Pratite nas

Kada bi društvo bilo kao iskonska priroda, bila bi to jednostavna matematika

Objavljeno

na

Mislim, da koliko god pojedinac, grupa, skupina ili društvo bili  pametni, sposobni, vješti, uporni, strpljivi, radišni, ambiciozni, prosvijetljeni i humani, s istinitom spoznajom prošlosti, realnim poimanjem sadašnjosti, suvremenom vizijom budućnosti, sa zacrtanim ciljevima i postavljenim zadacima, nikada nisu i ne mogu izmisliti, osmisliti, napraviti i realizirati nešto, bilo što, čega nema u Prirodi, od najjednostavnijeg bića, do najsloženije pojave i strukture. Za svakog mislioca, stvaraoca, vizionara, izumitelja je bitno spoznati Prirodu, njene temeljne uvjetovanosti, relacije među pojedinim elementima, zavisnosti među stalnim ili povremenim pojavama, bitne zakonitosti, njihovu ovisnost o određenim veličinama, zavisno mijenjanje tih veličina ovisno o uzroku, vječite konstante i njihovu inkorporiranost u promjene i sve to, na izgled komplicirano i u većini nedokučivo, prevesti u jezik matematike kako bi se stvorile osnovne  jednostavne jednadžbe, pomoću kojih bi se stvorilo, organiziralo i osuvremenilo društvo i ustrojila sva njegova struktura.

[dropcap]S[/dropcap]ve je to štimalo i bilo u redu, dok Čovjek nije poželio postati Bog, dok se nije umiješao u Prirodu, dok nije počeo prirodne zakonitosti prilagođavati sebi, u svrhu stvaranja viška vrijednosti za osobnu korist. To je dovelo do enormnog materijalnog obogaćivanja pojedinaca, raslojavanja društva i stvaranja društvenog sloja povlaštenih i porobljenih. Nitko nije toga pošteđen, to se događalo i događa se diljem svijeta, sasvim neovisno o pojedinom povijesnom razdoblju, društvenom uređenju, geografskom određenju i svjetonazorskom, stranačkom i političkom opredjeljenju. Ljudska pohlepa, mržnja, jal, zloba, zavist, netrpeljivost, vjerska zaluđenost, bahatost, egomanija, agresivnost, korupcija, nepotizam, svi ostali negativni -izmi, laži, prijevare, podlost, nekompetentnost, nehumanost, kameleonstvo, izopačenost, neopisiva težnja za slavom i moći…, od pamtivijeka, sve do dana današnjeg, kada sve to jednaki ili slični koristeći suvremenu tehnologiju, tehniku i brzu višestruku umreženu komunikaciju povezuju, multipliciraju i uvjetuju jedni drugima za opstanak na vrhu svog „carstva“.

Pritom ništa nije nedopustivo i sveto. Njihova veličanstva Ego i Pragma vladaju svijetom, stvarajući novac i osiguravajući moć manjine nad većinom. Sa svoje visine i nedodirljivosti niti vide, niti čuju, a niti to uopće žele, kako živi ta većina, koja je prijeko potrebna da bi bili izabrani i da bi se održali na vlasti. Svoje nečinjenje onoga za što su tu gdje jesu, ili pak lošim i nepotrebnim činjenjem, u svrhu privida kako se ipak nešto radi obmanjuju i zavaravaju narod, građanstvo i sami sebe, živeći na račun toga istoga naroda, neadekvatno, nepotrebno, neproduktivno i često puta ne namjenski, ne razumno, pa čak i sebično sebično i trošeći njihov novac i zadužujući njihove unuke, za beskorisne, nepotrebne, osobne stvari i luksuze, kakve si ne mogu priuštiti niti bogate zemlje.

Takav način i ponašanje pojedinaca, i pojedinih skupina, ne služi nikome na čast, baca ljagu na sve one poštene, kompetentne, obrazovane, sposobne i dobronamjerne koji žele, hoće i mogu zaustaviti negativne trendove i daljnji pad, spriječiti kolaps i okrenuti pravac kretanja prema gore, pomaknuti se s mjesta i pomalo, makar sa zastajkivanjem i sporim napredovanjem prema gore i općem boljitku svih.

Nedavno sam rekla jednom političaru u kojeg vjerujem, koji je široko obrazovan, kulturan, pametan, sposoban, pravedan, pošten, odlučan, odgovoran, ničim opterećen, nikome dužan bilo što, ali na žalost često puta neshvaćen, pa čak onemogućavan i vrijeđan od raznih „homo novusa“, po bilo kojoj osnovi, neradnika i samozvanih vođa: „Past ćemo travu, ako treba, samo da znamo do kada, tko će s kim, kako i gdje i što napraviti da nam bude bolje, ako ne nama, onda barem našoj djeci i unucima.“ (Znam dobro tko je to isto rekao, gdje, kako i zašto, kao i što je iz toga proizašlo, pogotovo za nas i našu domovinu. To nema apsolutno nikakve veze s ovom mojom izjavom.)

Žrtva svih nas, iako u većini nismo ništa krivi za ovo stanje u kojem smo se našli je prijeko potrebna, da se pokrenemo, da pokušamo biti bolji, „zdraviji“, humaniji, da počnemo raditi koliko najviše možemo i znamo, da pomažemo jedni drugima, da praštamo, da se nadamo i da vjerujemo, ponajprije sebi, a onda i onima oko sebe, bez vječitog vraćanja u prošlost, do stoljeća sedmog predbacivanja, prijekora, sumnji, optuživanja i bacanja krivnje za sve loše, na one druge. Sve krivce i male i velike bi trebalo što prije procesuirati i oduzeti im svu imovinu stečenu na prijevarama, lažima i korištenjem određenog društvenog i državnog položaja, pogotovo onima koji su se obogatili u ratu i poraću. S tim bi već jednom trebali završiti i primjerom na takvima pokazati, bez obzira tko su oni danas i tko su i što bili prije, što će se dogoditi svima onima koji  na takav ili sličan način stvaraju i stječu imetak, inače, stalno imamo nove „majstore“ nečuvene kreativnosti i inventivnosti u svojim majstorijama, koji se čak sprdaju sa sumnjom u njihova eventualna nedjela i nezakonitosti i smiju građanstvu zbog njihove lakovjernosti.

Napravimo li kakvu takvu ravnotežu u našem društvu i okruženju, poštujući prirodne zakone, uvažavajući jedni druge bez obzira na osobnost, osobitost i pripadnost, dajući pravo na drugačije mišljenje, osiguravajući svakome dostojan život, prvenstveno poštujući čovjeka, običnom matematikom i jednostavnim jednadžbama, usmjerit ćemo svu pozitivnu sinergiju prema gore, u svim smjerovima, područjima i segmentima, te doći do pravih realnih i mogućih rješenja mnogih naših problema.

Na kraju samo dva pitanja svima, a najviše onima koji odlučuju, odgovorni su i ne moraju biti matematičari. Zar nama treba 20 županja, 127 gradova i 429 općina? Zar je dovoljna konstatacija kako je sustav gradova i općina loš i treba ga mijenjati?

 

Ankica Benček

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Međunarodni sudovi su se pokazali kao prigodna maska realpolitike i raj za uhljebe

Objavljeno

na

Objavio

Ovih je dana u Haagu pravomoćno osuđen Radovan Karadžić: za zločine protiv čovječnosti i genocid u Srebrenici na doživotnu robiju. Osudio ga je Mehanizam. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, u nas poznatiji kao Haaški sud, to nije stigao učiniti.

Devet godina, koliko je Karadžić proveo u haaškom pritvoru prije zatvaranja suda krajem 2017., nije bilo dovoljno za okončanje sudskog postupka jednom od najpoznatijih haaških optuženika. Pa je tako umjesto Haaškog suda u završnici morao uskočiti Mehanizam za međunarodne kaznene sudove i preuzeti žalbeni postupak.

Mehanizam bi se opisno mogao nazvati i kao posljednje utočište za najupornije osoblje nekadašnjeg Haaškog suda, za one koji se baš nikako nisu dali potjerati iz Haaga i skinuti se s lijepih UN-ovih plaća.

Ozbiljno lice Radovana Karadžića dok mu je Mehanizam izricao kaznu doživotne robije bio je jedan od rijetkih trenutaka uvjerljivosti i zadovoljštine. Ali bio je to tek trenutak koji ne može nadomjestiti cjelokupnu promašenost Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, i drugih ad hoc međunarodnih sudova za ratne zločine koji su posljednjih godina počeli nicati u Haagu kao gljive poslije kiše.

Ono što se događalo od vremena zločina koje su srpske vojne i civilne strukture pod političkim vodstvom Radovana Karadžića činile nad Hrvatima i Bošnjacima u BiH, do trenutka izricanja kazne doživotnog zatvora zapravo je paradigma odnosa svjetske politike prema zločinu i kazni, odnosa u kojem je pravda prigodna floskula, a međunarodni sudovi politička igračka najmoćnijih ili najzainteresiranijih država.

Odnos međunarodne politike prema Radovanu Karadžiću jedan je od najzornijih primjera te političke uvjetovanosti tzv. međunarodne pravde.

Medijska zvijezda

U vrijeme kad su svjetski mediji dnevno donosili priče o brutalnim srpskim ratnim zločinima i etničkom čišćenju u BiH, Radovan Karadžić nije se skrivao u tajnim i nedostupnim skloništima Tora Bore. On je bio glavna medijska zvijezda međunarodnih mirovnih pregovora u Ženevi, u kojoj je 1993. godine i provodio više vremena nego u svome službenom sjedištu na Palama.

Noću je kockao u casinu “Hiltona”, poslije doručka ga je intervjuirala Christianne Amanpour za CNN, prije večere Martin Bell za BBC, a u međuvremenu je u tom čudnovatom mirovnom procesu pod UN-ovim plaštom i faktički britanskim vodstvom, zajedno s ostalim sudionicima crtao karte, krojio granice, prozivao sve i svakoga za antisrpsku zavjeru.

A kad je gospođi Ljiljani (Karadžić), koju su predstavljali kao prvu damu i humanitarku, hotelski smještaj u “Hiltonu” postao neuvjetan, uselili su se u vilu pokraj Ženevskog jezera, koju su predstavljali kao rezidenciju predsjednika.

Dok još nije bilo Haaškog suda, međunarodna politika tumačila je kako ga ne mogu uhititi i suditi mu jer nema takvog suda. Nakon što je u svibnju 1993. osnovan Haaški sud, tadašnji glavni mirovni meštar lord David Owen optuživao je sud da bi mu mogao uništiti mirovne napore dirne li u doktora Karadžića. I tužiteljstvo ga nije dirnulo.

U međuvremenu je srpska vojska pod Mladićevim vojnim i Karadžićevim političkim vodstvom počinila genocid u Srebrenici. Tek nakon toga ga je i haaško tužiteljstvo dirnulo, zajedno s generalom Ratkom Mladićem, podigavši optužnicu.

Nakon okončanja rata nadzor nad BiH praktički su preuzele postrojbe NATO saveza. Optuženik Karadžić mirno se mimoilazio s njima – jer nisu imali mandat za uhićenje. Kad su dobili mandat, nisu ga koristili za uhićenje Karadžića, nego su se s novim mandatom prvi put iskazali zračnim desantom na obiteljsku kuću i uhićenjem jednog tamburaša iz Viteza (Vlatko Kupreškić).

A pred Karadžićem su se skrivali, da se slučajno ne bi susreli. Kad su ga kao počeli tražiti, Karadžić je navodno netragom nestao. Desetak godina kasnije, u ljeto 2008., uz prigodni performans su ga “otkrili” u Srbiji prerušenog u paradoktora Dragana Dabića. “Otkrile” su ga srbijanske službe koje su ga i skrivale u trenutku kada je američki politički pritisak bio dovoljno snažan da ih motivira na “otkriće”.

Isto bi učinili i pet godina ranije, da je to bio politički prioritet. I nakon toga su mu sudili gotovo dvanaest godina, pred Sudom i pred mehanizmom. U međuvremenu se Republika Srpska učvrstila kao politička činjenica. Međunarodni sudovi su se pokazali kao prigodna maska realpolitike i raj za uhljebe. Kad je već tome tako, draža mi je realpolitika bez maske. A i puno je jeftinija.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Trojica muškaraca protjerana iz Slovenije zbog islamskog radikalizma vratila se u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ilustracija

Trojica muškaraca podrijetlom iz Bosne i Hercegovine koje je Slovenija protjerala sa svog teritorija zbog njihovih veza s radikalnim islamizmom vratila su se u matičnu državu a policija u toj zemlji tek razmatra kakve će mjere prema njima poduzeti, objavio je u nedjelju sarajevski “Dnevni avaz”.

Braća Selvir (37) i Nelvir Duraković (40) te Selim Ljubijankić (39) živjeli su u Sloveniji i tamo radili kao vozači a protjerani su s obrazloženjem kako predstavljaju prijetnju sigurnosti države.

Svu trojicu sumnjiči se da su održavali veze s Bilalom Bosnićem, nekadašnjim vođom radikalnih islamista iz BiH osuđenim na sedam godina zatvora zbog regrutiranja boraca za terorističku organizaciju Islamsku državu (IS) a sumnja se i da su bili u kontaktu i s nekima od njih dok su boravili u Siriji.

Protjerani muškarci su se vratili na područje Bužima u sjeverozapadnoj Bosni gdje su ranije živjeli a glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Unsko-sanske županije Ale Šiljdedić kazao je kako policija još čeka službenu obavjesti iz Slovenije o razlozima izgona kako bi se odlučilo kakve korake poduzeti jer nije riječ o striktno o policijskim ovlastima.

“Ako se ispostavi da su to neke kvalifikacije za određena djelovanja u vezi sa selefijskim pokretom, onda mogu biti predmet interesa službi na razini država”, kazao je Šiljdedić.

Slovenski MUP odluku o izgonu trojice državljana BiH objavio je prošlog tjedna uz obrazloženje kako su prijetnja sigurnosti države no bez navođenja preciznijih informacija.

Mediji u toj zemlji su se pak pozvali na neimenovane izvore iz policije i obavještajne agencije SOVA koji tvrde kako je otkriveno da trojica muškaraca aktivno podupiru vjerski potaknut ekstremizam i terorizam, te da podupiru uporabu nasilja za postizanje političkih, vjerskih i ideoloških ciljeva.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari