Pratite nas

BiH

Josipovića treba zaustaviti!

Objavljeno

na

Dok lukavi Ivo Josipović jedno govori a drugo radi, njegov glavni analitičar Dejan Jović sve radi suprotno. Pitate se zašto? Zato jer se osjeća dovoljno jakim i da mu nitko ništa ne može. Kao velikosrbin, britanski špijun i savjetnik hrvatskoga predsjednika Jović piše u časopisu Politička misao ono što Josipović misli.

Već više od 20 godina upozoravam kako mnogi u Hrvatskoj žele Jugoslaviju koju su Srbi doživljavali kao Veliku Srbiju, što je potvrdila i Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, koju je u Haag, kao svjedoka, pozvao hrvatski pravni tim. Moje knjige su pune takvih tekstova. Evo samo dva primjera. Zdenko Maričić iz Geelonga piše u Vjesniku od 22. veljače 1994.:

Poznati hrvatski matematičar, naš Bokelj Josip Pečarić reče nam prije dvije godine da se u učvršćenju države Hrvatske i ostvarenju demokracije valja budno paziti “ideojugoslavenčića” koji se, pritajen, još uvijek nada, a kod nekih jugonostalgičnih Hrvata, strpljivo je skriven negdje u malom mozgu.

I (“Spremnost”, 27. travnja 1999.):

Sjedeći u autobusu (u Adelaideu, op. JP) Ankica je čula zgodne komentare. Malo podalje sjedili su dva Srbina i uspjela je čuti komentare jednog od njih: “Hrvatsku smo dobro porušili na početku. Ali Hrvati su se uspjeli izvući. Za nekoliko godina će sve to obnoviti i živjeti odlično. Ali ako dođu komunisti opet na vlast, onda će se vratiti u Jugoslaviju, pa ćemo mi raditi po starom.”

Mnogi u Hrvatskoj znajući da dolaze ponovno srpske sluge na vlast, tražili su spas u EU. U intervjuu za Hrvatski list, 16. 06. 2011. (Akademik Josip Pečarić, nakon najnovije knjige “Rasizam suda u Haagu”: HAAŠKI SUD JE ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI – Zato sam taj sud nazvao rasističkim) upozoravao sam ih da će se ta borba sa srpskim slugama i njihovim gazdama nastaviti i nakon ulaska u EU:

Već desetak godina upozoravam – Hrvatska može ući u EU pod jednim uvjetom, a taj je da nam se ispričaju što su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku! Ako uđemo ovakvi u EU kakvi smo sad, bez ponosa i dostojanstva, onda će uskoro u nju i Srbija. Tada će svjetski moćnici, koji su mogli ostvariti pobjedu zla preko Haaga, napraviti od nas obične srpske sluge.

Kao potpisnici Pisma VS UN-a biskup Pozaić, akademik Jelčić i ja bili smo pozvani kod tadašnjeg ministra vanjskih poslova Jandrokovića. Tvrdio je da se ulaskom u EU spašavamo integracija na istok. U prvom momentu bio je zatečen mojom tvrdnjom kako nas to baš i neće spasiti, ali ju je brzo prihvatio da ćemo se i u EU morati boriti protiv uspostave nekakve nove zajednice, sada unutar EU, u kojoj će nam Srbi opet biti gazde.

Danas jesmo u EU, a ta borba srpskih (ako hoćete britanskih) slugu za Jugoslaviju, tj. Veliku Srbiju očita je mnogima, pa hrvatske portale preplavljuju tekstovi i kolumne o tome. Npr. već u naslovu teksta s Dnevno.hr od 16. 04. 2014. stoji: Glas za Kukuriku koaliciju je glas za velikosrpsku politiku.

Višnja Starešina u tekstu: Josipović od Vukovara do Bugojna – “U službi njezinog veličanstva” kaže:

Bugojno je bilo poprište muslimansko-hrvatskog sukoba, jedan od najeklatantnijih primjera  zlostavljanja, progona i etničkog čišćenja Hrvata iz središnje Bosne pri čemu je ciljano eliminirana  hrvatska elita … Preostali Hrvati u Bugojnu već dva desetljeća žive u strahu, u punom smislu kao građani drugog reda … Već na prvoj postaji, u Mostaru, predsjedavajući predsjedništva BiH i najmoćniji bošnjački političar Bakir Izetbegović javno mu je dao do znanja da pitanja jednakopravnosti Hrvata … smatra nedobrodošlim, da ga zanima samo gospodarska suradnja. A na zadnjoj postaji u Bugojnu, predsjednik Josipović je pokazao da je s time suglasan. Izabrati za pilot projekt zajedničke gospodarske suradnje grad iz kojeg su Hrvati kao politički faktor apsolutno eliminirani, grad koji je simbol neraščišćenih bošnjačkih zločina nad Hrvatima kako ratnih tako i poslijeratnih, uz jasnu poruku bošnjačkog političkog vrha da ta pitanja ne žele i ne dopuštaju otvarat … Nakon što je u Vukovaru činio sve da „regiju” približi Hrvatskoj, makar time udaljavao EU od Hrvatske,  predsjednik u Bugojnu čini sve  da „regiju” približi EU, makar time Hrvatsku udaljavao od EU. To je opasan smjer. Predsjednika treba zaustaviti.

Ili pogledajmo kulturu: Ivan Miklenić u tekstu Zabrinjavajući odnos prema hrvatskoj kulturi (Portal HKV-a, 12. 04. 2014.) konstatira:

Politika koja podcjenjuje ili razara kulturu svoga naroda slobodno se može okarakterizirati kao zločinačka i izdajnička prema svomu narodu.

Inače, prilikom nedavnog gostovanja na Radiju Mariji iskazao sam svoje neslaganje sa onima koji osporavaju tvrdnju kako je ovo najuspješnija vlada u povijesti. Pa zar nam Jovo Josipović, pardon Ivo Josipović nije najavio Crvenu Hrvatsku, o kojoj, zapravo, govori Marko Curać u tekstuČudne izjave Ive Josipovića kojima zapravo obnavlja boljševičke relikte, Hrvatski tjednik, 17. 04. 2014. A sve što radi ova vlast upravo je povratak na ono što su oni voljeli i što još uvijek žele – Jugoslavija ma kakva god bila. Krivci što je nemaju su – jasno – branitelji. Zato trebaju odgovarati što najavljuje već sam naslov teksta Snježane Vučković KONAČAN UDARAC BRANITELJIMA: Prijeti im masovno izručenje u Srbiju? Josipović i Teršelič otvaraju sezonu lova…, Dnevno.hr, 17. 04. 2014.

Mate Kovačević (Hrsvijet, 18. 04. 2014.) piše:

U državnopravnim pitanjima, zahvaljući ponajprije politici predsjednika Republike, Hrvatska se unatoč punopravnom članstvu u NATO savezu i Europskoj uniji nije odmaknula od tradicije bivše jugokomunističke politike, koja ju je držala zatočenom u balkanskoj tamnici. Ovdje nije samo riječ o još uvijek nerazriješenim graničnim pitanjima sa Srbijom, nego o sustavnom nastojanju hrvatske vanjske politike da se što čvršće poveže sa svojim bivšim balkanskim krvnikom.

Kako bi se znantnije oslabio utjecaj njemačke politike prema jugoistoku Europe, na tzv. balkanskom boku moćne političke silnice potaknute s britanskoga otočja već godinama inzistiraju na stvaranju političke unije tzv. balkanskih zemalja pa i nastojanje hrvatske politike da se u EU bez kriterija i na brzinu uguraju Srbija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Kosovo nije ništa drugo nego manifestacija otočke balkanske politike.

Jugoslavija im je u željama i kada su npr. u pitanju kola hitne pomoći (‘VRATITE’ NAM JUGOSLAVIJU: Čak ni na kolima hitne pomoći više nema križeva! Dnevno.hr, 25. 04. 2014.).

Srbi nam moraju opet biti gazde, a u ostvarenju tog cilja moraju uništiti sve u Hrvatskoj. Primjera poput ovih o kojima govore Starešina, Miklenić, Curać, Vučković i Kovačević imamo koliko god hoćete. Prije svega mora se osiromašiti ljude. Poslije Prvog i Drugog rata tome su služile promjene novca kada su preko noći mogli osiromašiti Hrvate i četiri puta tako što bi Hrvati morali promijeniti svoj novac koji je bio jači četiri puta od srpskog po formuli jedan za jedan. Danas, kada je Hrvatska bila pobjednik u ratu, to osiromašenje nije bilo jednostavno postići. Ali vlast je doista izuzetno uspješna u ostvarivanju tog cilja. To nam pokazuje činjenica da je američki časopis  “The Economist”  Hrvatsku svrstao u samo “gospodarstveno podzemlje”, među deset zemalja s najgorom ekonomijom iz 2014. godine.

Da je Josipoviću cilj Jugoslavija potvrđuje nam naš kolumnist Tihomir Dujmović. To je vidljivo već iz samog naslova njegove kolumne: Ostane li Josipović na Pantovčaku, on i Jović će nas odvesti u novu Jugoslaviju, Dnevno.hr 04. 04. 2014.

Naravno, odnos dvojice spomenutih Josipovića i Jovića treba malo precizirati. Marijan Majstorović kaže:

Dok lukavi Ivo Josipović jedno govori a drugo radi, njegov glavni analitičar Dejan Jović sve radi suprotno. Pitate se zašto? Zato jer se osjeća dovoljno jakim i da mu nitko ništa ne može. Kao velikosrbin, britanski špijun i savjetnik hrvatskoga predsjednika Jović piše u časopisu Politička misao ono što Josipović misli. Dakle, što Ivo misli, Dejan piše. Suprotno izjavama predsjednika Ive Josipovića o tome da se Hrvatska tijekom pregovaranja s EU-om pretvorila u bolju zemlju, Jović sugerira da je u slučajevima mnogih zemalja ta “transformacija samo dobro odglumljena, odnosno simulirana”, pritom misleći i spominjući Hrvatsku u kojoj i živi i od koje jako dobro živi. A ne voli ju.

Mnogo više o tome što Jović govori, a Josipović misli, pogledajte u tekstu Hrvoja Hitreca, inače predsjednika HKV-a, Josipovićev savjetnik Dejan Jović krivotvori povijest, Portal HKV-a, 07. 04. 2014. Na istom portalu 08. 04. 2014. dan je i Hitrecov govor na godišnjoj skupštini udruge u kome se osvrnio i na Jugoslavensku ideju danas:

Tako je u samostalnoj našoj državi vraćena ideološka represija iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća, krajnje opasna jer se otresito nameće našim ljudima zabrinutim za egzistenciju pa zato i pretjerano šutljivim, no znamo kako završava hrvatska šutnja i zato ne trebamo biti malodušni. Treba stvoriti atmosferu prijevremenih izbora jer je svaki dan ostanka ove vlasti nova šteta i katastrofa za Hrvatsku, treba visoko držati hrvatski barjak i prekriti njime crvenu zvijezdu koje se ova vlast ne odriče ni na simboličkoj razini, kao ni ostatka nasljeđa svojih otaca iz čije su škrinje kao najveće blago izvadili jugoslavensku ideju.

Ta je misao još živa i žilava, a sve što ova vlast poduzima na njezinom je tragu – od ukidanja pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad komemoracijom bleiburške tragedije gdje je jugoslavenska vojska počinila genocid nad Hrvatima do nametanja dvojezičnosti i ćirilice u Vukovaru gdje je ista ta jugoslavenska vojska u srbijanskoj službi počinila i opet genocid nad Hrvatima, od novoga oživljavanja kulta komunističkoga zločinca Josipa Broza ne samo u novinskim feljtonima, do perfidnih poteza u Hrvatskoj koje idu na ruku drugom srbijanskom memorandumu, od činjenice da Josipovićev savjetnik Dejan Jović otvoreno propovijeda jugoslavenstvo, a njegov ga se šef ne odriče nego štiti, do školskih udžbenika koji djeci ne daju pravu sliku srpske agresije, pa i do oktroiranoga pravopisa koji negira zamašna dostignuća hrvatskoga jezikoslovlja i nastoji hrvatski približiti srpskom u novosadskoj maniri.

Stalni udari na školstvo, na sveučilište i znanost, na nezavisne intelektualce, zaposjedanje medija uključujući HRT, stvaranje nenapisanih, ali znanih crnih lista u Ministarstvu kulture i s druge strane forsiranje i financiranje mediokriteta koji su na istoj ideološkoj crti s vladajućom oligarhijom, otrovni istupi prema Crkvi u Hrvata, prijezir prema hrvatskom iseljeništvu i ignoriranje hrvatskih branitelja, cinične izjave o slučajnoj naciji i njezinoj heterogenosti, zaštita udbaših ubojica, zlokobna šutnja nakon irinejskog ispada o komadanju Hrvatske i štoviše zazivanje regionalizma u samoj Hrvatskoj – sve su to razvidni dijelovi istoga plana koji nastoji slomiti hrvatski duh, hrvatsku posebnost i hrvatske vrijednosti, plana kojemu je cilj južnoslavenska podunija u okviru Europske unije, to jest povratak Jugoslavije.

Najnoviji prijedlozi oko ubrzavanja puta Bosne i Hercegovine u Uniju odmah se priželjno i željno povezuju s ubrzavanjem Srbije, a to se, nota bene, događa usporedo s blasfemičnim protuhrvatskim ispadima u srbijanskoj protutužbi u Haagu, dotično s dokazivanjem genocidnoga karaktera hrvatskoga naroda i drugim svakovrsnim već viđenim podmetanjima.

Od Haaga, bilo o kojemu se sudu radi, ne možemo odahnuti, jer se i na Međunarodnom kaznenom sudu i dalje nalaze hrvatski zapovjednici, vojni i politički vođe Herceg Bosne s optužnicom na kojoj je i opet Hrvatska, i opet Tuđman. A riječ je ne samo o njima nego i o neriješenom hrvatskom pitanju u Bosni i Hercegovini, pa je Hrvatsko kulturno vijeće u zadnje vrijeme održalo dvije tribine o BiH – prvu na samom svršetku prošle godine, drugu nedavno, postavljajući zahtjev da se uspostavi hrvatski entitet, znači hrvatski teritorij i institucije. S tribinama o hrvatskom pitanju u BiH nastavljamo i u sljedećim mjesecima koji vjerojatno nose nove burne događaje.

O novoj Jugoslaviji Hitrec je pisao i u svom tekstu na istom portalu i 14. 04. 2014.:

Jugoslavija. Odavno započete pripreme i puštanje probnih balona, sada su se iskristalizirale do jednostavnosti: jedino je Jugoslavija bila pravo rješenje za sve narode koji žive na jugoistoku Europe, samo u novoj Jugoslaviji u kojoj svi Srbi žive u jednoj državi može zavladati vječni mir na Balkanu, socijalistička Jugoslavija nije bila komunistička niti na bilo koji način totalitarna i svi su bili sretni pod vodstvom najvećega sina naših naroda, hrvatski i srpski su jedan jezik...

U istom tekstu Hitrec pokazuje i kako to izgleda s hrvatskom znanošću na primjeru izbora Nacionalnog vijeće za znanost;

Predsjednikom je postao Ivo Družić, ekonomist, jedan od predstavnika tvrde linije Saveza komunista Hrvatske svršetkom osamdesetih.

Više o tom izboru možete naći u tekstu: Milanović se razotkrio do kraja: Na čelo Nacionalnog vijeća za znanost postavlja rigidnog komunista Ivu Družića!

Ali ne zaboravimo da je Josipovićev izbor Radman na HTV-u. Ili Josipovićev odgovor na pitanje: Što s neposlušnima? Tihomir Dujmović (Dnevno.hr, 25. 04. 2014.) spominje najneposlušnije – sudce Ustavnog suda RH:

Svaki tjedan se otvara po jedna nova afera vezana uz ovu vlast. Na početku tjedna smo čuli da je Ustavni sud poništio već šestu odluku Milanovićeve vlade, odnosno odluka iz Jovanovićevog resora i po tome ova Vlada ulazi u povijest. Do te razine ne znaju ni donijeti zakone da im je Ustavni sud poništio šest zakona!

Predsjednik države je originalan: Najjednostavnije je promjeniti Ustav RH. Tako Marcel Holjevac (Josipovićev prijedlog ustava ide u smjeru potpunog ukidanja demokracije, dnevno.hr 21. 04. 2014) kaže:

Josipović se u prijedlogu ustavnih promjena dotakao i izbora sudaca Ustavnog suda, koje bi vjerojatno birao on osobno po moralno političkoj podobnosti: na taj način bi se osiguralo da Ustavni sud, kojeg bi kontrolirali provjereni ljudi neustavnim, prema Ustavu kog će donijeti njihova vlastita klika, svaku inicijativu građana koja bi bila suprotna interersima udbaške mafije. U tom svjetlu treba gledati i njegovo zalaganje za veće ovlasti Predsjednika.

A sjajni kolumnist Ivica Šola piše:

Hrvatska. Što ima Hrvatska? Ima “žestoke” promicatelje interesa Hrvatske, od Vesne Pusić, preko Josipovića do ostalih “europejaca” koji Hrvatsko tretiraju kao nužno zlo, kao sredstvo afirmacije “regiona”, koji zdušno rade za interese bilo Beograda bilo Londona, kojima je Hrvatska nemjesto koje ne smiju otvoreno prezirati jer im je ipak omogućila da negdje budu predsjednici, ministri, premijeri. Ako se i pojavi neki Orban, jao si ga njemu, proglasit će ga veleizdajnikom.

U tekstu “Iza ‘konglomerata loših politika’ krije se agresija na Hrvatsku” Šola kaže:

Budući da sam i sam publicist i znanstvenik (ne tako relevalentan i planetaran kao navedena gospoda), smatram da se između Tuđmana i Miloševića (kao uostalom između agresora i napadnutog) teško može naći sličnost, dok je između Miloševića i Ive Josipovića ona jasna kao dan, i to u smislu interpretativnog okvira „ratova u bivšoj Jugoslaviji” kojim se koristio srpski pravni tim. Naime, svojom legendarnom izjavom u kojoj je događanja devedesetih okarakterizirao kao „konglomerate loših politika” Josipović se savršeno uklopio u Miloševićevu točku gledišta izrečenu za agresije na BiH.

S druge strane admiral Davor Domazet Lošo na predstavljanju moje knjige “Hrvatski zločin: Napravili zečeve od Srba” doživljava EU kao zajednicu koja neće opstati, ali nam trenutno pogoduje u borbi protiv istočnih integracija i kaže: Doći će vrijeme nacionalnih država.

Josip Pečarić/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari