Pratite nas

Komentar

Kad su nevini fratri ‘legitiman vojni cilj’

Objavljeno

na

Ivo Josipović ne prestaje nizati bisere na ogrlici kojom se resio dok je bio predsjednik. Još traju reakcije na njegovu tvrdnju o pokolju fratara na Širokom Brijegu: “Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja”.

Voditelj vicepostulature u Širokom Brijegu Miljenko Stojić kaže kako su partizani ušli u samostan oko 10, a svećenike, koji nisu pružali nikakav otpor, počeli ubijati oko 16 sati, što “Ivo Josipović može pronaći ili u arhivu ili u dijelu jugokomunističke literature, pa i u njemačkim izvorima”.

Neven Sesardić piše da je njegov otac, koji je 1971. godine bio predsjednik Vrhovnog suda, zabilježio da su fratri ubijeni nevini, to jest bez suđenja, koje se nigdje ne spominje.

Kad je o Josipoviću riječ, ništa se drugo nije moglo ni očekivati od čovjeka koji je u sarajevskom Parlamentu optužio Hrvatsku za ratna stradanja u BiH, a u izraelskom Knessetu ustvrdio da je “ustaška zmija” u Hrvatskoj “sad oslabljena, ali je još uvijek tu”.

Njegove su izjave na tragu komunističkih potvora vlastite domovine i naroda, pa kad kaže da su fratri bili “legitiman cilj vojnih djelovanja” on je legitiman vojnik koji bi to djelovanje nastavio, komentirao je Milan Ivkošić/VL.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Što bi Zoran Milanović mogao naučiti od svojih američkih kolega?

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Najnoviji “zoranizam” hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića svojom je potencijalnom štetnošću po mladu demokraciju naše države zasjenio sve njegove dosadašnje kontroverzne poteze.

Radi se, naravno, o njegovoj izjavi da vjerojatno neće glasati na predstojećim parlamentarnim izborima kako mu se ne bi spočitavala pristranost.

Zbog te je izjave Milanović od strane pojedinih analitičara odmah proglašen “političkim idiotom”, a on osobno u svojoj je “elaboraciji” spomenute umotvorine otišao i korak dalje kazavši kako “glasovanje na izborima nije dužnost, već samo pravo”.

I premda de facto Milanović govori istinu kada kaže da nitko ne mora izaći na izbore već može svojevoljno #ostatidoma, tradicija je visokih političkih dužnosnika u demokratski razvijenim zemljama upravo suprotna.

Tamo se zbog važnosti što veće izlaznosti birača za kvalitetu izbornih procesa zagovara upravo obrnuta sintagma po kojoj glasovanje nije samo pravo, već i dužnost, a promiču je mahom sami predsjednici.

Zanimljivo je kako je veliki dio dežurne kvaziliberalne lijeve scene u Hrvatskoj odmah skočio u obranu Milanovića, pokušavajući prikazati taj njegov politički nonsens kroz prizmu nepristranog građanskog obavljanja predsjedničke dužnosti, u čemu je na twitteru zablistao bivši predsjednički savjetnik, Dejan Jović, nazvavši to “obvezom predsjedničke neutralnosti”

Isti bi ti, da je Milanović rekao kako ploču HOS-a umjesto “negdje baciti” treba postaviti na Trg Bana Jelačića, ploču vjerojatno sami držali.

Stoga, za Milanovića i sve simpatizere njegovog bojkota predstojećih parlamentarnih izbora, ovdje (u svojem slobodnom prijevodu) prilažem nekoliko izjava bivših američkih predsjednika na temu važnosti svakog pojedinačnog glasovanja.

“U demokraciji ignoriranje izbora i od samo jednog birača narušava sigurnost svih nas.”
John F. Kennedy

“Budućnost ove republike je u rukama njezinih birača.”
Dwight D. Eisenhower

“Glas na izborima jači je od metka.”
Abraham Lincoln

“Mi nemamo vlast većine. Mi imamo vlast onih koji glasuju.”
Thomas Jeferrson

“Ne postoji takva stvar kao što je glas koji nije važan”.
Barack Obama

Pametnome dosta, komentirao je Herman Vukušić na Facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karamarko: Točno godinu dana nakon što je ‘Vidoviti Blagoje’ ovo odguslao, dao sam ostavku

Objavljeno

na

Objavio

IFIMES je međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane. Redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Riječ je o nevladinoj udruzi, očito lijeve provenijencije, koju bismo mogli percipirati kao većinu sličnih, ambicioznih, glasnih pa i parazitskih (iskustvo hrvatskog državnog proračuna) organizacija. No možda to u ovom slučaju nije tako jednostavno… Zašto?

Zanimljivo je spomenuti samo dio partnera IFIMES-a: Svjetska sigurnosna mreža, EU-China Economics & Politics Institute i Centar za strateška istraživanja Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske, a institut ima i predstavnika u Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda. Kadrovska slika uprave i članstva izaziva pozornost. Posebice nas u RH jer smo očito objekt posebnog interesa i angažmana istih.

Počasni predsjednik IFIMES-a je Stjepan Mesić, predsjednik Vijeća je Craig T. Smith (bivši politički direktor Bijele kuće), dok su direktori Zijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf. Institut, eto, ima i Savjetodavno vijeće, a predsjednik istoga je Budimir Lončar. Vrijedna članica ovog društva bila je i Jadranka Kosor koja (navodno) to više nije.

A da funkcija vijeća koje dijeli savjete bude gotovo savršena, pobrinuo se jedan doista živopisan član tog jata imenom Blagoje Grahovac. Rečeni gospodin je umirovljeni general zrakoplovstva JNA, analitičar geopolitičkih i društvenopolitičkih procesa u “regionu”, kolumnist i autor nekoliko knjiga. Moram priznati da sam ga malo “proguglao”, prolistao nešto uradaka, eseja, intervjua i zapamtio izjavu kako je “Jugoslavija bila unikatni dragulj”.

No posebno je indikativan i zanimljiv njegov uradak pod naslovom “Biografije”. To guslarsko razmatranje životopisa aktera političke scene bivše države, od ’90-ih do danas, uz podjelu na dobre i loše, objavljeno je u dnevnoj novini Vijesti u Podgorici 12. 6. 2015. godine. Zapamtimo, 2015. godine.

Dva ulomka iz tog teksta zavrijedila su biti citirana u ovoj objavi.

Kaže naš “vazduhoplovac”: “Peti kriterij za dobru biografiju je da političar posjeduje dvije temeljne evropske vrijednosti, a to su antifašizam i poštovanje različitosti. Tuđman je od početnog antifašiste, u svojoj drugoj dobi provodio opštu fašizaciju Hrvatske. Tipičan politički proizvod tuđmanizacije su Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, dok su političke žrtve tog procesa već osvjedočeni antifašisti Ivo Josipović i Zoran Milanović”.

I još jedan frapantan ulomak: “Prije šest godina javno sam iznio stav da nema mira na Balkanu dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti Silvio Berlusconi, Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hasim Taci, Nikola Gruevski i Tomislav Karamarko za koga je tada malo tko i čuo. Očekivao sam da će procesi brze ići, ali, iako usporeno, ipak idu. Do sada su otišla dvojica, do kraja ove godine će otići jedan, a do kraja 2016. godine će otići još dvojica. Proces ipak ide.

Hrvati će biti u velikom problemu, ali njihova sreća je što su u EU, pa će antifašisti ipak spasiti Hrvatsku. Nastupa period velikih problema za Tomislava Karamarka”. To je izrekao Blagoje Grahovac u lipnju 2015. i – pogodio. Zapravo, najavio scenarij. Doista, bjesomučni napadi, medijska haranga, ekstremizam, ustašluk, Ina-Mol, konzultantica, mađaronstvo, razne sulude konstrukcije…

Točno godinu dana nakon što je “Vidoviti Blagoje” ovo odguslao, dao sam ostavku. IFIMES ili nešto drugo, bili su učinkoviti. Unatoč hrvatskim članovima, bilo bi dobro da rečeni institut nije u funkciji nostalgije za unikatnim draguljem, napisao je Tomislav Karamarko na Facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari