Pratite nas

Komentar

JUNACI NACIJE I PONOS KROACIJE OD KOJIH TREBAMO UČITI

Objavljeno

na

hrvatskareprezentacija.hr

Bogu dragome hvala!

Doživjeli smo još jednu noć za pamćenje. Još jedna pobjeda u nizu. Trijumf.

U maniri najboljih trilera što ih može izrežirati samo čarobna nogometna igra koja ne rijetko biva i mnogo više od „najvažnije sporedne stvari na svijetu“, naši Vatreni su uz Božiju pomoć napravili još jedan korak ka samome vrhu, uvrstili se među najveće i naciju bacili u euforiju.

Opet se slavilo. Diljem Hrvatske, Herceg Bosne i dijaspore. Do ranih jutarnjih sati. Te dane slave i ponosa ovi će naraštaji pamtiti do kraja života.

Pamtit ćemo i dostojanstvo našeg protivnika u porazu. Rusi su kao i mi, žarko i strasno priželjkivali pobjedu, jer i njihova vrsta bila je izložena sumnji javnosti i prije najveće nogometne smotre sami su im domaći mediji proricali ne baš svijetlu sudbinu. Smogli su snage čestitati nam, sa suzama u očima. Mora im se odati priznanje i za ukupni dojam, za fer i korektan odnos na terenu i izvan njega. Mada domaćini nisu tražili popust kod sudaca, nisu se služili grubostima koje prelaze granice uobičajene u nogometu, njihovi građani s jednakim su oduševljenjem dočekivali naše „kockaste“ i navijače u svim gradovima kroz koje su prolazili proteklih tri tjedna. Našu predsjednicu je u počasnoj loži ugostio predsjednik vlade Ruske Federacije koji je na kraju čestitao na pobjedi Vatrenih.

Dakle, za Ruse prst gore!

A Vatreni?

Što reći o njima, a da nije već rečeno?

Možda još jednom naglasiti tu slogu, zajedništvo koje vlada u njihovim redovima, činjenicu da su (kako i sami kažu) jedna duša i jedno srce, da dišu kao jedan, svi – počevši od izbornika Dalića preko stručnog stožera do svakoga od 22 igrača?

I te pozitivne emocije Vatreni prenose na Hrvate diljem svijeta i na sve ljude dobre volje čija srca kucaju za Kroaciju. Oni nam šalju poruku da se samo tako može naprijed, u budućnost, da je put do uspjeha vezan za žrtvu i odricanje i da se sve može ako se želi, čvrsto vjeruje u sebe i kroz život ide s pouzdanjem u Boga.

Budimo solidarni jedni prema drugima, okupimo se oko onoga što nam je bitno, ostavimo se podjela i sukoba. I nemojmo uvijek i po svaku cijenu prenositi vijesti i davati prostora i značaja onima kojima je svaki hrvatski uspjeh trn u oku.

Oni nisu naš svijet.

Ostavimo ih nek se nose sami sa svojom mržnjom, a mi slijedimo primjer mladića u nacionalnim dresovima koji nam pokazuju što je ljubav prema Domovini i kako se za nju bori.

Svi jako dobro znamo s čime su bili suočeni prije ovog Svjetskog prvenstva Modrić, Lovren, kakva se nezdrava atmosfera pokušala stvoriti poslije odlaska Kalinića iz momčadi, vidimo kroz što danas prolazi naš junak, junačina, LJUDINA Danijel Subašić, svjesni smo skepse koju su mnogi imali prema izborniku Daliću i svjedoci zluradih komentara, pa i primitivnih ataka na kapetana vrste, čak i aluzija na njegovu fizičku eliminaciju.

I što je bio odgovor Vatrenih?

Evo nas, skupa smo, ujedinjeni kao nikad, dišemo kao jedan i dok je tako nitko nam ništa ne može!

Sjetimo se toga i kad završi ovaj turnir i slijedimo primjer Vatrenih, pa bili oni prvi ili četvrti.

Jer, srca ostavljaju na travnjaku, žive za Kroaciju i jako, jako dobro znaju što nam to znači!

Bog ih poživio i nek nam se sretno i zdravo vrate naši JUNACI, s medaljom ili bez nje.

To je najvažnije.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Don Damir Stojić: Hvala vam hrvatski branitelji, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć i preksinoć su bili veličanstveni dani. Jedinstveno smo izašli na ulice naših gradova s trobojnicom i šahovnicom, pjevajući domoljubne pjesme i dočekali naše heroje.

Međutim, primjetio sam jedan nedostatak. Nedostaje 15,840 hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Kao što je rekao izbornik Zlatko Dalić, bez njih ne bi bilo ove šahovnice. 🇭🇷
Hvala vam, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Pogledajte ovaj video kenotafa crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i pomolite se za naše heroje…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori