Pratite nas

Komentar

Jugoslaveni bi ponovno ubijali – samo da mogu

Objavljeno

na

Ahistorijski stavovi Dragana Markovine

Komentirajući vladavinu dr. Franje Tuđmana profesor povijesti na splitskom Filozofskom fakultetu Dragan Markovina izjavio je u emisiji Nedjeljom u 2 kako se ne može „naći nešto pozitivno iz njegova nasljeđa, i ljudi se trebaju suočiti s tim što je on napravio dok je vladao”. Dakle, u razdoblju u kojemu su stvorena hrvatska država, obnovljene veze s hrvatskom emigracijom, uveden stranački pluralizam, revitalizirana hrvatska kultura i vrijednosti, napuštena totalitarna komunistička ideologija i s velikim žrtvama obranjena hrvatska država prema Markovini se ne može pronaći ništa pozitivno. Drugim riječima, za Markovinu su očito pozitivni totalitarni komunizam i Jugoslavija, a prema hrvatskoj državi i demokraciji osjeća prijezir.

Dragan MarkovinaTakav je stav ovoga političkog Jugoslavena u demokratskom sustavu legitiman dok ne podrazumijeva nasilje, no da osoba s navedenim ahistorijskim stavovima može biti profesor studentima na Filozofskom fakultetu i da može protuhrvatske ideje zastupati u udarnom terminu na nacionalnoj televiziji koju plaćaju hrvatski porezni obveznici, to je već nešto što spada u kategoriju političke patologije. Može li se zamisliti da bi na izraelskoj nacionalnoj televiziji ili sveučilištu netko zastupao ideje koje su bliske nacionalsocijalizmu? Naravno da je takvo što nepojmljivo. U Hrvatskoj je scenarij analogan tome moguć, pa nam ne preostaje drugo nego zaključiti da su Hrvati zaista najtolerantniji na svijetu. Pitanje je samo do kada.

Stavovi kandidata o abortusu protivni nauku Katoličke Crkve

„Abortus kao fenomen nije nešto što je poželjno. Ali u prvom redu, cijeli taj fenomen moramo razmatrati s aspekta prava žene da odlučuje o rađanju” – izjavio je aktualni predsjednik dr. Ivo Josipović obrazlažući svoj stav o etičkom pitanju abortusa i pozvao druge kandidate da se očituju.

„Ja sam za život, ali isto tako poštujem pravo na izbor. Nisam za zabranu pobačaja, zato što ona nigdje nikada i nikome nije donijela dobro” – stav je o abortusu HDZ-ove kandidatkinje za predsjednicu države Kolinde Grabar Kitarović.

Kao što vidimo, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović u načelu dijele isti „pro choice” stav o abortusu (budući se da se po logici zdravog razuma ne može biti i „za život” i „za pravo na izbor”), a razlika se očituje tek o formulaciji tog stava. Riječ je o stavu koji se kosi s katoličkom bioetikom i katoličkom moralnom teologijom te je utoliko protivan nauku Katoličke Crkve koja poštuje život od začeća do naravne smrti, a abortus smatra zločinom jednakim ubojstvu odraslog čovjeka.

Iako ne podupire abortus, Milan Kujundžić se očitovao protiv zabrane abortusa što nam govori da niti jedan kandidat o ovom pitanju nema stav koji zastupa Katolička Crkva – zabranu abortusa, a koji je jedini moralno i etički ispravan. Pitanje abortusa inače je jedno od fundamentalnih pitanja na kojemu se vidi iskrenost nečije katoličke vjere, tako da nam stavovi predsjedničkih kandidata o abortusu mnogo toga govore o njihovu moralno-etičkom habitusu.

Ivo regionale

Ivo Josipović izjavio je da je očuvanje stabilnosti i dobrih odnosa sa zemljama u „regiji” od strateškog značenja za vanjsku i sigurnosnu politiku Republike Hrvatske te je ocijenio neracionalnim optužbe dijela političkih predstavnika u Hrvatskoj koji ga kritiziraju zbog zagovaranja regionalne suradnje. „Zagovaram aktivan odnos prema zemljama u regiji, a BiH smatram najvažnijim susjedom. Protivljenje da se Hrvatska bavi regijom, pomaže napose BiH prema Europskoj uniji i NATO-u, je neprihvatljivo, nerazumno – rekao je Josipović držeći predavanje o hrvatskoj vanjskoj politici na Sveučilištu u Mostaru.

Pritom ponovno nije dano objašnjenje po kojim bi to kriterijima Hrvatska nužno morala biti u „regiji” sa Srbijom i Makedonijom, a ne, primjerice, s Madžarskom i Austrijom. Zašto se bi se Hrvatska i dalje morala uvrštavati u „regiju” sa Srbijom – s kojom je u istoj državnopravnoj zajednici živjela nešto više od sedam deseteljeća -, a ne s Madžarskom s kojom je dijelila državni život više od sedam stoljeća? „Hrvati su uključivanjem u jugoslavensku državu 1918. bili uvučeni u kretanja na balkanskom prostoru, premda je Hrvatska zemljopisno, povijesno i kulturno dio sredozemne i srednjoeuropske panonske regije, te se ona danas nastoji izravno uključiti u zapadne integracije” – stoji u poznatoj knjizi „Narodi Europe” (str. 197.) koju je uredio Felipe Fernandez Armesto s Fakulteta moderne povijesti Sveučilišta u Oxfordu.

Ako je Hrvatska, dakle, srednjoeuropska i mediteranska zemlja koji su tu politički, ekonomski i kulturni razlozi da se Hrvatska trpa u „regiju” s državama bivše Jugoslavije (BiH je, dakako, izuzetak budući da se radi i o hrvatskoj državi), a ne s politički, gospodarski, tehnološki i kulturno razvijenijim zemljama tzv. Višegradske skupine? Odakle tolika agresivna i napadna fiksacija na Balkan i Jugoslaviju? O jugonostalgiji je, dakako, riječ. A o tome bi, budući da je riječ o psihozi i ozbiljnom političkom poremećaju dijela hrvatskog stanovništva, uz politologiju nešto više mogla reći i medicinska struka – prvenstveno psihijatrija.

Inače, ovih sam dana pročitao zanimljiv znanstveni rad Luke Bulića pod naslovom „Politika Hrvatsko-srpske koalicije uoči Prvoga svjetskog rata 1907.–1913.” koji opisuje djelovanje Hrvatsko-srpske koalicije – pod vodstvom hrvatskog političara i beogradskoga agenta Svetozara Pribićevića – na tome da se Hrvatska izdvoji iz Austro-Ugarske Monarhije i sjedini sa Srbijom. Jedan od zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije, Živan Bertić, ovako je opisao odnose unutar Koalicije:

„Jest, bili su u većini (Hrvati unutar Hrvatsko-srpske koalicije, nap. D. D.), ali nisu bili svi jedne misli, nisu bili složni, nisu bili u svojoj hrvatskoj svijesti onako jaki i nepopustljivi kao Srbi – i tu eto leži glavni razlog tadašnjem našem političkom neuspjehu (…) Srpski članovi koalicije bili su svi jedne vjere i jedne misli, disciplinovani i složni. Njihov nacijonalizam nije bio komplikovan nikakvim filozofskim, socijološkim i moralnim teoremama, njihov nacijonalizam i politički program bio je impertinentno jedinstven, ravan i jasan – put u Srbiju, ujedinjenje sa Srbima izvan monarkije pod svaku cijenu i uz ma kakve žrtve (…) Nacijonalizam hrvatskih članova nasuprot, natrunjen raznim višim principima i obzirima one praške ideologije, koju sam napred prikazao, znatno je kod mnogih članova oslabio, a kod nekih čak popustio do potpune indiferentnosti prema hrvatskom imenu, hrvatskim tradicijama i prema zahtjevu hrvatske državnosti. U raspravama o hrvatsko-srpskom odnošaju, kad bi se često put utvrdila činjenica, da su Srbi suviše zaludjeni svojim imenom i da pokazuju tendenciju, da se proces narodnog jedinstva završi pobjedom srpskog imena, bilo je dosta njih, koji bi znali reći: ‘Pa što onda – glavno je stvar, a ne ime. A ako su Srbi ludji u ogledu imena, pa ćemo ludjem popustiti.’ Drugi opet, kao n.pr. pokojni Milan Heimrl čovjek prkosna paradoksa, znao bi svaki put kad bi se poveo razgovor o organizaciji naše buduće zajedničke države te neki naglašavali potrebu federacije, drugi bili indiferentni prema tom pitanju – on bi znao svaki put i pred Srbima, prkosno reći: ‘Samo nikakvu posebnu hrvatsku državu, jer bi ona bila popovska, klerikalna, ne naša, i samo nas najuža politička zajednica sa bezbožnim Srbima može spasiti od mračnog klerikalizma”.

Historia magistra vitae est!

Neradna nedjelja u Madžarskoj

Kad već spominjemo bivšu Austro-Ugarsku Monarhiju, mađarski parlament izglasao je prijedlog Zakona koji će od 15. ožujka uvesti neradnu nedjelju. Od tog datuma trgovinama će biti zabranjeno raditi u nedjelju. Madžarski premijer kazao je kako je namjera zakona zaštititi obitelj i tradicionalne vrijednosti, po uzoru na Njemačku, Austriju i druge europske zemlje koje imaju slične zakone. Dakako, nešto slično u Hrvatskoj je nezamislivo, jednako kao što je nezamislivo i to da na čelo države dođe političar Orbanova kova. Na visoke političke funkcije pretplaćene su u Hrvatskoj isključivo udbaške ekspoziture ili bezlični liberalni birokrati, „praktičnjaci” i „profesionalci” bez boje, okusa i mirisa.

Jugoslavija – razdoblje provjećenosti i modernizma

„U Hrvatskoj su izbori od samog početka, od proljeća 1990., izvor straha. Doista, već prvi izbori su pokazali da je strah bio opravdan, štoviše, njihove neposredne i dugoročne posljedice zasjenile su i najstrašnije bojazni. Kumulativni učinak izbora u Hrvatskoj i u drugim republikama tadašnje Jugoslavije donio je diskriminaciju, rat i siromaštvo koji su uništili stotine tisuća, zapravo milijune pojedinačnih sudbina. Ovom dijelu Europe prvi demokratski izbori su donijeli civilizacijski diskontinuitet, slom prosvjećenosti i modernizma, sveopću propast i bankrot čije posljedice će trpjeti i budući naraštaji” – piše u novoj kolumni za „tportal” Vuk Perišić.

Mi se, dakako, pridružujemo zaključcima Vuka Perišića. Naime, opće je poznata stvar da uzrok rata devedesetih nije bio pokušaj da se ratnim putem – politikom agresije, genocida, pljačke i kulturocida ostvari velikosrpska ideologija Slobodana Miloševića, nego su pravi uzroci rata u provedenim demokratskim izborima diljem bivših jugoslavenskih republika. Da nisu provedeni izbori i da je ostao na snazi komunistički totalitarizam nikada ne bi došlo do rata, nego bi i dalje živjeli u razdoblju prosvjećenosti i modernizma! A da smo do devedesete zaista živjeli u razdoblju prosvjećenosti i modernizma, u to nema baš nikakve sumnje, robijaši na Golom otoku najbolje će posvjedočiti o razmjerima jugokomunističke prosvjećenosti, dok je par-nepar vožnja uz samoupravljanje svojedobno bila najveći izum modernog doba.

Taj slom prosvjećenosti i modernizma vjerojatno je doveo do toga je Vuk Perišić dospio na Linićevu listu poreznih dužnika s dugom od 618.629,09 kn. Nije nam, doduše, poznato kako se taj dug poklapa s njegovim stravstvenim zagovaranjem tržišne konkurencije i liberalnog kapitalizma (kao i s ljevičarskom demagogijom da se domoljublje ogleda u urednom plaćanju poreza državi), no ubrojimo i to među čuda ovoga svijeta.

Adam i Eva Srbi?!

Srpski oanak„Ali sve je više Srba koji se povezuju sa svojim precima, koji uviđaju da nemamo više šta da naučimo od Zapada, da je sve što je na Zapadu bilo vredno u stvari ukradeno od nas, od istočnika hrišćanske civilizacije, ili izgrađeno na temeljima te krađe” – piše u članku za „Novu srpsku političku misao” Vladimir Kršljanin, predsjednik „Pokreta za Srbiju”.

Iz „naučnih” istraživanja uvaženoga srbijanskog akademika Jovana Deretića do sada smo naučili da je Isus Krist srpskog porijekla, da je dekalog bio napisan na srbici, da su Spartanci porijeklom Srbi, da su rimski carevi bili Srbi itd. itd. Kako vidimo, Kršljanin je u „naučnim” istraživanjima otišao korak dalje, pa tako sada znademo je sve na Zapadu ukradeno od Srba. S nestrpljivošću iščekujemo rezultate daljnjih istraživanja. Tko zna, možda doznamo da su i Adam i Eva bili Srbi?!

Documenta na čelu Državnog arhiva u Zagrebu

Nenad HorvatKako doznajemo, doc. dr. sc. Živana Heđbeli uskoro bi trebala doći na čelo Državnog arhiva u Zagrebu. Komparativna prednost Živane Heđbeli za imenovanje na tu funkciju nesumnjivo je činjenica da je bila članica upravnog odbora Documente, udruge koja je prema predsjedniku dr. Ivi Josipoviću „savjest društva” (predsjednik je i sam radio za tu savjesnu udrugu čijoj predsjednici Vesni Teršelič smeta naziv „Domovinski rat”). Marš kroz institucije se, dakle, djelotvorno nastavlja, a Antonio Gramsci mirno spava, skupa s Josipovićevim herojom maršalom Titom.

Ponovno bi ubijali

Sada već bivši voditelj Odsjeka za psihijatriju Opće bolnice Varaždin Nenad Horvat pred koji je dan prosvjede ratnih vojnih invalida u Savskoj 66 prokomentirao riječima: „Domoljublje na četiri kotača… s pogonom na klerofašizam”. Epilog je poznat: Horvat – koji je navedenom izjavom pokazao kako je mentalni komunist, emocionalni bogalj i sramota za psihijatrijsku struku – je nakon što je ta izjava dospjela u javnost podnio ostavku na mjesto voditelja Odsjeka za psihijatriju Opće bolnice Varaždin, a u pomoć Horvatu odmah je priskočio režimski „Jutarnji list” nastojeći ga prikazati kao žrtvu prijetnji ubojstvom. Kasnije se otkrilo kako se nije radilo o jedinoj Horvatovoj skandaloznoj izjavi jer je isti psihijatar nekoliko dana prije na facebooku napisao i sljedeće: „Da je četrdesetpeta malo dulje trajala, devdesete se nikad ne bi dogodile…”.

horvat3

Potonja izjava – kojom se glorificira genocid nad hrvatskim narodom 1945. – izvrsno ilustrira mentalni slop Jugoslavena i baštinika jugokomunističkog naslijeđa u Hrvatskoj: riječ je o totalitaristima koji bi – premda se redovito kite demokratskim i ljudskopravnim ukrasima – ponovno ubijali političke neistomišljenike samo kada bi za to imali priliku. Budući da im politička moć ipak nije baš tolika da ponovno mogu puniti jame i rovove svojim neistomišljenicima, umjesto noža i kalašnjikova za ostvarenje svojih ciljeva koriste medije i pozicije političke i društvene moći.

Davor Dijanović/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvoje Zekanović: Je li prosvjed uspio?

Objavljeno

na

Objavio

…Mir, mir, mir. Nitko nije kriv…

Je li prosvjed uspio?
Ako je cilj bio da se tisuće onih kojima je svega dosta okupi u gradu koji je simbol beskompromisne borbe, sebedarja, domoljublja i žrtve, mogli bi reći da je prosvjed uspio.

Ako je cilj bio da se konačno riješi golem problem koji tišti hrvatski narod već desetljećima, problem neprocesuiranja krvnika hrvatskog naroda, mislim da se cilj nije postigao.

Žao mi je što se kroz više od mjesec dana od najave prosvjeda od strane gradonačelnika Penave nije uspjelo jasno artikulirati tko je kriv za situaciju, mogu samo pretpostaviti zašto se izbjeglo imenovati odgovorne.

Moram naglasiti da je za razliku od velike većine gradonačelnik Vukovara, Penava hrabro bez obzira na moguće sankcije rekao istinu i zatražio rješavanje problema i svaka mu čast na tome. Međutim nije mi jasno od koga je zatraženo rješavanje ove situacije?

Ova situacija mi izgleda poput one dječje brojalice „…Mir, mir, mir. Nitko nije kriv…“ i zbog toga i nakon ovog okupljanja tisuća koji žele istinu imam gorak okus ustima.

Slično je bilo i kod izglasavanja Istanbulske, naime i tada su neki članovi vladajuće stranke bili dovoljno hrabri i rekli ja za to neću glasati, a sa druge strane su ignorirali činjenicu da je zahvaljujući njihovoj podršci nalogodavac i provoditelj ratifikacije Istanbulske konvencije i dalje na vlasti u državi da upravlja njihovom strankom!?

U Vukovaru se nitko nije usudio kazati ime i prezime trenutno odgovorne osobe, koja bi po svojoj funkciji trebala ultimativno inzistirati trenutnom rješavanju ovog problema.

Pogotovo moramo imati na umu da ta ista osoba ne misli iskoristiti ulazak Srbije u EU pa da Hrvatska napravi ono što je nama radila Slovenija na našem europskom putu. Zašto ne ? Vjerojatno zato što je trenutna Hrvatska politika usmjerena isključivo udovoljavanju briselskih želja.

Teško je razumljivo ali zapravo prosvjedi i Istanbulske najviše odgovaraju upravo ovakvoj nevjerodostojnoj politici, naime ovo je idealan scenarij za neke od slijedećih izbora. Svi ti „disidenti“ koji su se usudili kritizirati velikog vođu ali su i dalje vjerni stranci su idealan „smokvin list“ pa će njihova imena zasigurno osvanuti visoko na listama na nekim slijedećim izborima. Te će poruka biti jasna otprilike ovakva: nema veze što smo kroz naš mandat napravili sve krivo, imate priliku glasovati za ljude koji se s tim ne slažu ali nas podržavaju. Žalosno…..

Također mi je „simpatično“ vrludanje pojedinih političara koji su se pojavili na prosvjedu, to društvo je jako šareno, tu su se pojavili neki koji su bili najveći borci za Istanbulsku, neki kojima je pola stranke bilo protiv odlaska u Vukovar, neki koji su se premišljali hoće li otići ili ne pa se na koncu ipak smilovali, neki koji su bili protiv referenduma za otkazivanje Istanbulske konvencije….U svakom slučaju vjerodostojno.

Vukovarska žrtva, i tisuće hrvatskih ratnih patnika nisu zaslužili predomišljanje. Drago mi je da sam imao hrabrosti od početka zajedno sa svojim prijateljima iz Hrasta donijeti prave odluke te da smo bez predomišljanja od prvog dana bili za prosvjed kao i kod prosvjeda protiv Istanbulske, kao i za referendum….

Da ne zaboravim na kraju ipak izgovoriti ono što je ostalo u zraku i nije izgovoreno na prosvjedu; dakle osoba koja je odgovorna za institucije u Republici Hrvatskoj pa tako i za njihov nerad nalazi se na vrhu političke piramide. Nekoć je to bio Sanader, zatim Kosor pa Milanović, a danas je to Andrej Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ante Gotovina komentirao prosvjed u Vukovaru: Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Savjetnik potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane umirovljeni general Ante Gotovina i umirovljeni general Mladen Markač danas su prisustvovali završnom dijelu vježbe “Velebit 18 – združena snaga” na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja.

U vježbi je sudjelovalo više desetaka tenkova i oklopljenih vozila, minobacača, helikoptera i aviona. Nakon održane vježbe Ante Gotovina je čestitao svim sudionicima.

Kako je kazao, radi se o složenoj vojnoj vježbi. “Sada slijedi, kao i uvijek, temeljita raščlamba ove vježbe koja će svojim zaključcima omogućiti Načelniku glavnog stožera i ministru obrane daljnje usmjeravanje k održavanju i jačanju borbene sposobnosti naših oružanih snaga”, kazao je Gotovina i dodao kako u vježbi ne bi mijenjao ništa, prenosi dnevnik.hr

“Ono što nikada ne smijemo zaboraviti, oružane snage su jedan od najvažnijih stupova nacionalne sigurnosti. One nama garantiraju sigurnost i čuvanje naših sloboda i to je njihova zadaća”, kazao je Gotovina.

Na pitanje novinara kako bi procijenio utjecaj ministra obrane Damira Krstičevića na razvoj vojske odgovorio je: “Nema zadaće razvoja osiguranja. Ono što je bitno, to je sustav nacionalne sigurnosti. On vodi k cilju i mi smo svi zajedno s njim”.

Osvrnuo se i na vukovarski prosvjed: “Mi živimo u demokraciji. Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo. Kakva bi to bila država, ne bi to bila demokracija? Svatko od nas ima pravo reći što misli i za to mu nitko ne smije uskratiti niti ugroziti njegovu sigurnost zbog toga”. “Ja nisam mogao ići, radio sam svoj posao i bio sam na moru”, dodao je Gotovina.

Na pitanje novinara smatra li da su institucije zakazale po pitanju procesuiranja ratnih zločina, Gotovina je odgovorio:

“Uvijek se može bolje. Ali mi moramo vjerovati našim institucijama. Država je jaka koliko su jake njezine institucije. Istina je da smo ponekad nestrpljivi. Moramo se naoružati strpljenjem i vjerovati ono što je naš zajednički interes, a to je da svaki čovjek koji živi tu se osjeća dobro. I ti su temelji Domovinski rat, na njima je izgrađena naša demokracija. Sigurno da uvijek ima nekih stvari koje mogu biti bolje, ali to je put koji samo mi možemo napraviti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari