog suda, a stradale su i povijesne vojne odore vrhunskih umjetničkih dosega. Sve su to etablirane političke stranke strpale pod tepih i za svaki slučaj gurnule još i glavu u pijesak. Hoće li i na laž? Laž koja je u nekom postotku utjecala i na rezultate predsjedničkih izbora.

Kad je Milanović napisao komunistima u JNA (pet godina prije agresije) da su njegova uvjerenja „izrazito komunistički orijentirana“ u Jugoslaviji je zakonom bilo određeno da Savezu komunista pripada „vodeća uloga u političkom životu“. Tu je ustavnu kategoriju Sabor SRH ukinuo u veljači 1990. Tada je „vodeću ulogu u političkom životu“ igrao Ivica Račan, na kojega se Milanović često poziva, budući da ga je Milanović naslijedio na čelu Partije. I Račan je tada (1990.) bio „izrazito komunistički orijentiran“. U veljači 1990. nazvao je pokret za hrvatsku državnost, HDZ – „strankom opasnih namjera“. A „vodeća uloga u političkom životu“ pripadala je tada i Predsjedništvu SR Hrvatske. Ono je pak osudilo demokratski i državotvorni Sabor HDZ-a s tvrdnjom da je posrijedi „atak na demokraciju“. U vodeću snagu izrazito komunističke orijentacije spadaju i Titovi borci za obnovu Jugoslavije iz Drugoga svjetskoga rata. Oni su pak osudili (tada) Sabor HDZ-a s opakom i dalekosežnom tvrdnjom o tome da „ono što Tuđman traži može dobiti jedino građanskim ratom“. Dobro ste pročitali – građanskim ratom! Bilo je to 1990.

Opoziv nema tko ni pomisliti, kamoli zatražiti

Iste godine u svibnju kad je postalo jasno da u Hrvatskoj komunisti gube vlast (i prestaju biti vodećom političkom snagom), Beograd, JNA i Račan oslobodili su oružja hrvatsku Teritorijalnu obranu (da se lakše provede „građanski rat“). Trideset godina poslije Milanović je oslobodio Republiku Hrvatsku od njezinih državnih simbola. Trideset godina poslije Račana jedna izrazito komunistički orijentirana osoba postala je predsjednikom države. Pritom je i prije i tijekom predsjedničke kampanje negirala da je vlastitom voljom prišla totalitarnoj organizaciji koja je bila ustavno, ideološki i svjetonazorski postavljena za „vodeću ulogu u političkom životu“.

Trideset godina poslije 1990. HDZ je evoluirao od „opasne namjere“ u tigra od papira. Njegova državotvorna sastavnica jugokomunistima predstavlja „atak na demokraciju“, pa je stoga izbačena iz stranke odmah po Tuđmanovoj smrti i ustoličena inkluzivna. A država se već dvadeset godina pere od nametanja izjednačavanja krivnje za „građanski rat“, kojega su Titovi komunisti izmislili i prije negoli se dogodila velikosrpska vojna agresija i razoružani hrvatski odgovor na nju.

I aktualna „vodeća snaga u političkom životu“ i tigrić od papira složni su ovih dana u osudi tradicionalnih, punih satire, pokladnih svečanosti jer i u njima prepoznaju „opasnu namjeru“, „atak na demokraciju“ i „građanski rat“ maškara protiv manjina, koje nastoje postati vodećom snagom u društvu! Stoga nije realno očekivati mjerodavni zahtjev za osvjetljavanje izjave Predsjednika Republike, što god on učinio ili rekao. Razina „idejno-političke svijesti“ naših predsjednika ovoga i onoga i onoga i ovoga, pa i razmnoženih društvenopolitičkih radnika, napravila je puni krug i spojila se u točki „vodeće snage u političkom životu“. Bez alternative. I tako će do daljnjega ostati sve dok se opet, kad-tad, u hrvatskom narodu ne dogodi „opasna namjera“ po „vodeće snage“.

Nenad Piskač/HKV

Bože Vukušić objavio partijski dosje Zorana Milanovića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivan Anušić: ‘Žao mi je što se spuštamo na razinu koja nije dobra za HDZ’

Objavljeno

na

Objavio

Osječko-baranjski župan i član Predsjedništva HDZ-a Ivan Anušić u Studiju N1 komentirao je unutarstranačke izbore u HDZ-u i izjave bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića koji podržava opciju koju predvodi Miro Kovač, te koji je rekao kako je na terenu došlo do određenih opstrukcija.

Anušić je komentirao prozivke pripadnika stožera Opcije za promjene koji tim Andreja Plenkovića prozivaju za razne opstrukcije na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Posljednja se odnosi na izjavu Tomislava Tolušića koji je rekao da u stranačkim prostorijama Osječko-baranjske županije nije svima bilo omogućeno da se potpišu na liste.

“Žao mi je što smo se spustili na tu razinu kouminkacije, dobar sam s Tolušićem. Kada kažete da je nekom onemogućeno prikupljati potpise u Osječko-baranjskoj županiji, mislite na mene da sam to zabranio. Čuo sam za tu izjavu, na Facebook stranici navedno je da se svi mogu potpisati u našim stranačkim prostorijama, tako je bilo i u praksi, sve dok tamo ima nekoga moglo se potpisati za sve.

Problem je da, ako vam stvari ne idu kako treba, najlakše je optužiti nekoga i reći vam da vam je nešto onemogućeno. Žao mi je što se spuštamo na razinu koja nije dobra za HDZ, nadam se da je Tolušić prikupio potpise, ako jest, očito nije istinita njegova izjava. Ne možemo tek tako optuživati jedni druge”; rekao je Anušić i dodao kako treba reći tko je prvi započeo s takvim izajavama i napadima.

“Svatko ima potrebu predstaviti svoj program članstvu, objasniti im što i kako. Ovo ne pridonosi cilju koji trebamo imati svi zajedno. Ove se rasprave ne smiju prenositi na nacionalnu razinu, to treba ostati u krugu obitelji, odnosno HDZ-a. Otišlo je dalje od toga izjavama koje su započele od kada je objavljena kandidatura. Ako krenete s takvim izjavama, imat ćemo problem oko komunikacije i nakon izbora i ne šalje se dobra poruka”, smatra Anušić koji tvrdi kako Tolušićeve izjave, s obzirom na sve što je naveo, jednostavno nisu točne.

“Razočaran sam Tolušićem, nazvao sam ga isti dan, poslao sam mu i poruku, rekao je da će se javiti, no nije. Ne razumijem zašto se tako komuniciralo prema van”, kaže Anušić i dodaje kako tek treba vidjeti kako će nastaviti suradnju s tim ljudima.

“Postoji mogućnost da nećemo morati surađivati”, zaključuje.

Plenković predao potpise za izbore u HDZ-u

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari