Pratite nas

Komentar

Kad ironija ili satira postaju stvarnost, treba se zabrinuti

Objavljeno

na

Kad se uspinješ kroz život, bilo bi dobro ne gaziti sve ljude koje susretneš na putu, jer, kad budeš padao (a padat ćeš!), isti koje si gazio će ti s guštom pomoći da što prije dotakneš dno. To je Ivo Sanader shvatio tek u pritvoru, odnosno zatvoru. A političari koji još nisu kušali Sanaderovu sudbinu, što je tek pitanje vremena, uopće ni ne pokušavaju učiti na pogrješkama drugih te tako ispadaju obični glupani.

Od bivšega predsjednika vlade u zatvoru do senzacije i božanstva na društvenim mrežama s više od 124 tisuće fanova, Sanader, uz onu doktorsku, posljednjih godina dana nosi i titulu Ćaće. Humor je zdrav; šprdnja i zafrkancija jesu poželjni, no kad satira, ironija ili groteska polako postaju stvarnost, treba se zabrinuti.

U razgovoru za Globus, bivši predsjednik vlade i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader kazao je da priprema knjigu “Velika koalicija”. Bivša marioneta duboke države i vanjskih središta moći trenutno govori o čemu svi akteri vladajuće većine (i velikog dijela oporbe) razmišljaju, no zbog možebitnih prijevremenih izbora – šute. Kao da se velike koalicije nismo nagledali i nakon Sanaderovog odlaska, od odabira Ustavnih sudaca, preko sabotaže prvog pokušaja referenduma od promjeni izbornog sustava, do ratifikacije Istanbulske konvencije te trenutne sabotaže novog pokušaja promjene izbornog zakona.

Međutim, velika koalicija nije ništa do li posljedica neuspjele Tuđmanove politike pomirbe i abolicionizma te odsutstva svakog vida lustracije. Tko tebe kruhom, ti njega pučem (Manolić-Mesić), odnosno danas, kad puč više nije moguć, velikom koalicijom na štetu države, puka, naroda i zemlje. Kad povjesničari budu jednog dana proučavali razdoblje 2000.-2020. nazvat će to razdobljem političke izdaje, što se, doduše, od nelustriranog SDP-a (Račanova i Milanovićeva vlada) očekivalo, ali ne i od HDZ-a kojemu je, kako stvari stoje, jednako potrebna lustracija kao i Partiji.

Jedno od nerasvijetljenih pitanja suvremene političke povijesti glasi: zašto je Sanader onako nenadano dao ostavku? Bio je politički moćnik, neprikosnoveni vladar s izuzetnom potporom kako Beograda, tako i Berlina, Pariza i Bruxellesa. Iz tih je krugova i doznao da mu prijeti opasnost, no, Sanadera je loša procjena koštala glave; nije, naime, shvaćao da DORH i USKOK nikad ne bi rušili političara koji je na vlasti što je lijepa baština komunističkog sustava. A kad je dao ostavku, hajka je mogla početi i tako si je, ironično, sam zapečatio sudbinu.

Ćaća se vratio u liku Andreja Plenkovića, jednako bahatog, jednako arogantnog i jednako odnarođenog, predsjednika HDZ-a o kojemu je sve rekao Milorad Pupovac nazvavši ga „suhim zlatom“. Pupovac je trenutno najmoćniji političar u zemlji, a budimo pošteni pa ustvrdimo da je i najbolji političar od 2000. godine, jer, sve je postigao što je zacrtao. Drugi je par rukava što ne radi u interesu hrvatskog naroda, odnosno hrvatskog političkog korpusa.

Treba uzeti u obzir da je Pupovcu politički uspon omogućio upravo Ivo Sanader te isto tako da se dugovi vraćaju. Pupovcu je svejedno je li na čelu HDZ-a Sanader ili Plenković, glavno da se Hrvatska kotrlja u beogradski zagrljaj, obnovu „regijona“, treću Jugoslaviju ili što već. No, Plenky nema autoritet u HDZ-u kakvog je imao Sanader; ta ipak je jedan Ćaća!

Sanader se u zadnje vrijeme sastaje s Pupovcem u hotelu „Palace“, a ponekad im se pridruže Luka Bebić i Marko Grčić. Bebić je, kažu upućeni, jedan od tvoraca MOST-a, što je indikativno i pomoglo je pri stvaranju prve dvije koalicije MOST-a i HDZ-a, ali i ne zaboravimo, MOST je nakon prvog izvrsnog izbornog rezultata prvi otvoreno u javnost izašao s prijedlogom velike koalicije SDP-MOST-HDZ, što nekako svi zaboravljaju.

Hoće li revitalizacija Sanadera uspjeti, vrijeme će pokazati. Ne treba zaboraviti strukture koje je stvorio upravo Ivo Sanader, počev sa samim Pupovcem, ali i s velikim brojem ljudi unutar HDZ-a te mnogobrojnih državnih institucija i ustanova. K tomu dodati naivnost i već poslovično pamćenje Hrvata; Varaždinci su izabrali pravomoćno osuđenog Ivana Čehoka za gradonačelnika, dva put su birali Mesića i jednom Josipovića – takav narod naprosto zaslužuje „malog ćaću“ Andreja Plenkovića, ili „istinskog“ Ćaću – Ivu Sanadera.

Josip Gajski/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Bilo bi super imati više događaja koji će podsjetit Hrvate da nisu inferiorni nikome

Objavljeno

na

Objavio

Treba svjetska i europska igrat svako dvije godine.

Odjednom se promijeni društvena klima, čuje se hrvatska glazba i vide se zastave, potrošnja poraste, ljudi razgovaraju međusobno, djevojke se sređuju i hodaju po gradu, djeca igraju nogometa po ulici, na svakom radiju i televiziji neka nagradna igra, dežurni jugonostalgičari povuku se u mišje rupe, o Hrvatskoj se priča u cijelom svijetu pa nam dolaze i turisti i redatelji, ali najvažnije od svega, bilo bi super imati više događaja koji će podsjetit Hrvate da nisu inferiorni nikome i da možemo biti bolji i od onih najvećih, kako u sportu – tako i u obrazovanju, gospodarstvu, inovacijama; ma koliko nas naslovnice mnogih medija uvjeravale kako u Hrvatskoj nema perspektive i kako je sve otišlo u nepovrat, pogotovo za mladog čovjeka.

Siguran sam da je sinoć nakon utakmice više mladih u Stuttgartu nostalgično razmišljalo o povratku u Hrvatsku nego što ih je u Hrvatskoj razmišljalo o odlasku u Stuttgart.

A takve se stvari događaju onda kada oni koji nas predstavljaju, u ovom slučaju nogometaši, rade nešto ulažući najvrijedniju monetu – svoje srce.

To je najbrži lijek za društvo sa sve manje strasti i srčanosti, a kad gledamo onakve predstave reprezentacije u zemlji s ovakvom društvenom klimom, gledamo i liječnike svijesti i velike motivatore, pa tek onda nogometaše. I to je jedan od razloga zašto nogomet nikad nije bio samo igra.

Marijan Knezović

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ćiro: ‘Sine moj, nemam riječi, ovo je veličanstveno! Mi smo prvaci svijeta, kažem vam’

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska nogometna reprezentacija u svom je drugom nastupu na Svjetskom prvenstvu u Nižnjem Novgorodu, četvrtak navečer, svladala aktualnog svjetskog doprvaka Argentinu s visokih 3-0 (0-0) i tako s drugom pobjedom u dva nastupa osigurala prolazak u osminu finala, u kojem na SP-ima nije bila 20 godina, još od Ćirinih Vatrenih, brončanih iz 1998.

Netom nakon pobjede nazvali smo “trenera svih trenera”, Miroslava Ćiru Blaževića, da nam iskomentira veliku, povijesnu pobjedu Vatrenih, pišu novenovosti.com

“Čovječe, ovo je veličanstveno, sine moj, ma nemam riječi. Rekao sam vam da smo svjetski prvaci ako tučemo Argentinu. Evo, sad nemamo hipoteke, ako smo slomili Argentinu, ako smo ih uspjeli maznuti 3-0, ma onda možemo postati i svjetski prvaci. Od prve minute sam shvatio da je tu razlika u jednoj organizaciji, u kvaliteti, tako da nisam se plašio da vam pravo kažem, ali nisam očekivao niti tako visoku pobjedu. Možemo samo biti ponosni na dečke, na cijelu naciju, na nogometnu Hrvatsku koja u svijetu figurira kao sila, prava nogometna sila”, oduševljeno komentira Ćiro.

“Messi se vraća kući”, novi je popularni “film” među hrvatskim navijačima, odnosno novi je Ćosićev hit koji smo čuli za vrijeme prijenosa utakmice…

“Da, da, to je sad hit. Ma šalim se, naravno, Messi se nije vidio, dobro je izbornik odradio taj posao i namijenio mu pozornost, te zaustavio Messija. Ma kažem vam, mi smo prvaci svijeta”, u transu je kazao Ćiro Blažević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori