Pratite nas

Intervju

Jure Vujić: Većina suverenista su daleko veći europeisti od same briselske tehnokracije i federalista

Objavljeno

na

isječak Podcast Velebit

Jure Vujić je hrvatski politolog i pravnik, povratnik iz hrvatskog iseljeništva, hrvatsko-francuski pisac i mislilac. Stručno se bavi geopolitikom, geostrategijom i istraživanjima međunarodnih odnosa. ovom prigodom s njim smo razgovarali u svojstvu nezavisnog kandidata na listi hrvatskih suverenista:

g. Vujiću, Vi ste kao nezavisni i nestranački kandidat na Listi Hrvatskih suverenista. Zašto ste se odlučili za suverenističku opciju?

Oni koje prate moj dugogodišnji rad u javnosti zasigurno mogu prepoznati određeni ideološki i intelektualni kontinuitet glede zalaganja i promicanja suverenističkog i državotvornog političkog gospodarskog i identitetskog načela. Kao prvo, suverenizam pretpostavlja oslobađanje naroda ovaj put ne od vanjskog neprijatelja i ugroze, već on raznih unutarnjih lobija, poslovno-klijentelističkih koruptivnih mreža  domače „duboke države“, od trgovačkog uvoznog lobija i od NGO manjinskih lobija koje rastvaraju iznutra temeljne slobode i prava hrvatskog naroda da ostane ono što stoljetno jest, kao autohtona europski narodna zajednica , pravo na vlastiti kršćanski identitet , kulturu i tradiciji, ali i pravo  da suvereno upravlja sa svojom sudbinom kao što mu je to zajamčeno u Ustavu.

Ako smo 90.-tih ostvarili pobjedu u domovinskom ratu i konzumirali  pravo na nacionalna i državno samoodređenje, danas moramo biti sposobni provesti nužnu de-komunizaciju društva i ostvariti pravo na nacionalno samoodređenje i  očuvanje hrvatskog identiteta na unutarnjem planu. Svaka suverenistička politika mora voditi u tom smjeru i isključivo u korist hrvatskog naroda kao izvorište narodne suverene volje i legitimiteta. Već decenijama gospodarske, fiskalne  politike sukcesivnih lijevih i desnih vlada osiromašuju narod, srednji i radnički  sloj dok se paralelno obogaćuju političke financijske i poslovne oligarhije, simptomi koji ukazuju na rast demokratskog deficita i nepovjerenja prema stranačkom parlamentarizmu.  Suverenistička politika nastoji vratiti demokratsko proces odlučivanju na izvorištu lokalne narodne zajednice, što znači da odluke trebaju zaista biti donesene od baze do vrha putem trajnih lokalnih narodnih konzultacija i putem narodnih  referendumskih inicijativa. Na razini EU se događaja isti proces političke oligarhizacije jačanjem nadnacionalnog tehnokratskog modela, nepoštivanje načela supsidijarnosti , te neprestani rast transfera područja iz „  suverenih nadležnosti država članica“ prema „ EU „podijeljenim nadležnostima“ i proširenjem prakse  glasovanja  kvalificiranom većinom unutar EU institucija što omogućuje zaobilaženja jednoglasnosti ali glas manjih država članica u važnim odlukama.

Na drugu stranu suverenisti nisu protiv Europe kao neovisna geopolitička kontinentalna i identitetsko-vrijednosna zajednica i sila, već protiv unitarističke Bruxelleske super-države  kao poluga  liberalno-lijevog  globalističkom svjetonazora i tržišta. U tom smjeru se zalažemo za izgradnju Europe kao « savez suverenih nacija «  koja učinkovito može funkcionirati na međuvladinoj i međudržavnoj ravnopravnoj bilateralnoj i multilateralnoj razini, što prethodno podrazumijeva i reviziju europskih ugovora. Zalažemo se također za redefiniciju uloge Europske komisije koja nema demokratski legitimitet i  i jačanje zakonodavne uloge i inicijative Vijeća kao i Parlament

Što kažete na kritike koje dolaze sa „desne strane“ onih političkih stranaka koje nisu prihvatili koncept „ujedinjavanja na desnici“ kojeg  suverenisti zagovarali?

Poznati je politolog i pravnik Carl Schmitt smatrao da je s bit politike u prepoznavanju „prijatelja i neprijatelja“, pa zato smatram da oni koji nas sa „desne strane“ napadaju zapravo su poput školskog zadatka, „fulali temu“, a pogotovo kada takvi napadi dolaze od aktera koji su isplivali na političku scenu preko HDZ-a. Pa treba reći da mi nismo jedna sekta koja teži prema očuvanju neke“ čiste dogme“, te da samo široka inkluzivna državotvorna i nacionalna  platforma građanskih inicijativa, stranaka i neovisnih pojedinaca, utemeljena  na zajedničkim vrijednostima.

Stoga ne vidim nikakve nekompatibilnosti između umjetne diobe nacionalizma i suverenizma, jer iako je nacionalizam ponajprije višeslojni pojam i politička doktrina, suverenizam je onaj pogon mobiliziranja i aktiviranja svih nacionalnih energija za očuvanje i afirmiranje hrvatskog nacionalnog interesa ali i šire europskog civilizacijskog identiteta i suvereniteta. Stoga na tragu Lenjinove izjave da je „komunizam sovjeti plus struja“,moglo bi se reći   da je „suverenizam nacionalizam plus struja“ . Upravo lijevo-liberalna oligarhija  i sistemske stranke strahuju od takvog ujedinjenja, jer jada bi došlo do takvog udruženja svih  nacional-populističkih i suverenističkih, nacional-konzervativnih stranaka u jednu političku platformu, mogla bi izrasti u drugu po brojnosti koaliciju u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, što i pokazuju  zadnja istraživanja Europskog parlamenta. Desno  populističke i suverenističke stranke koje su  trenutno podijeljene u tri skupine,  kada bi se udružile,  mogle bi zajedno osvojiti 173 zastupnička mjesta od ukupno 751.

Što se tiče odnosa između nacionalizma kao političke doktrine i suverenizma kao metodologije i konceptualnog alata, moram priznati da tu postoji licemjerje političke korektnosti kod  sistemskih političkih aktera koji nastoje diskreditirati pojam suverenizma, ali i populizma asocirajući ih sa desnim ekstremizmom koji sam po sebi  ništa ne znači. Suverenizam kao politička kultura i stajalište   poziva na model nacionalne države i države-nacije kao najoptimalnijih i najprikladnijih formi za narodnu zajednicu, eminentno je nacionalni projekt i narativ koji se reaktivira u postnacionalnom obzoru kasnoga moderniteta, što ne znači kako neki liberali i globalisti tvrde da je povijesno istrošen i neprikladan za postmoderno doba. Naime, suverenizam zagovara obranu nacionalnog suvereniteta nasuprot prijenosu izvršenja vlasti na nadnacionalnu razinu. Zagovornici suverenosti protive se tom prijenosu suvereniteta kao prijetnji za nacionalni identitet i demokratska načela. Suverenizam zagovara model “Europe naroda”, a njegovi zagovornici nazivaju se euroskepticima – u suprotnosti s europskim federalistima koji zagovaraju federalnu Europu po uzoru na Sjedinjene Države, struju koju često nazivamo i europeizmom. Dakle pogrešno je reći da su suverenisti protiv Europe, dapače, većina suverenista daleko su veći europeisti od same briselske tehnokracije i federalista, jer zagovaraju uspostavu ravnopravne europske zajednice slobodnih i suverenih naroda i nacija polazeći od baze, od načela supsidijarnosti i političke autonomije, dok briselski federalistički model zagovara daljnju konstrukciju Europe od vrha briselske piramide, putem jačanja monetarnog bankarskog i gospodarskog centralizma.  

Je li se  suverenizam može učinkovito oduprijeti neoliberalnom globalizmu ?

– Ne treba zaboraviti da je zapravo EU djelomice i postao glavna poluga gospodarske i monetarne desuverenizacije europskih nacija, provodeći putem raznih direktiva politiku monetarizma i proračunske discipline “Washingtonskog konsenzusa” koji pogoduju uvoznim lobijima i interesima multinacionalnih korporacija. Dobra ilustracija takve politike jest slučaj Uljanik i nametanje obveze daljnje liberalizacije energetskog sektora koja pod krinkom tržišne konkurencije zapravo pogoduje privatizaciju sektora od nacionalnog interesa. Bitna i neodvojiva sastavnica nacionalnog suverenizma je i socijalna sastavnica suverenizma, koja podrazumijeva projekt socijalne emancipacije upravo od onih neoliberalnih nadnacionalnih gospodarskih i monetarističko-financijskih poluga koje se nameću svim europskim narodima putem MMF-a, Svjetske banke, WTO-a…, koji pogoduju neprestanom državnom zaduživanju, hegemoniji špekulativne fiktivne ekonomije i bankarskom financijalizmu. Suverenizam koji bi proturječno zagovarao gospodarski i politički neoliberalizam, zapravo bi predstavljao trojanskog konja globalističkih središta moći koji zagovaraju društveni status quo, i koji održavaju podčinjenje političkog suverniteta financijskom i gospodarskom izvanjskom oligarhijskom središtu.

Što znači suverenizam na socijalnom planu?

Suverenizam, da bi bio konzistentan i konstitutivan, treba, kao što to ističe Jacques Sapir, obuhvaćati tri dimenzije: socijalnu, identitetsku i političku. Na identitetskom planu, oštro se suprotstavljamo glavim kulturno-identitetskim ali sigurnosnim ugrozam za europski kontinent: islamizacija Europe putem nekontrolirane masovne imigracije, radikalni sekularizam , liberalni a-nacionalni globalizam u obliku tžišne uniformizacije.  Načelo državnog i teritorijalnog suvereniteta, prema svim ustavima, nedjeljivo je i neprenosivo, dok suverenizam predstavljaju različita strujanja i političke senzibilitete. Ponajprije socijalni suverenizam temelji se na postulatu da društveni napredak podrazumijeva da je narod suveren, što pretpostavlja da gospodarska sfera bude u službi većine i na dobrobit zajednice, a ne da bude monopol oligarhija i bogatih slojeva. Neoliberalna globalizacija, jedinstvena valuta i financijska globalizacija pogoduju političko-gospodarsku oligarhizaciju, destrukciju socijalnih stečevina. Drugi oblik tradicionalnog suverenizma je politički suverenizam koji odbacuje reduciranje demokracija na deliberaciju i podrazumijeva da se demokracija odvija i razvija unutar jednog omeđenog prostora na kojem se može verificirati mogućnost suverenog odlučivanja i odgovornost vladajućih. Politički suverenizam dolazi do punog izražaja kombiniranjem i sjedinjenjem načela nacionalnog (državnog) suvereniteta i narodnog suvereniteta putem izravnih građanskih konzultacija i prakse referenduma građanskih inicijativa.

Kako se suverenizam artikulira na monetarnoj i gospodarskoj razini?

Ključno je uspostaviti monetarni suverenitet svrstavanjem monetarne emisije na « realnu  ekonomiju » a ne na špekulativna fiktivna financijska tržišta, što podrazumijeva da se HNB  zaista treba  baviti sa regulatorskim funkcijama u službi domače ekonomije a ne kao devizna banka. Naravno trebalo bi se i revidirati ulogu Europske središnje Banke koja bi  se trebala baviti i sa borbom protiv nezaposlenosti a ne kao nadnacionalni nadzor nad nacionalnim središnjim bankama kojima nameče proračunsku disciplinu. Suverenizam u gospodarstvu pretpostavlja zauzimanje  za gospodarsku opciju javnoga dobra i interesa ( Res Publicae), prekid sa politikom štednje i pokretanje dinamične politike potrošnje i investicija, te za opći plan re-industrijalizacije na inicijativu zajedničke državne  strategije kako bi se pokrenula realna proizvodnja, sa fiskalnim poticajima hrvatskim srednjim i manjim poduzećima u odnosu na nelojalnu konkurenciju i primjenom gradiranog protekcionizma,  kako i zaustavljanja pogodovanja uvoznom lobiju.

Načelo „gospodarskog patriotizma“ treba primijeniti na hrvatske poljoprivredne proizvode sa državnim poticajima putem javne nabave na državnoj i na razini lokalne samouprave. Također treba pretvoriti zajedničku poljoprivrednu politiku  u hrvatsku poljoprivrednu politiku i jamčiti iznos poticaja po kriterijima koje fiksira Hrvatska suverena država a ne EU sa svrhom da se spasi i potiče održivi rast  obiteljskih poljoprivrednih imanja . Također bi trebalo žurno administrativno pojednostaviti svakodnevnicu poljoprivrednika  i zaustaviti inflaciju administrativnih normi, te  poticati mlade poljoprivrednike putem defiskalizacije u prvim godinama. Načelo gospodarskog patriotizma podrazumijeva ekonomske mjere koje se odupiru restriktivnim europskim normama i  zagovara usmjeravanje javne nabave isključivo hrvatskim poduzećima.

Također treba se suprotstaviti primjeni u RH direktive za upućivanje radnika na rad u drugu zemlju EU-a zbog nelojalne konkurencije, i osigurati zaštitu strateških nacionalnih sektora i dobara sa uskom kontrolom stranih investicija koji ugrožavaju nacionalne interese.  Što se tiče zaštite okoliša zalažemo se sa prekidom sa dosadašnjim modelom utemeljen na divljoj globalizaciji svemoćnog tržišta razmjena i socijalnog, sanitarnog i okolišnog  dumpinga. Prav suverene ekologija podrazumijeva da se re-lokalizira gospodarstvom tako da se proizvodnja i potrošnja i recikliranje događaja na mjestu, na lokalnoj razini. Također se treba investirati o energetsku samodostatnosti i održivosti poticanjem bioenergetskih sektora (biogorivo, solarna energija) primjenom inteligentnog protekcionizma.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Škoro misli ozbiljno!? – ‘Neću bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene’

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro misli ozbiljno. To je dojam koji se stekne kada dva sata s ovim estradnim umjetnikom razgovarate o njegovoj mogućoj predsjedničkoj kandidaturi. Na nedavnoj HRT-ovoj izbornoj anketi osvojio je 9 posto glasova, a da nitko nije ni znao da bi on mogao ući u bitku za Pantovčak, piše JutarnjiList.

Škoro još uvijek ne otkriva hoće li se uistinu upustiti u utrku protiv aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najvjerojatnije bivšeg premijera Zorana Milanovića, no sudeći prema njegovim odgovorima, to je zapravo vrlo izgledno. I vrlo je jasno tko ga gura i čijoj se potpori nada ovaj pjevač, doktor znanosti, narodni zabavljač s fakultetskim diplomama iz građevine i ekonomije, televizijski voditelj, nekadašnji član HDZ-a na čijoj je listi 2008. izabran u Sabor i koji je još 90-ih obavljao dužnost generalnog konzula u Mađarskoj.

Koliko je ovo ozbiljno?

– U životu je sve ozbiljno. U sve što radim ulazim ozbiljno i volio bih da ljudi onda to shvate tako. Baš kao što to shvaća moja publika. Ne volim površnost ni kad su u pitanju moje pjesme, moji koncerti ili moji studenti.

No mnogi vas smatraju neozbiljnim.

– Znate, uvijek je sve pitanje forme i sadržaja. Vodim se temeljnim vrijednostima koje sam popio s majčinim mlijekom. Ne rasuđujem ljude po članskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome što čujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti. Stvar je tog sadržaja i forme. Ja taj sadržaj, neke ozbiljne stvari ponekad zapakiram u neku zafrkanciju, neku ironiju, no to je već stvar forme i mog karaktera. Takav sam. Kao što je takav bio moj otac, posebno moj stric Pero, pa moj djed i brat od mog djeda, čuveni stric Andrija. Za njega kažu da je bio zafrkant, ali mudar zafrkant. On kada bi nešto okrenuo na šalu, trebalo bi dva, tri puta okrenuti i vidjeti što se nalazi ispod kamena. Ovo je ozbiljno, no trebalo bi dva, tri puta okrenuti kamen da se vidi što se nalazi ispod kamena. Bez ikakve primisli, bez fige u džepu.

Golica li vas ta mogućnost da početkom sljedeće godine stanete na Trg svetog Marka i krenete čitati ‘prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda…’.

– Sviđa mi se riječ golica. No nisam razmišljao ni približno tako daleko. Dapače, do prije neki dan nisam uopće ozbiljno razmišljao o mogućnosti kandidature. Puno toga bih se trebao odreći i žrtvovati da bih radio posao u kojem znam da će mi raditi sve ono što će mi raditi. A opet, nisam od onih koji će bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene, kazao je Škoro, piše JutarnjiList.

Thompson o Škori kao predsjedničkom kandidatu i bi li se možda i on kandidirao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari