Pratite nas

Kad spavaju cura i momak, to je prirodni grijeh. Ali dva momka – to je protuprirodni

Objavljeno

na

Svećenik rođen u kanadi postao je prava senzacija u Hrvatskoj, na njegovim se vjeronaucima skupljaju stotine djevojaka i mladića. Jedan je od rijetkih katoličkih svećenika koji su se specijalizirali za seksualnost.

Damir Stojić prava je svećenička zvijezda. Na njegovim vjeronaucima okupi se i po nekoliko stotina studenata. Stojić daje cijeloga sebe, govori sugestivno, publika ga sluša, plješće, smije se. Kako je rođen u Kanadi, donio je dašak propovjedništva koji je uobičajen na američkom kontinentu. Don Damir jedan je od rijetkih svećenika koji su se specijalizirali za seksualnost.

:: Koju temu trenutačno obrađujete na vjeronauku?
Počeo sam ciklus “Što znači biti muškarac”. Uočio sam da je u današnjem društvu velika kriza muškosti. Kriza očeva, muževa i muškaraca općenito.
:: U kojemu smislu?
Primjećujem ekstreme. S jedne strane kao negativnost vidim taj lažni mačizam, koji nikako nije dobar. Muškarci ne preuzimanju odgovornosti za svoja djela i to se sve oslikava u filmovima i serijama. Većinom su prikazani kao kriminalci ili kao neki mačo tipovi koji barataju s više žena. S druge su strane totalno feminizirani muškarci papučari koji nemaju svoje ja i koji su nekako potlačeni i neostvareni.

:: Znači li to da se žene u Hrvatskoj bolje snalaze u ovim teškim vremenima?
I kod njih sam primijetio neke devijacije. Kada govorim o tome što znači biti muškarac po Božjem naumu, moram se dotaknuti i teme što znači biti žena.

:: Mi koji ne poznamo tako detaljno Bibliju obično iz djetinjstva pamtimo Samsona i Dalilu.
To je zanimljiva priča, ali nisam mislio njih obraditi.
:: Koliko biblijski muškarac korespondira s današnjim?

Itekako. Samo moramo znati čitati Bibliju. Uzmimo kralja Davida. U jednom je trenutku vidio neku ženu kako se pere u svome vrtu. David je bio poveden požudom. Bio je spreman sve napraviti da nju dobije pa je zbog toga čak ubio njezina muža.
:: Na kraju je dobio tu ženu?
Da. Pogledajmo koji je motiv. Muškarac vođen požudom koji ništa drugo ne vidi. Ali David se obratio. Imamo i primjer Adama. Kada netko gleda Adama u edenskom vrtu, može pomisliti što to ima veze sa mnom, ali ima. Jahve je Adamu dao zapovijed da čuva i obrađuje vrt.
:: Znači Adam je ispao papučar?
Da. I što se dogodilo? Ušla je zmija i obraća se Evi, a ne Adamu. Zmija se obraća s vi, dakle Adam je bio pokraj Eve. Netko manipulira njegovom ženom, a on šuti. Toga ima danas. Mnogi muškarci nisu prisutni u svome domu. Koliko muškaraca nije sa svojom djecom. Nisu odigrali ulogu čuvanja i obrađivanja svoga vrta, a to je njihov dom.

Ne samo da sam imao iskušenja nego ih još uvijek imam. to je sasvim normalno i prirodno

:: Imamo Davida kao arhetip za mačo muškarca i  Adama koji je zapravo papučar.
Adam se uplašio. Velik je i problem današnjih muškaraca odsutnost. Oni se lakše snalaze u radu. Muškarci se brane i kažu da puno rade kako bi skrbili za djecu. Pune frižider. To je super, ali, prijatelju, tvoje dijete ime nekih problema  zato što nisi prisutan.
:: Koliko je seksualnost bitna u suvremenom odnosu muškarca i žene?
Seksualnost je bitna, ali nije najbitnija. Najbitnija je ljubav. Sveti Pavao rekao bi da ljubav sve pokriva. Nikada nije bilo toliko rastavljenih, toliko malo oženjenih, toliko potražnje za partnerima preko društvenih mreža, a nikada nije bilo toliko slobodan pristup seksualnoj ponudi glede pornografije i nikada nije bilo lakše zadovoljiti svoj seksualni nagon bez odgovornosti. Nešto ne štima. Ne znam je li ovo dobra ili loša vijest, ali ovih se dana treba otvoriti katolički dating-servis.

Crkva nije frustrirana

:: Vi kao studentski kapelan uočavate da mladi sve teže nalaze partnera?
Upravo to. Ali zato raste “potražnja” preko društvenih mreža. Pornografska industrija raste više nego ikada prije. Nikada ljudi nisu bili nezadovoljniji svojim seksualnim životom, a trebalo bi sve biti dobro.
:: Vi ste odrasli u Kanadi. Koje su sličnosti  i razlike između Europe i Kanade?
Kanada je samo nekoliko koraka ispred Hrvatske u negativnom smislu. Ova rasprava o zdravstvenom odgoju tamo se odvijala prije 15 ili 20 godina.

:: Kroz povijest se seksualnost, pa i tjelesnost općenito doživljavala negativno u Crkvi. Je li se to promijenilo?
Crkva nikada nije negativno doživljavala seksualnost i tjelesnost. U središtu naše vjere jest da je Bog uzeo tijelo. Prvo što bih rekao: nauk Crkve o seksualnosti samo je mali djelić unutar jednog cijelog opusa. Uvijek se pitam tko je frustriran oko seksualnosti – Crkva ili  svijet. Pa svijet. U katekizmu ima svega 12 stranica o seksualnosti, a sveukupno 450 stranica. Pitanje je tko je sada frustriran.
:: Je li Crkva malo zanemarila taj bitan aspekt života?
Crkva smješta taj aspekt u jedan kontekst. Katolička teologija tijela tempirana je bomba u pozitivnom smislu koja treba samo eksplodirati. Gdje god eksplodira, ljudi se njome zaraze. Za Crkvu je seksualnost Božji dar, jedan način kako se muževi i žene darivaju i kako oni postaju slični Bogu. A to mogu napraviti izražavanjem ljubavi i prenošenjem života.

:: Koliko je tabuiziran razgovor o seksualnosti?  Nema baš svećenika koji se ozbiljno bavi ovim područjem?
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer ne znam što se događa u drugim sredinama. Vidim da se u zadnjih nekoliko godina dosta o tome govori.  Ne znam koliko je svećenicima zgodno o tome govoriti, ali vidim da su se neki kolege pokrenuli. Priča se. Drago mi je kada drugi svećenici od mene traže da im o tome govorim.

Muškarci se napajaju pornofilmovima pa više ne znaju komunicirati sa stvarnim ženama

:: Kakve su reakcije mladih?
Odlične. Zarazne. Tko god je ovo čuo, tko god dođe, baš je oduševljen. Dvorane su krcate. Nauk Crkve o seksualnosti je kao lav. Samo ga treba pustiti iz kaveza da se bori za sebe.

:: Po nekim statistikama velika većina studentskih veza završava seksualnim odnosima.
Nemam takve statistike. Uvijek trebamo biti oprezni jer znam muškarce koji su lagali.
:: Znači, studenti se vole hvalisati?
Nisu htjeli priznati da su ostali djevci, odnosno čisti. Ali recimo da su statistike točne. Upravo meni dolaze oni koji su zasićeni. Student u domu može raditi što hoće. Mnogi od njih i rade što hoće. Ali brzo skuže da to nije to. Shvaćaju da postoji dublja istina o seksualnosti. Ne treba ovisiti o tome što ljudi misle. Čak ću reći da mene ne zanima što ljudi misle, nego me zanima što je istina. A postoji neka istina o seksualnosti.

:: Problem nastaje u trenutku kada je taj ideal istine o seksualnosti većini nedostižan. Kada imate nedostižne ciljeve, onda nastaju frustracije. 
Nekima se čini taj nauk nedostižnim, recimo kada pretili čovjek dođe doktoru, on će mu reći da promijeni navike.
Crkva toliko poštuje čovjeka da mu ima hrabrosti reći istinu.
I sada ovo pitanje koje ti povlačiš – može li mladi čovjek to izdržati. Ja bih rekao da čovjek može i uživati živeći nauk Crkve. Za razliku od doktora Lepušića i Štulhofera koji misle da ne mogu, ja mislim da mogu. Žao mi je što imaju tako loše mišljenje o mladima.
:: Što s onima koji su “poklekli”?
Treba ih evangelizirati. Kad je Isus naučavao i narodu ga je bilo teško slijediti, Isus nije spuštao kriterije. Previše volim studente i mlade da bih spustio kriterije. Isus nas je naučio moliti kako na nebu tako i na zemlji. Iako znam da bi mnogi voljeli moliti kako na zemlji tako i na nebu i budi volja moja.

:: Jeste  li sudjelovali u ovoj anketi koju je provodio  papa Franjo, a koja se doticala i ovog problema?
Nisam, ali imam namjeru pisati Sinodi.
:: Što biste sugerirali da se promijeni?
Moramo jasno razlikovati dvije instancije. Dakle, jedno je istina, a drugo je kako prenijeti istinu. Sinoda neće raspravljati o istini, nego će raspravljati o tome kako ćemo na efikasniji i bolji način prenijeti istinu i primjenjivati istinu. To se zove pastoralna teologija. Pokušavam tu istinu prenijeti na jedan novi način. I stvarno imam dobre rezultate. Ljudi dolaze to čuti. Ljudi nastoje to živjeti. Naravno, Crkva je kao majka koja prati svoju djecu. Ta djeca ponekad padaju.

:: Postavlja li Crkva ponekad i previše prepreka. Dosta se raspravljalo o upotrebi kondoma u Africi.
Bio sam nedavno u Gani. Budući da se bavim ovom temom, pitao sam tamošnje svećenike baš o kondomima. Oni su mi rekli da je ova priča o kondomima najveća farsa i najveće ponižavanje tog Afrikanca. Ovo možeš zapisati debelim slovima: To ne funkcionira. Broj oboljelih od AIDS-a raste. To su mi rekli Afrikanci koji žive sa svojim narodom, a ne neki seksolog koji je možda povezan s nekom farmaceutskom industrijom. Ja sam živio u Washingtonu. Nema nigdje toliko kondoma kao u gradu Washingtonu, a tamo je situacija porazna. Što se događa s kondomima? Ljudi dobivaju spolno prenosive bolesti, tu su i neželjene trudnoće, i to ne zato što su krivo stavili kondom, nego zato što su se upuštali u neprirodno ili nemoralno ponašanje. Točka.

:: Koliko je normalno seksati se u braku?
Crkva se ne upušta u te detalje jer to ostavlja bračnim parovima. Međutim, Crkva poziva bračne parove na savršenstvo i da svaki bračni čin bude izraz ljubavi i otvoren prema životu. Seksualnost i to darivanje između muškarca i žene upravo je način da oni postaju jedno tijelo. Tako oni svojim tijelom izražavaju što su oni rekli na dan svoga vjenčanja, da se slobodno vole, da se trajno vole i da je ta njihova ljubav otvorena prema novom životu. Izražavanje ljubavi u krevetu sakramentalno je zato što oni na taj način postaju jedna slika Boga živoga.

:: Koliko su katolički bračni parovi svjesni toga?
To je opet ono pastoralno pitanje. Moram priznati jako slabo. Ali to nisu oni krivi. Možda su krivi svećenici, pa možda i Crkva kao takva zato što nije naviještala u zadnjih 40 godina.
:: Što s bračnim partnerima koji se počnu udaljavati? 
To je kompleksno pitanje. Većina bračnih parova koji imaju probleme nemaju problema sa seksualnosti, nego imaju problem zbog udaljavanja. A to se manifestira za stolom ili u krevetu. Uvijek ih pitam jedete li vi zajedno. To je zanimljivo. Krevet i stol.

Muški fenomen

:: Znači, kada muškarac stalno izbiva od kuće, a ženu boli glava, onda je problem negdje drugdje.
Ima ženskih i muških grijeha u braku. Tipični muški grijeh je neprisutnost. Žena je možda sklonija biti zlopamtilo, osvećivati se i ne opraštati. Zato se u Bibliji kaže: muževi, ljubite svoje žene; žene, vi poštujte svoje muževe. Doživio sam puno puta da je žena ponižavala svoga muža.
:: Pornografija u braku i vezi?
Koliko vidim, seks-industrija samo raste, i to je karakteristično i za Hrvatsku. Pornografija je muški fenomen. Nisam naišao na ženu koja je ovisna o pornografiji. To je veliki problem za brak. Tu je servirana jedna savršena žena pa onda taj muškarac teško može prihvatiti stvarnost. Bojim se za ove novije generacije. Muškarci se napajaju tim virtualnim ženama pa više ne znaju komunicirati sa stvarnim ženama.

:: Studenti su otvoreni za razgovore o seksualnosti?
Jako.
:: Je li im neobično da jedan svećenik o tome govori. Vidio sam na internetu da vi raspravljate čak i o oralnom seksu?
Mnogi će ljudi možda prigovoriti što ima jedan svećenik o tome govoriti. U braku, pa i u seksu bitna je ljubav, a svećenik koji živi svoj poziv zna nešto o ljubavi.

:: Jeste  li imali problema s nekim starijim konzervativnim svećenicima?
Apsolutno ne. Dapače. Uživam dosta dobar ugled među svećenicima. Nikada nisam doživio da je netko do kolega bio kritičan. Konstruktivni savjeti dobro dođu.
:: A koji su to konstruktivni prigovori?
Poneki mi zamjeraju na stilu. Unosim neki američki stil pa se možda neki nisu navikli na to.

Vjerujem ne samo da mladi mogu izdržati bez seksa prije braka nego da mogu itekako i uživati u toj čistoći

:: U zadnje vrijeme u nas se dosta govori o homoseksualcima. Volio bih da nešto razjasnimo. Osuđuje li Crkva jednako heteroseksualni čin prije braka i homoseksualni čin?
Toma Akvinski napravio je razliku. Postoji prirodni i protuprirodni grijeh. Kad momak i cura spavaju  prije braka, to je prirodni grijeh, a ovo je protuprirodni grijeh. To je neuredna sklonost. Kada netko ispovijedi blud, to je široka lepeza. Neće biti isto ako jedan momak od 18 godina padne na pornografiji i samozadovoljavanju i jedan muž koji vara svoju ženu. Sve je to blud, ali je velika razlika. I, naravno, i pokora će  biti različita.

:: Je li veći grijeh kada se neki student samozadovoljava ili kad spava s curom?
Vrlo kompleksno pitanje, ali načelno mogu reći da se Crkva ne upušta u kazuistiku.
:: Koliko je sakrament ispovijedi u Katoličkoj crkvi s  jedne strane dobra stvar jer svakome čovjeku daje šansu za novi početak, a koliko se zbog njega lakše ulazi u grijeh jer se sve može ispovjediti?
Ispovijed nije neki psihološki tretman ni autopraonica. U ispovijedi ima jedna nevidljiva milost. Mi zaista vjerujemo da Isus briše grijeh. Sakrament je vidljivi znak nevidljive Božje milosti. Naravno, može jedan vjernik pristupiti ispovijedi bez iskrenog kajanja i tajiti nešto. Ne znam što se nalazi u srcu tog vjernika. Najsavršeniji je slučaj kada se netko zaista kaje, kad zaista priznaje grijehe, zaista se želi toga osloboditi. Vidio sam pozitivne efekte ispovijedi u osobnom životu, ali i u životu studenata koji mi dolaze. Čisto na psihološkoj razini dobro je nekome nešto reći, ali ispovijed je nešto više.

:: Vi ste također bili u nekim ljubavnim iskušenjima prije nego što ste postali svećenik?
Sveti Franjo Saleški rekao je da strasti umiru deset minuta nakon tjelesne smrti. Ne samo da sam imao iskušenja  nego ih još uvijek imam. To je sasvim normalno i prirodno.
:: Vi ovdje radite s mladim studenticama. Imate veća iskušenje nego netko tko radi u staračkom domu?

Svatko ima svoja iskušenja jer vrag ne miruje. Pokušavam postupiti očinski i profesionalno. Naravno, moram imati neke ograde. I imam ograde. Imam ured i radno vrijeme. Ono što vrijedi za jednog profesora, psihologa, učitelja  na poslovnoj razini, vrijedi i za mene. Ne držim se samo kršćanskog morala nego i poslovne etike.
:: Većina naših političara deklarira se kao katolici. Bi li oni po vama trebali snažnije provoditi nauk Katoličke crkve?

Katolički političar trebao bi svoje stavove oblikovati evanđeoskim vrednotama, što samo može obogatiti javni prostor. Za mene je bezobrazno kada netko govori da ja svoje vrednote ne mogu unijeti u javno mnijenje. To mi zaista sliči na neka prošla vremena.
:: Ako je neki političar deklarirani konzervativac, a pritom ima ljubavnicu, je li se Katolička crkva dužna izjasniti?
Crkva je majka i ona uvijek pazi na svoju djecu. Majka ljubi svoje dijete. A djeca znaju nekad raditi gluposti kakve smo svi mi radili. Naravno da se mi zabrinemo i da smo tužni kada naša djeca pokleknu, ali opet ljubimo tu djecu. Ne znam nijednu instituciju koja to radi osim naše Katoličke crkve. U isto vrijeme mi primjenjujemo radikalnu  istinu i radikalno milosrđe.

::  Koga će Crkva izabrati kad na jednoj strani ima ateista koji je moralan čovjek i ima uredan brak, a na drugoj strani deklariranog katolika s devijacijama.
Ovaj deklarirani katolik puno je gori. To je rekao papa Benedikt prije nekoliko godina. Znate čega se ja najviše bojim? Ne bojim ateista, komunista, bojim se loših katolika. Sada sam doslovno citirao vidjelicu iz Lourdesa, svetu Bernadettu. Da imamo u zemlji dobrih katolika, ova bi zemlja procvjetala. Bojim se samo loših katolika.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

24. studenoga 1918. Stjepan Radić: ‘Ne srljajte kao guske u maglu’

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1918. na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, Stjepan Radić održao je povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je rekao poznatu rečenicu: “Ne srljajte kao guske u maglu”.

U Narodnom vijeću sve više preovladavalo je stajalište kako ujedinjenje Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom treba izvršiti što prije i to na unitarističkoj osnovi, a bez ikakvih utanačenja o položaju pojedinih povijesnih zemalja koje bi stupile u zajedničku državu te je Radić na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća od 23. studenoga 1918. godine podnio prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.

Sljedećega dana, 24. studenoga 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnog vijeća SHS drži govor i suprotstavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu.

“Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo.

Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju”, kazao je Radić.

“Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu”, rekao je Stjepan Radić u svom poznatom govoru.

“Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata”, upozorava Radić.

“Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu.

Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska,”, završio je Radić svoj govor u Skupštini.

Bio je izabran u delegaciju od 28 članova koja je išla u Beograd na proglašenje ujedinjenja ali glavna skupština HPSS-a, koja je održana 25. studenoga 1918., zaključila je kako on neće ići u Beograd. Komentirajući tu odluku rekao je: “Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina.”

Sutradan, 26. studenoga 1918., Središnji odbor Narodnog vijeća isključio ga je, no ne i njegovu stranku HPSS, iz Vijeća “zbog njegovih napadaja i kleveta” na toj glavnoj skupštini stranke gdje je on “našu gospodu” koja vode politiku nazvao “zanešenjaci”, “tašti”, “siloviti”, “sebičnjaci”, a potkraj studenoga otputovao je u Prag gdje ostaje do 10. prosinca 1918.

Krajem 1918. godine već je otvoreno isticao svoj republikanizam a 1919. saziva izvanrednu glavnu skupštinu HPSS-a s koje su upućene javne optužbe režimu te Središnji odbor HPSS zahtijeva hrvatsku neutralnu seljačku republiku i odlučuje se taj zahtjev uputiti američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Elizabeta Gojan u polupismenom komentaru branitelje nazvala “Ruljom”

Objavljeno

na

Objavio

U očekivanju nedjelje – “DAMIN” GAMBIT

Elizabeta Gojan je u polupismenom komentaru na Facebook zidu svoje kolegice Maje Sever napisala kako se Hrvatska radiotelevizija “povlađujući rulji odrekla svog čovjeka” jer se HRT javnim priopćenjem ogradila od stajališta Aleksandra Stankovića o “građanskom ratu u Hrvatskoj”:

“Samo ću napisati da tako to krene…odreknu se priopćenjem povlađujući rulji, oni koji trebaju stati, pod svaku cijenu, uz svog čovjeka…prošla to…zanimljivo, ne rješavaju to, po uzoru na premijera, kao unutarnju stvar…nego trkom u javnost, bauljajući po Ustavu floskulama… “ 

Nije mi sasvim jasno je li ona to “ruljom” nazvala nas gledatelje i pretplatnike Hrvatske radiotelevizije, ili samo hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i njihove udruge jer su javno izrazili svoje ogorčenje informativnim razgovorom Aleksandra Stankovića Nedjeljom u dva sa hrvatskim braniteljem Predragom Peđom Mišićem.

Naime samodopadno agresivni Stanković, uz stavljanje soli na ranu svog ‘nesretnog’ gosta kojemu se rođeni brat borio na strani agresorske JNA, a majka je otišla u Beograd), samo što ga nije vezao za radijator i čupao mu nokte ne bi li ga prisilio da prizna da je u Hrvatskoj zapravo bio “građanski rat”, komentirao je Mario Profaca.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari