Pratite nas

Vijesti

Josipovićeva nova pravednost kao ‘Mein ZAMP’

Objavljeno

na

Adorno je dobro primijetio da se ne trebamo više bojati povratka fašista s maskom, nego pritajenih fašista koji su vješto navukli maske finih demokrata

Ivo Josipović je tijekom svoga predsjedničkog mandata počivao na udobnim lovorikama prorežimskih medija čiji su vlasnici imali jedinstven privilegij u svijetu da ne moraju državi plaćati poreze. Umjesto poreza, kompromitirani bivši gazda EPH Ninoslav Pavić i njemu slični moćnici masno su plaćali novinare dodvorice i ulizice koji su stvarali mit o najpopularnijem, najpravednijem i najeduciranijem Predsjedniku države. Pogled na sramotno visoke mjesečne plaće novinara u medijskim zgarištima mogula Ninoslava Pavića, koje su se kretale od 71 684,00 (Miljenko Jergović) do 139 802,00 kunića (Davor Butković, zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista), najbolji je pokazatelj društvene anomalije u državi gdje Josipović predstavlja oličenje pravednosti, paradigmu morala i finih uglađenih manira. Nakon smjene vlasti u Jutarnjem listu možemo s njemačkim nobelovcem E. M. Remarqueom samo ponoviti “Na Zapadu ništa nova”. Drugim riječima rečeno, zapadno od Balkana isto kao i na Balkanu.

Nakon što su se izjalovila očekivanja o Josipovićevu trijumfu u prvom krugu, javio se svojim komentarom Davor Butković, najplaćeniji među privilegiranim novinarima, napisavši kako bi “Josipovićeva pobjeda bila iznimno važna za Hrvatsku, jer bi zaustavila HDZ-ov povratak naše zemlje u devedesete godine.” Lažni mit o devedesetim godinama Tuđmanove ere kao opskurnom i korumpiranom razdoblju hrvatske povijesti trebao bi angažirati mlade birače, koji tada još nisu bili rođeni, da glasuju protiv HDZ-ove kandidatkinje kako bi se na Pantovčaku moglo nastaviti s destrukcijom državne supstancijalnosti.

Nije mi jasno što je to bilo loše devedesetih godina u Hrvatskoj, odnosno u čemu je danas situacija bolja nego što je bila u ono vrijeme? U Tuđmanovo smo vrijeme još bili zemlja s ponosom, svjesni svoje državne supstancijalnosti. Riječ je, dakle, o neobičnim vremenima kada je hrvatski ministar obrane Gojko Šušak igrao tenis sa svojim američkim kolegom Williamom J. Perryjem, a mediji su tamburali o međunarodnoj izolaciji države.

Nije na odmet podsjetiti da smo nakon Tuđmanove smrti u prosincu 1999. još uvijek bili većinski vlasnici najznačajnijih gospodarskih resursa, banaka i telekomunikacijskih sustava. Međunarodni dug Hrvatske bio je manji od deset milijarda dolara, uz napomenu da je polovica tog iznosa bio dio sukcesijskoga duga bivše Jugoslavije. Danas je inozemni državni veći od 53 milijarde eura, odnosno preko 60 milijarda dolara. Dakle, političari koji su kao predsjednici države (Stipe Mesić, Ivo Josipović) i predsjednici Vlade (Ivica Račan, Ivo Sanader i Zoran Milanović) provodili sustavnu detuđmanizaciju Hrvatske, ponašali su se kao pijani milijarderi. Državu su praktički u kratkom vremenu doveli na rub bankrota, povećavši državni dug u petnaest godina za sedmerostruko. U vrijeme Tuđmanove vladavine oporbene novine (Jutarnji list, Feral Tribune, Globus i Nacional) prodavale su se u nakladi od stotinjak tisuća primjeraka. Danas je u hrvatskim medijima zavladao famozni “Gleichschaltung”, nema više oporbenih medija, svi pjevaju hvalospjeve predsjedniku države, pušu u isti rog medijskog jednoumlja. Da paradoks bude veći, u vrijeme najveće recesije i rekordnog broja nezaposlenih prema dubioznim anketama najnepopularniji političar u državi još uvijek je šef oporbe Tomislav Karamarko.

539241_10152032389609372_1934442014_n__largeZnakovito je u svemu da predsjednik Josipović sada svojim biračima umjesto socijalističke pravednosti nudi nedefinirani, apstraktni «Pravi put» koji je artikuliran jedino kroz zahtjev za promjenu Ustava. Pogoršanjem gospodarske krize intenzivirali bi se i glasovi da Josipović dobije predsjedničke ovlasti iz Tuđmanovih vremena. Znakovito je da Josipovića zdušno podržava u njegovim zahtjevima za ustavnim promjenama i jet-ministrica Vesna Pusić koja je prije petnaestak godina bila glavni galamdžija da se smanje ovlasti Predsjednika države. Zgubidan i neradnik Mesić takav je prijedlog velikodušno pozdravio da bi mogao s građanima neometano ispijati kavice i pričati o stanju u regiji.

Uzme li se u obzir da je predsjednik Josipović dva mjeseca prije izbora imao podršku preko 80 posto hrvatskih građana, a da je na izborima dobio dvostruko manje glasova, jasno je da se moramo zamisliti nad suptilnom medijskom indoktrinacijom građana. U pravilu bi čovjek trebao biti veoma zabrinut za razvoj demokracije kada predsjednik države na rubu bankrota ima navodnu popularnost po uzoru na brojke iz afričkih i arapskih vilajeta, odnosno iz carstva Vladimira Putina. T. W. Adorno je dobro primijetio da se ne trebamo više bojati povratka fašista s fašističkom maskom, nego pritajenih fašista koji su vješto navukli maske finih demokrata. Mene, primjerice, strašno zabrinjava propaganda da na izborima ovaj vikend mora pobijediti Josipović, jer će se u protivnom vratiti “ustaški režim” iz Tuđmanova vremena kako je prikazan u patološkim dramama Olivera Frljića. A takve drame u Hrvatskom narodnom kazalištu, da podsjetimo, financira ministrica kulture, jedna od vodećih Josipovićevih marioneta u Vladi koja je, a propos, s 30 tisuća kunića džeparca sufinancirala Josipovićevu kampanju.

Sve to samo potvrđuje da su se u Hrvatskoj u proteklih pet godina ključne političke stvari odvijale po načelu “Mein ZAMP”. Afera “Mein ZAMP” zapravo je potvrda da živimo u državi gdje se zakoni šalju u saborsku proceduru sa svrhom da se zaštite i promiču osobni interesi. Na zadnjoj sjednici Sabora 1. listopada 2003. godine pod SDP-ovom vlašću, saborski zastupnik Ivo Josipović je pod maskom usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU-a po hitnom postupku progurao “Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima” (NN 167/2003). Zakon je donesen s ciljem da određenoj skupini, prije svega glazbenicima, omogući financijsku dobit. Godinu dana kasnije udruga ZAMP je na misteriozan način uplatila iznos od 16,7 milijuna kuna tvrtki Emporion, na koju je prenijela ovlasti poslovnoga zastupanja. Tvrtka Emporion u vlasništvu je Marka Vojkovića, prijatelja predsjednika Josipovića. Prije dvije godine jedan je portal otkrio aferu o “korupcijskom skandalu” predsjednika Josipovića, no mediji su uskoro utihnuli kao jaganjci u trileru američkoga redatelja Jonathana Demmea. USKOK naravno nije pokrenuo nikakvu istragu jer ih u pravilu pokreće po potrebi vlastodržaca s Pantovčaka. Glavni kritičar Predsjednikove «nove pravednosti» od prije dvije godine, Krešimir Macan, danas vodi Predsjednikovu kampanju. Isplativije je dobro zaraditi, nego kao konzistentni kritičar ostati praznoga džepa.

Mene osobno najviše iritira kada nam se Predsjednik u svojim dosadnim govorima obraća izrazima “građanke i građani”. Moram priznati da smo u Hrvatskoj još daleko od statusa građanina u Hegelovom smislu riječi. Intencija političke vrhuške nije stvarati slobodne i samosvjesne građane s osjećajem moralne odgovornosti, nego poslušnike i kmetove. Metafora Novokmeta na
HRT-u može pri tome poslužiti kao dobra paradigma kako se u Hrvatskoj stvaraju ovisni kmetovi koje treba uvjeriti da svrha ZAMP-a nije punjenje predsjednkova džepa, nego pokretanje gospodarstva. To je neosporno jamstvo da smo izabrali «Pravi put». Ergo, trebamo još više režimskih novinara koji će puhati u isti rog kako bismo shvatili da Josipović mora pobijediti na predsjedničkim izborima kako bi se ispunilo političko načelo “Mein ZAMP”.

P. S.
Kada je slavni njemačko-američki klasični filolog Friedrich Solmsen objavio 1978. godine čuveni članak “The Fishes of Lesbos and Their Alleged Significance for the Development of Aristotle.” (“Ribe s Lezba i njihovo navodno značenje za razvoj Aristotela”), čitatelji su, pročitavši tekst, ostali dobrano razočarani. A fora je zapravo bila u naslovu.

Jure Zovko/Direktno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari