Pratite nas

Komentar

JUGOSLAVENI SVIH ZEMALJA, POTPIŠITE OVAKVU DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM HRVATSKOM JEZIKU

Objavljeno

na

Vijest je ultraturbosenzacionalno na hrvatskoj državnoj televiziji objavljena ovako:
“Deklaracija o zajedničkom jeziku, iza koje stoji 200-tinjak osoba iz kulturnog, znanstvenog i javnog života Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, službeno je predstavljena u Sarajevu….”

http://vijesti.hrt.hr/…/hazu-deklaracija-o-tzv-zajednickom-…

Pa, neka bude, nisu to glupi ljudi, a ne bi se moglo kazati da ni trenutna, bivša i buduća uprava hrvatske državne televizije ne zna što radi.

No, znaju li ti čudni ljudi kakvim se fašističkim negacionizmom bave?

Ne znaju, naravno, niti razumiju!

Evo, postavimo pitanje: ŠTO BI ONI MISLILI o tekstu vlastite “Deklaracije”, samo kad bismo uz njihove stvari, bića, pojave, glagole i priloge – uzvike i veznike zanemarimo trenutno – dometnuli pridjev “hrvatski”?


Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da

• činjenica postojanja zajedničkog hrvatskoga policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim hrvatskim narodima, hrvatskim regijama ili hrvatskim državama;

• svaka hrvatska država, hrvatska nacija, hrvatska etno-nacionalna ili hrvatska regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju hrvatsku varijantu zajedničkoga hrvatskoga jezika;

• sve četiri trenutno postojeće hrvatske standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati hrvatskim jezikom, a druge varijantama toga hrvatskoga jezika;

• hrvatska policentrična standardizacija je hrvatski demokratski oblik standardizacije, najbliži stvarnoj upotrebi hrvatskoga jezika;

• činjenica da se radi o zajedničkom hrvatskomu policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom hrvatskomu korisniku da ga imenuje kako želi;

• između standardnih varijanti hrvatskoga policentričnog jezika postoje razlike u hrvatskim jezičnim i hrvatskim kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi hrvatskoga pisma, rječničkom hrvatskom blagu kao i na ostalim hrvatskim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite hrvatske standardne varijante zajedničkoga hrvatskoga jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;

• hrvatske standardne, hrvatske dijalektske i hrvatske individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već usuprot, pridonose golemom bogatstvu zajedničkoga hrvatskoga jezika.

Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na

• ukidanje svih oblika jezične segregacije hrvatskog jezika i jezične diskriminacije hrvatskoga jezika u hrvatskim obrazovnim i javnim hrvatskim ustanovama;

• zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja hrvatskoga jezika;

• prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti hrvatskoga;

• izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u hrvatskoj sudskoj i hrvatskoj administrativnoj praksi kao i sredstvima hrvatskoga javnog informiranja;

• slobodu individualnog izbora i uvažavanje hrvatskih jezičnih raznovrsnosti;

• hrvatsku jezičnu slobodu u hrvatskoj književnosti, hrvatskoj umjetnosti i hrvatskim medijima;

• slobodu hrvatske dijalekatske i hrvatske regionalne upotrebe;

• i, konačno, slobodu miješanja, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkoga hrvatskoga jezika na opću korist svih njegovih hrvatskih govornika.

xxx

Evo, ja bih to odmah potpisao, a vi kako hoćete.

Mate Bašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Od beskrupoloznoga branitelja znanstvene čestitosti do znanstvenoga manipulatora

Objavljeno

na

Objavio

Tomislavu Janoviću oduzeto znanstveno zvanje

„Tko se mača laća od mača i gine!“ stara je narodna poslovica, toliko puta dokazana  od početka ljudskoga postojanja, a ljudi nikako da nauče i onu drugu narodnu: „Tko drugom jamu kopa sam u nju pada!“ Ove su dvije poslovice iz bogate narodne tradicije uistinu prigodne za uvod u priču koja ovih dana potresa znanstvenu, društvenu i opću javnost u Republici Hrvatskoj.

Naime, 25. ožujka 2019. godine Hrvatski sveučilišni list Universitas objavio je informaciju kako je Matični odbor za polja filozofije i teologije oduzeo  znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika Tomislavu Janoviću, docentu zaposlenom na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Janoviću je, koje li bizarnosti, inače u javnosti poznatom kao „beskrupuloznom branitelju znanstvene čestitosti“, zvanje oduzeto, jer ga je, kako je utvrđeno, dobio na temelju nepostojeće knjige.

Interesantno, ni jedan od visokotiražnih medija o ovom slučaju nije izvijestio, iako je već proteklo dovoljno vremena. Sve ovo insinuira na namjerno „zataškavanje“ cijeloga slučaja. Hvala Bogu, postoje i mediji koji su sve to zabilježili i proslijedili javnosti.

Kako piše Universitas, u broju 112. od 25. ožujka ove godine u redakcijski potpisanom članku: „Znanstveno nastavno vijeće Hrvatskih studija donijelo je na sjednici 28. rujna 2018. godinu Odluku o pokretanju postupka preispitivanja odluka ZNV-a kojima je Tomislav Janović izabran u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora. Istom odlukom imenovano je povjerenstvo koje o tome treba dati stručno mišljenje. Povjerenstvo je u svom izvješću utvrdilo da Tomislav Janović nije u vrijeme natječaja ispunjavao uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i predložilo pokretanje postupka oduzimanja toga zvanja.“

Universitas također pojašnjava da je Povjerenstvo svoj zaključak temeljilo na dodatnom dokumentu koji je kao sastavni dio uključen u Izvješće pod naslovom „Usporedna i formalna analiza teksta koji je pod naslovom Prema dualizmu (IBIS-grafika, 2014.) priložen 22. studenog 2013. u prijavi na natječaj za izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora“. Na temelju izvješća stručnog povjerenstva Znanstveno nastavno vijeće Hrvatskih studija donijelo je na sjednici 5. prosinca 2018. godine odluku o pokretanju postupka oduzimanja znanstvenog zvanja Tomislavu Janoviću.

Cijeli ovaj slučaj i prijevara  otkriveni su početkom  2017. godine. Po uzoru na japansku igračku u kojoj se kućni ljubimac virtualno hrani i kontinuirano raste, a zbog načina na koji je knjiga pisana, knjiga je dobila naziv „tamagotchi knjiga“. Tako je i cijela afera ili bolje reći skandal dobio istovjetno ime.

Janovićevim činom zgrožena je cijela hrvatska znanstvena zajednica, a na što je u hrvatskom državnom Saboru reagirao i sam zastupnik Živoga zida Ivan Vilibor Sinčić, mahavši (polu)praznom knjigom pod naslovom Prema dualizmu. Kako piše Hrvatski tjednik zastupnik Ivan Vilibor Sinčić tom je prigodom, između ostaloga, kazao kako je istražujući došao do sporne knjige:

– Knjiga je objavljena 2013. godine, jer je bila uvjet za napredovanje. Do napredovanja je eto došlo, ovo je dokument kojim se gospodin Janović bira, izabire se u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, kazao je Sinčić i pojasnio, kako je knjiga bila poluprazna 2013. i 2014. godine, a kako je danas to knjiga od 200 stranica, s drugim ISBN brojem.

– Tako je buknula „afera Tamagotchi“, jer je knjiga postupno dopunjavana svake godine, kazao je tom prigodom saborski zastupnik Živoga zida Ivan Vilibor Sinčić.

Filozof Tomislav Janović svojim spornim podnescima prijavljivao je za znanstvenu nečestitost i navodne manipulacije nekoliko ljudi iz hrvatske znanstvene zajednice – akademika Branka Despota, prorektora Antu Čovića, profesora s Filozofskoga fakulteta Linu Veljaka i profesora s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Mislava Kukoča. Protiv Janovića i njegovih su-prijavitelja Tomislava Bracanovića, Pavla Gregorića i Davora Pećnjaka vođeni su i sudski postupci.

No, u javnosti je zacijelo najpoznatiji slučaj bivšega ministra Pave Barišića. O ministrovu je povjerenju  na temelju iznesenih objeda čak glasovao i Hrvatski sabor te „presudio“ konačno u Barišićevu korist: 72 protiv smjene prema samo 49 glasova za opoziv.

Tim je epilogom, jednoznačnim većinskim odbacivanjem oporbenoga prijedloga za smjenu ministra Barišića, Hrvatski sabor izrekao jasan pravorijek o zloporabama etičkih tijela u znanosti. Ogradio se od manipulacija okrnjenoga saborskoga Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koje je poglavito demonstrirao bivši predsjednik Odbora akademik Vlatko Silobrčić. On je bio prisiljen povući se s mjesta predsjednika Odbora jer je kršio Etički kodeks i Poslovnik o radu Odbora, iznoseći u javnost povjerljive podatke sa sjednica, na što se pobunilo nekoliko članova Odbora i podnijelo ostavke.

I sam premijer Plenković Barišiću je, nakon što je koalicijski partner HNS dobio resor obrazovanja i znanosti, ponudio  drugi resor u Vladi, Ministarstvo rada i mirovinskih sustava, koje inače djeluje s najvećom proračunskom stavkom. Profesor Pavo Barišić ipak se na kraju zahvalio na toj ponudi. U nekoliko navrata Andrej Plenković i javno je naglašavao kako je Barišić mogao ostati u ovoj Vladi da je to želio.

Protiv neosnovanih prijava „krivotvoritelja“ Tomislava Janovića i drugova, kao i protiv zloporaba etičkih tijela u političke svrhe, Barišiću je javnu potporu dala akademska zajednica, Rektorski zbor, brojni akademici, znanstvenici, profesori i studenti, kao i, što je ranije istaknuto, i Hrvatski sabor. Na posljetku, za pravo su mu dali Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Zagrebu, Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i istina.

Kasnije je isto tako dokazano i na Sveučilištu u Augsburgu da prof. dr. Pavo Barišić nije počinio nikakvu povredu znanstvenih pravila, a „beskrupulozni pokretač“ medijske hajke i linča još je jednom točnima dokazao  narodne poslovice s početka ove priče i pokazao kako se ne može, bez obzira koliko beskrupulozni bili, protiv „Nepokrenutog Pokretača“.

Zato je posve začudna činjenica što visokotiražni mediji u Hrvatskoj i nadležni znanstveni novinari, koji su u nekim insinuiranim slučajevima „brižno“ bdjeli nad etičkim zdravljem nacije, o Janovićevu neprispodobivom nedjelu uopće ne izvješćuju. Još je začudnije što se o nečuvenom znanstvenom prekršaju „prijavitelja“ Janovića ne oglašavaju ni veliki borci za „nultu toleranciju“ prema znanstvenom nepoštenju, poput uvijek dežurnoga pokretača peticije Ivana Đikića i su-prijavitelja Jure Zovka. Oni se čak nisu javno ni ispričali Barišiću što su ga neosnovano prijavljivali i klevetali. No ne svjedoči li sve to zapravo o njihovoj znanstvenoj (ne) pristranosti i elementarnom ljudskom (ne) poštenju?

Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Objavljeno

na

Objavio

Glavna tema svjetskih medija i dalje je danas stravičan požar koji je prekjučer zahvatio katedralu Notre-Dame u Parizu.

Simbol kršćanstva, katoličanstva, kulturne baštine i arhitekture u nekoliko je minuta od impozantne građevine došao do spaljene ruševine, koja je opstala u stanju u kakvom jest samo zahvaljujući naporima vatrogasaca koji su uspjeli spasiti barem dio ove velebne crkve.

Mnogim ljudima diljem svijeta veliku simboliku predstavlja sam dan na koji se požar dogodio – naime, baš je jučer započeo Veliki tjedan, pred najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Cijelu je situaciju za dnevno.hr komentirao admiral Davor Domazet Lošo, geostrateg i geopolitičar koji je iznio zanimljivo teoriju o slučaju požara na crkvi Notre-Dame.

Nije slučajno na prvi dan Velikog tjedna

Ovakav požar na prvi dan Velikog tjedna nije i ne može biti slučajnost, smatra umirovljeni admiral.

“Ovdje se radi ne o teoriji urote, već o pravoj pravcatoj uroti protiv simbola kršćanske i katoličke Europe“, istaknuo je Domazet te u korist svoje tvrdnje iznio činjenicu kako svjetski mediji nigdje u svojim natpisima nisu istaknuli ovu crkvu kao simbol kršćanstva i katoličanstva u Europi.

Admiral je, naime, u mnogo navrata na svojim predavanjima govorio kako će sve zlo koje je krenulo davne 1789.godine Francuskom revolucijom iz Pariza, tu gdje je i započelo završiti – u Francuskoj, odnosno u Parizu.

Nemoguće je da je sve ovo nastalo spontano, a u svemu se postavlja još jedno interesantno pitanje: kako je moguće da ako se rade restauracijski radovi na jednom od najznačajnijih kulturnih spomenika u svijetu, nisu postavljene nadzorne kamere, niti su uspostavljena dežurstva vatrogasnih službi? Također, zašto se požar nije gasio iz zraka, pita se admiral.

Mnogo je tih ‘Zašto?’, smatra admiral Domazet.

Interesantna je i činjenica da svjetski mediji nigdje nisu napisali da su tu istu parišku katedralu pobješnjeli Jakobinci davnih godina izvrgnuli velikom ruglu.

Naime, admiral podsjeća kako su u toj katedrali Jakobinci napravili veliko bogohuljenje. Oni su sakrili kip Majke Božje, zaštitnice Europe, te u svečanoj procesiji u katedralu unijeli golu prostitutku Madame Maillard te je postavili na glavni oltar umjesto Majke Božje.

Macronova masonska pripadnost i povezanost s požarom

U cijeloj priči veliku ulogu igra i sam predsjednik Francuske, Emmanuel Macron. Admiral Domazet ističe činjenicu kako je Macron pripadnik Grand Orient de France, velike francuske masonske lože, na razini 33.reda.

“Kada su njegova vlast i njegov bogohulni režim došli u pitanje prosvjedima Žutih prsluka, kada se trebao suočiti s izvješćima koje će podnijeti francuskoj naciji, i kada treba pronaći odgovor za velike skupove nezadovoljnih građana u Parizu, iznebuha plane katedrala Notre-Dame”, kaže Domazet.

Previše je tu simbolike da bi se olako mogla prihvatiti teza kako se to dogodilo slučajno.

“Odgovore ćemo dobiti u vremenima koja slijede. Sve će biti puno jasnije kada vidimo njihova tumačenja, odnosno njihove odgovore o slijedu ovog nesretnog događaja koji apsolutno nikako pod normalnim okolnostima nije moguć”, rekao nam je za kraj admiral Domazet.

Spaljene ruševine ove velebne građevine traže odgovore za koje se trenutno zanima cijeli svijet. Možda će nekima teorije o požaru biti malo ‘previše, no ne zaboravite na jednu stvar – ništa na ovome svijetu nije slučajno, pa tako niti požar koji je rastužio čitav svijet.

 

Marko Ljubić: Notre Dame poziva narode Europe

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari