Pratite nas

Komentar

Kad ironija ili satira postaju stvarnost, treba se zabrinuti

Objavljeno

na

Kad se uspinješ kroz život, bilo bi dobro ne gaziti sve ljude koje susretneš na putu, jer, kad budeš padao (a padat ćeš!), isti koje si gazio će ti s guštom pomoći da što prije dotakneš dno. To je Ivo Sanader shvatio tek u pritvoru, odnosno zatvoru. A političari koji još nisu kušali Sanaderovu sudbinu, što je tek pitanje vremena, uopće ni ne pokušavaju učiti na pogrješkama drugih te tako ispadaju obični glupani.

Od bivšega predsjednika vlade u zatvoru do senzacije i božanstva na društvenim mrežama s više od 124 tisuće fanova, Sanader, uz onu doktorsku, posljednjih godina dana nosi i titulu Ćaće. Humor je zdrav; šprdnja i zafrkancija jesu poželjni, no kad satira, ironija ili groteska polako postaju stvarnost, treba se zabrinuti.

U razgovoru za Globus, bivši predsjednik vlade i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader kazao je da priprema knjigu “Velika koalicija”. Bivša marioneta duboke države i vanjskih središta moći trenutno govori o čemu svi akteri vladajuće većine (i velikog dijela oporbe) razmišljaju, no zbog možebitnih prijevremenih izbora – šute. Kao da se velike koalicije nismo nagledali i nakon Sanaderovog odlaska, od odabira Ustavnih sudaca, preko sabotaže prvog pokušaja referenduma od promjeni izbornog sustava, do ratifikacije Istanbulske konvencije te trenutne sabotaže novog pokušaja promjene izbornog zakona.

Međutim, velika koalicija nije ništa do li posljedica neuspjele Tuđmanove politike pomirbe i abolicionizma te odsutstva svakog vida lustracije. Tko tebe kruhom, ti njega pučem (Manolić-Mesić), odnosno danas, kad puč više nije moguć, velikom koalicijom na štetu države, puka, naroda i zemlje. Kad povjesničari budu jednog dana proučavali razdoblje 2000.-2020. nazvat će to razdobljem političke izdaje, što se, doduše, od nelustriranog SDP-a (Račanova i Milanovićeva vlada) očekivalo, ali ne i od HDZ-a kojemu je, kako stvari stoje, jednako potrebna lustracija kao i Partiji.

Jedno od nerasvijetljenih pitanja suvremene političke povijesti glasi: zašto je Sanader onako nenadano dao ostavku? Bio je politički moćnik, neprikosnoveni vladar s izuzetnom potporom kako Beograda, tako i Berlina, Pariza i Bruxellesa. Iz tih je krugova i doznao da mu prijeti opasnost, no, Sanadera je loša procjena koštala glave; nije, naime, shvaćao da DORH i USKOK nikad ne bi rušili političara koji je na vlasti što je lijepa baština komunističkog sustava. A kad je dao ostavku, hajka je mogla početi i tako si je, ironično, sam zapečatio sudbinu.

Ćaća se vratio u liku Andreja Plenkovića, jednako bahatog, jednako arogantnog i jednako odnarođenog, predsjednika HDZ-a o kojemu je sve rekao Milorad Pupovac nazvavši ga „suhim zlatom“. Pupovac je trenutno najmoćniji političar u zemlji, a budimo pošteni pa ustvrdimo da je i najbolji političar od 2000. godine, jer, sve je postigao što je zacrtao. Drugi je par rukava što ne radi u interesu hrvatskog naroda, odnosno hrvatskog političkog korpusa.

Treba uzeti u obzir da je Pupovcu politički uspon omogućio upravo Ivo Sanader te isto tako da se dugovi vraćaju. Pupovcu je svejedno je li na čelu HDZ-a Sanader ili Plenković, glavno da se Hrvatska kotrlja u beogradski zagrljaj, obnovu „regijona“, treću Jugoslaviju ili što već. No, Plenky nema autoritet u HDZ-u kakvog je imao Sanader; ta ipak je jedan Ćaća!

Sanader se u zadnje vrijeme sastaje s Pupovcem u hotelu „Palace“, a ponekad im se pridruže Luka Bebić i Marko Grčić. Bebić je, kažu upućeni, jedan od tvoraca MOST-a, što je indikativno i pomoglo je pri stvaranju prve dvije koalicije MOST-a i HDZ-a, ali i ne zaboravimo, MOST je nakon prvog izvrsnog izbornog rezultata prvi otvoreno u javnost izašao s prijedlogom velike koalicije SDP-MOST-HDZ, što nekako svi zaboravljaju.

Hoće li revitalizacija Sanadera uspjeti, vrijeme će pokazati. Ne treba zaboraviti strukture koje je stvorio upravo Ivo Sanader, počev sa samim Pupovcem, ali i s velikim brojem ljudi unutar HDZ-a te mnogobrojnih državnih institucija i ustanova. K tomu dodati naivnost i već poslovično pamćenje Hrvata; Varaždinci su izabrali pravomoćno osuđenog Ivana Čehoka za gradonačelnika, dva put su birali Mesića i jednom Josipovića – takav narod naprosto zaslužuje „malog ćaću“ Andreja Plenkovića, ili „istinskog“ Ćaću – Ivu Sanadera.

Josip Gajski/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Bruna Esih oglasila se o oslobađanju Bojne Čavoglave na sudu

Objavljeno

na

Objavio

Visoki prekršajni sud donio je odluku kako uzvikivanje uskliča “Za dom spremni” na početku pjesme “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona nije prekršaj protiv javnog reda i mira.

Čelnica stranke Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih tim se povodom oglasila na profilu na Facebooku. Velikim tiskanim slovima objavila je:

“Službeno je!

O danas bez straha od progona i s ponosom (što činili smo i prije) možete koristiti pozdrav HOS-a i svih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata!”

Ispod svoje objave, iskopirala je i sudsku odluku, a svemu je priložila i fotografije Marka Perkovića Thompsona i njegovog odvjetnika Davorina Karačića, člana njezine stranke.

Davorin Karačić: Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davorin Karačić: Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji i svi ljudi dobre volje i čista srca. Nakon tolikih godina nepravde i progona, uspjeli smo, obranili smo “Bojnu Čavoglave”.

Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati, ono o čemu zapravo nije trebalo nikad niti raspravljati.

Hvala svima vama koji ste bili uz nas i hvala dragome Bogu.

U vjeri u bolje sutra nas i cijele Domovine, mi idemo dalje.

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona

Davorin Karačić

Velika Thompsonova pobjeda! SUD ODLUČIO: ‘ZDS’ u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ nije prekršaj

Znate li što znači izraz High water mark? Doslovno prevedeno označuje najvišu točku vodostaja ali u prenesenoj terminologiji označava najvišu točku do koje je neki pokušaj nekog djelovanja uspio doći.

Kad je vojska Konfederacije u američkom građanskom ratu vojevala bitku kod Gettysburga, dolaskom do zida na Cemetary ridgeu, nije uspjela odbaciti položaje Unije u onome što povijest poznaje kao Pickett’s charge.

Da je tada vojska Konfederacije uspjela probiti položaje Unije, vjerojatno bi pobijedili kod Gettysburga, ušla u Washington i odnijela pobjedu u Američkom građanskom ratu.
Kako su bili odbačeni, taj trenutak najbliži pobjedi se naziva high-water mark of the Confederacy, točka najboliža pobjedu, nakon koje je sve krenulo u drugom smjeru.

Današnja pobjeda na Visokom Prekršajnom Sudu Republike Hrvatske predstavlja naš Cemetary ridge odnosno high water mark orjune.
Da nismo obranili taj izraz, pozdrav ,poklič iz Domovinskog rata, naši protivnici ne bi stali na tome.

Tada bi bio utvrđen princip po kojemu netko drugi odlučuje što Hrvati smiju, što ne smiju, kad su Hrvati zločinci a kada nisu te bi u svoje ruke uzeli sredstva po kojima bi oni po svom nahođenju i vlastitoj volji određivali koja je mjera po kojoj Hrvati smiju živjeti i kao Hrvati se osjećati.

Tada bi na red došla i kuna, grb koji je stajao na prvoj hrvatskoj zastavi 1990′ i koji stoji na crkvi Sv. Marka, došli na red i pojmovi satnik, bojnik, došla bi na red Oluja pa čak i odluka o samostalnosti.
Mnogi su vremenom poklekli. Neki su bili kukavice pa pri prvom izazovu kapitulirali, nekima koji su vremenom uspjeli više nije bilo stalo talasati pa su kompromiserski ispirali vlastiti mozak, tek da vrijeme i energiju mogu koristiti za vlastiti probitak a ne bdjeti nad dignitetom naroda i Domovine.

Kukavice i kolebljivci će tako vječno ostati kao takvi prepoznati a muku i patnju svih ovih godina borbe za svoj narod, od koje su pobjegli, nikad neće osjetiti kao nagradu i priznanje.
Ponosan sam što sam izdržao. Unatoč svim mukama, uvjeravanjima ljudi da pustim sve i da se ne živciram kao i onima koji su, sudeći svijet po vlastitoj kukavnosti, tvrdili da je bolje ne pačati se u vruće stvari.

Moj narod je kroz povijest proživljavao patnje i muke kakve je malo tko uspio preživjeti i unatoč tome opstali smo.
Moja muka je ništa prema onome što su hrvatski mučenici proživljavali i što neki još proživljavaju.
Kao odvjetnik i čovjek, učinio sam ono što je bila moja dužnost i na tome ne namjeravam stati.

Bog dragi je bio uz mene i još je, vjerujem, pa je i njegov odabir to što sam dio NEOVISNIH ZA HRVATSKU. Mala ekipa ali čvrsta i odana. Mi ne kmečimo, mi ne žongliramo u želji da nas netko primijeti. Mi se ne uvaljujemo ni pod čije skute, ne plešemo niti izvodimo vratolomije u želji da nas netko veći pripusti sebi. MI ne plačemo ako nas takvi odbiji niti veselo mašemo repom kad netko takav na kraju ipak pripusti sebi.

Ono što sam naučio na tribini a što su mi potvrdili hrvatski ratnici je da glavni posao uvijek na kaju obavi istih 50 ljudi, koji pojam shvaća svatko tko je živio s ekipom i ekipu nikad nije ostavljao.
S vjerom u Boga i sa našim prijateljima i braćom iz Hrvatske stranke prava i Generacije obnove idemo dalje. Padnemo li, ustat ćemo, nemognemo li ustati, živjet ćemo onoliko koliko je potrebno da netko drugi preuzme zastavu a mi ćemo zadnju snagu iskoristiti da zastava nikad ne dodirne pod.
Takvi smo jer smo za sveti Dom spremni.

Hvala svima. Ponajviše onim malim ljudima koji nikad vjeru nisu gubili. Jer tko vjeruje njegovo je kraljevstvo nebesko a nebo je nekad i na zemlji, komentirao je Karačić na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari