Pratite nas

Komentar

Kad će srpsku manjinu predstavljati oni koji ovu zemlju osjećaju svojom – a ne Pupovac?

Objavljeno

na

Promatrajući ponašanje najpoznatijeg etnobiznismena, reketara svih dosadašnjih vlada i najvećeg smutljivca na našoj političkoj sceni koji, nažalost, u Hrvatskoj (zahvaljujući Plenkoviću) uživa status “svete krave”, Milorada Pupovca, čovjek bi pomislio da su Srbi i Hrvati na korak do toga da se uhvate za guše i međusobno pobiju – svi do jednoga.

Prođete li Hrvatskom uzduž i poprijeko, vrlo lako ćete se uvjeriti kako nema niti naznaka bilo kakve napetosti, a pogotovu ne između hrvatskoga naroda i bilo koje manjine. Dakle, riječ je o najobičnijoj prljavoj propagandi koju spomenuti političar vodi. O lažima i podmetanjima tako očitim da se čovjek jednostavno nađe u čudu i upita: Je li moguće? Zar se doista itko normalan i ozbiljan sa zrnom savjesti, ljudske časti i morala može baviti takvim prljavštinama kao što je izazivanje nacionalne i vjerske mržnje samo zbog postizanja političkih ciljeva?

Mislim da je već (nakon svega) gotovo neumjesno i neozbiljno postavljati pitanje komu i zašto treba izmišljeni, nepostojeći hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski “sukob” i iz kojih razloga se putem medija on stvara, na potpuno umjetan i groteskan način koji nema veze s realnošću i zdravim razumom.

Osobno bih jako volio da sam “ugrožen” kao Milorad Pupovac, Dejan Jović, Borislav Milošević, Vojislav Stanimirović, Srđan Milaković, Đorđe Ćurčić, Veljko Džakula i ostala klika iz tog tabora i više sam nego siguran kako bi se barem 80% (ako ne i više) Hrvata odmah, pod hitno mijenjali s njima i vrlo rado prebacili na svoja pleća tu njihovu “ugroženost”. Da je većina Hrvata tako “ugrožena”, zacijelo ne bi odlazili tražiti kruh po Irskoj, Kanadi, Njemačkoj, Australiji i tko zna gdje sve ne, nego bi se kao oni fino baškarili u  zemlji u kojoj su rođeni i planirali budućnost za sebe i svoju djecu.

Sukob s većinskim narodom (Hrvatima) po svaku cijenu, propagandne laži, klevete, krivotvorine, izmišljene optužbe, stalno vraćanje na izvorište velikosrpskih mitova u kojima su Srbi jedine i vječite “žrtve”, laži, podvale, specijalni rat protiv zemlje u kojoj živi – to je metodologija “političkog” angažmana Milorada Pupovca  koji predstavlja sramotu prije svega za svoj narod (odnosno srpsku manjinu u Hrvatskoj), pa potom i za sve nas.

S njime nikad mira, nikad “na zelenu granu” i on bi zbog svojih probitaka i koristi bio spreman  izazvati rat – samo da mu se pruži prilika.

Jadno i žalosno. A još je jadnije i žalosnije što takva prispodoba uživa zaštitu premijera Plenkovića kojega opet u životu ne zanima ništa drugo osim fotelje u koju se uvalio i stavova EU. Plenković se ponaša kao gubernator koji je dobio Hrvatsku na upravljanje od Junckera i zadnja mu je briga što misle građani i o njemu, Vladi i o politici koja se vodi “u ime naroda”.

Da nije tako, on bi, među ostalim, dokinuo samovolju onoga koji uporno truje odnose između srpske manjine i većinskog naroda.

Sumnjam da će vam itko od građana koje sretnete na ulici znati reći koliko nacionalnih manjina i etničkih zajednica živi u Hrvatskoj. Neki kažu 25, drugi 27 ili 28, no, sasvim svejedno; uglavnom, ni jedna se od njih ne buni i svima je sve po mjeri, samo Miloradu i njegovim Srbima nije.

Boja Kaurin, hrvatska braniteljica iz Domovinskog rata pravoslavne vjere, poslala je Predsjednici države, Premijeru i Saboru Republike Hrvatske pismo prije više od dvije godine (objavljeno pod naslovom: “NISMO UGROŽENI KAKO PRIČA MILORAD PUPOVAC!”; dostupno na: https://portal.braniteljski-forum.com/vijesti/nismo-ugrozeni-kako-prica-milorad-pupovac) i u njemu otvoreno i u oštroj formi iznosi što misli o Miloradu Pupovcu i njegovom “zastupanju” srpske manjine u Hrvatskoj.

Evo samo jednog dijela tog pisma:

Mnogi koji su izvršili agresiju na Hrvatsku slobodno se šeću mnogi su abolirani, rade derneke po cijeloj Hrvatskoj pjevaju četničke pjesme stavljaju šajkače i kokarde sa četiri slova S na glavu, pucaju po gradovima za vrijeme proslava to je nedopustivo! Dosta smo se mi nagledali kokardi i šajkača za vrijeme rata to je sve ostavilo velike posljedice na nama Braniteljima zar opet trebamo to gledati. Također paljenje Hrvatskih zastava oskrnavljenja grobova Branitelja pisanja po fasadama kuća i nadgrobnim spomenicima ovo je Srbija i četiri S . Da to kojim slučajem Hrvat napravi u Srbiji diglo bi se sve na noge i samo bi se kao na traci štancale prosvjedne note.

Ne  dozvolite da se to više radi u Hrvatskoj ovo je Hrvatska,  a ne Srbija. Prošli smo strahote rata i došlo je vrijeme da se napokon čuje i naš glas. Preko 20 tisuća bilo je Branitelja pravoslavne vjeroispovijesti koji su branili Hrvatsku i druge nacionalnosti i zato dopustite da se i naš glas čuje. Dosta nam je više terora političara koji ni prstom nije maknuo za nacionalnu manjinu samo širi mržnju . Tražimo da nas primite da i mi kažemo što mislimo. Za Hrvatsku sam se borila i Hrvatska mi je u srcu. Ne slažemo se sa politikom Pupovca i ne podržavamo ga.

U ovih 20 godina ništa nije učinio za nacionalnu  manjinu osim što samo širi mržnju obmanjuje narod o ugroženosti dok ga za to sve plaća Hrvatski narod i porezni obveznici.” (istaknuo: Z.P.)

Ne znam je li braniteljica dobila barem i kurtoazni odgovor od onih kojima se obratila, ali koliko vidimo, ništa se promijenilo nije od tada do danas.

Kratku priču o ovoj hrabroj ženi teško narušenog zdravlja koja danas živi u bijedi (s 3.600 kuna mirovine) i koju najviše pogađa kampanja protiv branitelja i Domovinskog rata pogledajte na: https://www.youtube.com/watch?v=Q3s0VeEvH8Y

Često se javlja i vukovarski junak, pravoslavac Peđa Mišić s izravnim porukama koje su u hrvatskoj javnosti jako dobro primljene. Njegov je rođeni brat napadao Vukovar, on ga je svojim životom branio. I izdržao 9 mjeseci pakla srbijanskog logora. Ništa ga nije slomilo. I dalje svjedoči istinu, bez straha i kolebanja, kako i priliči onomu tko je za Hrvatsku bio pripravan položiti život. Više puta se obraćao Predsjednici, Premijeru, Saboru, otvoreno kritizirao Milorada Pupovca i njegovu kampanju o “ugroženosti” Srba u Hrvatskoj. Ne libi se izreći kako je ČASNO biti Srbin u Hrvatskoj – za razliku od SDSS-a i njegovih perjanica koje svojim izbornim plakatom sugeriraju ponovnu “ugroženost”, a lider (Pupovac) prijeti kako će “ako treba u Bruxelles ući traktorima”. Zapjenjeni nastupi Milorada Pupovca upravo ga najbolje demantiraju. Oni koji su doista ugroženi ne mogu biti toliko drski, bahati i agresivni.

Evo što hrabri i časni Vukovarac, junak Domovinskog rata i umirovljeni časnik HV, Peđa Mišić, kaže o četništvu u Slavoniji i ponašanju dužnosnika Srpske pravoslavne crkve danas (izjava u emisiji Nedjeljom u 2, HTV – Prvi program, 19.11.2017.;

Na takve apele naši odgovorni iz državnog vrha “ne trzaju”. Njima je Milorad važniji od svih nas, pa i od srpske manjine, ili barem onog njezinog dijela koji Hrvatsku voli i priznaje kao svoju Domovinu.

Sjećam se pokojnog Želja Milosavljevića, Srbina iz Šumadije koji se 1991. godine zatekao u Hrvatskoj i pristupio 2. brigadi ZNG (“Gromovi”), njegove ogorčenosti Miloradom Pupovcem i svim onim što je ovaj sa svojim suradnicima (Veljkom Džakulom, Svetozarom Livadom i drugima) činio u tadašnjem SDF (“Srpskom demokratskom forumu”). Udruga je tobože imala zadaću raditi na “međunacionalnom razumijevanju, snižavanju tenzija između Srba i Hrvata i zaustavljanju rata”. Nije trebalo dugo pa da se potvrdi kako je njezina svrha vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske. I naš “Žika” (kako smo od milja zvali suborca Željka Milosavljevića) je to osjećao i znao. I zato je bio kivan na Pupovca i ostale iz tog kola. I nije propušta sočno opsovati kad god mu se spomenulo bilo koga od njih, pogotovu Milorada. Sjećam se da sam mu jednom prigodom rekao: “Žiko, lako je tebi psovati kad si Srbin. Da ja izustim takvo što, odmah bi me tvoji sunarodnjaci nazvali ustašom.” Neću napisati što je izrekao na račun predsjednika SDF-a. Ne bi bilo pristojno.

“Žiku” su dečki i protiv njegove volje “gurali” malo dalje od prve crte, zbog čega je uvijek protestirao. Govorili su mu: “Žiko, ako te tvoji uhvate, oderat’ će te k’o zeca”. Ali nije pomagalo. Uvijek se provlačio tko zna kojim sve stazama i stizao do rovova. Ostao je bez noge u minskom polju na Banovini i poslije rata otišao u mirovinu kao ratni voljni invalid. Mišljenje o Pupovcu i SDF-u nikad nije promijenio. Nazivao ih je “bandom”. On koji je iz srca Šumadije došao braniti Hrvatsku, nikad nije mogao shvatiti kako netko tko je ovdje rođen ne voli zemlju u kojoj živi.

Na provokativni plakat SDSS-a s pitanjem: “Znate li kako je biti BITI SRBIN U HRVATSKOJ?” (riječ “SRBIN” napisana je ćirilicom), Peđa Mišić odgovara svojim predizbornim plakatom: “PREDIVNO, AKO JE VOLIŠ KAO JA“.

Predrag Peđa Mišić: Ako je voliš kao ja, predivno!

I tu je ključ svega.

Ima li što prirodnije od ljubavi prema zavičaju u kojemu si rođen, livadama i stazama po kojima si trčao bos, ljudima s kojima si odrastao, zemlji koja te hrani i u kojoj imaš obitelj, podižeš djecu?

Ne. Nema.

Ali, eto. Neki koji lagodno, kao bubreg u loju žive u Lijepoj našoj, na grbači ovog naroda, ne mogu je smisliti – ni državu ni narod. Pljuju u lice svima nama i to bez srama i ikakvog kompleksa. Kleveću, lažu, mrze. Mole Boga da u Srbiji padne kiša a ovdje zavlada suša.

Nije normalno, ali ima i toga. Nažalost.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Đapić: Naravno da će Plenković proširiti svoju parlamentarnu većinu upravo iz redova ‘moralnih vertikala’

Objavljeno

na

Objavio

Mislim da nitko na hrvatskoj političkoj sceni nije jasnije, točnije i konzistentnije od mene upozoravao na uzroke i posljedice reanimacije političkog srpstva koje se u najvećoj mjeri personificiralo u liku i djelu Milorada Pupovca, piše Anto Đapić, predsjednik stranke Desno na Facebooku.

Naglašavam da je Pupovac i eksponent i instrument trajne politike pokušaja destabilizacije hrvatskog društva oko najosjetljivijih pitanja hrvatske novije povijesti, posebno vezano uz temeljne vrijednosti Domovinskog rata.

O Pupovcu nitko nema iluzija, vrlo je predvidiv, ali dok mu Ustav i zakoni jamče političko postojanje on će raditi sve što radi, činio većinu ili ne. Njegova ustavna pozicija relikt je prijašnjeg vremena, iz doba borbe hrvatske države za svoju međunarodnu afirmaciju.

U doba Franje Tuđmana pozicija političkog srpstva bila je vrlo dobro kontrolirana, ali je pravu afirmaciju političkog srpstva u Hrvatskoj učinio Ivo Sanader 2003. godine kada je umjesto koalicije s HSP-om doveo SDSS i manjine u Hrvatskom Saboru u status odlučujućeg čimbenika za formiranje parlamentarne većine. Nakon Sanadera Pupovac je sve vise snažio svoju poziciju jer mu je ustavna pozicija takva da to može činiti. Godinama vodim borbu o potrebi izmjena izbornog sustava kojim bi se neutralizirala ovakva iracionalna pozicija nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru.

Nažalost, mnogim danas vrlo glasnim bukačima s tzv. hrvatske desnice ta tema nije bila zanimljiva dok na svojoj koži nisu osjetili sto to ustvari znači. Međutim, današnje formiranje većine u Saboru bitno je drugačijeg karaktera od onog kada je to učinio Sanader 2003. godine. Pobjeda Plenkovića na ovim izborima u političkom smislu je apsolutna i priključenje manjinskih zastupnika je više tehničko nego političko pitanje. Po naravi stvari, dokle god bude ovakva ustavna pozicija nacionalnih manjina oni će se uvijek prikloniti i nasloniti na najjaču političku grupaciju. Kada to ne bi učinili oni bi tek onda bili remetilački faktor.

Njihov utjecaj na kreiranje Plenkovićeve politike bit će minimalan jer prema posljednjim informacijama manjine će dobiti potpredsjednika Vlade za koordinaciju manjinskih prava, a niti jedno ministarstvo. Takvu vlast HDZ nije imao od doba Franje Tuđmana. Nastavak agresivne kampanje gubitnika s tzv. desnog spektra govori o neprihvaćanju teškog poraza koje je između ostalog i rezultat, pogotovo kad se radi o DPMŠ, pogrešnih procjena i slanja poruka koje nijedna velika politička stranka kao što je HDZ nikad ne bi mogla prihvatiti. Moralna supremacija s koje se DP ili MOST gnušaju suradnje HDZ i manjina je iritantna do gadljivosti, jer je stotine jasnih činjenica oko njih i pred nama koje tu supremaciju čine tragikomičnom.

Što je to moralnije i prirodnije u Hasanbegovićevoj i Jonjićevoj potpori Radi Borić i Tomaševiću, krajnje rigidnim titoistima u Zagrebačkoj skupštini prigodom pokušaja rušenja potpredsjednika skupštine Krešimira Kartela, od tehničke suradnje s manjinama? Ili, gdje je moralno uporište u potpori Ruže Tomašić Lori Vidović, militantnoj jurišnici na sve hrvatske nacionalne vrijednosti?

Odkud MOST-u pravo na moralne prodike i optuživanje HDZ-a za bilo što, nakon što su srušili HDZ-ovu, Karamarkovu vladu, a pokušali i nisu uspjeli srušiti drugu HDZ-ovu, ovaj put Plenkovićevu?

Kako to da kad već Hasanbegoviću i Petrovu ne valja ni Plenković, zato što je navodno lijeve orijentacije, a nije im valjao ni Karamarko, navodno ekstremno desno, iako je izmislio Hasanbegovića, a ovaj danas ima posve isti stav kao i Petrov, koji ga je rušio?

Nitko u situaciji kad je Hrvatska izložena pogibeljnim unutarnjim i vanjskim udarima, nitko s minimumom odgovornosti i zdravog razuma ne bi u vjerodostojnost tih ljudi uložio ni lipe, jer bi to bio pregolem rizik s nerazumno puno nesigurnosti i nepoznanica.

Zato je Plenkovićev savez s manjincima daleko prihvatljiviji rizik, pogotovo što realno i u svijetu i među Srbima umanjuje relevantnost Pupovčevog jaukanja o ugrozama, a politički ništa ili malo znači. I za kraj, naravno da će Plenković s pozicije snažnog i stabilnog predsjednika Vlade proširiti svoju parlamentarnu većinu upravo iz redova “moralnih vertikala”, ali ovaj put bez ucjena. Uvjeravam vas da ce mu biti teško obraniti se od ponuda i spremnosti da se zbog “hrvatskih nacionalnih interesa” priključe njegovoj parlamentarnoj većini, komentirao je Đapić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ante Gugo – Vlada o smanjenju poreza, oporba o manjincima u Vladi

Objavljeno

na

Objavio

Vlada RH

Kako vrijeme odmiče i kako u Domovinskom pokretu i Mostu shvaćaju što im se dogodilo na ovim izborima, tako je i sve glasnije javno ispoljavanje bijesa njihovih pristaša, piše Ante Gugo na Faceboku:

Osim što se pristaše Domovinskog pokreta bude iz sna u kojem su snivali da će preko noći narod njih prihvatiti umjesto HDZ-a, samo zato što znaju napamet nekoliko lijepih domoljubnih parola, oni proživljavaju pravu noćnu moru zbog činjenice da bi nakon ovih izbora na beznačajnu mjeru mogle biti svedene rasprave o ustašama i partizanima u javnom prostoru. O čemu će onda oni pričati?

Most je na drugoj strani doveo nekoliko novih lica umjesto starih potrošenih kadrova koji su uglavnom otišli iz politike ili u Domovinski pokret, što se svodi na isto samo s određenom vremnskom odgodom. Odluka vodstva Mosta pokazala se dobrom. Odgodili su nestajanje s političke scene i vratili se u Sabor čak i snažniji nego što su bili 2016. godine. Nemaju veći broj zastupnika, ali sad su homogeniji. HDZ će u njima i dalje imati jaku oporbu.

Možda i jedinu pravu ako konačno naprave kvalitetan program i prepuste Domovinskom pokretu težnju da budu HDZ umjesto HDZ-a. Naime, za sve koji su do sad to pokušali to je bio siguran recept za tiho političko odumiranje. Sudeći po bijesu kojim su dočekali najavu da će manjine imati predstavnika u Vladi, nisam siguran da se u Mostu nisu nadali kako će ih HDZ doći na koljenima moliti za koaliciju. Jer da nije tako, zašto bi ih bilo briga koga će HDZ uzeti sebi u Vladu. Ionako je dobar običaj da se i nakon formiranja Vlade istoj dade 100 dana mira. Međutim, u Hrvatskoj je baš Most srušio to pravilo. Oni niti jednoj Vladi do sad nisu dali 100 dana mira. Obje u kojima su bili rušili su od prvog dana, a kako neće ovu u kojoj neće biti?!

Što je toliki problem u predstavniku manjina u Vladi da je čak i Jadranka Kosor digla svoj glas protiv toga. Da, ista ona Jadranka Kosor kojoj je potpredsjednik Vlade bio predstavnik SDSS-a Slobodan Uzelac. Baš ovaj primjer govori o nedosljednosti onih koji dižu svoj glas protiv manjinaca u Vladi. Oni samo traže razlog za sapunanje daske Plenkoviću. Budući da ne mogu pronaći ništa bolje to samo govori koliko su slabi naspram njega koji je Hrvatsku proveo kroz nekoliko najvećih kriza u povijesti države, ako izuzmemo Domovinski rat.

U vremenima kad je Jadranka Kosor vodila Vladu bilo je važno u kabinetu imati predstavnika manjinaca zbog slike koju Hrvatska ostavlja pred svijetom. Tada smo se borili za ulazak u EU. Danas vrijede ista politička pravila, samo što se više ne borimo za ulazak u EU nego za što bolje pozicioniranje unutar europskih redova kako bismo mogli dobiti što više sredstava, što snažnije utjecati na zakone koji se tamo donose, a da bismo to mogli moramo imati što bolje pozicionirane svoje predstavnike… Zapitajmo se kome bi odgovarala loša slika Hrvatske u Europi. Tko ovih dana Hrvatsku treba u vlastitom blatu kaosa i demonstracija koje mu se valjaju po glavnom gradu. Nažalost, tobožnji veliki domoljubi koji će na sreću ipak biti politička oporba, rado bi nas izvukli iz Europe i gurnuli u tu blakansku krčmetinu. Oni se jedino u tim pričama dobro snalaze i mogu izmamiti poneki pljesak koji im je važniji od dobrobiti naroda. Izbori su pokazali da se to narodu više ne može tako lako podvaljivati. Došli su neki novi klinci kojima je važnije ući u Šengen nego ići nazad prema Balkanu.

Plenković smanjuje broj ministarstava. Njegovi kritičari već sad pitaju za koliko će to smanjiti broj zaposlenih i ministarstvima i tvrde da je sve samo kozmetika ako do toga ne dođe. To je još jedna činjenica koja govori u prilog tezi da premijerovi kritičari baš ništa ne razumiju. Kako je to poručio Davor Božinović, državne poslove netko mora obavljati. Broj ministarstava se smanjuje kako bi se povećaka operativnost Vlade. Nije isto ako Plenković mora nešto raspraviti s 20 ili s 12 ljudi za stolom. To znači da će skoro upola manje njih neke stvari već ranije raspraviti u svojim resorima i doći pred njega s prijedlozima. Ako posao spajanja nekih resora bude dobro funkcionalno odrađan to će stvari ubrzati i po horizontalnim i po vertikalnim linijama odlučivanja. To je pravi razlog za reorganizaciju Vlade, a ne otpuštanje ljudi.

Ta priča o nekim astronomskim plaćama u državnoj upravi i o prevelikom broju ljudi u administraciji prilično je dobro ukorijenjena populistička floskula. Ona će i dalje ostati oporbi kao batina s kojom će udarati po Vladi. Jednako neuspješno kao i protekle četiri godine. Treba li zato očekivati da će oporba biti pametnija? Kako to očekivati od nekoga tko nije znao prepoznati da građani od vlasti očekuju kakvu takvu garanciju sigurnosti u danima koji dolaze pa su kroz izborne poruke nudili nam nove ideološke sukobe i podjele. Kako išta dobro očekivati od nekoga tko na prijedlog o smanjenju poreza na dobit ne odgovara prijedlozima kako poslodavce prisiliti da to pretoče u povećanje plaća nego se ponašaju kao da prijedloga te zakonske mjere nema pa i dalje tamburaju o predstavniku manjinaca u Vladi. Od takve oporbe ne treba očekivati ništa osim da vječno ostane oporba, komentirao je Ante Gugo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari