Pratite nas

Magazin

Kajin objasnio kada je i zbog čega u Uljaniku sve pošlo po zlu?

Objavljeno

na

U Podcastu Velebit gostovao je Damir Kajin, predsjednik Istarske demokratske stranke. Kajin je godinama upozoravao na zastrašujuće razmjere integracije, blago rečeno, nesolidnoga upravljanja Istrom na svim razinama lokalne i regionalne vlasti. Izravno je to povezivao sa svojim ranijim kolegama u IDS-u, prvenstveno s dugogodišnjim predsjednikom, današnjim europarlamentarcom Ivanom Jakovčićom ne ustručavajući se ni najtežih izraza kao što su kriminalna hobotnica, kriminalna organizacija, povezujući vrh IDS-a s mnoštvom kriminalnih djelatnosti. Kajin je upozoravao na nevjerojatnu nezaintresiranost Zagreba i hrvatske nacionalne države, a danas imamao eksploziju golemoga financijskog nereda oko Uljanika povezanog s riječkim 3. Majom.

S Damirom Kajinom smo razgovarali o slijedećim pitanjima:

♦ Zašto se redovito u Hrvatskoj događa situacija da se usprkos dugogodišnjim upozorenjima ozbiljnih ljudi na goleme anomalije, s točnim adresama i nositeljima potencijalnih nevolja, uvijek na neki način eksplozija kaosa predstavlja kao iznenađenje?

♦ Kako je moguće da državne ovlaštene agencije, počevši od onih financijskih, revizorskih, zatim pravosudnih i konačno policijskih, ne reagiraju dugi niz godina u kojima se gomilaju i stvaraju problemi, pa reagiraju kao u slučaju Uljanika, mjesecima nakon eskalacije krize?
♦ Kako je moguće da banke ne vrše detaljniji nadzor poslovanja svojih klijenata i dopuštaju im ulazak u zajmove i financijske probleme nekoliko puta veće od ukupne vrijednosti imovine i potencijala tih klijenata?

♦ Postoji li tu sprega između poslovodstava, politike i bankarskog sektora?
♦ Kad je i zbog čeega u Uljaniku sve pošlo po zlu?
♦ Tko je i na temelju čega donosio odluku o pretvorbi Uljanika 2013. godine?
♦ Koliko je ulazak Hrvatske u EU promjenio položaj Uljanika?
♦ Kakvu je ulogu u usvajanju pretvorbenog programa tada imao IDS, a kakvu državna vlast i je li hrvatska vlada dnosila odluku o konceptu pretvorbe bez suglasnosti IDS-a?

♦ Tko su vlasnici Uljanika?

♦ Što znači činjenica da su suvlasnici Uljanik grupe postali radnici s udjelom od 47%?

♦ Na temelju čega su postali suvlasnici, jesu li imali uz samo radno mjesto ikakvu jamstvenu vrijednost i jesu li mogli snositi materijalnu odgovornost recimo za današnje stanje u Uljaniku, a moralo se i to predvidjeti pri donošenju ozbiljnih odluka kao što je  pretvorba vlasništva?
♦ Kako i na temelju čega su vlasnici mogli kontrolirati i nadzirati upravljanje svojim vlasničkim udjelima, kakva je uloga sindikata u tome i podsjeća li Kajina toliki udio radnika u vlasničkoj strukturi kompanije na ulogu zborova radnika i radničkih savjeta u famoznoj pretvorbi početkom devedesetih?
♦ Što je za Uljanik značilo odvajanje Uljanik plovidbe, tko ju je osnovao i tko su vlasnici te kompanije?
♦ U kakvom je poslovnom stanju danas Uljanik plovidba?

♦ Kakva je uloga u svemu oko Uljanikova strateškog partnera, tvrtke Danka Končara?
♦ Kako je moguće da je Uljanik sklapao ugovore o izgradnji sedam do osam brodova a godišnje gradio dva?
♦ Tko su tvrtke i ljudi koji mogu financirati tanker, nije li svjesno ulaženje u sporazum s tim ljudima sa saznanjem da će ih se pokušati prevariti, namjerno urušavanje ugleda Hrvatske i njezinoga poslovnog ambijenta u svijetu?
♦ Jesu li uprava, nadzorni odbor i radnici, odnosno sindikati, znali da potpisujući ugovore o izgradnji sedam brodova, iako ih ne mogu na vrijeme izgraditi i isporurčiti, čine golemu poslovnu štetu po ugled Hrvatske i brodogradilišta, ali i potencijalno kazneno djelo prijevare?
♦ Pod kakvim uvjetima su se sklapali sporazumi o izgradnji bordova i zašto se u ugovorima u startu pristajalo na gubitak od oko deset milijuna eura po brodu?

Kajin: Za krah Uljanika su krivi Puležani, Istru su pokrali naši najbolji sinovi

♦ Kako se opravdavalo takve odluke?
♦ Kako Kajin gleda na činjenicu da je Ivan Jakovčić godinama bio član nadzornog odbora Konačereve tvrtke u Helisnkju, da je to bio i za vrijeme predsjednikovanja IDS-om, te za gotovo cijelo vrijeme mandata u Europarlamentu?
♦ Kako Kajin tumači obrazloženje Danka Končara da je sudjelovanje eurozastupnika u nadzornim odborima europskih kompanija normalna stvar, potrebna radi lobiranja, te kako tumači činjenicu da je Jakovčić za sudjelovanje u nadzornom odboru Konačarevih tvrtki primao mjesečnu naknadu od oko 5 000 eura za vrijeme profesionalnog mandata u Europarlamentu?
♦ Može li političar biti zastupnik svoga izbornog tijala ako paralelno uz profesionalno zastupanje toga tijela prima golemu financijsku naknadu od poslovnih grupacija?
♦ Tko su najvažniji kooperanti Uljajnika, kako su poslovali tjekom godina nastajanja golemih dugova grupe i u kakvom su stanju danas?
♦ Jesu li kooperanti uredno naplaćivali svoje tražbine od Uljanik grupe uspkros razvoju nelikvidnosti kompanije?
♦ Jesu li i na koji način kooperanti i njihovi vlasnici, te uprave povezani s javnim institucijama, političarima, državnim insititucijama i službenicima u Hrvatskoj?
♦ Može li Uljanik nastaviti poslovati pozitivno i konkuretno na svjetskom tržištu uz činjenicu da kineska i korejska brodogradilišta proizvedu brod za šest mjeseci i proizvedu deseterostruko više brodova nego Uljanik, sa samo dvostruko više zaposlenih?
♦ Postoji li i je li ikada postojala tjekom donošenja razvojnih odluka Uljanika precizna tržišna ekspertiza koja pokazuje opravdanost postojanja i tržišnog poslovanja Uljanika s ovakvim resursima i s ovakvim proizvodima koje je imao?
♦ Kako Kajin tumači činjenicu da je država davala milijarde kuna jamstava prema zahtjevima uprava Uljanika a da su se ta jamstva koristila za zajmove koji su nenamjenski utrošeni? Čiji su to propusti?
♦ Može li se i smije li se amnestirati državu i nositelje odgovornih funakcija koji su potpoisivali takva jamstva očito bez realne eskpertize o tome što potpisuju?
♦ Smije li Republika Hrvatska preuzimati daljnu odgovornost za nastavka poslovanja Uljanik grupe, bez dubinskoga rasvijetljavanja svega što je dovelo do ovakvoga stanja, te prije svega vrhunske međunarodne ekspertize o konkurentskim sposobnostima Uljanika?
♦ Kakva je uloga Uljanika u sudbini 3. Maja?

♦ Ukakvom su odnosu bili Uljanik i 3. Maj u trenutku kad je 3.Maj posudio Uljaniku pola milijarde kuna i na temelju čega je realizirana ta posuba?
♦ Može li se politička rukovodstva gradova i regija, Rijeke i Istre, osloboditi odgovornosti u raspletu ove krize i što Kajin misli, gdje su granice između političke i kaznene odgovornosti?

O tome i čitavom nizu drugih pitanja koja rasvjetljavaju problem koje je slučaj Uljanik otvorio u Hrvatskoj, poslušajte u razgovoru Marka Ljubića i Damira Kajina. (ProjektVelebit)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Vratija se Roko, di je bija, krila izgubija…

Objavljeno

na

Objavio

ISPADANJE IZ NATJECANJA EUROVIZIJE USPJEH/NEUSPJEH?

Nakon druge večeri napora za ulazak u završnicu ovogodišnjeg jeruzalemskog natjecanja za pjesmu Eurovizije, ne ulazak našeg natjecatelja s pjesmom „The dream“ bio je za mene konsternirajući. Prigodom izvedbe, što je treći puta kako sam pjesmu čuo, čak sam zajedno s pjevačem zapjevao početak refrena… Znači,“ ušla“ mi je pjesma u uho,  a i inače mi se glazbeno svidjela, a pogotovo glas i pjevanje pjevača… Međutim…

Već prigodom prvog slušanja na domaćem terenu nisu mi se svidjela krila, točnije njihov dizajn, pa sam u svojem komentaru na FB bio preporučio moderniji oblik krila kakav mi je bio poznat iz opusa akademske kiparice Dijane Ive Sesartić i njezinog kipa jednog od arkanđela na solinskoj rivi.

PJESMA LIJEPA –KRILA SE NISU UKLAPALA

Na Euroviziji izvedba je bila sjajna, ali ostao  je dojam da su krila bila nezgrapna, a izvođač je u snimanju iz daljine izgledao kao, ne mogu si pomoći,  ormar ili, ajmo reč, ormarek s krilima. Ali i sa zavidnom eksplozijom pljeska na kraju izvedbe, dužom i bučnijom od drugih izvođača, prije i poslije našeg Roka…

Naravno da je ovo moja subjektivna ocjena. Ali i teško mirenje s odlukom glasača, po onoj narodnoj  – svatko sudi po sebi. Kako doći do objektivnije stručnije ocjene boljeg poznavatelja i usporediti s njom vlastito mišljenje? Temeljno novinarsko pravilo je  „u glavu“. Kako naći takvu „glavu“,  kada se radi o multidisciplinarnom spektaklu u kojem je pjesma i glazba samo nit vodilja. Potražih Facebook i FB prijatelja Zorana  Škugora, poznatog producenta i all round intelektualca, koji poznaje background glazbenih manifestacija, od klapskih, do eurovizijskih i šire…

ŠKUGOR: DANAS SE PISME GLEDAJU, A NE SLUŠAJU

S njegovim dopuštenjem, iz inboxa objavljujem moje pitanje i odgovor. Pitanje je glasilo:“ Kad bu meritorna ocjena palih anđela. Meni je pjesma lijepa, ulazi u uho. Je li dekoracija potopila pjesmu, naravno uz druge motive, od političkih na dalje…? Odgovor je bio: Danas se pisme gledaju, a ne slušaju… Moja reakcija je bila: Ojme, falila dekoracija. Fala, bila je ka prije trideset godin…ne?“. I to je sve. Zamolih g. Škugora za intervju. Nije bilo reagiranja,  pa intervjua nema.

Zato nastavljam s osvrtom. Dobih glazbenjačku potvrdu i poduku poznatu meni i iz moje teniske amaterske sfere, da se tenis igra nogama, a pomaže rukama. Premda se loptica preko mreže prebacuje s reketom u ruci. Prevedeno na glazbenu natjecateljsku sferu u slobodnoj interpretaciji – možeš imati super i glazbu i izvođača, ali odlučuju ostali i vidljivi i nevidljivi činitelji iz sfere znanja sposobnosti, stručnosti, ali i kockarski… Sve,ali baš sve, vidljivo s pomoću televizijskog prijenosa…

SVE JE VIDLJIVO NA TELEVIZORU

Za moj dojam da je pjesma dobra dobih potvrdu čitajući subotnji Večernjak. Evo samo nekoliko konstatacija. Poznati pjevač ocjenjuje da naš Roko odlično pjevao, ali da Eurosong nije više natjecanje pjesama nego polako postaje Eurovideosong. Poznata pjevačica je nastup Roka opisala da ima sjajan vokal, da je lijepo otpjevao pjesmu i da je pjesma vrlo korektna. Naglasila je da je vizualno iznimno važno, jer to nije festival, ni koncert na kojem slušate svojeg omiljenog pjevača. Eurosong je nepredvidiv, zahtijeva autentičnost. Svojedobno poznata TV voditeljica drži da na Eurosongu nismo podbacili i da je naša pjesma bila sjajna kao i interpretacija. Izrazila je razočaranje ukusom Europe. Citirat ću, uz nadanje da ne ću dobiti „po nosu“, mojeg FB prijatelja, glazbenog kritičara Hrvoja Horvata koji kaže: „Na Eurosongu je bitno i biti simpatičan, a ne samo vikati i pjevati visoke tonove i iskazivati tehničke moći pjevača. Eurosong ima drugačije postulate  i često sasvim slučajne stvari odlučuju o pobjedniku“…

TKO GUBI, IMA SE PRAVO LJUTITI…

Poslije svakog debakla, po narodnoj : Tko gubi ima se pravo ljutiti, postavljaju se pitanja, viri u susjedstvo, i u dvorišta moćnih, traže se krivci. Sve to traje neko vrijeme dok aktualna politika i PR ne ponude nešto drugo, a Eurosong polako siđe s pozornice javnosti. Međutim, radi se o imidžu države i njezinog kulturnog statusa u svijetu i ne bi nam trebalo biti svejedno da nas je toliko zemalja preteklo u finalnom natjecanju.

Ne bi trebalo u državi koja je svojedobno bila uspješna u ovom natjecanju  biti svejedno ima li nas ili nema u natjecanju, ali i završnici. Stoga nije neopravdano očekivati od mjerodavnih, ne znam tko su oni, ali njihovo djelovanje je ocjenjivo i vidljivo, da pokušaju pronaći algoritam za pripremu uspješnog nastupa, jer, očito je, da samo pjesma i glazba ne odlučuju sami po sebi, nego u sinergiji brojnih ostalih  činitelja. Želimo im, ne baš poznatima, ali po neuspjehu prepoznatima, uspjeh u tom poslu.

OJ, MJERODAVNI, RADI SE O IMIDŽU HRVATSKE…

U odgovoru na pitanje iz naslov, nezadovoljni smo bez ulaska u završnicu. Ipak,  zadovoljni smo, ne samo ja, lijepom pjesmom i njenim interpretatorom i interpretacijom. Očito je da brojnost utjecajnih činitelja čini nastup kao svojevrsni lutrijski  podvig. U ostalom, što u životu nema lutrijskih natruha? Kvaliteta  pjesme pokazat će se na tržištu brojem prodanih nosača zvuka, što želimo. Nastup na Euroviziji, pa ne i u završnici, pridonijet će promociji, ako ju naši poslovnjaci s tog područja budu znali provesti i uspješno iskoristiti. U ovom slučaju radi se o njihovom džepu, pa se očekuje uspješna „prodaja“ dobrog proizvoda.

Do idućeg Eurosonga bez krila, jer se zna kako je Ikar završio kad su mu se „rastopila“ zbog Dedalova izbora ljepila. Razmislimo možda, našalimo se, o čarobnom letećem sagu i Aladinovoj svjetiljci… Učinila bi, moguće, put  do uspjeha transparentnijim…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Službeno se upoznali Zdravko Mamić i Aleksandar Vučić

Objavljeno

na

Objavio

Svečanost otvaranja 22. međunarodnog sajma gospodarstva – Mostar 2019, privukao je, uz brojne izlagače, još i neke nevjerojatno zanimljive osobe. A to je, svakako, vidljivo i na ovoj fotografiji.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prije posjeta sajmu razgovarali su o suradnji BiH i Srbije.

U Mostaru je nazočan i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, no on se nije sastajao u sjedištu HDZ-a s Čovićem i Vučićem.

Ali, ovo je sigurno najatraktivniji i najnevjerojatniji prizor iz Mostara – predsjednik Srbije s neskrivenim divljenjem gleda u Zdravka Mamića, bivšeg izvršnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i Dinama, koji je već mjesecima u bijegu pred hrvatskim pravosuđem.

Simpatija je obostrana, što potvrđuju srdačnost i toplina dvojice zaljubljenika u sport, a na fotografiji Čović samo ”statira”.

Podsjećamo i kako je Mamić već javno, u intervjuu srbijanskom Alo.rs, početkom siječnja ove godine, izrazio svoje divljenje Vučiću.

“Na sav posao i obveze koje ima, primjećujem da Aleksandar Vučić veliku pažnju poklanja i sportu. A to što predsjednik države voli sport čudesno je bitno za jednu zemlju. Za sportaše je to najvažnije”, rekao je Mamić u intervjuu za srpski Alo.rs pa dodao:

“Znam da je Vučić u nekoliko službenih posjeta s hrvatskim delegacijama, ili pojedincima u Zagrebu i Vukovaru pitao za mene i hvalio moj rad. To mi je veliki kompliment. On je poznati navijač Crvene zvezde i očigledno se dosta razumije u nogomet. Nažalost, nisam imao priliku upoznati Vučića, ali bih ga volio upoznati.”

Eto, sada se u Mostaru obojici ispunila velika želja, piše direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari