Pratite nas

Kad su stigli autobusima, svi smo plakali, sjetili smo se kako nam je bilo ’91.

Objavljeno

na

U Komletincima je i trudnica Ivana Lovrić, koja za mjesec dana očekuje bebu

------ 2 color slba

OTOK, KOMLETINCI – Više od 1.700 osoba iz Gunje, Rajeva Sela, Račinovaca, Posavskih Podgajaca, Vrbanje, Drenovaca, Strošinaca, Đurića, Bošnjaka, Topole, te Brčkog i Orašja (BiH) našlo je utočište – nakon što su bili prisiljeni otići iz svojih poplavljenih sela i kuća – u najmlađem slavonskom gradu Otoku i obližnjim Komletnicima.

– Kao da smo kod kuće, među svojima – redom komentiraju, ne bez suze u oku, nesretni ljudi kojima su komletinačke obitelji puna srca otvorile vrata vlastitih domova.

– Kada su u noći, 17. svibnja, kod nas u selo počeli stizati autobusi iz stradalog županjskog kraja, svi smo plakali! Sjetili smo se kako je nama bilo ’91. godine… Neka su ljudi živi i zdravi, sada je teško, ali proći će i ovo – kazuje Katica Novoselac iz komletinačkog Kriznog stožera, u koji se, još i prije nego što su autobusi stigli, 500 obitelji javilo da želi udomiti ljude koje je poplava ostavila bez krova nad glavom. Jučer je u tome selu bilo 200-tinjak osoba iz županjskog kraja, i svi do jednog smješteni su u privatne kuće.

Kada ćemo kući, ne znamo…

– Bilo je na brzinu i slučajno, vidjeli smo na Facebooku da ljudi dolaze. Htjeli smo pomoći obitelji s djecom, koliko god ima djece, jer i mi smo u Domovinskom ratu s dvoje male djece morali u progonstvo, sad imamo četvero. Nisam imala mira, otišla sam do sela, naišla na tu obitelj, mladu majku u visokom stupnju trudnoće, i sad su kod nas – plačući priča Marija Rugašević koja je sa suprugom Franjom u dom svoje šesteročlane obitelji primila cijelu obitelj, sedam članova, iz Posavskih Podgajaca.

– Ma svi se smjestismo, sve je dobro, sretna sam što smo im mogli izaći u susret u ovim za njih teškim, preteškim trenutcima. Ništa nam ne nedostaje, samo da se situacija njima sredi, da budu opet na svome – dodaje.

Kod nje se smjestila Ivana Lovrić, ima 27 godina, a za mjesec dana očekuje još jednu prinovu u svojoj obitelji u kojoj je sada troje dječice.

– Spremili smo samo nešto najnužnijih stvari, pred sam odlazak – reći će mlada majka, i zaplakati na pitanje kako su ih primili domaćini u Komletincima. Njezina svekrva Jelena uskače i govori da u bolju obitelj nisu mogli doći, u ovom zlu koje ih je snašlo.

– Sve nam pruže, kao da smo svi jedna obitelj. Kada ćemo svojoj kući, ne znamo… – dodaje s neskrivenom tugom u glasu.

Jer, Lovrićima je dom poplavljen. Katica iz Kriznog stožera, u čijoj je kući također jedna obitelj iz Posavskih Podgajaca, donijela im je i dobru vijest.

Za unuku spasio tri zeca i patkice

– Komletinčanka koja živi u Omišu šalje svu opremu za bebu koju Ivana očekuje! Svu veličinu humanosti u nevolji pokazala je još jedna Komletinčanka, 84-godišnja živahna i vesela starica Agata Živković, u čiji se skromni dom, u kojem živi sama, sada smjestilo još četvero iz Gunje i Đurića. Ivan i Dragica Golić stigli su s 3-godišnjom unukom Dalijom koja inače živi u Njemačkoj, no baš se ovih dana zatekla kod djeda i bake. Djed je iz Đurića, kaže, morao spasiti i tri zeca i dvije male patke, ljubimce svoje unučice koja ih ne ispušta iz ruku. Spasio je i 27 pilića….

– Sama živim, a sada imam ovdje dobre prijatelje, drage goste – veli baka Agata, kojoj sada društvo, eto u vlastitoj nevolji, pravi rodbina. Baka će, da bi s gostima mogla pratiti vijesti, dobiti – računalo s internetom!

Golićevi kazuju kako “pliva” pola Đurića, njihova kuća jučer još nije bila poplavljena, ne znaju što će i kako dalje biti, no baka Agata sigurno će, kažu, biti njihova gošća kad sve ovo prođe.

– Tješimo se da će nam Bog pomoći, nek’ smo živi i zdravi, a drugo će sve biti polako – govori Ivan, dok supruga mu Dragica pokušava zaustaviti jecaje.

– Bježali smo 1991. od rata, a sada od vode, ne znam što je gore – kaže i priznaje da se nada da će za nekoliko dana ipak natrag svojoj kući, u Đuriće, malo selo s oko 220 kuća koje mnogi, kažu, zaboravljaju iako navode i da su vojska i policija pri evakuaciji bili na visini zadatka. Složni Đuričani sami su s 1.000 vreća nastojali braniti svoje selo od poplave, dok se moglo. Zajedno s Gunjancem Josipom Mazalovićem gosti bake Agate uglas govore da na “tako dobre ljude nisu naišli.”

Zbrinuli životinje

U Otoku i Komletincima zbrinute su i životinje s poplavljenih područja. Otočki gradonačelnik Josip Šarić nabraja najnovije podatke – 86 konja, 50 goveda, 514 svinja i 30 ovaca. Mjesta se našlo i za poljoprivrednu mehanizaciju s evakuiranih područja u okolici Županje. U dvorištu Biserke i Željka Mijatovića u Kometincima nekoliko je traktora, prikolica, strojeva. Čekaju vlasnike iz Soljana, na sigurnom.

– Uspjeli su ljudi, srećom, na vrijeme izvući bar dio mehanizacije, bila bi to prevelika šteta – govore Mijatovići, koji se i sami bave poljoprivredom i spremni su ustupiti cijelo dvorište ako ustreba. Komletinačka obitelj Kulundžić, otac i sin Dubravko i Zvonimir, svoje su staje prepustili tuđim konjima. A pritom su vlastite konje premjestili kako bi smjestili spašene, uznemirene životinje iz Strošinaca, među kojima je i jedno ždrijebe staro samo nekoliko dana. Nedostaje im, kaže Zvonimir, stočne hrane, zobi i kukuruza, no donacije u Komletince stižu iz cijele Hrvatske, Osijeka, Pule, s Raba, a i Hrvatski telekom dao je potporu ljudima koji su našli utočište u Kometincima – 50 mobilnih telefona i 150 kartica sa 100 kuna.

Sanja BUTIGAN

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

36 godina od političkog ubojstva Đure Zagajskog u Münchenu

Objavljeno

na

Objavio

Đuro Zagajski, rođen 2. listopada 1939. u Zagrebu, već kao maloljetnik pokušao je nekoliko puta pobjeći iz Jugoslavije. Jednom mu je to uspjelo, ali su ga austrijske vlasti vratile u Jugoslaviju, gdje je najprije proveo dva mjeseca u zatvoru, a potom je bio upućen na odsluženje vojnog roka. Vrativši se iz JNA u Zagreb bio je ponovno uhićen i osuđen na dvije godine zatvora zbog “neprijateljske propagande“. Napokon, u srpnju 1967. godine Zagajski se ponovno odlučuje na bijeg iz Jugoslavije i dolazi u Njemačku gdje dobiva politički azil. U narednom razdoblju sudjelovao je u demonstracijama protiv Jugoslavije i pratio emigrantske publikacije.

“Operativna obrada“ nad Đurom Zagajskim

Dana 22.01.1982. godine Centar SDS Zagreb zaveo je “Operativnu obradu“ nad Đurom Zagajskim.

Operativnu obradu nad njim predložio je Zdravko Mustač, načelnik Centra SDS Zagreb, suglasan je bio Josip Perković, načelnik II. odjela Centrale SDS SRH, a odobrio je Vinko Bilić, načelnik SDS SRH, dok je operativnu obradu od tada vodio Milan Munjas, operativni radnik Centra SDS Zagreb.

Osoba od posebnog povjerenja Đure Zagajskog bio je Stjepan Mesek, koji je bio agent Centra SDS Zagreb pod kodnim imenom “Karlo“ i “Dubravko“. Njega su na vezi od studenog 1981. godine do ožujka 1983. godine držali Mišo Deverić i Milan Munjas – djelatnici II. odjela Centra SDS Zagreb.

Suradnika “Emina“ vodili su djelatnici Centra SDS Varaždin Milan Tesla i Ilija Dodik, a oko vođenja suradnika instruirao ih je Josip Perković.

Dušan Šime Periš angažiran je 12.6.1981. godine i njegov pseudonim je bio “Dukat“.

Bio je na vezi Zlabnik Damira i Roguljić Mladena, djelatnika II. odjela Centra SDS Zagreb u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

U izjavi suradnika “Jerka“ od 2.12.1982. godine, koju je on vlastoručno napisao i potpisao, stoji: “Ja, Branko Sklepić, rođen 7.1.1947., na privremenom radu u SRNj München, dajem dobrovoljno i bez prinude Izjavu kojom se obvezujem da ću na dobrovoljnoj bazi, odano na patriotskoj bazi davati podatke službi DS. Pošto se krećem u društvu ekstremnih emigranata u Münchenu kao što su Zagajski Đuro itd. Sva saznanja ću prenašati, bilo pismenim putem ili direktnim kontaktom sa službom SDS“. “Jerka“ je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Damir Zlabnik, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

Suradnik “Pjesnik“ je bio Miro Škrinjarić, kojeg je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Mišo Deverić, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

Pored njih tu je veliku ulogu odigrao i izvjesni Milan Dorič – pod pseudonimima “Hanzi“, “Milan“, “Flora“ i “Pogan“.

Ubojstvo Đure Zagajskog

 U noći od subote na nedjelju, 26. na 27. ožujka 1983., ubijen je emigrant Đuro Zagajski, rodom iz Zagreba.

Mrtvo tijelo Đure Zagajskog pronađeno je u jutarnjim satima na otvorenom polju u münchenskom parku Vrt fazana. Zagajski je bio prijatelj i suradnik Stanka Nižića (ubijen 23.08.1981. u Zürichu) i Luke Kraljevića (preživio nekoliko udbinih atentata).

Mjesecima prije ubojstva Zagajskog, suradnik zagrebačke Udbe pod pseudonimom “Karlo”, dostavljao je izvješća o aktivnostima hrvatskih emigranata u Njemačkoj i Švicarskoj. Glavna osoba u tim izvješćima bio je Đuro Zagajski.

Petar Penava/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Lavrov optužio Washington za pokušaj državnog udara u Venezueli

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov optužio je u ponedjeljak Sjedinjene Države da pokušavaju organizirati “državni udar” radi svrgavanja venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura, ne rekavši ništa o dolasku ruskih vojnika u Caracas, koji je kritizirao Washington.

U razgovoru s američkim kolegom Mikeom Pompeom, Sergej Lavrov je “istaknuo da Washington pokušajem organiziranja državnog udara u Venezueli i prijetnjama njezinoj zakonitoj vladi krši UN-ovu povelju i otvoreno se miješa u unutarnje stvari suverene države”, navodi se u priopćenju ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Američki State Department je nešto ranije izvijestio da je Pompeo u tom razgovoru upozorio Lavrova da SAD neće ostati “prekriženih ruku” bude li Rusija i dalje “pojačavala napetost u Venezueli”.

“Neprestani upadi ruskog vojnog osoblja radi pomaganja nelegitimnom režimu Nicolasa Madura u Venezueli mogli bi produljiti patnju venezuelskog naroda”, rekao je isti izvor.

Letjelica u bojama Rusije bila je u nedjelju parkirana na stazi u međunarodnoj zračnoj luci u Caracasu, objavio je France Presse.

Nije pruženo nikakvo službeno objašnjenje, ali je javna novinska agencija Sputnjik dodala da je riječ o “Antonovu An-124 i o putničkom zrakoplovu tipa Iljušin Il-62” za prijevoz “skupina državnih službenika u okviru vojno-tehničke suradnje” dviju zemalja.

Dvije letjelice su dovezle “99 vojnika i 35 tona opreme”, piše Sputnjik.

Dva mjeseca nakon 23. siječnja kada se Juan Guaido proglasio privremenim predsjednikom, Venezuela je još zahvaćena najgorom krizom u njezinoj povijesti, s gospodarstvom koje usporava, valutom koja strmoglavo gubi vrijednost i nestašici koja pogađa sve sektore.

Nicolas Maduro pak ističe potporu Rusije i Kine, glavnih vjerovnika zemlje, koje se sustavno zauzimaju za njega u međunarodnim tijelima kao što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.

(Hina)

 

Ruski zrakoplovi s vojnicima sletjeli u Venezuelu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari