Pratite nas

Kad su stigli autobusima, svi smo plakali, sjetili smo se kako nam je bilo ’91.

Objavljeno

na

U Komletincima je i trudnica Ivana Lovrić, koja za mjesec dana očekuje bebu

------ 2 color slba

OTOK, KOMLETINCI – Više od 1.700 osoba iz Gunje, Rajeva Sela, Račinovaca, Posavskih Podgajaca, Vrbanje, Drenovaca, Strošinaca, Đurića, Bošnjaka, Topole, te Brčkog i Orašja (BiH) našlo je utočište – nakon što su bili prisiljeni otići iz svojih poplavljenih sela i kuća – u najmlađem slavonskom gradu Otoku i obližnjim Komletnicima.

– Kao da smo kod kuće, među svojima – redom komentiraju, ne bez suze u oku, nesretni ljudi kojima su komletinačke obitelji puna srca otvorile vrata vlastitih domova.

– Kada su u noći, 17. svibnja, kod nas u selo počeli stizati autobusi iz stradalog županjskog kraja, svi smo plakali! Sjetili smo se kako je nama bilo ’91. godine… Neka su ljudi živi i zdravi, sada je teško, ali proći će i ovo – kazuje Katica Novoselac iz komletinačkog Kriznog stožera, u koji se, još i prije nego što su autobusi stigli, 500 obitelji javilo da želi udomiti ljude koje je poplava ostavila bez krova nad glavom. Jučer je u tome selu bilo 200-tinjak osoba iz županjskog kraja, i svi do jednog smješteni su u privatne kuće.

Kada ćemo kući, ne znamo…

– Bilo je na brzinu i slučajno, vidjeli smo na Facebooku da ljudi dolaze. Htjeli smo pomoći obitelji s djecom, koliko god ima djece, jer i mi smo u Domovinskom ratu s dvoje male djece morali u progonstvo, sad imamo četvero. Nisam imala mira, otišla sam do sela, naišla na tu obitelj, mladu majku u visokom stupnju trudnoće, i sad su kod nas – plačući priča Marija Rugašević koja je sa suprugom Franjom u dom svoje šesteročlane obitelji primila cijelu obitelj, sedam članova, iz Posavskih Podgajaca.

– Ma svi se smjestismo, sve je dobro, sretna sam što smo im mogli izaći u susret u ovim za njih teškim, preteškim trenutcima. Ništa nam ne nedostaje, samo da se situacija njima sredi, da budu opet na svome – dodaje.

Kod nje se smjestila Ivana Lovrić, ima 27 godina, a za mjesec dana očekuje još jednu prinovu u svojoj obitelji u kojoj je sada troje dječice.

– Spremili smo samo nešto najnužnijih stvari, pred sam odlazak – reći će mlada majka, i zaplakati na pitanje kako su ih primili domaćini u Komletincima. Njezina svekrva Jelena uskače i govori da u bolju obitelj nisu mogli doći, u ovom zlu koje ih je snašlo.

– Sve nam pruže, kao da smo svi jedna obitelj. Kada ćemo svojoj kući, ne znamo… – dodaje s neskrivenom tugom u glasu.

Jer, Lovrićima je dom poplavljen. Katica iz Kriznog stožera, u čijoj je kući također jedna obitelj iz Posavskih Podgajaca, donijela im je i dobru vijest.

Za unuku spasio tri zeca i patkice

– Komletinčanka koja živi u Omišu šalje svu opremu za bebu koju Ivana očekuje! Svu veličinu humanosti u nevolji pokazala je još jedna Komletinčanka, 84-godišnja živahna i vesela starica Agata Živković, u čiji se skromni dom, u kojem živi sama, sada smjestilo još četvero iz Gunje i Đurića. Ivan i Dragica Golić stigli su s 3-godišnjom unukom Dalijom koja inače živi u Njemačkoj, no baš se ovih dana zatekla kod djeda i bake. Djed je iz Đurića, kaže, morao spasiti i tri zeca i dvije male patke, ljubimce svoje unučice koja ih ne ispušta iz ruku. Spasio je i 27 pilića….

– Sama živim, a sada imam ovdje dobre prijatelje, drage goste – veli baka Agata, kojoj sada društvo, eto u vlastitoj nevolji, pravi rodbina. Baka će, da bi s gostima mogla pratiti vijesti, dobiti – računalo s internetom!

Golićevi kazuju kako “pliva” pola Đurića, njihova kuća jučer još nije bila poplavljena, ne znaju što će i kako dalje biti, no baka Agata sigurno će, kažu, biti njihova gošća kad sve ovo prođe.

– Tješimo se da će nam Bog pomoći, nek’ smo živi i zdravi, a drugo će sve biti polako – govori Ivan, dok supruga mu Dragica pokušava zaustaviti jecaje.

– Bježali smo 1991. od rata, a sada od vode, ne znam što je gore – kaže i priznaje da se nada da će za nekoliko dana ipak natrag svojoj kući, u Đuriće, malo selo s oko 220 kuća koje mnogi, kažu, zaboravljaju iako navode i da su vojska i policija pri evakuaciji bili na visini zadatka. Složni Đuričani sami su s 1.000 vreća nastojali braniti svoje selo od poplave, dok se moglo. Zajedno s Gunjancem Josipom Mazalovićem gosti bake Agate uglas govore da na “tako dobre ljude nisu naišli.”

Zbrinuli životinje

U Otoku i Komletincima zbrinute su i životinje s poplavljenih područja. Otočki gradonačelnik Josip Šarić nabraja najnovije podatke – 86 konja, 50 goveda, 514 svinja i 30 ovaca. Mjesta se našlo i za poljoprivrednu mehanizaciju s evakuiranih područja u okolici Županje. U dvorištu Biserke i Željka Mijatovića u Kometincima nekoliko je traktora, prikolica, strojeva. Čekaju vlasnike iz Soljana, na sigurnom.

– Uspjeli su ljudi, srećom, na vrijeme izvući bar dio mehanizacije, bila bi to prevelika šteta – govore Mijatovići, koji se i sami bave poljoprivredom i spremni su ustupiti cijelo dvorište ako ustreba. Komletinačka obitelj Kulundžić, otac i sin Dubravko i Zvonimir, svoje su staje prepustili tuđim konjima. A pritom su vlastite konje premjestili kako bi smjestili spašene, uznemirene životinje iz Strošinaca, među kojima je i jedno ždrijebe staro samo nekoliko dana. Nedostaje im, kaže Zvonimir, stočne hrane, zobi i kukuruza, no donacije u Komletince stižu iz cijele Hrvatske, Osijeka, Pule, s Raba, a i Hrvatski telekom dao je potporu ljudima koji su našli utočište u Kometincima – 50 mobilnih telefona i 150 kartica sa 100 kuna.

Sanja BUTIGAN

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Benjamin Tolić: Koža na bubnju

Objavljeno

na

Objavio

U ovoj zbrci, u ovom neredu, hrvatska država o mnogo čemu ne zna ništa. To je dobro kada je riječ o pojedincu i njegovoj osobnoj slobodi. Ali hrvatska država ne zna koliko ima državljana, ne zna koliko je državljana upisano u popis birača, ne zna koliko se Hrvata iselilo iz Hrvatske, ne zna koliko se Azijaca i Afrikanaca ilegalno doselilo u Hrvatsku. Kako država o tim stvarima ništa ne zna, ona tako nužno drži i svoje državljane u mraku neznanja o njima. A bez osnovnih znanja te vrste nezamislivo je dobro upravljanje državom.

Temeljno državno neznanje okrunili su Peđa Grbin i Vladimir Šeks državnim referendumom bez kvoruma. Takav cvijet ustavnoga prava mogao je procvasti samo pod geslom Ive Sanadera: „Nema cijene koju nismo spremni platiti za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.“

I vlast i oporba opovrgavaju moju tvrdnju o državnomu neznanju. I teorijski i praktično. Teorijski me i jedni i drugi upućuju na Grbinovu i Šeksovu „ustavnu spoznaju“ da u nacionalnoj državi hrvatskoga naroda žive 22 nehrvatske „nacionalne manjine“, a praktično se i jedni i drugi diče činjenicom da domoljubna Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ne vlada sama, nego srdačno dijeli vlast s Hrvatskom narodnom strankom (HNS) Ivana Vrdoljaka i domomrznim „nacionalnim manjinama“ koje predvode suvereni srpski knez Milorad Pupovac i još suvereniji talijanski conte Furio Radin.

– Što jest, jest! – rekoh sebi nakon tih argumenata. I već se htjedoh posuti pepelom, kadli me u zadnji čas spriječi predsjednik Vlade Andrej Plenković. On me iznenada prosvijetli kao munja nebeska. Reče, odlučno odbijajući građanske referendumske inicijative o izmjenama izbornoga sustava, da je spomenuta Šeksova i Grbinova „ustavna spoznaja“ bila dio cijene koju je država morala platiti za hrvatsko članstvo u Europskoj Uniji!

– Bože! – pomislih. – Pa on ne vjeruje „popravljačima“ hrvatskoga Ustava i teško ih optužuje! – To me je u prvi mah prenerazilo. Kada se malo zatim pribrah, jasno vidjeh ciničnu zbilju. Što je Plenković rekao, rekao je. Nevažno je vjeruje li on komu ili ne vjeruje; nevažno je govori li on istinu ili laže; nevažno je vjeruje li tko njemu ili ne vjeruje. Takve dvojbe ne mogu prikriti bit stvari. Plenković je tom tvrdnjom uvrijedio hrvatsku naciju, a svoju je „dičnu činjenicu“ koaliranja sa svakojakim juganima njome raskrinkao kao otrovan plod bruseljske iznude!

Tako se to vidi sa suverenističkoga vidikovca. To je, reći će tkogod, jednostrano viđenje. A treba razumjeti i „drugoga i drukčijega“. Pa pogledajmo. Plenković je, po svojem sudu, ponajprije eurohrvat, „cijepljen od populizma“. Ako su Šeks i Grbin svoju „ustavnu spoznaju“ stekli onako kako Plenković tvrdi, sadašnjemu Griču – ni Saboru ni Vladi – u tom slučaju nema prigovora.

Eurohrvati se tamo „viteški“ drže. Čega? Europskog shvaćanja časti. To je Hrvatima malo neobično. Eurohrvati u nevolji, a često i bez nevolje, tako reći po naravi, ostentativno lažu. To je po hrvatskomu shvaćanju nečasno. Ali, Bože moj, koliko svjetonazora toliko vrsta časti! Ipak, gleda li se dijalektički, eurohrvati paze i na hrvatsku narodnu čast. Najbolje se to ogleda u njihovu odnosu prema međunarodnom pravu. Eurohrvati, kao što se vidi na svakom koraku, malo drže do hrvatskoga nacionalnog prava, ali međunarodni su im ugovori – osobito kada su sklopljeni u zloj vjeri na štetu hrvatskoga naroda i njegove države – nešto što se mora bespogovorno provoditi, nešto sveto i vječno! To je „viteštvo“ pogibeljno. I za državu i za narod. Ali pojmovno nije nečasno, ni po hrvatskomu shvaćanju časti.

Takvo stanje stvari nameće mnoštvo teških pitanja na koja je eurohrvatska vlast zasad na njih gluha. Stoga ta pitanja, intonirana sudbinski, razdiru dušu politički osviještena Hrvata.

Hoćemo li ikada izjednačiti sve hrvatske državljane u političkim pravima? Hoćemo li ikada, mi pobjednici u Domovinskom ratu, prestati plaćati danak poraženom neprijatelju? Hoćemo li ikada jednim i jedinstvenim izbornim zakonom potvrditi moderno demokratsko republikanstvo Republike Hrvatske? Hoćemo li zaustaviti masovno iseljivanje Hrvata iz Hrvatske? Hoćemo li odbiti najezde ilegalnih migranata na naše granice? Hoće li nam naši saveznici (Talijani, Nijemci i Austrijanci) Hrvatsku pretvoriti u rezervat (hot spot) nepoželjnih azijskih i afričkih azilanata? Tko će uzdržavati taj rezervat? Hrvatska država ili milostinja bogatih zapadnoeuropskih država? Jesu li sve te nepogode, pa i „inkluzivna“ protunarodna vladavina Andreja Plenkovića – samo zasad vidljiv dio cijene koju smo platili za hrvatsko članstvo u Europskoj uniji?

Eurohrvatska vlast na ta pitanja – šuti. Stoga je narod počeo sam tražiti odgovore. I naišao na nevjerojatan otpor. Vlast grdi narod: To, svjetino, nije tvoj posao! Narod se smije: Nije naš posao, ali naša je koža na bubnju! Moja neznatnost sa simpatijom gleda taj „hod za život“ Republike Hrvatske. I toplo se nada da ne će klonuti.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

KOŽUL: U BiH nastupio raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata

Objavljeno

na

Objavio

U Bosni i Hercegovini nastupio je raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata, kazao je danas zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul. Podsjetio je da je u ovoj godini u BiH ušlo nekoliko tisuća migranata te rekao da HDZ traži od nadležnih institucija sve relevantne podatke i o broju migranata, ali i o kapacitetima s kojima država raspolaže “u cilju sanacije posljedica ove krize”.

Iznio je podatak da Služba za poslove sa strancima ima 230 zaposlenih, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) 789, Granična policija 2.500 zaposlenih, ali i upitao što je sve urađeno u rješenju ovog pitanja.

Napomenuo je da BiH nedostaju i zakoni koji će tretirati ovu oblast te je naglasio da će HDZ predložiti set zaključaka kojima će zatražiti sveobuhvatnu informaciju o tome, a u kojoj će biti podaci o ovoj situaciji u operativnom dijelu, ali i sigurnosnom smislu. Zatražit će da se onda o njoj kvalitetno vodi rasprava na sjednici koja je planirana za početak idućeg mjeseca, međutim, rasprava je nastavljena kada je zastupnik Nezavisnog bloka Senad Šepić naglasio da je situacija u Unskoj županiji preteška.

Napomenuo je da osim problema sa smještajem postoje socijalni i politički problemi u sredinama u kojima migranti najviše borave, podsjećajući da je s početka godine tražio da se donesu mjere i napravi kvalitetna akcija nadležnih kako se ovo ne bi dogodilo.

Tijekom rasprave zastupnicima se obratio ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji je upozorio da nedostaje kapaciteta za adekvatan odgovor kada je u pitanju povećan priliv migranata te da nedostaju sredstva za osiguranje većeg broja policajaca koji bi štitili granicu. Zastupnik SDP-a Saša Magazinović podsjetio je da ministar nije govorio o strukturi migranata kao ni o bezviznom režimu kojeg je Srbija uspostavila s Iranom odakle u BiH najviše dolazie nelegalnih migranata.

Zastupnik HDZ-a BiH Nikola Lovrinović je upozorio na reakciju ministra Mektića kada je u pitanju bilo zaustavljanje kolone migranata na putu do Mostara i Izbjegličkog centra u Salakovcu prije mjesec dana, kada su najavljena uhićenja. Na to je ragirao dopredsjedatelj Doma Šefik Džaferović (SDA) koji je kazao da su sve institucije na ono što se dogodilo u tom konkretnom slučaju na Ivan-sedlu trebale reagirati, a ne samo Mektić. – To što se dogodilo na Ivanu taj dan najgrublji je napad na ustavni poredak zemlje jer je lokalna odnosno kantonalna policija zaustavila izvršenje odluke institucija BiH i neka se presaberu i razmisle oni koji su to učinili – kazao je.

Za njega je to bila teška povreda Daytonskog mirovnog sporazuma i predstavlja kazneno djelo jer je sloboda kretanja temeljni princip Daytonskog mirovnog sporazuma zbog čega bi se počinitelji trebali pripremiti na odgovornost. Potom je reagirala dopredsjedateljica Borjana Krišto (HDZ) upitavši postoji li u konkretnom slučaju odluka Vijeća ministara te postoji li pravilnik kako i na koji način se upućuju migranti. Ultimativno je nakon toga Gasal-Vražalica tražila pauzu uime Kluba DF-a dok se zastupnicima ne dostavi materijal, a njenom zahtjevu udovoljio je predsjedatelj Doma Mladen Bosić (SDS). Raspravu o Informaciji o provođenju Plana hitnih mjera i realiziranju aktivnosti vezanih za migrantsku krizu zatražili su zastupnici HDZ-a BiH Borjana Krišto, Nikola Lovrinović i Predrag Kožul./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori