Pratite nas

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davorin Karačić: Neke stvari ćemo itekako mijenjati!

Objavljeno

na

Objavio

Draga moja braćo s tribine te ostali navijači, a i ne samo navijači. Na vašoj koži ste osjetili kako se može proći ako javno istaknete ili izgovorite pojam ACAB, Mamiću Cigane, HNS Pederi….i slične uzvike.

Tada vas uhićuju, stavljaju vam lisice na ruke a noć provodite u ćeliji da bi vas odmah transportirali na sud te osudili.
Mediji i javnost tada vas nazivaju stokom, huliganima, javno pozivaju društvo i policiju da vas zgazi, slomi vam kosti, utrpa u zatvor na dugo.

Kad nešto slično međutim napravi novinar, onda se dižu na noge ti isti mediji koji pozivaju na obračun s vama i koji se naslađuju svakom danu kojega provedete iza rešetaka te plaču da se radi o novinaru i udaru na slobodu medija.

Kad to isto napravo novinar onda se oni isti političari koji i donose i provode zakone po kojima vas se hapsi i kažnjava, odjednom počnu zazivati slobodu izražavanja i čuditi se postupku policije i suda.

Ne ulazim niti želim ulaziti u pitanje je li kažnjavanje za takve stvari opravdano ili nije, treba li se kažnjavati za takve stvari ili ne nego samo primjećujem očitu neravnopravnost i privilegiranost određenih ljudi i skupina.

Onih koji su kao novinari privilegirani te bijedni političari koji vrše razdiobu ljudi na one koji smatraju stokom, odnosno vas, te one kojih se boje i kojima podilaze, odnosno novinara pa makar se ti isti hvalili svojom mržnjom i odbojnošću prema ovoj zemlji i njezinom narodu.

Neke stvari ćemo itekako mijenjati, napisao je Davorin Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milanovićev politički poučak ‘kako se posvađati sa svim i svakim’

Objavljeno

na

Objavio

‘Propaganda NATO pakta i razmjenjivanje nježnosti’ s liderima drugih država u Europi politički je diskurs Zorana Milanovića kojem smo nažalost svjedočili danas u medijima. Takva retorika poslužila je za difamaciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i to prvenstveno na osobnoj razini.

Vrijeđati hrvatske strateške partnere samo kako bi ponizio aktualnu predsjednicu žalostan je potez čovjeka koji bi, kako kaže, surađivao s Parizom.

Svojedobno je Milanović mogao surađivati i s prijateljskom Njemačkom, ali se umjesto suradnje odlučio za zaštitu udbaških zločinaca. Tada je, sjetit ćete se, s aktualnim predsjednikom RH inzistirao na Lex Perkoviću i tim nas potezom demokratski unazadio i osramotio u civiliziranom svijetu. Sada pod krinkom kvazi liberala i ljevičara pred kamerama priča o nekakvim režimskim potezima. Da nije tužno bilo bi smiješno.

U konačnici, Milanovićev politički poučak ‘kako se posvađati sa svim i svakim’ postao je svojevrsni brend kojeg na sreću neuspješno plasira hrvatskoj javnosti.

Dokaz tomu su i toliki izgubljeni izbori, rasturanje vlastite partije te evidentan neuspjeh u privatnom poslovanju. Zov javnosti da se kandidira na predsjedničkim izborima nije ništa drugo doli smokvin list za propale političke i poduzetničke ambicije, a pobjeda Kolinde Grabar Kitarović to će i potvrditi, komentirao je Petar Škorić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari