Pratite nas

Vijesti

Kadija ih nije volio

Objavljeno

na

Iz pritvora je izišao ubojica dvoje staraca koji je priznao njihovo ubojstvo, ali je pušten zbog nepostojanja dokaza, jer očigledno njegovo priznanje nije bilo dovoljan dokaz, piše  Slaven Raguž (hrsbih.org), predsjednik Hrvatske republikanske stranke.

Dvoje staraca ubijeno, ubojica priznao, pa pušten na slobodu. Šute plaćenici iz nevladinog sektora. Šute inozemne ambasade. Šute federalni mediji. Šute jer su starci pogrešne, a ubojica prave nacionalnosti.

Nedavno u Mostaru u jednom šoping centru netko je opsovao majku dvoma anonimnih novinara nekog još anonimnijeg portala čija su jedina referenca bogati donatori. To psovanje antifašističke majke bijaše predmetom zanimanja dnevnika udarnih termina po federalnim medijima, pisale su se kolumne i kolumne po dnevnim listovima i mučeničkim antifašističkim portalima, radile se tribine gdje su se dovodili mučenici iz Republike Hrvatske, Srbije i dr.

Pokradeni, prestrašeni, ubijeni…

Iz pritvora je izišao ubojica dvoje staraca koji je priznao njihovo ubojstvo, ali je pušten zbog nepostojanja dokaza, jer očigledno njegovo priznanje nije bilo dovoljan dokaz. Ni riječi u federalnim medijima!

[ad id=”68099″]

Ni slova u mučeničkim antifašističkim portalima. Nevladin plaćenički sektor, kao i glasnogovornici raznih ambasada, međunarodnih organizacija ostadoše nijemi. Vrijednost života dvoje siromašnih staraca, zvjerski ubijenih pod svoga doma krovom nije ista kao ona dviju škola pod jednim krovom. Osim reakcije franjevaca iz Kraljeve Sutjeske, nitko relevantan se nije očitovao o tome.

Krenut ću samo po sjećanju. U Travniku su ubijena dvojica policajaca, u Sarajevu ubijen federalni doministar Jozo Leutar, u Konjicu ubijena obitelj Anđelić, u Brčkom ubijen povratnik, a pretučena njegova supruga završila u bolnici, ubijen gospodarstvenih Jozo Kafadar.

ourlivesU Nevesinju i Kozari spaljene kuće, povratnici u selu Menjik napadnuti kolcima, pretučene i domaće životinje od strane seljana sela Pridvorci, i to pod budnim okom policije iz Uskoplja. U konjičkom naselju Bradina opljačkane kuće, oskvrnuti križevi, mehanizacijom preorane netom obrađene njive površine od oko 60 duluma, ostavljene poruke „ustašama ovdje nema mjesta”.

Na raspravi u općinskom vijeću Bugojna općinski vijećnik SDP-a javno govori „pobili smo vas 93. pobit’ ćemo vas opet”. U Grabovici kod Mostara više puta oskvrnute grobnice i pljačkane kuće itd.

Koja je zajednička poveznica? Sve redom su žrtve Hrvati. Još jedna poveznica je da su počinitelji u zabrinjavajućoj većini slučajeva nepoznati, a tamo gdje su poznati, poput ubojice staraca, poput napadača na povratnike u selu Menjik, poput ovog općinskog vijećnika SDP-a, slobodno hodaju bez ikakve odgovornosti za svoja zlodjela.

Dakle, iskustvo i stvarnost nas je naučila kako se ne radi tu o odnosu moći i nemoći, kako tvrde franjevci u svojoj reakciji na puštanje na slobodu priznatog ubojice, nego o tome da su ubijeni starci pogrešne nacionalnosti, a ubojica prave.

Fratri to ne smiju otvoreno priznati, stavljaju to na razinu odnosa bogatih i siromašnih u društvu, što je samo dio istine. Istina je da i oni sami vjerojatno dvoje otvoreno reći istinu, kako ne bi slučajno završili poput bračnog para.

Samo u prošloj godini samostan u Kraljevoj Sutjesci je toliko puta bio predmetom pljački i prijetnji da se nedavno moralo po službenoj dužnosti delegirati dežuranje policijske patrole ispred samostana.

Umrite starče i starice!

Od ove ionako bijedne države želi se (i u tome očigledno uspijeva) napraviti društvo kasta po uzoru na Osmansko carstvo gdje te kadija tuži i gdje ti kadija sudi, a ako si dobar s kadijom i, još bolje, ako si kadijine nacionalnosti, ne trebaš se ničega bojati. Kadija će ti uništiti mjesto zločina, kadija će ti napisati optužnicu, kadija će te osloboditi, kadijini mediji o tome neće reći niti riječi, pa makar ti priznao zločin, tvoj kadija će tebe izvući, nema nikakve brige.

Kadija je provjereni patriota, kadija je ujedno i Bosanac i Hercegovac. Kadija je građanin koji nije jedan narod, nego više naroda u jednome. Kadija je antifašista koji se mučenički bori protiv suvremenog fašizma nacionalističkih stranaka i u tome ima podršku međunarodne zajednice, matematičara Inzka, polupismenih diplomata.

Kadija je ostali koji je danas ostali, živi kao Bošnjak, ali sutra po potrebi može biti Hrvat, a prekosutra i Srbin ako zatreba. Tvoje je da šutiš i trpiš, a ako netko te dođe pokrasti, ako dođe lomiti tvoje svetinje, ako dođe u namjeri zvjerski te ubiti, tvoje je da pokorno to dopustiš.

Međutim, na kraju nije meni toliko do kadije. Bilo je i većih kadija od ovih današnjih certificiranih patriota, pa je naš narod opstao. Nisam siguran je li bilo većih parazita koji bi tobože trebali se boriti za taj narod. Dok je ubojica nedužnih staraca izlazio iz zatvora, u duhu suvremenog bratstva i jedinstva u Sarajevu se tucaju uskršnja jaja, poput ratnog plijena dijele se državna poduzeća, sjeda se u pokornošću stranačkom šefu zaslužene ministarske i zastupničke fotelje.

Da je možda predizborna, a ne postizborna godina, možda bi nekoj od hrvatskih stranaka i palo na pamet službeno se zauzeti i iskoristiti pozicije u vlasti za pravdu dvoje ubijenih staraca. Ovako, njihovim sjedanjem u izvršne i zastupničke fotelje i njihova, i kadijina pravda je zadovoljena, a ti starče i starico umrite u svojoj bijedi i životu u bijednoj zemlji.

Jedina utjeha je kako ćemo svi prije ili kasnije pred sud gdje nema tog kadije koji će i kadiju i ove parazite spasiti istinske pravde. Tu sada počivaju u miru Niko Crepulja i Mara Kristić, dvoje staraca kojima je jedini grijeh bio što ih kadija nije volio.

Slaven Raguž

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Tuđman opet među nama

Objavljeno

na

Objavio

Eto, vidiš, govorio mi je nekakav unutarnji glas, budi da su „virni krivovirna pravca“, podigoše mu spomenik. „Najveći i najljepši“, upravo onako kako je obećavao zagrebački gradonačelnik. Dobro, ne voliš gradonačelnika, ali danas, na Dan ljudskih prava, srce bi ti ipak trebalo biti na mjestu, ako ni zbog koga i ni zbog čega, onda zbog Kuzme Kovačića i njegove umjetnine.

Da, tako i jest: srce mi je zbog njih na mjestu. Ali ovdje i sada nije riječ o umjetniku i umjetnini. O njima su u svom jadu i čemeru neumjesno i nepristojno u javnim priopćivalima cviljeli jugani (jarmoljubci) staroga kova teško pogođeni postavljanjem spomenika. Razumijem njihovu neuljuđenu tugu. Razumijem i stanovitu uljuđenu suzdržanost jugana novoga kova. Ipak, lagao bih kad bih rekao da suosjećam s njima, i jednima i drugima. To je možda krivo? Možda. Ali što mogu, ne zapovijedam svomu osjećaju, a hinjena mi se sućut gadi. Možda je krivo samo to reći? Ako je tako, ni tu mi nema pomoći. Kakav sam, takav sam.

Srce mi je dakle na mjestu, ali uznosan bi izraz zadovoljstva bio posve neumjestan. Zašto? Zbog okolnosti u kojima je spomenik otkriven. Kakve sad okolnosti? Razmotrimo to.

Nikada nisam dvojio da će Tuđman i u Zagrebu dobiti spomenik. Stoga nisam ni iznenađen. Nikad mi, kao ni kiparu Kovačiću, nije bio dvojben ni politički smjer ni državnički format Franje Tuđmana. Svi spomenici podignuti prvomu hrvatskom predsjedniku diljem domovine spomenici su – hrvatskomu suverenizmu. U tomu se svi politički Hrvati slažu.

Domoljubcima je to razlog štovanja, a domomrzcima razlog zatiranja Tuđmanove uspomene.

Tuđmanova se uspomena zatirala okrutno: ocrnjivanjem i blago: reinterpretacijom. Ocrnjivačima – juganima staroga kova – Tuđman je bio i ostao samo zločinac bez premca. Reinterpretima – juganima novoga kova – Tuđman je prikriveni globalist.

Ocrnjivanje je u velezločinca sažeo Zoran Erceg izgredom na svečanosti otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu. Reinterpretaciju Tuđmanova suverenizma osmislio je Zdravko Tomac na jednoj od komemoracija u povodu Tuđmanove smrti u zagrebačkom Povijesnom institutu. „Vjerodostojni“ je profesor nazočnicima priopćio da mu je pokojni Tuđman „u četiri oka“ rekao: Borba za samostalnost i suverenost Hrvatske samo je prvo poluvrijeme; drugo je poluvrijeme borba za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji [tj. za odbacivanje samostalnosti i suverenosti]. To je humus iz kojega je niknula ideologija Sanaderova „novog“ HDZ-a. Tako su novi hrvatski jarmoljubci, Sanaderovi eurohrvati, god. 2003. od starih jarmoljubaca, Račanovih jugohrvata, preuzeli vlast i nastavili proeuropski „detuđmanizirati“ Hrvatsku.

Najžešće razdoblje „detuđmanizacije“ označila je HDZ-ova idila s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom haaškoga Međunarodnog kaznenog sudišta za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY). U to je vrijeme HDZ-ova vlast bjesomučno progonila hrvatsko „plemstvo mača“. Junaci Domovinskoga rata degradirani su u hulje i ništarije, zatvarani i osuđivani, a njihovu mrtvom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu vlast je šutke, a oporba glasno priznavala status vođe i organizatora „udruženoga zločinačkog pothvata“. Kako je svršilo to protuhrvatsko mahnitanje? Haaško je sudište nepostojeći „Udruženi zločinački pothvat“, koji je maknulo s Republike Hrvatske, lani konačno pripisalo vojnomu i civilnomu vodstvu ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne i drastično ga kaznilo. A kada je general Slobodan Praljak, za čitanja presude, u sudnici počinio samoubojstvo odbijajući živjeti nedužan sa stigmom ratnoga zločinca, Hrvatski je generalski zbor u povodu toga tragičnog događaja organizirao svomu ratnom drugu komemoraciju u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Nitko se iz vrha državne vlasti nije usudio nazočiti komemoraciji.

Doda li se tomu da je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine 19. obljetnicu Tuđmanove smrti i Dan ljudskih prava obilježila javnim druženjem s nekadašnjim neslužbenim glasnogovornikom Carle del Ponte Ivanom Zvonimirom Puhovskim te da je u isto vrijeme ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Marakešu prihvatio u ime Republike Hrvatske nekakav neobvezujući sporazum o migracijama koji redom odbijaju suverenistričke vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi, što se o svemu tomu može misliti?

Ali vratimo se na polazište. Nakon punih 19 godina detuđmanizacije neprispodobivi je „Palmin burazer“ okupio cijeli trovrh državne vlasti i mnoštvo iskrenih štovatelja Tuđmanove uspomene podno veličanstvenoga spomenika hrvatskomu suverenizmu. Samo on, stjecajem nesretnih okolnosti, nije došao. Što mislite, je li to suverenističko pokajništvo hrvatskih globalista ili samo visoka himba? Što god bilo, dobro je da ih div podsjeća na njihovu neznatnost.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari