Pratite nas

Komentar

Kad će srpsku manjinu predstavljati oni koji ovu zemlju osjećaju svojom – a ne Pupovac?

Objavljeno

na

Promatrajući ponašanje najpoznatijeg etnobiznismena, reketara svih dosadašnjih vlada i najvećeg smutljivca na našoj političkoj sceni koji, nažalost, u Hrvatskoj (zahvaljujući Plenkoviću) uživa status “svete krave”, Milorada Pupovca, čovjek bi pomislio da su Srbi i Hrvati na korak do toga da se uhvate za guše i međusobno pobiju – svi do jednoga.

Prođete li Hrvatskom uzduž i poprijeko, vrlo lako ćete se uvjeriti kako nema niti naznaka bilo kakve napetosti, a pogotovu ne između hrvatskoga naroda i bilo koje manjine. Dakle, riječ je o najobičnijoj prljavoj propagandi koju spomenuti političar vodi. O lažima i podmetanjima tako očitim da se čovjek jednostavno nađe u čudu i upita: Je li moguće? Zar se doista itko normalan i ozbiljan sa zrnom savjesti, ljudske časti i morala može baviti takvim prljavštinama kao što je izazivanje nacionalne i vjerske mržnje samo zbog postizanja političkih ciljeva?

Mislim da je već (nakon svega) gotovo neumjesno i neozbiljno postavljati pitanje komu i zašto treba izmišljeni, nepostojeći hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski “sukob” i iz kojih razloga se putem medija on stvara, na potpuno umjetan i groteskan način koji nema veze s realnošću i zdravim razumom.

Osobno bih jako volio da sam “ugrožen” kao Milorad Pupovac, Dejan Jović, Borislav Milošević, Vojislav Stanimirović, Srđan Milaković, Đorđe Ćurčić, Veljko Džakula i ostala klika iz tog tabora i više sam nego siguran kako bi se barem 80% (ako ne i više) Hrvata odmah, pod hitno mijenjali s njima i vrlo rado prebacili na svoja pleća tu njihovu “ugroženost”. Da je većina Hrvata tako “ugrožena”, zacijelo ne bi odlazili tražiti kruh po Irskoj, Kanadi, Njemačkoj, Australiji i tko zna gdje sve ne, nego bi se kao oni fino baškarili u  zemlji u kojoj su rođeni i planirali budućnost za sebe i svoju djecu.

Sukob s većinskim narodom (Hrvatima) po svaku cijenu, propagandne laži, klevete, krivotvorine, izmišljene optužbe, stalno vraćanje na izvorište velikosrpskih mitova u kojima su Srbi jedine i vječite “žrtve”, laži, podvale, specijalni rat protiv zemlje u kojoj živi – to je metodologija “političkog” angažmana Milorada Pupovca  koji predstavlja sramotu prije svega za svoj narod (odnosno srpsku manjinu u Hrvatskoj), pa potom i za sve nas.

S njime nikad mira, nikad “na zelenu granu” i on bi zbog svojih probitaka i koristi bio spreman  izazvati rat – samo da mu se pruži prilika.

Jadno i žalosno. A još je jadnije i žalosnije što takva prispodoba uživa zaštitu premijera Plenkovića kojega opet u životu ne zanima ništa drugo osim fotelje u koju se uvalio i stavova EU. Plenković se ponaša kao gubernator koji je dobio Hrvatsku na upravljanje od Junckera i zadnja mu je briga što misle građani i o njemu, Vladi i o politici koja se vodi “u ime naroda”.

Da nije tako, on bi, među ostalim, dokinuo samovolju onoga koji uporno truje odnose između srpske manjine i većinskog naroda.

Sumnjam da će vam itko od građana koje sretnete na ulici znati reći koliko nacionalnih manjina i etničkih zajednica živi u Hrvatskoj. Neki kažu 25, drugi 27 ili 28, no, sasvim svejedno; uglavnom, ni jedna se od njih ne buni i svima je sve po mjeri, samo Miloradu i njegovim Srbima nije.

Boja Kaurin, hrvatska braniteljica iz Domovinskog rata pravoslavne vjere, poslala je Predsjednici države, Premijeru i Saboru Republike Hrvatske pismo prije više od dvije godine (objavljeno pod naslovom: “NISMO UGROŽENI KAKO PRIČA MILORAD PUPOVAC!”; dostupno na: https://portal.braniteljski-forum.com/vijesti/nismo-ugrozeni-kako-prica-milorad-pupovac) i u njemu otvoreno i u oštroj formi iznosi što misli o Miloradu Pupovcu i njegovom “zastupanju” srpske manjine u Hrvatskoj.

Evo samo jednog dijela tog pisma:

Mnogi koji su izvršili agresiju na Hrvatsku slobodno se šeću mnogi su abolirani, rade derneke po cijeloj Hrvatskoj pjevaju četničke pjesme stavljaju šajkače i kokarde sa četiri slova S na glavu, pucaju po gradovima za vrijeme proslava to je nedopustivo! Dosta smo se mi nagledali kokardi i šajkača za vrijeme rata to je sve ostavilo velike posljedice na nama Braniteljima zar opet trebamo to gledati. Također paljenje Hrvatskih zastava oskrnavljenja grobova Branitelja pisanja po fasadama kuća i nadgrobnim spomenicima ovo je Srbija i četiri S . Da to kojim slučajem Hrvat napravi u Srbiji diglo bi se sve na noge i samo bi se kao na traci štancale prosvjedne note.

Ne  dozvolite da se to više radi u Hrvatskoj ovo je Hrvatska,  a ne Srbija. Prošli smo strahote rata i došlo je vrijeme da se napokon čuje i naš glas. Preko 20 tisuća bilo je Branitelja pravoslavne vjeroispovijesti koji su branili Hrvatsku i druge nacionalnosti i zato dopustite da se i naš glas čuje. Dosta nam je više terora političara koji ni prstom nije maknuo za nacionalnu manjinu samo širi mržnju . Tražimo da nas primite da i mi kažemo što mislimo. Za Hrvatsku sam se borila i Hrvatska mi je u srcu. Ne slažemo se sa politikom Pupovca i ne podržavamo ga.

U ovih 20 godina ništa nije učinio za nacionalnu  manjinu osim što samo širi mržnju obmanjuje narod o ugroženosti dok ga za to sve plaća Hrvatski narod i porezni obveznici.” (istaknuo: Z.P.)

Ne znam je li braniteljica dobila barem i kurtoazni odgovor od onih kojima se obratila, ali koliko vidimo, ništa se promijenilo nije od tada do danas.

Kratku priču o ovoj hrabroj ženi teško narušenog zdravlja koja danas živi u bijedi (s 3.600 kuna mirovine) i koju najviše pogađa kampanja protiv branitelja i Domovinskog rata pogledajte na: https://www.youtube.com/watch?v=Q3s0VeEvH8Y

Često se javlja i vukovarski junak, pravoslavac Peđa Mišić s izravnim porukama koje su u hrvatskoj javnosti jako dobro primljene. Njegov je rođeni brat napadao Vukovar, on ga je svojim životom branio. I izdržao 9 mjeseci pakla srbijanskog logora. Ništa ga nije slomilo. I dalje svjedoči istinu, bez straha i kolebanja, kako i priliči onomu tko je za Hrvatsku bio pripravan položiti život. Više puta se obraćao Predsjednici, Premijeru, Saboru, otvoreno kritizirao Milorada Pupovca i njegovu kampanju o “ugroženosti” Srba u Hrvatskoj. Ne libi se izreći kako je ČASNO biti Srbin u Hrvatskoj – za razliku od SDSS-a i njegovih perjanica koje svojim izbornim plakatom sugeriraju ponovnu “ugroženost”, a lider (Pupovac) prijeti kako će “ako treba u Bruxelles ući traktorima”. Zapjenjeni nastupi Milorada Pupovca upravo ga najbolje demantiraju. Oni koji su doista ugroženi ne mogu biti toliko drski, bahati i agresivni.

Evo što hrabri i časni Vukovarac, junak Domovinskog rata i umirovljeni časnik HV, Peđa Mišić, kaže o četništvu u Slavoniji i ponašanju dužnosnika Srpske pravoslavne crkve danas (izjava u emisiji Nedjeljom u 2, HTV – Prvi program, 19.11.2017.;

Na takve apele naši odgovorni iz državnog vrha “ne trzaju”. Njima je Milorad važniji od svih nas, pa i od srpske manjine, ili barem onog njezinog dijela koji Hrvatsku voli i priznaje kao svoju Domovinu.

Sjećam se pokojnog Želja Milosavljevića, Srbina iz Šumadije koji se 1991. godine zatekao u Hrvatskoj i pristupio 2. brigadi ZNG (“Gromovi”), njegove ogorčenosti Miloradom Pupovcem i svim onim što je ovaj sa svojim suradnicima (Veljkom Džakulom, Svetozarom Livadom i drugima) činio u tadašnjem SDF (“Srpskom demokratskom forumu”). Udruga je tobože imala zadaću raditi na “međunacionalnom razumijevanju, snižavanju tenzija između Srba i Hrvata i zaustavljanju rata”. Nije trebalo dugo pa da se potvrdi kako je njezina svrha vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske. I naš “Žika” (kako smo od milja zvali suborca Željka Milosavljevića) je to osjećao i znao. I zato je bio kivan na Pupovca i ostale iz tog kola. I nije propušta sočno opsovati kad god mu se spomenulo bilo koga od njih, pogotovu Milorada. Sjećam se da sam mu jednom prigodom rekao: “Žiko, lako je tebi psovati kad si Srbin. Da ja izustim takvo što, odmah bi me tvoji sunarodnjaci nazvali ustašom.” Neću napisati što je izrekao na račun predsjednika SDF-a. Ne bi bilo pristojno.

“Žiku” su dečki i protiv njegove volje “gurali” malo dalje od prve crte, zbog čega je uvijek protestirao. Govorili su mu: “Žiko, ako te tvoji uhvate, oderat’ će te k’o zeca”. Ali nije pomagalo. Uvijek se provlačio tko zna kojim sve stazama i stizao do rovova. Ostao je bez noge u minskom polju na Banovini i poslije rata otišao u mirovinu kao ratni voljni invalid. Mišljenje o Pupovcu i SDF-u nikad nije promijenio. Nazivao ih je “bandom”. On koji je iz srca Šumadije došao braniti Hrvatsku, nikad nije mogao shvatiti kako netko tko je ovdje rođen ne voli zemlju u kojoj živi.

Na provokativni plakat SDSS-a s pitanjem: “Znate li kako je biti BITI SRBIN U HRVATSKOJ?” (riječ “SRBIN” napisana je ćirilicom), Peđa Mišić odgovara svojim predizbornim plakatom: “PREDIVNO, AKO JE VOLIŠ KAO JA“.

Predrag Peđa Mišić: Ako je voliš kao ja, predivno!

I tu je ključ svega.

Ima li što prirodnije od ljubavi prema zavičaju u kojemu si rođen, livadama i stazama po kojima si trčao bos, ljudima s kojima si odrastao, zemlji koja te hrani i u kojoj imaš obitelj, podižeš djecu?

Ne. Nema.

Ali, eto. Neki koji lagodno, kao bubreg u loju žive u Lijepoj našoj, na grbači ovog naroda, ne mogu je smisliti – ni državu ni narod. Pljuju u lice svima nama i to bez srama i ikakvog kompleksa. Kleveću, lažu, mrze. Mole Boga da u Srbiji padne kiša a ovdje zavlada suša.

Nije normalno, ali ima i toga. Nažalost.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Krešimir Kartelo – Svako povećanje javnog duga značilo bi poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Zoran Milanović kako bi on dao dodatnih 400 milijuna kuna godišnje nastavnim i nenastavnim djelatnicima. Dakle, na stranu to što se ovdje radi o eklatantnom ekonomskom štetočini, svako zaduživanje za namicanje sredstava, odnosno svako povećanje javnog duga dovelo bi do snižavanja kreditnog rejtinga, povećanja kamata, a u kontrakcijskom razdoblju to bi značilo i poguban rast cijena koji bi anulirao vrijednost povećanih plaća, a istovremeno snizio vrijednost svih onih plaća, i to ne samo u javnom sektoru poput policije ili vojske, koje nisu narasle.

I kad bi netko htio pohvaliti Plenkovića zbog proklamirane financijske odgovornosti treba se sjetiti vrlo važne odrednice njegova političkog smjera: on nije smanjio broj zaposlenih u javnom sektoru, on je, naprotiv, povećao broj državnih dužnosnika i pritom na vlast doveo najgladniju skupinu parazita – HNS i SDSS.

Jedina financijska odgovornost u ovom slučaju bio bi obračun s rashodovnom stranom proračuna, naročito s parazitima i smanjenje državnoga duga.

Naime, ne treba biti prepametan kako bi se zaključilo da jedan iznos dijeljen s manjim brojem ljudi od dosadašnjeg znači veću plaću nego sad.

Ali to ne mogu napraviti stranke koje izvor političke moći crpe iz državnog sektora, komentirao je Krešimir Kartelo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Napadati Plenkovića zbog štrajka ‘prosvjetara’ je suludo

Objavljeno

na

Objavio

Premijera se može argumentirano kritizirati iz tisuću pozicija i 900 kritika bi vjerojatno bilo na mjestu. No, napadati Plenkovića zbog štrajka “prosvjetara” je suludo. Vrhunac bezobrazluka je u tezi mnogih iz prosvjete kako novac za njihovo povećanje od šest posto, jer im je četiri zasad malo, treba namaknuti od novca namjenjenog djeci.

Da, nepopularno je ikad biti na strani na kojoj nisu oni koji štrajkaju, ali može li se u Hrvatskoj dogoditi da prosvjetni djelatnici štrajkaju jer djeca u školama nemaju potrebnu računalnu ili sportsku opremu, zato jer im nisu omogućena mnoga modernija obrazovna iskustva, zato jer pravosuđe rijetko radi nešto po pitanju sve češćeg mobinga nad djecom… Mislim da ne može.

Može se dogoditi samo da cijela jedna skupina koja bi trebala biti na poslu, a plaćena je novcem poreznih obveznika, žrtvuje obrazovanje ogromnog broja djece zbog razlike od 2 posto u povećanju plaće. I onda još argumentiraju kako sad “novca za povećanje ima.”

Pa ima ga upravo zato jer premijer, uz tisuću svojih mana, donosi deset puta racionalnije odluke kada se radi o ekonomiji nego njegovi prethodnici, a ako krene slušati određene prosvjetare, novca sigurno za par godina opet neće biti, ni za njih ni za druge, a porezi će po starom dobrom običaju odletit u još veća nebesa da se namaknu novci za sve nadolazeće štrajkaše.

Pogotovo je opasna teza kako su prosvjetni djelatnici najvažnija skupina jer podučavaju djecu. To je divno, svakako bih volio da živimo u boljim uvjetima pa da oni mogu zarađivati barem duplo više, ali ne znam po čemu bi bili važniji od vatrogasaca koji spašavaju djecu iz požara, a hrpa ih radi volonterski, policajaca koji hvataju seksualne predatore i rade za crkavicu, ljudi koji rade u Čistoći i brinu se da se djeca ne nabodu na heroinsku iglu u parku, vozača hitne pomoći koji ozlijeđenu djecu uz ogromnu odgovornost prevoze do bolnice…

To da je netko “važniji” od drugih, a pogotovo korištenje takve teze kao argumenta za povećanje, zapravo je diskrimintorno orijentirano prema svim ostalima. Ne manje važnima, samo dostojanstvenijima, komentirao je Marijan Knezović

 

HDZ ismijao Milanovića – Nisam licemjer, ali…

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari