Komentar
Jure Vujić: Neovisnost je prazno načelo bez realnog političkog suvereniteta
Hrvatska se prisječa da je na dan 8. listopada 1991., Hrvatski sabor jednoglasno odlučio o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ. S tom odlukom, Hrvatska je postala nezavisna i samostalna država.
Također treba pdosjetiti da je navedena važna odluka donesena nakon što je dan prije istekao tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. Međutim Hrvatska je sa pobjedom u domovinskom ratu postala punopravno i de facto suverena država kada je uspostavila suverenu dražvnu vlast na cijelokupnom svom državnom teritoriju.
Dakle, unatoć tome što je Hrvatska skupo platila svoju državnu neovisnost pobjedom u domovinskom ratu i konzumirala pravo na nacionalna i državno samoodređenje, ta se neovisnot pretvara u prazno deklarirano načelo bez primjene državotvornog suvereniteta koji omogućuje u praksi afirmiranje i opstanak državne i narodne neovisnosti provođenjem suverene gospodarske, identitetske, monetarne i socijalne politike.
Naime, kao što je to bio slučaj za vrijeme hladnoga rata sa Brežnjevljevom doktrinom organičenog suvereniteta, današnja globalistička liberalna post-nacionalna doktrina nastoji desuverenizirati narodne zajednice i ono što ostaje od državnog suvereniteta.
Treba također podsjetiti da u većini zemalja EU i u Hrvatskoj preko 75% glavnih odluka i zakona su doneseni i usvojeni izvan tih „neovisnih i suverenih država“ u skladu sa nadnacionalnim pravnim načelom, te da je zabilježen neprestani rast transfera područja iz „ suverenih nadležnosti država članica“ prema „ EU „podjeljenim nadležnostima“ i proširenjem prakse glasovanja kvalificiranom većinom unutar EU institucija što omogućuje zaobilaženja jednoglasnosti ali glas manjih država članica u važnim odlukama.
Suverenizam danas pretpostavlja oslobađanje naroda ovaj put ne od vanjskog neprijatelja i ugroze, već od raznih unutarnjih lobija, poslovno-klijentelističkih koruptivnih mreža domače „duboke države“, od trgovačkog uvoznog lobija i od NGO manjinskih lobija koje rastvaraju iznutra temeljne slobode i prava hrvatskog naroda da ostane ono što stoljetno jest, te da kao autohtona europska narodna zajednica zaštiti vlastiti identitet , kulturu i tradiciju, ali i pravo da suvereno upravlja sa svojom sudbinom kao što mu je to zajamčeno u Ustavu.
Jure Vujić
Što vi mislite o ovoj temi?
Komentar
Krešimir Kartelo – Svako povećanje javnog duga značilo bi poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća
Kaže Zoran Milanović kako bi on dao dodatnih 400 milijuna kuna godišnje nastavnim i nenastavnim djelatnicima. Dakle, na stranu to što se ovdje radi o eklatantnom ekonomskom štetočini, svako zaduživanje za namicanje sredstava, odnosno svako povećanje javnog duga dovelo bi do snižavanja kreditnog rejtinga, povećanja kamata, a u kontrakcijskom razdoblju to bi značilo i poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća, a istovremeno snizio vrijednost svih onih plaća, i to ne samo u javnom sektoru poput policije ili vojske, koje nisu narasle.
I kad bi netko htio pohvaliti Plenkovića zbog proklamirane financijske odgovornosti treba se sjetiti vrlo važne odrednice njegova političkog smjera: on nije smanjio broj zaposlenih u javnom sektoru, on je, naprotiv, povećao broj državnih dužnosnika i pritom na vlast doveo najgladniju skupinu parazita – HNS i SDSS.
Jedina financijska odgovornost u ovom slučaju bio bi obračun s rashodovnom stranom proračuna, naročito s parazitima i smanjenje državnoga duga.
Naime, ne treba biti prepametan kako bi se zaključilo da jedan iznos dijeljen s manjim brojem ljudi od dosadašnjeg znači veću plaću nego sad.
Ali to ne mogu napraviti stranke koje izvor političke moći crpe iz državnog sektora, komentirao je Krešimir Kartelo.
Što vi mislite o ovoj temi?
Komentar
Marijan Knezović: Napadati Plenkovića zbog štrajka ‘prosvjetara’ je suludo
Premijera se može argumentirano kritizirati iz tisuću pozicija i 900 kritika bi vjerojatno bilo na mjestu. No, napadati Plenkovića zbog štrajka “prosvjetara” je suludo. Vrhunac bezobrazluka je u tezi mnogih iz prosvjete kako novac za njihovo povećanje od šest posto, jer im je četiri zasad malo, treba namaknuti od novca namjenjenog djeci.
Da, nepopularno je ikad biti na strani na kojoj nisu oni koji štrajkaju, ali može li se u Hrvatskoj dogoditi da prosvjetni djelatnici štrajkaju jer djeca u školama nemaju potrebnu računalnu ili sportsku opremu, zato jer im nisu omogućena mnoga modernija obrazovna iskustva, zato jer pravosuđe rijetko radi nešto po pitanju sve češćeg mobinga nad djecom… Mislim da ne može.
Može se dogoditi samo da cijela jedna skupina koja bi trebala biti na poslu, a plaćena je novcem poreznih obveznika, žrtvuje obrazovanje ogromnog broja djece zbog razlike od 2 posto u povećanju plaće. I onda još argumentiraju kako sad “novca za povećanje ima.”
Pa ima ga upravo zato jer premijer, uz tisuću svojih mana, donosi deset puta racionalnije odluke kada se radi o ekonomiji nego njegovi prethodnici, a ako krene slušati određene prosvjetare, novca sigurno za par godina opet neće biti, ni za njih ni za druge, a porezi će po starom dobrom običaju odletit u još veća nebesa da se namaknu novci za sve nadolazeće štrajkaše.
Pogotovo je opasna teza kako su prosvjetni djelatnici najvažnija skupina jer podučavaju djecu. To je divno, svakako bih volio da živimo u boljim uvjetima pa da oni mogu zarađivati barem duplo više, ali ne znam po čemu bi bili važniji od vatrogasaca koji spašavaju djecu iz požara, a hrpa ih radi volonterski, policajaca koji hvataju seksualne predatore i rade za crkavicu, ljudi koji rade u Čistoći i brinu se da se djeca ne nabodu na heroinsku iglu u parku, vozača hitne pomoći koji ozlijeđenu djecu uz ogromnu odgovornost prevoze do bolnice…
To da je netko “važniji” od drugih, a pogotovo korištenje takve teze kao argumenta za povećanje, zapravo je diskrimintorno orijentirano prema svim ostalima. Ne manje važnima, samo dostojanstvenijima, komentirao je Marijan Knezović
