Pratite nas

Analiza

Kad revizionisti revidiraju istinu (i pretvore je u laž), onda svako iznošenja činjenica prozovu revizijom.

Objavljeno

na

Uloga blaženog Alojzija Stepinca u ‘Akciji’ Diane O. Budisavljević

Jedan od boljih primjera koji potvrđuju ovu tezu jest rasprava o „Akciji“ Diane Obexer Budisavljević koju je opisala u svom „Dnevniku“ (od listopada 1941. do listopada 1945) u kojem govori o spašavanju kozaračke djece iz ustaških logora. Diana O. Budisavljević je rođena austrijanka, udala se za Srbina Julija (predstojnika Kirurške klinike Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), te s obitelji cijeli rat provela u Zagrebu, on radeći kao kirurg u državnoj bolnici a ona spašavajući tisuće srpske djece. Njena je „Akcija“ bila istinski poduhvat dobra u kome su sudjelovali brojni, više ili manje poznati ljudi.

O dobru dobrih ljudi (u ratu) pisao je prof. Slobodan Lang prozvavši ga Izazovom dobra. Svoj Izazov dobra, Lang je temeljio je na judejo/kršćanskim vrijednostima i javnozdravstvenom značenju snage dobra proživljenog u Domovinskom ratu na prostoru RH i BiH (u čemu su sudjelovali brojni zdravstveni djelatnici, izlažući vlastiti život kako bi spasili drugog).

Svjedočeći izazovu dobra držim važnim otvoriti neka pitanja u svezi s „Akcijom“ Diane O. Budisavljević te snagu dobra suprotstaviti zlu (o kojem se toliko govori).

Kao prilog njenom velebnom djelu, nužno je objelodaniti ono što je namjerno ostavljeno sakriveno a upravo to baca svjetlo na glavne junake njene „Akcije“. Ako je ona u svom „Dnevniku“ kazala sve, a jest – postavlja se pitanje, čemu onda daljnje istraživanje?

Odgovor treba tražiti u tezi s početku ovog članka prema kojoj se istina pretvara u laž a iznošenje činjenica prozovu „revizijom“. Nameće se pitanje – smije li se ne tragati za istinom u takvim situacijama?!

Upravo je „Stepinčevo“ prilika za ispit istine, a blaženi Alojzije Stepinac primjer kojeg je slijediti (Tko se Boga ne boji, taj strepi pred ljudima). U ovom slučaju možemo kazati – ako se istina ne poštuje, onda laž strepi pred stručnom (znanstvenom) provjerom. Najbrža i najvjerodostojnija provjera istine (s ciljem razobličavanja zabluda, stranputica i laži u svezi s „Akcijom“ Diane O. Budisavljević) je postavljanje pretpostavke odnosno hipoteze, za čiju provjeru treba koristiti podatke iz njenog Dnevnika. Pođimo redom:

  1. Diana O. Budisavljević nije sama provela „Akciju“ .

Jasno je da Diana O. Budisavljević svoju „Akciju“ nije provela sama, iz jednostavnog razloga – ništa veliko i dobro ne može provesti samo jedan čovjek (ma o kome se radilo). Između ostaloga ona u svom dnevniku svjedoči tko joj je pomogao i na koji način.

  1. „Akcija“ je provedena uz pomoć institucija i dobrih ljudi  

Kad se u cjelini pročita Dnevnik Diane O. Budisavljević onda se nepobitno da zaključiti kako je ovo velebno, osjetljivo i zahtjevno djelo bilo moguće provesti samo onako kako se i provelo – uz pomoć ljudi iz postojećeg sustava i uz pomoć organizacije koja je imala sposobnost (logistiku) provedbe.

Pored najbližih suradnika (kao npr. dr. Marko Vidaković) „Akcija“ Dijane O. Budisavljević provedena je, uz pomoć liječnika, političara, zapovjednika i činovnika državnih institucija i katoličke Crkve. Među prvima su se osobito istakli socijalni radnik Kamilo Bresler[1] i medicinska sestra Hrvatskog crvenog križa Dragica Habazin a u Crkvi ravnatelj Karitasa nadbiskupije zagrebačke[2] Stjepan Dumić, duhovnik Nadbiskupske katoličke akcije[3] msg. Pavao Jesih te nadbiskup Alojzije Stepinac koji je odigrao ključnu ulogu u spašavanju srpske djece.

  1. „Akcija“ je provođena javno (uz znanje i suradnju predstavnika državne i crkvene vlasti)

Prema „Dnevniku“ Diane O. Budisavljević, „Akcija“ se provodila danonoćno na kolodvorima i ulicama Zagreba te u državnim institucijama. Svi su sve znali! Izvlačenje i spašavanje djece (liječenje, odijevanje i hranjenje) a osobito kolonizacija (udomljavanje) bila bi neprovediva da se provodila u tajnosti i bez djelatne pomoći ljudi koji su bili na važnim položajima. Diana O. Budisavljević, kao obrazovana i iznimno organizirana žena, ispravo je procijenila ponašanje Katoličke crkve i osnovano računala na njenu pomoć (u suprotnom, svaki pokušaj pomoći bio bi bezuspješan). U svom Dnevniku, ona svjedoči kako je ključnu ulogu u udomljavanju djece odigrao Karitas zagrebačke nadbiskupije (koji je bio pod izravnim „zapovjedništvom“ nadbiskupa Stepinca).

Neka (neodgovorena) pitanja su istodobno i odgovori

Zašto se rad Diane O. Budisavljević tajio za vrijeme komunizma; Zašto joj je OZNA oduzela albume (kartoteke s imenima i porijeklom udomljene djece) a nije ih koristila npr. kao dokaz protiv ustaškog zločinačkog režima; zašto je „rezervnu“ dokumentaciju Diana O. Budisavljević s punim povjerenjem ostavila kod nadbiskupa Stepinca (koji je organizirao provedbu njene divne ideje u djelo); zašto se u posljednje vrijeme prenaglašava njeno austrijsko porijeklo i utjecaj na njemačke zapovjednike a nigdje se ne spominju (osim u njenom Dnevniku) njeni kontakti s liječnicima, namještenicima i činovnicima (Hrvatima, Srbima, Židovima) koji su službovali u institucijama NDH; zašto nikada nitko nije dao priznanje, pojedincima (tko god da oni jesu) a koji su odigrali ključnu ulogu u spašavanju djece, osobito obiteljima koje su ih, kako Diana O. Budisavljević navodi „kolonizirale“ odnosno udomile itd. itd.

Zaključno: Blaženi Alojzije Stepinac u Katoličkoj crkvi (i narodu) je ono što jest – to nitko i ništa ne može promijeniti (ma što i ma tko i s kojom namjerom, nakon njegove smrti napisao). Tako ni ovaj skromni članak nema za glavni cilj vrednovati Njegovu ulogu u „Akciji“ Diane O. Budisavljević. Cilj ovog članka (i drugih istraživanja na ovu temu) može biti odgovor na pitanje – nije li „Dnevnik“ Diane O. Budisavljević i sve dobro što je ova heroina ljudskosti učinila, ostalo prekriveno velom tajne upravo zbog Stepinčeva doprinosa „Akciji“?! (Iz istih razloga, još postoje neka „neodgovorena pitanja“ – iako je u njenom „Dnevniku“ sve rečeno).   

(Ovaj mali osvrt, neka bude svojevrsno otvoreno pismo – zamolba Vladi i Predsjednici RH da utemelje nagradu „Izazov dobra“, prema Slobodanu Langu – kao priznanje i spomen na velika djela ljubavi te da se posthumno dodjele priznanja ključnim sudionicima „Akcije“. Grad Zagreb bi mogao konačno podići spomenik ovoj čudesnoj ženi).

Dr.sc. Ivan Bagarić

[1] Kamilo Bresler rođen 1901. U Vakufu (BiH), završio filozofski fakultet u Zagrebu. Prije Drugog svjetskog rata obnašao je dužnosti voditelja Odjela za zdravstvenu promidžbu Škole narodnog zdravlja te Odsjeka socijalnu zaštitu Odjela za socijalnu politiku Banovine Hrvatske. Kao suradnik Andrije Štampara osnovao je Odsjek za zaštitu djece i omladine. Za rata radi u Ravnateljstvu za socijalnu skrb NDH a nakon rata u Ministarstvu socijalne politike FNRJ.
[2] Karitas Nadbiskupije zagrebačke, osnovan 1933. pod geslom”njegovati, jačati i širiti duh djelotvorne ljubavi prema bližnjima”. Bio je pod izravnom upravom nadbiskupa Alojzija Stepinca.
[3] Katolička akcija bila je organizacija laika koji su primjenom katoličkih načela u javnom i privatnom životu pomagali rad i poslanje Katoličke Crkve.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

HRejting: 53,4% anketiranih protiv uvođenja eura

Objavljeno

na

Objavio

U središnjem Dnevniku HRT-a nastavlja se objava rezultata drugog redovitog mjesečnog istraživanja HRejting.

Večerašnja tema je ulazak Hrvatske u eurozonu, odnosno uvođenje eura. Najveće istraživanje raspoloženja hrvatskog biračkog tijela za HRT je provela Promocija plus. Anketa je provedena od 12. do 18. travnja na 1400 ispitanika, a statistička pogreška je +/- 2,62%.

Prema rezultatima ankete – čak je 53,4% anketiranih građana protiv uvođenja eura, dok je za zajedničku europsku valutu njih 39,3%. Neodlučnih je 7,3%.

Podsjetimo, ulazak u eurozonu jedan je od ciljeva aktualne Vlade, a kao mogući datum spominje se početak 2024. godine.

Na pitanje treba li Hrvatska ući u Europsku monetarnu uniju i uvesti euro umjesto kune – 12,8% ispitanika kaže da treba što prije, 18,7% slaže se s tim, ali tek kad budemo spremni. Da ne želi euro sve dok se ekonomija potpuno ne oporavi izjasnilo se 23,7% ispitanika, a 23,1% smatra da bi kuna uvijek trebala ostati hrvatska valuta. Neodlučnih je bilo 7,3%.

Zanimljivo je kako na uvođenje eura gledaju birači pojedinih stranaka. HDZ-ovi birači su 46,3% za uvođenje eura, a 48,8% protiv.

Kad je riječ o SDP-ovim biračima – njih 38,4% je za uvođenje eura, a 56,3% protiv. Za uvođenje eura u najvećem postotku su birači GLAS-a sa 69,2%, dok ih je 23,1% protiv, a HRAST-ovi birači najmanje podupiru uvođenje eura i to s 11,1%, dok se sa 77,8% izjašnjavaju protiv.

Iako potpora građana uvođenju eura lagano opada, poduzetnici i analitičari smatraju da bi to Hrvatskoj donijelo više koristi nego štete.

Usto, ulazak u eurozonu već je određen ulaskom u Europsku uniju. Pitanje je samo kada će se to dogoditi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza političkih preferencija za EU izbore (3. dio)

Objavljeno

na

Objavio

Za treću analizu političkih preferencija u oči izbora za Europski parlament, odabrali smo grad Zagreb i Dubrovačko-neretvansku županiju. U obje županije primjetna je kataklizma HDZ-a, te postojanost SDP-a i u usporedbi s Narodnom i Domoljubnom koalicijom 2014 godine. Vidljivo je da samostalnim izlaskom na izbore, te stvaranjem desnih stranaka, koalicija i neovisnih lista, najviše gubi HDZ, dok se kod SDP-a to znatno manje osjeti.

Piše: Ante Rašić

Kod grada Zagreba primjetna je velika disperzija glasova, dok u Dubrovačko – neretvanskoj županiji čak tri stranke imaju istu podršku i to HDZ, MOST i Živi zid.

Treba napomenuti da smo opet bazirali podatke na broju birača i izlaznosti iz 2014. godine bez uračunavanja smanjenja broja birača uslijed demografskog odlijeva, te bez obračuna neodlučnih birača.

Da su danas izbori za EP u Gradu Zagrebu, uz izlaznost od 27 % ukupnog broja upisanih birača, najbolji rezultat ostvario bi SDP s potporom od 20,83 % ili 38 353 birača, što je manje za 18.225 birača od 2014., kada je SDP, odnosno Narodna koalicija, ostvarila rezultat od 30,73 % ili u biračima 56.578.

Kod HDZ-a je razlika veća, osvojio bi samo 17,19 % za razliku od 2014. kada je Domoljubna koalicija polučila 36,66 %.

U broju birača Domoljubna koalicija je 2014. osvojila 67.506 glasova, dok bi danas sam HDZ osvojio 31.651 glas, što je manje za 35.855 glasova.

Rezultati u Dubrovačko – neretvanskoj županiji su kataklizmični za HDZ, očekivani za MOST i Živi zid, ali i ohrabrujući za pristalice SDP-a.

Dok HDZ ostvaruje naoko nestvarno loš rezultat, rezultati MOST-a i Živog zida upućuju da je u ovom istraživanju ipak riječ o relevantnosti podataka.

Gubitak SDP-a ukazuje da je ta politička stranka puno bezbolnije prošla samostalnim izlaskom od HDZ-a i da još uvijek ima stabilno biračko tijelo u toj županiji.

Da su danas izbori SDP bi osvojio 20 % glasova, za razliku od 26,80 % prije 5 godina uz izlaznost od 27,35 % ili u broju birača 5.926 prema 7.940 iz 2014. godine uz gubitak od samo 2014 glasova.

Kod HDZ-a imamo ogromni pad u odnosu na 2014. godinu kada je Domoljubna koalicija prikupila 49,67 % glasova , pa bi tako danas samostalno HDZ osvojio 10 %.

U broju glasova to izgleda još zanimljivije, jer se pojavljuje razlika od 11.754 u odnosu na 2014. Tada je HDZ-ova koalicija osvojila 14.714 glasova, a danas samo 2.963.

Kako će se ispitivanje svih županija i Grada Zagreba raditi u 3 navrata, bit će zanimljivo ponovo analizirati rezultate u ovoj županiji, koja slovi kao jedno od uporišta HDZ-e.

Ako gledamo ukupni rezultat nakon prvog kruga za 18 županija (nedostaju Primorsko-goranska i Istarska županija) rezultat je u potpunosti neizvjestan jer HDZ ima 18,66 % u, a 17,99 % SDP – riječ je o minimalnoj razlici od svega 0,67 %.

Za očekivati je da se taj rezultat nešto promijeni nakon obrade županija koje nedostaju.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari