Pratite nas

Juga je prestala, ali nije nestala

Objavljeno

na

Čovječe, gotovo sam se odviknuo od tog imena –  Jugoslavija! I zar je toliko već prošlo? Dvadeset i nešto ljeta ode od one godine kad je ovaj dio geografske karte na kojem sam uvijek živio i još uvijek živim prestao biti Jugoslavija. Sjećate se tog vremena kada je svima život išao kao na ubrzanoj pokretnoj traci i kad se činilo da se sve mijenja iz temelja?

Uh, da budem iskren, bilo je ispočetka i uzbudljivo, Jugoslavija je izgledala staro i prevaziđeno, a bradate spodobe i koljači koji su se u nju počeli kleti nisu bile moja šolja čaja. Bilo je uzudljivo,smiješio se novi dom, novi sustav vrijednosti, promjena, provjetravanje stanja, ali baš kao na onom vortexu u luna parku, već nakon dva kruga jedino što želiš je sići i pobjeći. Bude ti muka od svega što se krene događati. I evo nas gdje smo, prođe dvadeset i nešto ljeta, prođe rat,poraće traje čini se vječno – jes’ da se dosta toga promijenilo, ali ostalo je puno toga istoga. I previše istoga, ako mene pitate.

U međuvremenu sam se, baš kao i vi, nagledao svega, i rata i poraća, i ružnoga i lijepoga. Vidio sam i jad i bijedu, ali Alijine zlatne kašike i HDZ-ovu Švicarsku ne vidjeh. A i dan danas se sjećam kako su nam ih obećavali. Ostao sam ovdje. I gledajući kako se zapravo malo toga dobroga događa,kako ide godina za godinom ni u što, svako malo sam htio napustiti sav taj cirkus. I otići. Ali, eto, nisam. Neću im dozvoliti slast pobjede.

Gledao sam kako odlaze karavani i kako psi laju za njima. Zadnjih dvedeset i nešto godina gledao sam kako se mijenjaju ljudi, kako se mijenjaju pravila igre, pritom upoznao i poštenog i bogobojaznog svijeta, ali i  svakakvih govana sam imao priliku vidjeti. Pritom mislim i na govna od ljudi. Šljam zbog kojeg pošten svijet ovdje šuti i mrije u stalnoj šutnji. Čekajući kao što su Vladimir i Estragon čekali Godota, da netko konačno pusti vodu i da sva ta silna govna oteku. Ali, ako se već pitate zašto su odvodi u Mostaru začepljeni, eto vam odgovora.

Magla svuda, magla oko nas

Tranzicija, ta fluidna stvar koja ovdje nikad ne prestaje, ispljunula je i pljuje neprestano  toliko šljama na površinu, da slobodno mogu reći kako je to jedina naša zajednička tekovina u Bosni i Hercegovini, pa i šire. Uspjeli smo, naime, kad gledam svo ovo vrijeme, i Hrvati i Srbi i Bošnjaci, uzgojiti ogromne količine vlastitog šljama. Kako onog „gore“, tako i šljama na nižim razinama. Uz par izuzetaka šljam je posvuda, političari i novinari prednjače. A na dnu je je ona svjetina koja guli bakar s žica pod naponom ili krade šahtove. Polusvijet koji koristi gužvu i nedostatak zakona i uređene zejednice. Jurimo mi takoprema točki kada se više ovdje nećeimati što ukrasti. Onda ćemo se početi međusobno ujedati. Ne verbalno, to radimo već godinama, nego stvarno. K’o pacovi.

A bome je dosta šljama ostalo odranije, zapravo se on čini jedinim kontinuiranim bićem nakon svega. Ogleda se u sklonosti isisavanja tuđeg rada, manipulaciji društvenim, parazitskim životom na račun drugih. I huškanjem, stalnim svakodnevnim huškanjem, zavlačenjem i isticanjem nebitnog pred bitnim. I kad me, sa dvadeset i tri godine odmaka, netko pita je li ta Jugoslavija zauvijek nestala, a ja časkom odgovorim protupitanjem – zar je ikad i prestala biti? Možda je geografski pojam nestao, ali teritorij i ljudi su i dalje tu. Možda se drukčije zovu i možda su se malo uskomešali i preraspodijelili, ali ništa zapravo bitnoga nisu promijenili. Pogotovo nismo promijenili mentalitet. Krade se više, gotovo iz očiju, zavidi se više, doktorima se daje više, a svi skupa imamo puno manje. Neki su se omastili, a sve oko sebe upropastili.  To je ovaj šljam s vrha i pri vrhu.

Promijenili dresove, stavili fesove

Naime, onom šljamu koji se spretno skrivao parazitski živeći  pod skutima samoupravnog socijalizma i bratstva i jedinstva dodali smo  još u međuvremenu i ogromne količine nacionalističkog šljama (zanimljivo,često su to isti likovi), da bi u novonastalom miksu s dodatkom još lokalnih švercera i hajduka zapravo dobili nekakvu sivu gramzivu masu. Neću pogriješiti ako kažem da smo dobili pravu nacional – socijalističku masu, čiji jedan dio sebe, eto, voli nazivati političkom elitom, a onaj preostali dio u njihovo ime drži kompletno društvo u grču. U grču nacionalnog prebrojavanja i straha od drugoga.

Masa je to koja baštini sve ono najgore iz dva svijeta, socijalističko-jugoslavenskog, jednopartijskog i ovog ludila tranzicijskog divljeg kapitalizma, kojeg umjesto rigidne ideologije predvodi tobož nacionalna ideja, a prepoznaje se po neutaživoj gladi za moći, novcem i utjecajem i obožavanjem hijerarhije koja vodi do potrebe za vođom. Masa koja se razmigoljila po cijelom društvu, kontaminirajući svaki ured, svaku instituciju, svaku stolicu i fotelju. Svojim ljigavim prstima zamazali su svaku našu novčanicu, izbljuvali gadljivu želatinu po svakom stupu društva, popišali barem jednom svaku poštenu kuću koja još postoji u ovoj zemlji. Ovo društvo zato izgleda kao neka scena iz horor filma loše američke C produkcije, recimo da se film zove „Napad otimača tijela koji parazitima truju mozgove i pretvaraju ljude u zombije“.

Partija uvijek i svuda

 I nakon svega, sa dvadeset i tri godine odmaka, ako me netko pita je li ta Jugoslavija zauvijek nestala, a ja časkom odgovorim protupitanjem – zar je ikad i prestala?

Sistem koji je protežirao podobne, partiji odane ljude, sistem koji je ispirao mozak svojim dogmama nije nikud otišao. Možda su otišli neki ljudi, ali sve drugo je tu.  Samo su se zamijenili simboli i dogme, a metode djelovanja ostale su potpuno iste. Esencija onoga što u Jugoslaviji nije valjalo provukla nam se u jednom trenutku neopaženo. I dok smo mi bili zauzeti snovima o slobodi, demokraciji, zaradama koje donosi kapitalizam, razglabali o nacionalnom buđenju i identitetu, te, na kraju krajeva, krvavo ratovali, koljući jedni druge i zauvijek trujući međusobne odnose, oni su nam šmugnuli ispod nogu i iza leđa. Pa,vukući se daleko iza krvlju i barutom natopljenih linija, zauzeli početne pozicije za novo doba. Kaoi uvijek, stradao je uglavnom pošten svijet,neki su otišli zauvijek pod zemlju,a neki su otišli zauvijek daleko.

Kad smo mijenjali jugoslavenski politički i društveni okvir, sami smo sebi dali sliku budućnosti kakvu su nam nudili u praskozorje nove demokracije – tržišnu utakmicu, strane investicije, efikasnija poduzeća, razvoj po svakoj oblasti ljudskog djelovanja, posla za sve, a za onoga koji radi više – više posla i novca. Željeli smo, nije da nismo, uređenije društvo po mjeri čovjeka, bez nepotizma i partijske podobnosti, društvo koje će prepoznavati kvalitetu, davati jasnu budućnost, a što smo dobili?

Dobili smo šipak! Ustvari, imamo iluziju – medije i internetske portale, koji opako sliče jedan drugom, a  po kojima danonoćno plazimo dokazujući jedni drugima da smo veći, bolji, ljepši i stariji od ostalih. Dobili smo poligon za stalni obračun, s tim da smo dobili svaki svoje simbole, heroje i svece koje smo vazda i gorljivo spremni braniti od onih drugih  – dobili smo, zapravo, ono što bebama daju da ih skinu s ku*ca – zvečku! Dobili smo i Mostar kakav je sada, s kojim se može ponositi samo onaj koji Mostara nije prije vidio nego na razglednici. I vođe koje ni neprijatelju ne bih želio.

I dok zvečimo i tupo gledamo u igračku, smatrajući da smo uhvatili Boga za bradu, ponekad i ne vjerujemo da smo glumci u filmu „Napad otimača tijela koji parazitima truju mozgove i pretvaraju ljude u zombije“. Glupo vam zvuči naslov? Šteta. Radnja je još gluplja. A i mi zajedno smo postali dovoljno glupi da nam je čak i takav film gledljiv.

Bljesak.info

facebook komentari

Hrvatska

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

foto: fah

Nekoliko stotina studenata, nezadovoljnih politikom hrvatskih vlasti prema Hrvatima u BiH koje je kulminiralo objavom osuđujuće presude šestorici Hrvata za ratni zločin, okupilo se u utorak na Markovu trgu u Zagrebu, tražeći od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH i zaštitu njihovih prava.

Nakon prosvjeda, održanog pod nazivom “S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo” studenti su vlastima predali predstavku kojom su upozorili na dva desetljeća šutnje institucija RH na protudržavno djelovanje pojedinih hrvatskih dužnosnika te, kako navode, ponižavanje, degradiranje i oduzimanje ljudskih i i političkih prava Hrvatima u BiH.

U toj predstavci studenti su naveli također da su pojedini hrvatski predsjednici, premijeri, zastupnici i djelatnici sudova otvoreno pomagali pri ponižavanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, te da su pojedini dužnosnici u stranim veleposlanstvima u Hrvatskoj i međunarodnim tijelima izglasovali, lobirali i zastupali interese protiv političkih i ustavnih prava Hrvata u BiH.

Tvrde također da hrvatske institucije nisu učinile ništa što bi bilo dovoljno pred domaćim i međunarodnim tijelima kako bi se istražili i procesuirali zločini Armije BiH protiv Hrvata u BiH i časnika Armije BiH koji su sudjelovali u ratu protiv Republike Hrvatske 1991.-1992.

Prosvjednici su naveli također da pojedini politički dužnosnici i ministri prihvaćaju posljednju „sramotnu“ presudu Haaškog suda koja, navode, nije sudila za konkretne zločine protiv pripadnika Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i hrvatskih civila u BiH.

Predsjednik Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata u Zagrebu Bruno Penava rekao je pred okupljenim prosvjednicima na Markovu trgu da su se studenti i prije četiri godine okupili na istom mjestu nekoliko dana nakon prvostupanjske presude šestorici Hrvata iz BiH.

Mislili su, dodao je, da će vlasti RH imati razumijevanja i da će kazati „ne lažima, lažnim optužbama i nepravdi“, ali su mnogi politički i sudski dužnosnici ignorirali pitanje Hrvata i BiH, podupirući oduzimanje njihovih kolektivnih prava u BiH.

Zahtjevima upućenima Vladi, Hrvatskom saboru, predsjednici i DORH-u, prosvjednici uz ostalo traže osnivanje instituta, u sklopu već postojeće institucije ili istraživačko-dokumentacijskog centra zaduženog za istraživanje svih ratnih zločina Armije BiH nad Hrvatima u BiH, među koja spadaju ubojstva 1051 hrvatskog civila, uključujući i 121 dijete.

Traže također donošenje i aktivaciju optužnica te raspisivanje tjeralica protiv vojnika i časnika Armije BiH koji su sudjelovali u ratu protiv Hrvatske i činili zločine nad Hrvatima u BiH, reviziju i legalnu ocjenu svih hrvatskih državljanstava i oduzimanje istih bivšim pripadnicima Armije BiH koji su počinili zločine protiv Hrvata, onemogućavanje pristupa Hrvatskom državnom arhivu osobama koji su u službi pisanja optužnica protiv pripadnika HV-a i HVO-a.

Jedan od njihovih zahtjeva je donošenje obvezujuće deklaracije u svrhu zaštite zajamčenih prava Hrvata u BiH, poduzimanje mjera da se nametnute odluke visokih predstavnika za BiH koje su protivne ustavnim pravima Hrvata BiH, revidiraju, odbace i izmjene, te da Hrvatska zaštite svoje državljane od selektivnog pristupa pravosudnih tijela BiH. (Hina)

ZAHTJEVI STUDENATA VLASTIMA RH – Molimo podijelite ih ljudima

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvatska vojska pomlađuje se časnicima školovanima u SAD-u i Europi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ M. Čobanović

Obilježena 26. obljetnica HRZ i PZO-a i primopredaja zapovjednika

U vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu u utorak, 12. prosinca 2017. godine održana je središnja svečanost obilježavanja 26. obljetnice ustrojavanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) Oružanih snaga RH (OS RH).

Obilježavanje obljetnice HRZ i PZO-a započelo je svetom misom zadušnicom za poginule pripadnike HRZ i PZO-a u Domovinskom ratu, koju je predvodio msgr. Jure Bogdan, vojni biskup u Republici Hrvatskoj, priopćio je MORH

Zatim je uslijedila središnja svečanost na kojoj je održan svečani obred primopredaje stijega i dužnosti zapovjednika HRZ i PZO-a, između dosadašnjeg zapovjednika, general bojnika Miroslava Kovača i novoizabranog, brigadnog generala Mate Mikića.

Svečanosti su nazočili izaslanik predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice OS RH načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, izaslanik predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević, posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, predstavnici ustrojbenih cjelina MORH-a i OS RH, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, diplomatskog i vojno-diplomatskog zbora, bivši zapovjednici i djelatnici HRZ i PZO-a i drugih ustrojbenih cjelina OS RH, obitelji poginulih pripadnika grane i drugi.

Čestitavši pripadnicima HRZ i PZO-a na svim dosadašnjim uspjesima, na velikom zalaganju i predanosti pilotskom pozivu te ujedno i na primopredaji dužnosti zapovjednika, izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice OS RH načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov podsjetio je na stvaranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koje je, kako je istaknuo, po mnogočemu jedinstveno.

“Zrakoplovstvo smo stvarali gotovo iz ničega, u poljoprivredne i školske avione smo sami ugrađivali oružne sustave i tako djelovali u prvim danima rata. Bili su to teški, ali slavni dani Domovinskog rata, kada su djela pripadnika ratnog zrakoplovstva bila primjer požrtvovnosti i ljubavi prema Domovini”, rekao je general Šundov izrazivši zahvalnost i priznanje hrabrim pilotima koji su zrakoplovima JNA odlučno i hrabro doletjeli i stavili se na raspolaganje Domovini, branili i oslobađali svoju Domovinu.

Podsjetio je i na ugled koji pripadnici HRZ i PZO danas uživaju kroz misije potpore miru u svijetu te obučavanje pilota drugih zemalja, održavanje postojeće tehnike, te brojne druge zadaće poput protupožarne zaštite, hitnog medicinskog prijevoza i traganja i spašavanja.

Izaslanik predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević u svom je govoru podsjetio kako je iza svih nas godina koja je bila iznimno zahtjevna za HRZ i PZO.

“Ove godine smo napravili veliki pomak, pokrenuli smo proces nabave višenamjenskog borbenog aviona, primili smo ponude za novi avion, napravili validaciju i evaluaciju istih i sada smo pred odlukom koja je odgađana petnaestak godina”, rekao je ministar Krstičević podsjetivši kako je HRZ i PZO bila i ostala specifična tehnička grana, u kojoj, pored tehnike, glavnu snagu, baš kao i u Domovinskom ratu, čine ljudi, vrhunski piloti i tehničari, koji su uvijek spremni izvršiti svoju zadaću, a njihova plemenitost i posvećenost dobrobiti građana naše Domovine, ono je što nas sve skupa ispunjava posebnim ponosom i zadovoljstvom. Na kraju se obratio mladim ljudima željnim izazova i pozvao ih da se pridruže i postanu piloti Eskadrile višenamjenskih borbenih aviona iz sastava pobjedničkog Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Prigodnim riječima obratio se i dosadašnji zapovjednik HRZ i PZO-a general bojnik Miroslav Kovač koji se osvrnuo na proteklo vrijeme koje je proveo na dužnosti zapovjednika HRZ i PZO-a zahvalivši svim pripadnicima grane, koji su dali nesebičan doprinos njezinu razvoju.

Podsjetivši na nekoliko faza transformacije i preustroja tijekom kojih je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo izraslo u moderno zrakoplovstvo u potpunosti sposobno i spremno ispunjavati svoje Ustavom i zakonom predviđene zadaće i misije, naveo je za primjer neke od ovogodišnjih uspjeha HRZ i PZO-a: izobrazbu vlastitog pilotskog kadra, veliki broj ostvarenih letačkih zadaća i sati naleta, pomlađivanje zapovjednog kadra i prihvaćanje i uvođenje u uporabu nove tehnike – helikoptera Kiowa Warrior te donošenje ključne odluke o nabavi višenamjenskog borbenog aviona, čime će se, kaže, pridonijeti jačanju borbene komponente i stvaranju platforme za još učinkovitiju provedbu zadaća koje nas očekuju.

Novi zapovjednik HRZ i PZO-a brigadni general Mato Mikić zahvalio je na ukazanom povjerenju i imenovanju na ovu odgovornu dužnost, koju će obnašati od 1. siječnja 2018. godine. “Postati zapovjednikom jedne grane OS RH i biti promaknut u čin brigadnog generala Hrvatskog zrakoplovstva je izuzetna čast, ali i veliki izazov i odgovornost“, rekao je general Mikić istaknuvši: „Hrvatsko ratno zrakoplovstvo raspolaže stručnim kadrom koje može ostvariti postavljene ciljeve.

Moja je zadaća da upravljam tim kapacitetima na najbolji mogući način u cilju održavanja i povećanja sposobnosti grane. Pred nama su veliki izazovi, uvođenjem u operativnu uporabu helikoptera Kiowa Warrior, postižemo nove sposobnosti i razvijamo borbenu komponentu helikopterskih snaga koji će svoj doprinos dati u očuvanju suvereniteta Republike Hrvatske“.

Pozdravio je i odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona koja je, ističe, iznimno važan čimbenik koji određuje smjer daljnjeg razvoja HRZ i PZO-a, no jednako važan izazov je očuvanje i uvođenje novog zrakoplovnog osoblja pilota, tehničara i inženjera.

Brigadni general Mato Mikić rođen je 22. kolovoza 1965. godine u Trnavi u Osječko-baranjskoj županiji. Osnovnu školu završio je u Trnavi, a Zrakoplovnu vojnu gimnaziju u Mostaru 1984. godine. Zrakoplovnu vojnu akademiju pohađao je u Zemuniku do 1988. godine, kada je stekao zvanje diplomirani inženjer prometa, smjer aeronautika – pilot aviona. Pilot je prve kategorije nadzvučnog borbenog aviona MiG-21.

U rujnu 1991. godine dragovoljno se pridružuje Zboru narodne garde Republike Hrvatske kao pilot. Nakon toga obnaša više dužnosti, od pilota u 21. eskadrili lovačkih aviona, časnika za planiranje i uporabu, nastavnika letenja aviona PC-9, časnika za uporabu i nadzor aviona, voditelja odsjeka za operativne i letačke poslove Zapovjedništva HRZ i PZO-a, te načelnika stožera – zamjenika zapovjednika 91. zrakoplovne baze HRZ i PZO-a. Od veljače 2016. godine obnaša dužnost načelnika stožera – zamjenika zapovjednika HRZ i PZO-a.

Završio je Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ (2010./11.) te nekoliko tečajeva u inozemstvu. U čin natporučnika promaknut je 1992. godine, u čin satnika 1996. godine, u čin bojnika 2003. godine, u čin pukovnika 2007., a u čin brigadira 2014. godine. Za svoj rad višestruko je pohvaljivan i nagrađivan. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5, 10 i 25 godina i Redom hrvatskog trolista. Nositelj je medalje “Oluja”.

U prigodi Dana grane i 26. obljetnice HRZ i PZO-a dodijeljena su promaknuća, pohvale i nagrade pripadnicima HRZ i PZO-a. Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH promaknula je u viši čin 17 časnika HRZ i PZO-a.

Tako je u čin brigadnog generala promaknut brigadir Mato Mikić, u čin brigadira promaknuti su pukovnici Damir Perak i Ivica Černe, a u čin pukovnika promaknut je bojnik Christian Jagodić. U čin bojnika promaknut je jedan satnik, dok je u čin satnika promaknuto sedam natporučnika te u čin natporučnika promaknuto je pet poručnika HRZ i PZO-a. Načelnik GS OS RH promaknuo je 15 dočasnika i sedam vojnika.

Po završetku svečanosti ministar Krstičević i NGS general Šundov sa suradnicima obišli su taktičko-tehnički zbor Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane OS RH.

U Hrvatskoj kopnenoj vojsci primopredaja se održava 19. prosinca, kada će biti umirovljen zapovjednik general pukovnik Mate Ostović, a novi zapovjednik HkoV-a postaje brigadni general Siniša Jurković, sadašnji načelnik stožera i zamjenik zapovjednika HKoV-a. Tu pak sada dolazi brigadni general Boris Šerić, piše Večernji List

Primopredaja će 20. prosinca biti i na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”. General pukovnik Slavko Barić odlazi u mirovinu, a zamijenit će ga general bojnik Mate Pađen, do sada vojni predstavnik RH u NATO i EU. Do kraja godine također u mirovinu odlaze i zamjenik zapovjednika HVU-a brigadni general Zdravko Klanac, načelnik Uprave za logistiku GSl OS RH general bojnik Vlado Šindler i načelnik Uprave za planiranje GS OS RH komodor Marileo Staničić.

 

Hrvatski piloti uspješno završili obuku na helikopterima Kiowa Warrior

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari