Pratite nas

Reagiranja

Jovane, i konje ste ubijali, zar ne!?

Objavljeno

na

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, rodom čistokrvni Srbijanac iz okolice Čačka, a to je ‘srce Srbije’, poznat je po tome kako ne (pre)poznaje Hrvatsku kao državu, osim tek kao zločinačko mjesto ‘progona srpskog naroda u Hrvatskoj’.

-Jer jedino takva Hrvatska za njega i postoji!

U svojoj čestitci za novu, 2014.godinu čestitar Irinej naveo je sve hrvatske pokrajine u kojima žive njegova braća i sestre, redom Dalmaciju, Hrvatsku(?), Slavoniju, Liku, Kordun i  Baniju. A zagubljena i ostrašćena, ‘mala Hrvatska’ koja se vidi s tornja Katedrale bila je navedena u njegovoj novogodišnjoj čestitci tek kao jedna ‘pokrajinica’ na svetom ‘srpskom tlu'(sastavljeno prema napisu s portala ‘Hrvatskog fokusa’ 10.siječnja 2014., Mato Dretvić-Filakov).

Provokativna inauguracija episkopa Jovana u Pakracu…

Jednakim stilom nastavlja patrijarh Irinej i u Pakracu prigodom nedavnog ustoličenja novog episkopa Jovana(uz obvezan prijenos na Radman-oviziji) pa kaže: „Pred vladikom Jovanom je velik posao. Treba da se obnove hramovi okupe vernici i da se širi pravoslavna vera. Ovoj svetoj liturgiji nismo učestvovali samo mi, već i duše hiljada umorenih nevinih Srba u Jasenovcu i celoj Slavoniji. Eparhija slavonska je mučenička i stradalnička.

Narod ove eparhije je kroz istoriju proterivan i ubijan.

Ovde je ubijeno 19.000 srpske nejači.

Molimo se danas za sve jasenovačke i nevine žrtve iz proteklog rata. Ovde su uništene i spaljene mnoge svetinje, ali život nije“, kazao je Irinej, a novoustoličeni se episkop Jovan nadovezao na ovu mrziteljsku tiradu riječima:

„Srbi su na ovom području masovno stradali od 1941. do 1945., kao i od 1991. do 1995. Ovde je život mnogo puta uništavan, ali nikada nije uništen. Pakrački i slavonski Srbi nose svoj krst. Od danas će to nošenje krsta izgledati drukčije! Ima da obnovimo sve hramove i eparhiju“-poručio je Jovan u jednakom stilu, sasvim otvoreno optužujući Hrvate za agresiju na ugroženu srbijansku ‘starčad i nejač’ SAO-Zapadne Slavonije!?

Jeli to novopečeni episkop Jovan ponovno oživljava ideju o stvaranju nekog novog, Zapadno-slavonskog ‘pravoslavnog kalifata’? Ovom, rigidno političkom derneku nazočili su Milorad Dodik iz takozvane ‘RS’, ministar VP Srbije Ivica Dačić te brojni pravoslavni ‘sveštenici’ ali i domaća katolička braća po Bogu koja su tijekom ove fešte stoički-pogledom podase-trpjeli sve ove šovinističke provokacije; nije li to tipični hrvatski mazohizam!?

Dakako, nazočan je bio i nezaobilazni ‘politički prota’, petokolonaš Milorad Pupovac čija su dva rođena brata, Vojislav i Mladen bili pripadnici ‘Alfa’-postrojbe kapetana Dragana u stvaranju kninskog ‘SAO-kalifata’!

Manjkalo je samo da Milorad Dodik uzme riječ pa da spomene najveći srpski grad pod zemljom-mitološki Jasenovac u kome počiva 700.000 ‘pravoslavaca’ …i da patrijarh Irinej na kraju ovog ustoličenja uputi božji blagoslov svim četnicima koji su se vratili iz Ukrajine gdje su se hrabro borili za ‘pravednu rusku stvar’!

Svetosavsko pravoslavlje u odnosu prema konjima…

Ako nazočni katolički velikodostojnici i hrvatski političari ni jednom riječju nisu spomenuli zločine koje su domaći četnici i agresorska ‘JNA’ počinili nad Hrvatima diljem Zapadne Slavonije, u Pakracu, Vočinu, Četekovcima (rezanje udova motornom pilom), Balincima, Čojlugu, itd., mogli su barem upitati kakav je bio stav pravoslavne crkve prema hrvatskim konjima, lipicancima?

I konji i ljudi pripadnici su životinjskog svijeta; s tom rečenicom mnogi se vjerojatno neće složiti.

„Ono u čemu se ljudi razlikuju od životinja jest činjenica da životinje ne poznaju ni umjetnost ni religiju…i one neće počiniti genocid!“-napisao je Frank Westerman, nizozemski publicist-ratni izvjestitelj iz Zapadne Slavonije, novinar i književnik u svom dijelu „Lipicanci“ koje je predstavljeno 5. travnja og. pred pedesetak prisutnih u Multikulturalnom centru Lipik.

U ‘Lipicancima’ je opisana povijest dvadesetog stoljeća kroz povijest četiri generacije lipicanaca, pasmine koja se od svih pasmina konja najviše približila bastionu ljudske moći. Dio te povijesti dvadesetog stoljeća svakako pripada Lipiku i lipičkim lipicancima s kojima Westerman završava knjigu.

Naime, nedaleko Pakraca smješten je i grad Lipik s poznatom ergelom lipicanaca koja je po ‘pravoslavnim ratnicima’ zločinački razrušena na samom početku Domovinskog rata.

Objekti, štale, bili su uništeni granatama agresorskog ‘banjalučkog korpusa’ a zatim i spaljeni zajedno s pobijenim konjima.

Dio matičnog stada ergele (38 konja) našeg nacionalnog, genetskog i kulturnog blaga bio je pobijen, a najveći dio otuđen preko danas Dodikove, na zločinu stvorene ‘RS’, u Srbiju odnosno u Vojvodinu. Nakon 16 godina ‘progonstva’ jedan je dio preživjelih konja vraćen u jadnom stanju….nezaliječenih rana, bolesni, ušljivi, izgladnjeli, kost i koža.

Zaključimo…

Uništavanje ergele Lipik i ubijanje plemenitih konja-lipicanaca pamtit će se kao jedan je od najvećih svjetskih zločina ikada počinjen nad životinjama; kopali su ‘pravoslavni četnici’ konjima oči, sakatili ih samo zato što su hrvatski!

A ‘mi’ ćemo sve to zaboraviti i oprostiti, jer, tako nas uči naša vjera:

„Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!

A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!

Naprotiv, pljusne(ili pljune) li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“
(Matej 5, 38-39)

-A glede oprosta i pomirenja, ako već nisu imali duhovnog nadahnuća spomenuti hrvatske, ljudske žrtve tijekom četničkog i JNA-divljanja po Zapadnoj Slavoniji, Irinej i Jovan mogli su održati barem jedan simboličan parastos za pobijene a nedužne….konje-lipicance!

Damir Kalafatić/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima.

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima. Toga dana, 1992., naša je država, nakon proglašenja neovisnosti, (25. lipnja 1991.) priznata kao suverena i samostalna!

Europska zajednica, koju su činile 12 zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) objavile su zajedničku odluku kojom priznaju  Republike Hrvatsku i Sloveniju.

Toga dana, u Zagrebu je otvorena njemačka ambasada, što znači da je ova država prva koja je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Bila je to iznimno radosna vijest za sve građane naše države, a poglavito za hrvatske branitelje.

U večernjim satima, toga 15. siječnja, na zagrebačkom središnjem trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, spontano se okupio veliki broj građana u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene  došao je i prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman.

Rekao je: „Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan je protekao radno, kao obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“ te dodao da će ovaj datum „biti uklesan zlatnim slovima u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana“.

Dva dana nakon toga, u Hrvatsku je doputovao Francessco Cossiga, predsjednik Republike Italije, prvi strani državnik koji je službeno posjetio Republiku Hrvatsku, a samo dan poslije  u Zagreb je stigao i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, i bio nazočan svečanom polaganju ploče s natpisom: Ambasada Republike Austrije (na Jabukovcu).

Ostalo je povijest.

Za ovaj iznimno značajan događaj, najviše su zaslužni hrvatski branitelji, od kojih su mnogi već tada dali svoje živote i zdravlje za ovo što danas imamo.

Međutim, kako vrijeme ide, sve se manje pozornosti pridaje danu priznanja Republike Hrvatske, baš kao i svemu drugome što je vezano uz Domovinski rat.

Ovaj bi se datum u školama posebno trebao isticati, a ne da djeca nemaju pojima što se u Hrvatskoj dogodilo sredinom siječnja 1992.

Jedan dio hrvatskih građana, a poglavito političara, ponašaju se kao da smo ostvarili „banana republiku“, a ne državu.

Tog 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata, gotovo trećina zemlje bila je pod srpskom i inom okupacijom.

Također je neshvatljivo da Hrvati općenito malo drže do svojih blagdana, iako vole isticati kako to lijepo i raskošno rade, primjerice, Amerikanci. Jedan dobar dio naših građana  „bučno proslavlja“ blagdane,  odlazeći u shoppinge, na ljetovanja ili skijališta, dok nacionalni mediji tome ne pridaju značaj koji trebaju imati.

Na stvaranje hrvatske države i na njezine junake još malo pa će nas, da se našalimo, podsjećati tu i tamo neki hrvatski branitelj kojeg ćemo susresti na ulici ili trgu, s hrvatskom zastavom u ruci  ili pak u invalidskim kolicima.

Nu, najveći broj onih koji su stvorili hrvatsku državu, zajedno sa dr. Franjom Tuđmanom, počiva na grobljima širom Lijepe naše!

Ne, nije i neće biti dovoljno da im se toga dana, 15. siječnja,  odnosno Spomen dana, samo zapali svijeća, položi vijenac i kaže – „slava im“!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari