Pratite nas

Ljudi, odnese nešto čovika!

Objavljeno

na

BiH ne treba reforme pro forme, a može pomoći netko tko je u formi. Njemačka, na primjer!

Na političkoj sceni postoje neki koji još umišljaju da mogu sami urediti BiH, po svojoj volji, bez pomoći onih koji su po Ustavu i Božjem zakonu jednakopravni

man-on-bicycle

Voda iz poplavljenih područja pomalo se povlači, a pomoć je i dalje više nego potrebna. Stradalima valja do zime podići nove domove. Nigdje se kao proteklih dana nije potvrdila Dellenova misao: „Malo dobrote čovjeka prema čovjeku više vrijedi nego silna ljubav prema čovječanstvu!“ Kataklizma koja je pogodila dijelove BiH, Hrvatske i Srbije pokazala je da čovjek čovjeku nije uvijek vuk, da ovaj svijet nije zvjerinjak, da ljubav prema bratu čovjeku može ipak jača. No, ponovo su otvorena brojna pitanja koja prate čovjeka od prapočetaka čovječanstva. Još davno Aristotel je kazao: „Kad bi na Zemlji vladala ljubav, svi zakoni bili bi suvišni.“ No, zakoni su tu da bi eliminirali mržnju, pohlepu, nastojanje da se ovlada drugima, da se spriječi zlo i naopako, da prevlada dobro. Pogotovo u ovoj i ovakvoj BiH, koja i dalje puno očekuje od stare dame Europe i ujaka Sama preko velike bare. BiH za sada u Europi ne može ni pomoću trikova, a sprema se u – Brazil. Još nekome iz Europe može pomrsiti račune, nije se s BiH igrati kad je nogometna igra u pitanju. Safet Sušić uz malu pomoć svojih suradnika sastavlja taktiku po savjetu legendarnog televizijskog komentatora Mladena Delića iz vremena kad je Sušić bio igrač: – Ne sam, Safete!

A i sami navijači smišljaju svoju taktiku, a jedan od njih predlaže: – Za vrijeme utakmica BiH na Svjetskom prvenstvu vičite što jače na svoje televizore! Možda ne pomogne reprezentaciji, ali može pomoći navijačima. Pokazalo se to više pune, ne samo kad je nogomet u pitanju. Na političkoj sceni postoje neki koji još umišljaju da mogu sami urediti BiH, po svojoj volji, bez pomoći onih koji su po Ustavu i Božjem zakonu jednakopravni. Tonino Picula kaže da je unutarnji ustroj BiH dotrajao. Daytonski ustroj BiH nikada i nije nešto naročito funkcionirao, a postao je neodrživ njegovim rušenjem po glavi hrvatskih stanovnika u BiH. Toga su svjesni mnogi u vrhu piramide međunarodnog poretka, njihova moralna potpora postoji, ali to ne podiže moral onima koji bi u svojoj zemlji trebali biti stvarno jednakopravni. Ovoj BiH potreban je Marshallov plan i u političkom pogledu. A ne pomoć onih koji se još kunu u maršala iz Kumrovca i njegove planove. Bolesna BiH treba stvarnu pomoć vodećih iz Bruxellesa i Washingtona, a samo lijekovi za ublažavanje boli stvaraju ovisnost i pogubne nus-pojave. Bolesnoj BiH treba pomoć liječnika da joj se više ne događaju nezgodne zgode kao Muji kod psihijatra: – Recite zašto ste došli k meni – obrati mu se psihijatar.

– Zato što ne mogu doći sebi – pojasni mu Mujo.

BiH je daleko od Europe, a još dalje od euro-zone, ali mnogi bh. građani svoje KM-ove preračunavaju u eure. Pa čak i klinci. Učiteljica je u Hercegovini upitala nekog prvašića: – Koliko je 90 plus sedam?

– Pedeset eura – reče mali Ero s ovoga svijeta za Europu spreman.

Hoće li barem njegova generacija biti u Europi ili će “ćamiti ćekajući“ na EU-audiciji i ponavljati onu iz nekadašnje „Audicije“:

– Primi me, samo ti mene primi! Stižu obećanja iz Berlina da bi Angela Merkel mogla preuzeti ključnu riječ oko reformi u BiH. BiH ne treba reforme pro forme, a prave reforme može provesti netko tko je u formi. Angela, odnosno Njemačka, to svakako jest. Nadamo se da se nakon novih izbora neće više raditi po starom i da stari kontinent neće biti nova bh. fatamorgana. BiH ne bi smjela više biti crna rupa Europe, a njezini zahtjevi za približavanju EU ne bi i dalje trebali biti odbijani. A poznato je to da najviše privlači – odbijanje! Mnogi u Europi i svijetu kažu da im je BiH pri srcu, ali sve i vezi s tim podsjeća na Facebook status privlačne dame: Prije nego što se zaljubite u mene, obratite se svome liječniku ili ljekarniku! BiH na svome putu u Europu ne smije zaostajati jer to vodi u bespuće. A onda slijedi zaostajanje u gospodarskom, civilizacijskom i svakom drugom pogledu pa bi se moglo događati nešto slično onome kad su u ove krajeve stigli prvi bicikli. Kad je jedna žene vidjela kako je neki mladić pored nje nešto brže prošao na biciklu, viknula je:

– Ljudi, odnese nešto čovika!

Da tako nešto ne odnese i BiH.

 

FranoVukoja/vl

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Je li savezništvu Rusije i Turske došao kraj?

Objavljeno

na

Objavio

Vladimir Putin stalno umiruje Erdoğana, ali ovaj je na rubu živaca te neki ne isključuju da bi Turska i Rusija ponovno mogli zahladiti odnose kao i 2015. godine kada su Turci srušili jedan ruski borbeni zrakoplov u Siriji.

Je li savezništvu Rusije i Turske došao kraj? Je li suradnja sada tako krhka da bi moglo doći i do izravnog sukoba dvaju donedavnih glavnih igrača u Siriji?

Razlog je Idlib, odnosno jedini teritorij koji u Siriji ne kontroliraju snage predsjednika Bašara al Asada, koji je sada uz pomoć Irana, navalio na područje koje drže antibašarovske snage i to uz pomoć Turske. Ankara taj dio Sirije smatra zonom svog utjecaja zbog vlastite sigurnosti, a s Rusijom su u Sočiju 2017. godine i dogovorili demilitarizaciju Idliba koju osigurava Turska.

Sad je, pak Bašar al Asad, ojačan ruskom podrškom (on je opstao na vlasti zahvaljujući Rusima) odlučio i taj dio Sirije “priključiti ” sebi – prvo zato što je tamo značajna antibašarovska Nacionalna vojska Sirije (nekada poznata kao Slobodna sirijska armija), a tamo prolaze i dvije najznačajnije ceste M 4 i M 5, glavne transportne žile kucavice Sirije, piše jutarnji list

U napadima na Idlib, gdje ima najmanje 3 do 4 milijuna izbjeglica, ima puno poginulih civila, ali i turskih vojnika, što je razbjesnilo turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je tražio od ruskog kolege Vladimira Putina, da smjesta obuzda Bašara al Asada i Irance, ali i da sa svojom avijacijom i logistikom ne sudjeluje u napadima na Idlib (Moskva, Teheran i Damask inače tvrde da su tamo ostaci vojnih struktura iz Islamske države i njenih saveznika).

Naime, Ankari je posve jasno da Bašar al Asada u potpunosti ovisi o Rusima i teško da bi jednu takvu vojnu operaciju poduzeo na svoju ruku, bez odobrenja ili konzultacija s Kremljem. Turska se čak, nakon dugogodišnjih napetih odnosa sa SAD-om, sada odjednom obratila Washingtonu, tražeći od njih raketni sustav Patriot koji bi razmjestili u dometu Idliba.

No, sada je problem da je Turska, ignorirajući, upozorenja Bijele kuće, kupila od Rusa njihov proturaketni sustav S 400. No, neki čak u šali kažu da bi se u Idlibu mogla dogoditi bizarna i apsurdna situacija da S 400 bude uporabljen protiv Asada pa čak i Rusa!?

Osim toga, Turci navodno žele da se i Amerikanci uključe u patroliranje i nadgledanje neba iznad Idliba, što bi moglo dovesti do toga da se Rusi i Amerikanci gledaju preko nišana.

Vladimir Putin stalno umiruje Erdoğana, ali ovaj je na rubu živaca te neki ne isključuju da bi Turska i Rusija ponovno mogli zahladiti odnose kao i 2015. godine kada su Turci srušili jedan ruski borbeni zrakoplov u Siriji.

Tako da je sada situacija vrlo napeta te bi, nakon određenog primirja, ponovno moglo doći do razbuktavanja sukoba, ali ovaj put uz direktno sudjelovanje dvaju saveznika na suprotstavljenim stranama.

Teško je, za sada, povjerovati u takav rasplet, (i Moskva i Ankara bježe od izravnog sukoba), ali Turska neće dozvoliti da izgubi kontrolu nad tim dijelom Sirije, što je za njih od strateške važnosti, no ne želi se konfrontirati s Rusijom, pogotovo jer je još uvijek u napetim odnosima sa SAD-om i EU.

Moskva također ne bi htjela izgubiti važnog saveznika, pogotovo jer preko Turske dodatno destabilizira NATO, što je jedna od najvažnijih strateških ciljeva Rusije. No, ipak treba napomenuti da su čak tri runde rusko-turskih razgovora propale, ali se čeka nastavak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nino Raspudić u Širokom Brijegu predstavio knjigu ‘Kratki espresso’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fena

Zbirka kolumni “Kratki espresso”, koju potpisuje hrvatski intelektualac Nino Raspudić, u petak je predstavljena u Širokom Brijegu.

Na početku predstavljanja prikazan je film “Nino ili Bruce Lee” u kojemu su prikazani inserti iz internetskih skečeva “nezavisnih intelektualaca” u kojima Fino Nastupić (Nino Raspudić) polemizira s Rolsom Rojsom (Ljubo Ćesić Rojs) i Ivom Kabancem (Ivo Banac), a nakon toga o knjizi su govorili autor i Zoran Zeljko.

– Teško je imati tremu u Širokom jer sam tu na domaćem terenu. Jedna baba mi je iz Širokog, otac mi je predavao matematiku u Širokom, bespredmetno je razgovarati o tremi – kazao je Raspudić na početku predstavljanja.

Govoreći o svojim kolumnama, Raspudić je rekao kako je na početku mislio da će sve što ima napisati u nekoliko tekstova, međutim suradnja s Večernjim listom nastavila se godinama. Dodao je kako nastoji da njegovi tekstovi imaju dozu humora koji mora biti vezan za sadržaj o kojemu se govori.

Kazao je kako je možda polovica tema o kojima piše politička, ali zna pisati i o drugim temama poput nogometa. – Ja nisam sportski novinar, ali znao sam pisati i o nogometu kad je bilo Svjetsko prvenstvo 2018., naši dobiju Argentinu 3:0, bilo bi hipsterski pisati o nečem drugom, taj sport puno govori o identitetu – rekao je Raspudić.

Govoreći o popularnosti, Raspudić je rekao da je najbolje biti zdrav, bogat i anoniman.

– Kad odem na plac, znaju me ove kumice i pripaze me, to je ta neka protekcija – kaže Raspudić.

O BiH i hrvatskom pitanju u BiH toliko ne piše jer se, kako kaže, ništa strukturno ne događa. – Sve je poznato oko Željka Komšića, nema se što dodati. Ja sam govorio o tom kada je trebalo pojasniti, sada se sve zna.

U BiH se ništa supstancijalno novo ne događa, dok se s druge strane u svijetu dogodilo štošta, poput pobjede Trumpa, Brexita i tomu slično – dodao je Raspudić.

Zbirka kronološki, u dvije knjige “Kratki espresso 2016./2017.” i “Kratki espresso 2018./2019.”, obuhvaća 186 kolumni objavljenih u Večernjem listu u kojima se na osebujan način obrađuju aktualne političke, društvene, kulturne, sportske i druge teme u Hrvatskoj, BiH i svijetu.

Nino Raspudić: Kakva država takva i masonerija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari