Pratite nas

Komentar

Jure Vujić : Odluka Ustavnog suda o uporabi ćirilice u Vukovaru je dobar povod za preispitivanje ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

Objavljeno

na

Nedavna odluka Ustavnog suda o uporabi ćirilice u Vukovaru nadilazi samo pitanje uporabe dvojezičnosti u gradu Vukovaru i neizbježno postavlja i pitanje same koncepcije hrvatskoga društvenog uređenja. Ne treba zaboraviti da su zakon o dvojezičnosti kao i ustavni zakon o manjinama koji pogoduje doživotnu „manjinksu rentu“, u Saboru poduprle i sistemske ljevica i desnica. Ponovna polarizacija i raskol oko tog pitanja, simptomatično dokazuje kako je Hrvatska „zakašnjela država-nacija“, naravno ne u američkom smislu failed state nego u sociopolitičkom smilsu, a u odnosu na nacionalnu i građansku društveno-političku homogenizaciju

Kako objasniti paradoks da, izuzev Velike Britanije, u kojoj je još na snazi komunitaristički i etnokonfesionalni društveni model, većina europskih demokratskih zemalja radikalno odbacuje komunitarizam (posebice Francuska, Grčka, Njemačka i skandinavske zemlje)? Te zemlje ne priznaju koncept prava manjina ni manjinu kao ustavno-političku kategoriju, dok Hrvatska, sa samo dvadeset godina državne neovisnosti, ide putem eksperimentalnoga multietničkog i kulturološkog manjinskog modela, koji na dulji rok može otvoriti put regionalističkoj i etnokonfesionalnoj fragmentaciji.

Isti prijepori potvaraju pitanje valjanosti i prilagođenosti današnjeg ustavnog zakona o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj kao ravnopravnoj članici Unije. Možda je došlo vrijeme i da se u povodu pitanja uvođenja dvojezičnosti i ćirilice u Vukovaru preispita ustavni zakon o nacionalnim manjima prema kojemu Hrvatska ostaje talac jednog konteksta nastalog neposredno nakon rata, kada je Unija zahtijevala od tadašnjih vlada da se u Hrvatskoj primijeni što povoljniji i što širi zakon o manjinama. Danas imamo sasvim drugi politički kontekst. U tom smislu Hrvatska u odnosu na druge članice EU još i danas ostaje eksperimentalna i hibridna zemlja glede pitanja zaštite i prava manjina, s kojima se neprestano može licitirati i koja se mogu različito interpretirati. Danas se Hrvatska kao ravnopravna članica Unije nalazi pred novim tržišnim, gospodarskim i demografsko-migracijskim izazovima. Otvaranje granice drugim članicama izlaže Hrvatsku novim europskim i izvaneuropskim migracijskim i kulturnim tokovima, koji na dulji rok mogu izmijeniti strukturu stanovišta, a veći broj useljenika i novih etničkih manjina mogao bi s ovakvim, vrlo dvosmislenim, zakonom o manjinama otvoriti put prema jačanju komunitarizma, stvaranju manjinskih geta i daljoj nacionalnoj fragmentaciji.

Stoga još nije kasno da Hrvatska zakonski uredi i zajamči novu ustavnu kategoriju jednakoga hrvatskog i republikanskog građanstva, prema kojoj bi svi građani Hrvatske imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost. Ona bi pripadala privatno-pravnoj sferi. U tom smjeru nitko ne bi bio na gubitku jer bi se manjinska prava mogla rješavati prema načelu reciprociteta bilateralnim sporazumima („onoliko prava dobiješ koliko i sam daješ“) te bi bila zajamčena međunarodnim konvencijama o zaštiti manjina.

Također, koliko znamo, suvremena je Hrvatska država politički i pravno uređena kao jedinstvena i nedjeljiva Republika, a gotovo sve Republike na području Unije primjenjuju građanski pristup kad su u pitanju manjinska prava. To znači da one jednako pravno tretiraju sve pripadnike manjina kao ponajprije građane, a tek sporedno (ali ne derogativno i bez ikakve pravne i društvene diskriminacije) kao pripadnike određene manjine.

Stoga Hrvatskoj treba jasan građanski sveujediniteljski politički središnji identitet koji bi konačno prekinuo sa stoljetnim povijesnim zabludama i etno-mazohizmom umjetnih višenacionalnih konstrukata i isticanja raznih „narodnosti“, bile one mađaronske, autonomaške ili prečansko-krajiške, kao poluge iredentističkih ili separatističkih težnja.

Kontroverzna zadnja odluka Ustanovnog suda koja je na očigled možda legalna, ali nije i legitimna, u kontekstu nužnog diferencijalističkog pristupa u kontekstu trenutka i povijesno-političke lokalne specifičnosti grada Vukovara, otvora i pitanje preispitivanja uloge Ustavnog suda i postupne devijantnosti prema modelu „Vladavine sudaca“, koju Ustav RH pogoduje. Treba podsjetiti da u ponekim modernim zapadnim demokracijama poput Francuske V. Republike ( Predsjednički model), da institucija predsjednika države, jamči i osigurava poštivanje Ustava a ne ustavni sudac. U Velikoj Britaniji, kontrola ustavnosti ne postoji, dok članak 120. Ustava Nizozemske tu kontrolu eksplicitno zabranjuje.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Glasnović: Što je komunizam napravio od umova i srca ovoga naroda?

Objavljeno

na

Objavio

Istina koja para Nebo, a ne može probiti uši i doprijeti do umova i srca ove nacije koja uporno bira svoju propast! Što je komunizam napravio od umova i srca ovoga naroda!??

 

Glasnović: Kroz medije jugozomboidi definiraju što su ljudska prava

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Hrvatska u raljama jugozomboida

Objavljeno

na

Objavio

HRVATSKA U RALJAMA JUGOZOMBOIDA, REKTALNIH USPINJAČA I LUZERA

Kad ćemo shvatiti – dokle god smo pod vlašću i vodstvom kadrova čiji je duh i mentalni sklop oblikovao zločinački komunistički sustav, nemoguće je očekivati dobro, pravdu i napredak u nasoj državi!?

Ključna je spoznaja da se globalna borba vodi, ne samo na gospodarskoj, političkoj i kulturnoj razini, nego na duhovnoj metafizičkoj razini, komentirao je Željko Glasnović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari