Pratite nas

Reagiranja

Jovane, i konje ste ubijali, zar ne!?

Objavljeno

na

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, rodom čistokrvni Srbijanac iz okolice Čačka, a to je ‘srce Srbije’, poznat je po tome kako ne (pre)poznaje Hrvatsku kao državu, osim tek kao zločinačko mjesto ‘progona srpskog naroda u Hrvatskoj’.

-Jer jedino takva Hrvatska za njega i postoji!

U svojoj čestitci za novu, 2014.godinu čestitar Irinej naveo je sve hrvatske pokrajine u kojima žive njegova braća i sestre, redom Dalmaciju, Hrvatsku(?), Slavoniju, Liku, Kordun i  Baniju. A zagubljena i ostrašćena, ‘mala Hrvatska’ koja se vidi s tornja Katedrale bila je navedena u njegovoj novogodišnjoj čestitci tek kao jedna ‘pokrajinica’ na svetom ‘srpskom tlu'(sastavljeno prema napisu s portala ‘Hrvatskog fokusa’ 10.siječnja 2014., Mato Dretvić-Filakov).

Provokativna inauguracija episkopa Jovana u Pakracu…

Jednakim stilom nastavlja patrijarh Irinej i u Pakracu prigodom nedavnog ustoličenja novog episkopa Jovana(uz obvezan prijenos na Radman-oviziji) pa kaže: „Pred vladikom Jovanom je velik posao. Treba da se obnove hramovi okupe vernici i da se širi pravoslavna vera. Ovoj svetoj liturgiji nismo učestvovali samo mi, već i duše hiljada umorenih nevinih Srba u Jasenovcu i celoj Slavoniji. Eparhija slavonska je mučenička i stradalnička.

Narod ove eparhije je kroz istoriju proterivan i ubijan.

Ovde je ubijeno 19.000 srpske nejači.

Molimo se danas za sve jasenovačke i nevine žrtve iz proteklog rata. Ovde su uništene i spaljene mnoge svetinje, ali život nije“, kazao je Irinej, a novoustoličeni se episkop Jovan nadovezao na ovu mrziteljsku tiradu riječima:

„Srbi su na ovom području masovno stradali od 1941. do 1945., kao i od 1991. do 1995. Ovde je život mnogo puta uništavan, ali nikada nije uništen. Pakrački i slavonski Srbi nose svoj krst. Od danas će to nošenje krsta izgledati drukčije! Ima da obnovimo sve hramove i eparhiju“-poručio je Jovan u jednakom stilu, sasvim otvoreno optužujući Hrvate za agresiju na ugroženu srbijansku ‘starčad i nejač’ SAO-Zapadne Slavonije!?

Jeli to novopečeni episkop Jovan ponovno oživljava ideju o stvaranju nekog novog, Zapadno-slavonskog ‘pravoslavnog kalifata’? Ovom, rigidno političkom derneku nazočili su Milorad Dodik iz takozvane ‘RS’, ministar VP Srbije Ivica Dačić te brojni pravoslavni ‘sveštenici’ ali i domaća katolička braća po Bogu koja su tijekom ove fešte stoički-pogledom podase-trpjeli sve ove šovinističke provokacije; nije li to tipični hrvatski mazohizam!?

Dakako, nazočan je bio i nezaobilazni ‘politički prota’, petokolonaš Milorad Pupovac čija su dva rođena brata, Vojislav i Mladen bili pripadnici ‘Alfa’-postrojbe kapetana Dragana u stvaranju kninskog ‘SAO-kalifata’!

Manjkalo je samo da Milorad Dodik uzme riječ pa da spomene najveći srpski grad pod zemljom-mitološki Jasenovac u kome počiva 700.000 ‘pravoslavaca’ …i da patrijarh Irinej na kraju ovog ustoličenja uputi božji blagoslov svim četnicima koji su se vratili iz Ukrajine gdje su se hrabro borili za ‘pravednu rusku stvar’!

Svetosavsko pravoslavlje u odnosu prema konjima…

Ako nazočni katolički velikodostojnici i hrvatski političari ni jednom riječju nisu spomenuli zločine koje su domaći četnici i agresorska ‘JNA’ počinili nad Hrvatima diljem Zapadne Slavonije, u Pakracu, Vočinu, Četekovcima (rezanje udova motornom pilom), Balincima, Čojlugu, itd., mogli su barem upitati kakav je bio stav pravoslavne crkve prema hrvatskim konjima, lipicancima?

I konji i ljudi pripadnici su životinjskog svijeta; s tom rečenicom mnogi se vjerojatno neće složiti.

„Ono u čemu se ljudi razlikuju od životinja jest činjenica da životinje ne poznaju ni umjetnost ni religiju…i one neće počiniti genocid!“-napisao je Frank Westerman, nizozemski publicist-ratni izvjestitelj iz Zapadne Slavonije, novinar i književnik u svom dijelu „Lipicanci“ koje je predstavljeno 5. travnja og. pred pedesetak prisutnih u Multikulturalnom centru Lipik.

U ‘Lipicancima’ je opisana povijest dvadesetog stoljeća kroz povijest četiri generacije lipicanaca, pasmine koja se od svih pasmina konja najviše približila bastionu ljudske moći. Dio te povijesti dvadesetog stoljeća svakako pripada Lipiku i lipičkim lipicancima s kojima Westerman završava knjigu.

Naime, nedaleko Pakraca smješten je i grad Lipik s poznatom ergelom lipicanaca koja je po ‘pravoslavnim ratnicima’ zločinački razrušena na samom početku Domovinskog rata.

Objekti, štale, bili su uništeni granatama agresorskog ‘banjalučkog korpusa’ a zatim i spaljeni zajedno s pobijenim konjima.

Dio matičnog stada ergele (38 konja) našeg nacionalnog, genetskog i kulturnog blaga bio je pobijen, a najveći dio otuđen preko danas Dodikove, na zločinu stvorene ‘RS’, u Srbiju odnosno u Vojvodinu. Nakon 16 godina ‘progonstva’ jedan je dio preživjelih konja vraćen u jadnom stanju….nezaliječenih rana, bolesni, ušljivi, izgladnjeli, kost i koža.

Zaključimo…

Uništavanje ergele Lipik i ubijanje plemenitih konja-lipicanaca pamtit će se kao jedan je od najvećih svjetskih zločina ikada počinjen nad životinjama; kopali su ‘pravoslavni četnici’ konjima oči, sakatili ih samo zato što su hrvatski!

A ‘mi’ ćemo sve to zaboraviti i oprostiti, jer, tako nas uči naša vjera:

„Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!

A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!

Naprotiv, pljusne(ili pljune) li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“
(Matej 5, 38-39)

-A glede oprosta i pomirenja, ako već nisu imali duhovnog nadahnuća spomenuti hrvatske, ljudske žrtve tijekom četničkog i JNA-divljanja po Zapadnoj Slavoniji, Irinej i Jovan mogli su održati barem jedan simboličan parastos za pobijene a nedužne….konje-lipicance!

Damir Kalafatić/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

OBŽ – Hrvatsko društvo logoraša podržalo inicijativu vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave

Objavljeno

na

Objavio

Na sastanku Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Podružnice Osječko-baranjske županije, održanom 20. rujna ove godine, 11 članova Predsjedništva jednoglasno je podržalo inicijativu vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave.

Udruga pruža punu podršku održavanju prosvjednoga skupa najavljenoga za 13. listopad ove godine. Odluka Predsjedništva Udruge vođena je isključivo ljudskim i altruističkim motivima.

Nedovoljno procesuiranje srpskih ratnih zločina u Vukovaru ne može pridonijeti željenoj pomirbi i suživotu koji nije moguć sve dok žrtve na ulicama grada prepoznaju svoje mučitelje, a obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja ne znaju gdje zapaliti svijeće za svoje najbliže.

Republika Hrvatska potpisala je Erdutski sporazum kako bi se mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja izbjegla svaka buduća žrtva u Domovinskom ratu, no to ne znači da smo odustali od svojih mrtvih i zadovoljštine za njihovu muku.

Udruga će stoga, kao i do sada, vođena isključivo humanim motivima, davati punu podršku svakoj inicijativi koja će pomoći u promoviranju istine i baštinjenja pozitivnih vrijednosti proisteklih iz Domovinskoga rata.

To je jedini ispravni zalog za budućnost koji dugujemo poginulim i nestalim suborcima, stoji u priopćenju kojeg potpisuje predsjednik društva, Damir Buljević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Trebamo li se sramiti HR Herceg-Bosne 93.? (Odgovor Višnji Starešini)

Objavljeno

na

Objavio

Ne zaboravimo da je pred očima svijeta, kako kažu sveznalci, „Bosna šaptom pala“ u Karađorđevu već 1991. i da su čelnici HZ Herceg-Bosne i Republika Srpske „dijelili“ Bosnu u Grazu 1992. godine. Pritisci međunarodne zajednice rezolucijama 752, 757 i 787 Vijeća sigurnosti UN-a donesene u proljeću i jeseni 1992. najbolje pokazuju efekte razornih ciljeva nauštrb Hrvata i propagande kojoj se muslimanska strana, naravno, nikad nije opirala.

U kolumni “Zašto učiti iz Maestrala 95., a ne iz HR Herceg-Bosne 93.“, objavljenoj 9. rujna 2018. u Slobodnoj Dalmaciji, Višnja Starešina primjećuje kako se na svečanoj obljetnici proglašenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne okupila “reprezentativna ekipa zimzelenih hrvatskih dužnosnika”. Starešina smatra kako je proglašenje HR Herceg-Bosne besmisleno i da “predstavlja jedno od najvećih promašaja hrvatske politike” jer je “to učinjeno usred pregovora o takozvanom Owen-Stoltenbergovu mirovnom paketu”. Piše Ivan Pepić/blog.vecernji.hr

Ona tvrdi da je Hrvatska “te jeseni bila pred slomom i pred povratkom u neku novu Jugoslaviju okolnim putom”. Proglašenje HR Herceg-Bosne “značilo je pojačati sve negativne aspekte katastrofalnog položaja: izazvati usporedbe s Karadžićevom Republikom Srpskom, dati Izetbegoviću alibi za ofenzivu prema moru, dati legitimitet Martićevoj Republici Srpskoj Krajini”. Starešina tvrdi i da je proglašena republika umanjila vrijednost Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Kolumnistica tvrdi kako bi bilo “svrsishodnije crpiti političku inspiraciju iz pobjede 1995. nego iz poraza 1993.”, jer su operacije Maestral i Južni potez omogućile HV-u i HVO-u da postanu glavni američki partner.

Politički rezultati potvrđuju zimzelenost hrvatskih dužnosnika. Međutim, je li proglašenje HR Herceg-Bosne u to vrijeme doista bio toliki promašaj i problem?

Muslimansko i međunarodno izjednačavanje Srba i Hrvata

Starešina tvrdi da je proglašenje HR Herceg-Bosne izazivalo “usporedbe s Karadžićevom Republikom Srpskom” – kao da se to nije događalo prije uspostavljanja HR Herceg-Bosne.

Nacionalna politika Hrvata osuđivana je i prije i poslije Herceg-Bosne. Muslimansko izjednačavanje Srba i Hrvata formalizirano je 7. veljače 1992. donošenjem “Direktive za odbranu Republike Bosne i Hercegovine” muslimanske Patriotske lige Sefera Halilovića. U njoj su navedene tri “ukupne snage neprijatelja”: “Jugoslavenska armija, snage SDS-a i ekstremne snage HDZ-a”. Ciljevi neprijatelja su, navodi se, “priključenje Velikoj Srbiji i Velikoj Hrvatskoj”.

Muslimani i odbori SDA koji su surađivali s HDZ-om i vlastima HZ Herceg-Bosne redovito su raspuštani. Dok su se cijevi još hladile od Lipanjskih zora 1992., u Hercegovini Izetbegovićevi ljudi oduzeli su legalno izabranom odboru SDA pravo na “zaštitu muslimanskih interesa” zbog suradnje s Hrvatima. Naglašeno je kako se podržavaju “sve odluke legalnih organa RBiH vezano za HVO i tzv. Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu” po kojima se HZ Herceg-Bosna podređuje muslimanskoj republici.

Ne zaboravimo da je pred očima svijeta, kako kažu sveznalci, “Bosna šaptom pala” u Karađorđevu već 1991. i da su čelnici HZ Herceg-Bosne i Republika Srpske “dijelili” Bosnu u Grazu 1992. godine. Pritisci međunarodne zajednice rezolucijama 752, 757 i 787 Vijeća sigurnosti UN-a donesene u proljeću i jeseni 1992. najbolje pokazuju efekte razornih ciljeva nauštrb Hrvata i propagande kojoj se muslimanska strana, naravno, nikad nije opirala.

Hrvatska pred slomom, Muslimani pred Jadranom. Je li kriva HR Herceg-Bosna?

Hrvatska je bila pred slomom i prije uspostavljanja HR Herceg-Bosne. UNPA, “ružičaste” i “zaštićene” zone, oštra pisma ministara vanjskih poslova EU i Državnog tajnika SAD-a Christophera Warrena krajem siječnja 1993. te Rezolucija 802 VS UN-a protiv Operacije Maslenica bili su prijetnja Hrvatskoj, i to nakon što su Hrvati i Muslimani potpisali kratkotrajno siječanjsko primirje u Ženevi, prije proglašenja HR Herceg-Bosne.

Starešina tvrdi da je HR Herceg-Bosna dala “Izetbegoviću alibi za ofenzivu prema moru” – kao da se taj plan nije počeo provoditi mnogo ranije uz pomoć međunarodnih aktera.

U siječnju 1993. muslimansko vodstvo obećalo je potpisati Vance-Owenov plan ako dobije posebna prava u luci Ploče i izlazak na Jadran. Postupno je međunarodna zajednica legitimirala taj bošnjački cilj. Glavni pregovarač EU, David Owen, 22. lipnja 1993. za BBC izjavljuje da “Muslimanima treba biti osiguran pristup na more, a moguće je da im se dade i Mostar”. Tri dana kasnije, Owen i njegov kolega iz UN-a Stoltenberg upućuju Tuđmanu pismo u kojem izražavaju “čvrsto uvjerenje da Muslimani moraju imati više od 30% teritorija… izlazak na Savi te osiguran pristup Jadranu”. Owen i Stoltenberg izražavaju uvjerenje da “što su Muslimani bliži moru, to je rješenje prihvatljivije svijetu”. Isto uvjerenje Tuđmanu prenose i ministri vanjskih poslova EU.

Međunarodna zajednica 25. i 27. lipnja 1993. traži čak ustupanje područja Republike Hrvatske sjeverno od Save kod Brčkog, Gunju, kako bi Muslimani imali nesmetan izlazak na Savu. Zanimljivo je kako je mjesec dana nakon tog zahtjeva SIS informirao hrvatske vlasti o učestalim provokacijama muslimanskih izbjeglica i pojačanom muslimanskom ekstremizmu u Gunji i Gašincima kod Đakova (6. kolovoza 1993).

Glavni međunarodni mediji svesrdno su prenosili muslimanske želje. Kratkotrajni član Predsjedništva BiH i poslijeratni Predsjednik Federacije BiH Ejup Ganić za bečki Kurier tvrdi kako “mi [Muslimani] bismo pobijedili rat da smo imali 20 kilometara slobodnog pristupa moru” (25. kolovoza 1993).

Starešina griješi kad tvrdi da je alibi za ofenzivu prema moru dala HR Herceg-Bosna. Blagonaklonost međunarodne zajednice i antihrvatska kampanja među muslimanskim vodstvom bili su dovoljni motivi za takve planove i ciljeve. Oni su se provodili znatno ranije uz pristanak međunarodne zajednice.

HR Herceg-Bosna u Uniji republika Bosne i Hercegovine

Herceg-Bosna je preimenovana u republiku nakon što je 31. srpnja 1993. potpisan mirovni sporazum Owen-Stoltenberg koji je predviđao Uniju republika BiH odnosno “konfederaciju republika čiji će ustav priznati tri konstitutivna naroda, a većinu vladinih dužnosti obnašat će njihove republike”. Hrvati su odmah prihvatili prijedlog da Muslimanima pripadne 30% teritorija Unije, bez obzira što se i tijekom pregovora to područje širilo uvijek nauštrb Hrvata.

Muslimanskim liderima ni to nije bilo dovoljno, ali su tad morali pridobiti srpsku stranu. Ganić je uoči potpisivanja sporazuma izjavio za hamburški Die Woche da “mi [Muslimani] možemo birati samo između dva neprijatelja. Mi ćemo odlučiti u korist Srba. Englezi bi rekli: ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. Srbi su sve postigli i svijet ih podržava u vojnim pobjedama… Zato, mi ćemo s jačima. A to su Srbi…” (29. srpnja 1993).

Slično, bečki Der Standard i hamburški Die Woche prenose Ganićevu misao prema kojoj su “Muslimani islamizirani Srbi, i najveća greška koju smo mi učinili na početku rata bilo je stvaranje vojnog saveza s Hrvatima” te kako su Muslimani „bliži Srbima nego Slovencima i Hrvatima. Pričamo dijalekt koji je bliži srpskom nego hrvatskom. Isto vrijedi i za mentalitet, navike i običaje“ (30. srpnja 1993). “Alijin diplomata” Muhamed Filipović tvrdi da mu je Owen 26. srpnja 1993. u Ženevi obećao da “ako mi [Muslimani] pristanemo na ono što trebaju dobiti Srbi, tada će oni okrenuti leđa Hrvatima i mi se možemo namiriti na njihov račun”. Sumnjam da su Ganićevo bratimstvo sa Srbima i Owenov plan namirenja na račun Hrvata ovisili o HZ ili stvaranju HR Herceg Bosne.

Unatoč tome, 20. kolovoza odlučeno je da će sve tri strane predstaviti prijedlog svojim javnostima te kako će se 30. kolovoza vratiti natrag u Ženevu. Za razliku od Muslimana i Srba, Hrvati nisu imali dom u kojem bi mogli glasovati o takvom ili bilo kojem dokumentu, jer se politika provodila sukladno civilnoj vlasti HVO-a i predsjedništvu HZ Herceg-Bosne. Zbog toga, 24. kolovoza je uočena potreba i dogovoreno je proglašenje HR Herceg-Bosne, ni manje ni više, u skladu s međunarodnim sporazumima o Uniji republika BiH. Uslijedilo je donošenje “Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju HR Herceg-Bosni” 28. kolovoza 1993. Njene institucije, poput Zastupničkog doma, nisu dovodile u pitanje postojanje, integraciju i podjelu ovlasti s Unijom republika BiH. Za razliku od proglašenja Republike Srpske 1992. i Martićeve RSK, HR Herceg-Bosna temeljila je svoje postojanje na međunarodnom ugovoru. Međunarodna zajednica nije nikad reagirala protiv preimenovanja HZ u HR Herceg-Bosnu. Bilo im je jasno kako taj čin nije bio uperen protiv nijedne strane, jer je HR Herceg-Bosna i dalje prihvaćala okvire Bosne i Hercegovine.

Srbi su prihvatili mirovni prijedlog na sjednici republičke skupštine 27. kolovoza. S druge strane, sve su strane znale da će muslimanska strana odbiti prijedlog. Izetbegović u svojim Sjećanjima svjedoči kako je “lord Owen očekivao završetak razgovora i prihvatanje njegova plana, ali, na njegovo zaprepaštenje, mi smo objavili da moramo ići na konsultacije u Sarajevo da za mirovni plan dobijemo suglasnost Skupštine BiH”. Konačno, muslimanska Skupština BiH odbila je plan o Uniji BiH krajem kolovoza 1993. (65 protiv, 0 za).

Vrijedi napomenuti i kako su početkom jeseni 1993. međunarodna zajednica i zapadni mediji imali sve manje strpljenja prema muslimanskim zahtjevima. Owen bilježi kako su muslimanski ratnici htjeli nastaviti rat s Hrvatima, a Burg i Shoup u knjizi The War in Bosnia-Herzegovina, pozivajući se na Washington Post i New York Times, tvrde kako su mediji pisali o “slavlju muslimanskih dužnosnika zbog rezultata glasovanja” o planu te kako je među Muslimanima sve manje interesa za dogovor.

Teško je dokazati kako je položaj Hrvatske u svijetu pogoršan stvaranjem HR Herceg-Bosne i da je taj potez besmislen. Naprotiv, Unija republika BiH bila je na UN-ovom stolu formalno sve do kraja prosinca 1993. godine.

Obljetnica HR Herceg-Bosne ne umanjuje pobjede u operacijama Maestral i Južni potez. One se, između ostalog, obilježavaju svake godine. Doduše, dogodi se da tih dana ponosa „lokalne“ vlasti koje naređuju postavljanje ratnih ljiljana “zaborave” pozvati pripadnike HVO-a i HV-a. Čini se kako su te operacije davno “zaboravili” i hrvatski partneri. To “zaboravljanje” nosi sa sobom ključno pitanje: je li crpljenje inspiracije iz izvrsnih operacija iz 1995. dovoljno za zaustavljanje današnjih bošnjačkih političkih napada na konstitutivnost i ravnopravnost, bez učenja iz HR Herceg-Bosne?

Ivan Pepić/blog.vecernji.hr


Ja ću samo nadopuniti ovaj izvrstan članak s još par dodataka. Piše Predrag Nebihi.
Prvi dodatak je knjiga Billa Clintona “My life”
https://is.muni.cz/…/pod…/MVZ253/um/Bill_Clinton_My_Life.pdf

Obratite pažnju na stranicu 404. ove knjige gdje Clinton spominje Mitteranda pa kaže:
“… he was more sympathetic to the Serbs than I was, and less willing to see a Muslim-led unified Bosnia.”

Dakle, Clinton kaže kako je Mitterand više simpatizirao Srbe od njega, ali da je je bio puno manje sklon “ujedinjenoj” (čitaj: unitarnoj) “Bosni” i to “pod vodstvom Muslimana” od njega.

Jednom ću o ovome napisati malo šire štivo, ali sad je dovoljno vidjeti kakav je bio stav Clintona odnosno SAD-a i to je dovoljan dokaz da Starešina piše gluposti koje nemaju nikakve veze s mozgom i ja ne znam što je toj ženi, je li joj netko prijetio, je li nju netko platio, je li nju netko ucjenjuje, ili je pak riječ samo o površnosti, jer ista ta Starešina je nakon presude Praljku pisala kako je Mesićevo svjedočenje u Haagu tajno i kako se do njega ne može iako je oznaka tajnosti s tog svjedočenja iako je svjedočenje dostupno na internetskim stranicama haškog suda još od 2005. godine.

Što se tiče Mitteranda, kad su četnici napravili pokolj u Vukovaru isti taj Mitterand (za one koji ne znaju, to je bio tadašnji francuski predsjednik) rekao je da “su Hrvati to i zaslužili jer su bili na pogrešnoj strani u drugom svjetskom ratu”. Dakle, u to vrijeme imamo Englesku i Francusku na strani Srba, Ameriku na strani muslimana, a na našoj strani nema ama baš nikoga.

Druga stvar kojom bih nadopunio ovaj odličan tekst je prvi stvarni dokaz o namjeri podjele BiH, i pazite sad ovo, tu nigdje nema Tuđmana, tu nigdje nema Hrvata, to je Alija Izetbegović predložio Srbima, točnije Radovanu Karadžiću u svibnju 1991. godine, i o tome postoji čak i onovremni dokaz u vidu tonskog zapisa:

Dakle, ovo što čujete na ovom video-zapisu je razgovor između Karadžića i Slobodana Miloševića iz svibnja 1991. u kojem Karadžić prepričava Miloševiću kako mu je dva dana prije toga Izetbegović ponudio da “podjelimo Bosnu”.
Pitanje koje se logično postavlja je zašto ljevičarsko-islamistička kamarila i čitav dijapazon od Sorosa preko Mesića sve do Bin Ladena skupa s njihovimm medijskim jurišnicima ignorira ovaj materijalni dokaz, koji je kronološki prvi po redu u kojem se spominje famozna “podjela Bosne”?
Treba li nekom nešto crtati?

Haška soroščad, kao i ovdašnja medijska soroščad i savoštrbčad prednost daje Mesićevom svjedočenju bez obzira na činjenicu da Mesić nije bio u Karađorđevu, da je njegovo svjedočenje po čuvenju odnosno iz druge i treće ruke, kao i to da se Mesić politički sukobio s Tuđmanom zbog čega je imao jasan motiv za lažno terećenje Tuđmana.

Za razliku od tog mita i Karađorđevu, gdje ni dan-danas nema nikakvog dokaza, nikakvih sporazuma, nikakvog ugovora, ničega, ovo je sasvim konkretan dokaz, nastao u onom vremenu, i gdje Karadžić apsolutno nije imao nikakvog razloga lagati Miloševiću.
I zato ja tvrdim da Zlatko Hasanbegović mulja kad optužuje Tuđmana da je ideja “podjele Bosne” inicijalno Tuđmanova, i za to vadi onaj feralovski “argument” da je Tuđman u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji s kraja 1991. godine rekao kako Hrvatskoj treba zadebljanje pereca na jugu.

Problem s Hasanbegovićem je standardni problem s muslimanima,. “oni nikad ni za što nisu krivi, uvijek je kriv netko drugi, ali taj bezobrazluk kojim oni ignoriraju osnovna načela matematike i fizike da bi opravdali svoje glavosječstvo je ono što ih u mojim očima čini pokvarenijom od svih, uključujući i četnike”.

Činjenica je da je Dusina bila 80 dana prije Ahmića. Činjenica je da su Orlište i Buščak bili tri tjedna prije Sovića i Doljana a koji su bili isti dan kad i Ahmići ali i Trusina.  Činjenica je da je Alija Izetbegović ponudio Radovanu Karadžiću “podjelu Bosne” 7 mjeseci prije tog famoznog Tuđmanovog intervjua Slobodnoj Dalmaciji kojeg rado potežu sve jugoslavenčine koje mrze Tuđmana, od Mesića preko feralovih anarhističkih drogiranih i pijanih bandita pa sve do velikog “desničara” Hasanbegovića.

Činjenica je da je muslimansko-hrvatski rat počeo zato jer su Muslimani po strateškom ofenzivom vojnom planu napali Hrvate. http://www.hrsvijet.net/…/33079-muslimanski-strateki-ofenzi…

Činjenica je da su Muslimani ubili najmanje 5 puta više hrvatskih civila i ratnih zarobljenika nego obratno, isto tako i protjerali 5 puta više ljudi.
Činjenice su ono što apsolutno nikad ne ide u prilog četnicima, Bošnjacima, jugoslavenčinama, sorosoidima, kvazi-liberalima, komunjarama, antiteistima, sotonistima i toj ekipici…

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari