Pratite nas

Gospodarstvo

Jure Vujić: Hrvatska treba zaokret u gospodarskom smjeru: samodostatnost i lokalizam

Objavljeno

na

Sanitarna kriza korona virusa djeluje kao neselektivni razotkrivač i indikator  slabosti našeg društva, koji je  postavljen na krivim društvenim i gospodarskim postulatima individualizma, materijalizma i masovne potrošnje. Kako bi se osigurao društveni i gospodarski oporavak u kontekstu recesije koja tek dolazi,  trebati će metodološki izvući pouke iz  te višeslojne krize, a ne samo ustrajati što brži povratak na prethodno „normalno“, na stari status quo poretka. Kao što je tijekom financijske krize 2008. liberalna država spašavala banke a ne nacionalne ekonomije i osiromašene građane, i danas je za očekivati da će  iste sistemske i pro-globalističke vlade nastojati se vratiti na  statusa quo, a pod krinkom upravljanja sa sanitarnom krizom, i nastavljati  još više raslojavati društva, uništi krhku srednje klasu, uberizirati ekonomiju i rad od kuče ( koji je moguć isključivo za neke vrste poslova), uništavati manja i srednja poduzeća, male obrte  i trgovine. Također, treba imati na umu da povratak na „staro“ ili na tzv. „novu normalnost“ i krpanje gospodarstva sa palijativnim mjerama i financijskim injekcijama sa novim zaduživanjem kod MMF-a ili putem EU fondova, nisu održivi na dulji rok, a današnja krizna  situacija zahtijeva promjenu gospodarske paradigme i zaokret u samom smjeru ekonomije. Sanitarna kriza i gospodarska recesija razotkrivaju krutu realnost urušavanja preko noći tržišne dinamike i razmjene (zbog zatvaranja granica i protoka roba),  te debakl i raspad dosadašnje arogantne liberalne ideologije  i svih poklonika sintagme„laissez faire laisser passer“, tržišnih fundamentalista, koji danas  bestidno  traže pomoć i intervenciju  države za spašavanje ekonomije. Stoga je prva pouka ove krize da se  trebamo suočiti sa činjenicama da je fiktivna ekonomija špekulacije, dereguraliranih  financijskih tržišta,  kontaminirala globalnu ali i našu ekonomiju, zapustivši  ključne grane realne produktivne nacionalne ekonomije, javno zdravstvo i poljoprivredu. Virus špekulacije je decenijama prodavao bajke o neprestanom rastu i priče“ o  startup-ima“  koje su obećavale ostvarenje nemogućih profite;  priče o inovacijama ( mitologija o sveznajućoj  umjetnoj inteligenciji i robotizacija koje su trebale ukinuti radna mjesta, o dobrobiti digitalizacije) koje su se hranile znanstvenom fantastikom kako bi se precijenio uloženi kapital i podredilo cjelokupno gospodarstvo uvoznim lobijima i  financijskom stroju špekulacije. Ova kriza također brutalno pokazuje koliko je pogubno temeljiti cjelokupno gospodarstva i BDP na  isključivo jednoj uslužnoj grani gospodarstva na turizmu, i nameće žurno preusmjeravanje prema gospodarskoj diverzifikaciju, industrijalizaciji te geoekonomskoj prostornoj integraciji Sjevera i Juga, Slavonije i Dalmacije, i Hrvatskog primorja.

Razorni učinci dolazeće recesije i perspektive

Ova kriza otvara mogućnost novog gospodarskog zaokreta glede  prekida sa suludim  špekulativnim ekonomskim  smjerom koji je oslabio ljudske i  prirodne resurse, ali i kognitivne resurse „smisla“.

Učinci sanitarne krize na gospodarstvo osjetit će se u tri faze koje je potrebno uzeti u obzir:

-neposredni učinci sve dok traje sanitarna epidemiološka  kriza;

-učinci koji će se pojaviti kada izađemo iz ove faze sanitarne krize kako bismo ušli u ekonomsku krizu;

-te dugoročni učinci na ekonomske strukture i  kolektivni mentalni  sklop

Zbog navedenih kumulativnih učinaka pandemije,  takva krizna  situacija otvara prostor za određivanje   i poduzimanje svih nužnih  mjera gospodarskog kriznog suverenizma . Pouke iz ove krize su jasne:  sanitarna kriza je pokazala slanost „globalnog upravljanja“ pogotovo u zdravstvu i medicinskoj logistici,  dok su se nacionalne države pokazale učinkovitije za suočavanje sa  kriznom situacijom ( povratak granica, mjere izolacije, karantene itd…). Ova  izvanredna situacija također pokazuje da  neregulirani tržišni liberalizam nije održiv u kriznih situacijama i zbog same njegove dinamike ostvarivanje profita, nije u stanju zaštiti javno dobro, zdravlje građana i potrebne javne institucije. Ekonomska recesija potpuno će se očitovati na kraju zdravstvene krize. To će oslabiti tri stupa ekonomske ravnoteže: sama gospodarska  djelatnost, imovina štediša, a posebno financirani mirovinski sustavi. Scenarij recesije uključuje nagli pad financijskih tržišta; porast javnog duga, povećanje koje će sušiti financijsku sposobnost gospodarstva. Situacija je dovoljno nova da danas možemo samo nagađati o reakcijama gospodarskih glavnih aktera kada se ukinu sanitarna ograničenja. Europska središnja banka već govori o  5-postotnoj recesiji u Europi 2020. godine, a MMF na globalnoj razini od 1%, brojke slične onima iz 2009. Države su morale intervenirati da izbjegnu ekonomsku katastrofu. Njihova se zaduženost povećava za oko 25% u naredne tri godine, a građani će se morati uložiti u napore kako bi preuzeli teret duga u socijalnom kontekstu degradiranom nezaposlenošću. To bi, paradoksalno, trebalo dati veću težinu državama i društvu da nameću nove održive alternativne ekonomske okvire. Svjesni visokog rizika gospodarskog i financijskog bankrota, većina vlada europskih država bez obzira na njihov dosadašnji neoliberalni smjer ( Francuska i Njemačka), otvoreno govore o nužnosti jake države, o „ratnoj ekonomiji“ u kojoj se proizvodnja nekih korporacija već preusmjerava prema segmentima interventne proizvodnje od strateške i nacionalnog interesa, a u tom smjeru su rehabilitirali  planski model ekonomije.

Prekid sa monetarizmom i mjere gospodarskog oporavka

Većina država u tranzicijskim zemljama nekritički je prigrlila neoliberalni katekizam ne uzimajući u obzir vlastite specifične strukturalne i makro-ekonomske parametre, što je dovelo do tektonskih socijalnih, mentalnih i strukturalnih poremećaja. Također je upitan legitimitet ekonomskih smjernica tzv. Washingtonskog (ili post-Washingtonskog) konsenzusa (još nitko ne zna pravni učinak tog konsenzusa, kad je počeo i kad završava) u ime kojeg se prisilno provodi monetaristička disciplina i neoliberalna tržišna politika: dužnička ekonomija, održavanje umjetno stabilnih monetarnih okvira, tržišno-financijska deregulacija koja uništava realni sektor privrede i radnu snagu. Washingtonski konsenzus ostaje “mantra” ekonomskih reformi u svijetu, a postao je samo nadomjestak za drugi oblik planiranja političke ekonomije, predstavljajući polugu neoliberalnih, slobodno-tržišnih ekonomskih ideja. Glavne smjernice takve politike su: fiskalna disciplina, preusmjeravanje javnih rashoda, porezna reforma liberalizacija kamatnih stopa, konkurentski tečaj, liberalizacija trgovine, liberalizacija inozemnih izravnih investicija, privatizacija. Međutim svima je danas je jasno, a pogotovo u tranzicijskim zemljama pa i u Hrvatskoj, da se takvom neoliberalnom opcijom pogoduje koncentraciji kapitala u rukama jedne oligarhije i zapostavlja rješavanje problema neravnomjerne raspodjele, siromaštva, nezaposlenosti i razvoja institucija. Danas se treba suočiti sa činjenicom da znanstvenici, menadžeri i profesionalni političari brane isključivo privatne interese rentijerskog, trgovačkog i oligarhijskog kapitala. Vrijeme je došlo za zaokret u načinu razmišljanja o ekonomiji i potrebnim reformama, a politička ekonomija kao znanost i strategija oporavka i razvoja može ponuditi društvenu alternativu u smjeru revaloriziranja i restrukturiranja realnog sektora ekonomije, kretanja od državne ka tržišnoj regulaciji, jačanja državne planifikacije i intervencionizma u smjeru ostvarenja socijalne ekonomije, uspostava monetarnog suvereniteta sa državnim nadziranjem monetarne politike, uvođenje poreza na financijske bankarske transakcije.

U ovom trenutku, sanitarana globalna kriza je pokazala koliko je tržišni neoliberalizam privilegirao delokalizaciju cijelokupnih segmenta ekonomije i sektora od strateških važnosti prema područjima sa jeftinom radnom snagom i slabom sanitarnom infrastrukturom, poput farmaceutske industrije i zdravstva,  pokazujući da  je Europa ovisna o Kini glede proizvodnje lijekova i medicinskog materijala,  te da je poput jedne Njemačke, ovisna o Kini glede proizvodnje djelova za  automobilsku nacionalnu industriju . Takva liberalna i uvozna gospodarska opcija je do sada uvijek privilegirala uvozne kanale velike distribucije prehrambene  industrije na štetu   domaće proizvodnje i potrošnje, kao što  je to i slučaj u prehrambenom sektoru. U takvom se  kontekstu ,  nameću poduzimanje mjera gospodarskog spasa:-

Resuverenizirati gospodarske strateške grane i ojačati  gospodarski suverenitet i neovisnost   unutar četiri glavne razine:
Sanitarna razina: pokrenuti i zaštiti lokalnu proizvodnju medicinske opreme i lijekova. Osigurati inovacije oko cjepiva i novi načini liječenja izvan sustav europskih direktiva koje pogoduju uvoz, kao i povećani proračuni za zdravlje i bolnice. Imperativno pokrenuti ponovno osnivanje imunološkog nacionalnog zavoda.
Poljoprivredna razina: preusmjeriti poljoprivredu aktivnost unutar poljoprivrednih clustera koji će pokrenuti lokalnu i nacionalnu proizvodnju za domače tržište.
Na ekonomskoj razini: potpune ili djelomične nacionalizacija strateških krhkih sektora i relokalizacija strateških područja zdravlja, zračnog prometa, automobilske industrije, alatnih strojeva, hotela, elektronike, nafte itd.
Na vojnoj razini: značajno povećanje proračuna za obranu kako bi se projekcije i zaštitne snage prilagodile ozbiljnosti sigurnosnih izazova, uključujući i jačanje i zaštitu kritične infrastrukture,   kapaciteta suočavanja ( resilience capacity) sa posljedicama prirodnih i sanitarnih katastrofa.

Samodostatnost i lokalizam

Takva bi politička ekonomija, odnosno strateško  gospodarsko planiranje trebalo izbjeći situaciju ne samo ovisnosti od uvoza, već i  situaciju nestašice ključnih proizvoda u izvanrednim situacijama – prehrambenih, lijekova i energenata. Naime, u Hrvatskoj,  domaćom proizvodnjom pokrivamo prosječno oko 50 posto potreba stanovništva za hranom a ako bi se u Hrvatskoj dogodio slučaj  potpune karantene, onda bi se aktivirale robne zalihe , u ovom trenutku ukupna vrijednost strateških robnih zaliha u Hrvatskoj dostatna je za opskrbu cjelokupnog stanovništva za 30 dana. S obzirom na to da nitko ne zna koliko će trajati  ‘korona-kriza’ ,  neophodno je  pokrenuti mehanizme alternativne interventne proizvodnje onih proizvoda koji se mogu brzo proizvesti kako bi se osiguralo dovoljno zaliha i za lokalnu domaću  potrošnju. Na žalost na području primarnih proizvoda ključnih za lokalnu potrošnju još uvijek smo ovisni od uvoza (povrće, stočarstvo , mlijeko , meso itd..). Također treba proizvodnju proglasiti pitanjem nacionalne sigurnosti i  uvrstiti je u stratešku plansku politiku . U slučaju zatvaranja granica za protok roba  EU ili na globalnoj razini zemlje koje nemaju dovoljno zaliha primarnih zaliha i samodostatnu proizvodnju bi bile u kritičnoj situacije asfiksije.

Postizanje gospodarske samodostatnosti nije samo instrumentalne naravi već treba na dulji rok postati i društveni način života. Kako bi bila učinkovita takva strateške orijentacije gospodarstva treba obuhvaćati slijedeća područja:

-alimentarna samodostatnost sa razvojem lokalnim i kratkim kanalima proizvodnje i potrošnje

-energetska samodostatnost i energetska neovisnost koja se temelji na razvoj obnovljivih energija ( solarna, vjetar, geotermalna itd..)

–financijska samodostatnost koja izbjegava vanjskog zaduživanja i ovisnosti, razvoj mikro-financije

-zdravstvena samodostatnost ( razvojem cjepiva protiv virusa i pandemija)

-vojna i obrambena samodostatnost

-samodostatnost kao filozofija života, ideal duhovne i moralne neovinosti

-Samodostatnost podrazumijeva zaštitu  prirodnih resursa i samog nacionalnog tržišta što podrazumijeva i redefiniranje odnosa sa Svjetskom trgovinskom organizacijom kao glavna poluga liberalizacije i globalizacije tržišta.

Lokalizam ( locus-mjesto)  je društveni i gospodarski smjer koji privilegira ono što je lokalno, organsko i ukorijeno, te potiče socijalnu  koheziju, izravnu demokraciju,  socijalnu ekonomiju u obliku proxy ekonomije sa poticanjem lokalnog zapošljavanja, očuvanja okoliša. Preusmjeravanje gospodarstva prema lokalizmu  pretpostavlja organiziranje zajedničkog i života i gospodarstva putem lokalnog gospodarskog , socijalnog i političkog upravljana. Lokalizam podrazumijeva i re-teritorijalizaciju  međuljudskih odnosa te kao takav je ozbiljna alternativa globalizaciji, koja počiva na konzumerizmu i uništenju prirodnog okoliša dok su društvena pravila podređene  isključivom profitu. Dakle, lokalizam nastoji relokalizirati  gospodarstvo i društveni život na tri razine:

-gospodarsko: približavanje proizvodnje potrošaču

-društvo:  jačanje organsko-lokalnog načina života i obogaćivanje ljudskih odnosa unutar prirodnih zajednica

-političko: jačanje socijalne kohezije i participativne izravne demokracije

Jure Vujić, politolog, pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske i član savjeta Hrvatskih suverenista

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Moratorij nije besplatan – iznos koji ćete vratiti banci bit će veći

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo 40.000 građana zatražilo je od banaka moratorij na otplatu kredita zbog pandemije koronavirusa. Do sada je određena polovica zahtjeva, a banke su nudile najmanje tri, a najčešće i do šest mjeseci počeka. Međutim, moratorij nije besplatan pa će iznos koji ćete na kraju vratiti banci ipak biti veći.

Dijana Dorontić dobro zna da moratorij ima svoju cijenu pa ga u ovoj situaciji ipak nije tražila.

– Postoje dodatni troškovi na koje ljudi nisu računali koji će im se pokazati kasnije kroz anuitete jer taj moratorij je samo dio koji se odnosi na dio glavnice, a kamatu morate i dalje plaćati, kazala je Dorontić za HRT.

Upravo zbog toga moratorij su tražili samo oni koji su to morali zbog svoje situacije.

– Oni kojima je plaća smanjena, oni su u obiteljskom krugu pokušavali naći način da ne uzmu moratorij kad su vidjeli troškove povećanja ukupne cijene kredita koja će se u konačnici dogoditi, kaže Sandra Žiga, voditeljica Udruge “Franak”.

Korisnik kredita za vrijeme moratora može plaćati samo kamate. U slučaju da nema novca, sad ne plaća ništa, no povećava mu se za iznos kamate glavnica nakon isteka moratorija što znači ili će mu mjesečni obrok biti veći ili će iznos platiti na kraju otplate kredita.

– Kamate se ne naplaćuju sad, one će se obračunavati i građani će to platiti, ali kod stambenog kredita to stiže tek za 10 godina. Znači, što ga dulje produljujete, nažalost, trošak moratorija mora biti veći, objašnjava Zdenko Adrović iz Hrvatske udruge banaka.

Kad je riječ o moratoriju, u povoljnijem su položaju oni koji su se manje zadužili, na kraće razdoblje i pri kraju su otplate.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Lipanj spašen, očekuje se dolazak do milijun gostiju

Objavljeno

na

Objavio

Lipanj bi prema opreznim prognostičarima mogao donijeti desetak posto, a prema optimističnijima i do 30 posto prometa iz lanjskog šestog mjeseca, kad je Hrvatska imala više od tri milijuna turista i 15 milijuna noćenja, piše u petak Večernji list.

Hoće li Jadran na kraju u lipnju ugostiti tristotinjak tisuća ili se možda približiti i cijelom milijunu turista ovisi o puno faktora, od razvoja epidemiološke situacije do brzine reakcije, fleksibilnosti i volje u europskim državama da omoguće inozemna putovanja.

Prije mjesec dana lipanj je bio posve prekrižen i činilo se da će biti super ako turisti počnu pristizati i u srpnju. Ali čini se da ni šesti mjesec ipak nije posve izgubljen. Otkaza ima i dalje, no lavina je zaustavljena, a kapne i pokoja nova rezervacija, piše dnevnik.

Led će sada u svibnju probiti poslovni gosti i vlasnici kuća za odmor, plovila i nešto malo mobilnih kamp-kućica jer se kampovi tek počinju otvarati. No, nastavi li se situacija s koronavirusom smirivati, lipanj bi, prema opreznim prognostičarima, mogao donijeti desetak posto, a prema optimističnijima i do 30 posto turističkog prometa iz lanjskog šestog mjeseca kad je Hrvatska upisala nešto više od tri milijuna turista i oko 15 milijuna noćenja.

Hoće li jadranski domaćini na kraju u lipnju ugostiti tristotinjak tisuća ili se možda čak približiti i cijelom milijunu turista, ovisi o puno faktora, od razvoja epidemiološke situacije do brzine reakcije, fleksibilnosti i volje u europskim državama da omoguće inozemna putovanja.

Kako bilo, nada se budi da bi turistički gubici ove godine mogli biti nešto manji nego se činilo u prvi mah kad je COVID-19 buknuo u Europi. Ali paralelno raste i lagana nelagoda od tog priželjkivanog turističkog vala i pandemija jadranske domaćine dovodi u jednu pomalo shizofrenu situaciju: vape za gostima, a istovremeno se, pogotovo u obiteljskom smještaju, pribojavaju primiti ih pod svoj krov.

Turistički profesionalci, s iskustvom vođenja i velikih hotelskih kompanija i kuća za iznajmljivanje, na to imaju reći samo jedno: “Naši su epidemiolozi odradili odličan posao. I nadalje trebamo imati povjerenja u njihove odluke. Oni će znati kako treba reagirati i u nekoj eventualnoj situaciji vezano uz turizam. Na nama je samo da se pridržavamo onog što kažu. Vraćanje u normalu nosi neki rizik, ali našem gospodarstvu treba restart, a tko ga u Hrvatskoj može pokrenuti ako ne turizam”, piše u petak Večernji list. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari